Прочитај ми чланак

Јусуфспахић: Ја сам српски патриота, муслимани из Сарајева да се не мешају

0

muhamed-jusufspahic-muslimani-muamer-zukorlic-1328585176-67749

Заменик реис-ул-улеме Исламске заједнице Србије муфтија Мухамед Јусуфспахић изјавио је да је јединство муслимана у Србији жеља те верске заједнице, под условом да то буде у Србији и у оквиру Ријасета те верске заједнице у Београду.

– Неко жели да нас који живимо у Србији стави под структуре других ријасета у другим земљама. То није исламски и божански закон. Ми живимо у Србији, ми говоримо српским језиком – истакао је муфтија у интервјуу Танјугу.

– Наша је намера да сви муслимани у Србији имају своју управу и, уз дужно поштовање, без мешања оних који нам долазе из Анкаре или Сарајева – навео је Јусуфспахић, иначе рођени Београђанин, Дорћолац, који за себе каже да је српски патриота који припада Алаху.

Противи се одласку држављана Србије у рат у Сирију, јер јету реч о сукобу оних који желе да доминирају на пољу финансија, економије и нафте.

Он је рекао да је био пријатељ с покојним српским председником Слободаном Милошевићем, затим лидером радикала Војиславом Шешељом, председником Томиславом Николићем, и његовим претходником Борисом Тадићем.

(Курир)

16 коментара “Јусуфспахић: Ја сам српски патриота, муслимани из Сарајева да се не мешају

  1. Dijasporac каже:

    Имамо срећу да је поглавар српских муслимана управо овај човек! Када бисмо сви тако размишљали не би било сукоба. Али како већином ми размишљамо тако и муслимани и због тога воле да слушају ону будалу од муфтије из Рашке.

  2. srbin katolik каже:

    “Stanovnici Bosne sacinjavaju, kako po svom sopstvenom shvatanju, tako i po zvanicnom priznanju tri naroda, iako svi pripadaju jednom istom srpskom plemenu i govore istim jezikom. Ta tri naroda su: Turci, tj. muslimani; Latini (inace krscani, a prezriteljno Sokci), tj. katolici, i Srbi (inace hriscani, a prezriteljno Vlasi), tj. pravoslavni…”

    Aleksandar Giljferding, najpriznatiji autoritet svjetske nauke po bosanskom pitanju devetnaestog vijeka

    Publicista Andre Bar u knjizi “Bosna i Hercegovina”, izdatoj u Parizu 1903. objasnjava: “Vecina stanovnistva pripada srpskoj rasi…Sam g. Kalaj, pisuci nekad svoju Istoriju Srba, rece da u BiH pod tri vere ima samo jedan narod, srpski… Pravoslavna vera je najstarija. Ona potice iz doba kad Srbi napustise paganstvo da bi primili dogme grcko-istocne crkve. Muslimani poticu od starog srpskog plemstva, koje se, posle osvajanja Turaka, preobratilo u islam da bi sacuvalo svoje privilegije. Katolici se regrutuju medju sinovima pojedinih Srba koji su se potcinili rimskoj crkvi u vreme papskog uticaja u BiH, a danas medju cinovnicima austrijskim.”

    Rene Pinon u studiji “Austro-srpski konflikt”, publikovanoj 1907. godine: “Sami muslimani su Srbi, ne samo po svom poreklu vec i po njihovom sopstvenom priznanju. To su uglavnom bivse vlastele zemlje koja je, u momentu zauzeca (zemlje), presla na islam… Treba utvrditi bez okolisenja da je javno raspolozenje u BiH malo naklonjeno dominaciji austrijskoj.

    U najmanju ruku se nece moci sporiti da srpska vecina stanovnistva, bilo pravoslavnih ili muslimana, apsolutno odbija vaspostavljanje direktne potcinjenosti pod Austriju.”

    Jakov Golovjecki je 1884. godine u Vilnjusu objavio “Geografski rjecnik zapadnoslovenskih i juznoslovenskih zemalja” u kome precizira: “Bosnjak, zitelj Bosne. Oni pripadaju slovenskom, srpskom plemenu.

    Bosnjaci su vecim dijelom pravoslavni, sa iskljucenjem izvesnog broja koji je primio katolicanstvo i muslimanstvo.”

    Univerzitetski profesori istorije sa Kembridza, Grant i Temperli, objavili su, 1934. godine, knjigu “Evropa u XIX i XX veku” u kojoj se nalazi i sledeca konstatacija: “U 1878. Austro-Ugarska je bila ovlascena da okupira Bosnu i Hercegovinu, zemlja jednaka po krvi i jeziku sa Srbima. Cak i muhamedanci ovih krajeva govore srpski i srpske su krvi”.

    Katolicki fratar Toma Kovacevic, u “Opisu Bosne i Hercegovine” iz 1865. godine, kaze: “Svi zitelji bosanski izuzimajuci malo Osmanlija i Cigana, spadaju u cislo južnih Slovena srbskog ogranka i to bez razlike vjeroispovjedanija, jer i oni Srbi koji su vjeroispovjedanije muhamedansko primili, po krvi i jeziku ipak ostaju Srbi.Zato su dakle u Bosni Srbi od tri vjeroispovjedanija:pravoslavnog,rimskog i muhamedanskog”

    Population of Bosnia (katolička enciklopedija):

    ..Excluding some 30,000 Albanians living in the south-east a few Osmanli Turks, and Austrian troops, the rest of the population (about 98 per cent) belong to the southern Slavonic people the Serbs. Although one in race, the people form in religious beliefs three sharply separated divisions: the Mohammedans, about 550,000 persons (35 per cent) Greek Schismatics about 674,000 persons (43 per cent) and Catholics about 334,000 persons (21.3 per cent)

    http://www.newadvent.org/cathen/02694a.htm

    „Potičem iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kome takođe pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog jezika.“

    MEHMED Mesa SELIMOVIC-Srbin

    Svoj jezik bosanski vladari nazivaju srpskim

    Bosanski ban Stefan Kotromanic (1322-1353) izdaje 1333. darovnu povelju Dubrovniku i kaze: „i zato stavljam ja gospodin ban Stefan svoju zlatnu pecat, da je vjerovano svaki da zna i vidi istinu. A zato su cetiri povelje jednake, dvije latinski, a dvije srpski, a sve su pecacene zlatnim pecatima“.

    Pap Urban III 28. marta 1187. u Veroni potvrđuje prava dubrovačkoj crkvi i između ostalog kaže da Dubrovnik ima crkvena prava nad „regnum Zachulmie, regnum Seruilie quod est Bosna ae regnum Tribunie“.

    Vidimo da Zahumlje spominje posebno, dok za Bosnu kaže da je dio Srbije. To svakako ima veze sa ranijim tradicijama, jer dok je Bosna bila samo manja oblast u krštenoj Srbiji kneza Časlava, dotle su Zahumlje i Travunija bile samostalne oblasti, a time su imale i samostalne crkvene organizacije. Dakle, ovo je još jedan od dokaza da je Bosna srpska zemlja.

    Izvor:

    Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, svezak II, Zagreb, 1904, 207.

    LETOPIS MATICE SRBSKE IZ 1825 GODINE

    http://www.scribd.com/doc/62216834/Serbske-Letopisi-Matice-Serbske-1825

    56 strana knjige, a 82 na ovom linku vidite ko sve spade u srbsko stablo (bugari,bošnjaci,srbi u srbiji,crnogorci,slavonci,dalmatinci)

  3. pomorac каже:

    kakav otac takav i sin.Živ ti nama bio

  4. Горан каже:

    Мухамед Јусуфспахић је добар човек и у њему видим смиреност и толерантност нашег покојног патријарха Павла !

  5. Т. Горски каже:

    АКО БИХ МОРАО БИРАТИ ИЗМЕЂУ ОВОГ ЧОВЈЕКА И „МИЛА“ НАМ БРАТА ЂУКАНОВИЋА, КАКО КО, АЛИ ЈА БИХ ИЗАБРАО НАРАВНО ОВОГ ЧОВЈЕКА.
    КАДА МИ НЕКО ПРУЖИ ПРИЈАТЕЉСКУ РУКУ ТРАБАМ ЛИ ЈЕ УЈЕСТИ ???
    ТРЕБАМ ЛИ БИТИ ОПРЕЗАН?
    ПА НАРАВНО ДА ТРЕБАМ, А ПРЕМА КОМЕ ТО НЕ ТРЕБАМ ?

Коментари су затворени.