Прочитај ми чланак

Вођин брат: Никог нисмо ударали ни вређали, а добили смо батине

0

andrej vucic

Поступали смо по наредбама службених лица, никога нисмо ударали, нити вређали ни у једном тренутку, већ смо покушали да се легитимишемо, изјавио је Андреј Вучић, поводом инцидента на прошлогодишњој Паради поноса.

Дајући исказ у својству оштећеног, Вучић, брат премијера Србије, је истакао да је заједно са Предрагом Малим, братом градоначелника Београда, као и двојицом припадника премијеровог обезбеђења, кренуо на ручак код својих родитеља, када су их припадници нишке Жандармерије зауставили.

Према његовим речима, он је показао личну карту, а војни полицајци службене легитимације, али су их, како је рекао, упркос томе жандарми одгурали штитовима и рукама, да би убрзо потом почели и да их батинају. 

Како је објаснио, иако је један од припадника обезбеђења премијера Србије викао „станите, војна полиција, на задатку смо“, и нису покушали никакав физички контакт, нишки жандарми почели су да их ударају палицама. 

– Тада креће опште батинање, ударали су нас свуда по телу, а ми смо шокирани и повијени почели да се повлачимо – рекао је Вучић, који је у судници препознао полицајце Драгана Савића, Далибора Ђорђевића и Бобана Лекића, за које наводи да су иступили пред њега и ударали га по леђима, врату, рукама и глави.

На питање адвоката одбране зашто су захтевали да прођу, како наводе тужени, Андреј Вучић је одговорио да ништа нису захтевали, већ само замолили да прођу. 

– Стајали смо док нису почели да нас гурају. Сматрам да смо поступили по наредбама службеног лица, јер смо стали, легитимисали се и нисмо никога угрожавали – рекао је Вучић и додао да током трајања догађаја није чуо да неко издаје наредбу да легне, већ само грају и вику. 

У наставку се очекује давање исказа Предрага Малог. 

Осморица припадника Жандармерије терете се да су као саучесници извршили кривицно дело напад на војно лице у вршењу војне службе у стицају са кривичним делом злостављање и мучење, пошто су у друштву Вучића и Малог, били и двојица војних полицајаца. Командант вода Жандарма терети се и за кривично дело злоупотреба службеног положаја, у вези са њиховим учешћем у догађајима на дан одржавања Параде поноса. 

Извор: Танјуг

5 коментара “Вођин брат: Никог нисмо ударали ни вређали, а добили смо батине

  1. ravnogorac каже:

    Kad ce ti zandari da budu na TV pa da i oni kazu staje bilo!? Kako to da snimak pocinje u trenutku kad zandari tuku njih,a pre toga nema nista? I dokle ces glupi Srbine da verujes Nesi Slini, Vulinu, braci Vucici onoj trojci analiticara, americkom ambasadoru, Guzenbaueru, stroskanu, toni bleru Merkelovoj…… e moj Srbine,ala si ti plitak ko tanjir!!!

    1. ПРЕДИ каже:

      Не могу да верујем да се то питаш. Па ВЕЛИКИ БАТА је заробио све медије код нас,

  2. VRS каже:

    Evo kako je stvarno bilo od A do Ž

    Niški žandarmi veselo su se tog jutra
    ukrcali u autobus za Beograd. „Juuupiii, idemo da bijemo pedere“ – nisu krili
    oduševljenje besplatnom ekskurzijom u glavni grad, a brkati komandir je bio u
    standardnom očaju: „S kim ja radim? Slušaj vamo! Ne idemo da bijemo pedere, mi idemo da ih branimo! Utuvite to
    u glavu. Je l’ jasno?!“ I ceo autobus je veselo uzviknuo: „Juuupiii, idemo da
    branimo pedere.“

    Kad su stigli,
    stavili su ih na neki ćošak iznad Slavije. Tri sata su legitimisali razdragane
    babe što su krenule na Kalenić pijacu, trista dvadeset dve su ih zamolile da im
    pomognu oko cegera & džakova i već oko podne su shvatili da su oni,
    izgleda, na tajnom zadatku: da pomažu domicilnom stanovništvu oko spremanja
    turšije u akciji „Izađi mi na teglu“. Al’ nas zajebaše, burazeru – već se kod
    niških žandara primećivala nervoza, karakteristična za ljude koji su u punoj
    ratnoj opremi od jutra preneli 322 džaka futoškog kupusa po stanovima između
    Birčaninove i Resavske. Onda su se pojavila četvorica sa kupusom, ali nisu ličili na babe. Odmah su
    im bili sumnjivi.

    – Zdravo kolege. Mi smo Kobre! – rekla
    su ona četvorica. Rutinski.

    – Ko, bre?!

    – Kobre!

    – Šta ti meni ko, bre, ja tebe pitam:
    ko, bre!

    – Pa Kobre!

    – Ma nemoj ti meni ko, bre! Samo ja, kao ovlašćeno službeno lice, smem da pitam: ko, bre!

    – Je l’ znaš ti ko je ovo? – uozbiljio
    se onaj.

    – Ko, bre? – gledao je niški žandarm
    bledo u tog, sećajući se da su mu govorili, pre no što je pošao, da u Beogradu
    na ulici možeš da sretneš mnoge poznate ličnosti: Čkalju, Džajića, Nešu Galiju,
    Dragišu Binića, Savu Šumanovića, Tomu Zdravkovića…

    – Poznat mi je nešto! Ček, ček, eee
    znam! Je li, jesi ti pevač Amadeus benda?

    – Ne, ma kakav Amadeus bend… Ja sam
    Vučić!

    – Ti Vučić! Aj, bre, ne seri, pa znam ja
    kako izgleda Vučić, nisam ja budala! Mene ste našli!

    – Ali, ja sam
    brat, znate. Evo lična karta!

    – Brat! Da nisi topli brat!? Komandire,
    evo ga jedan topli bata što treba da ga branimo! – uzviknuo je žandarm.

    – Ne, ne, ma kakvi, ja sam premijerov
    burazer. Idem s obezbeđenjem da odnesem neki kupus kod roditelja… To je tu
    odmah, 150 metara…

    – Kupus! Čekaj, bre, dečko, pa vi nam
    smanjujete lične dohotke, nedeljom nas dovlačite ovde čak iz Niš da spremamo
    turšiju s ovim dosadnim babama, a tebi obezbeđenje prenosi kupus! – ljutnuo se
    žandarm.

    – Pa dobro, evo
    prenesite nam vi kupus, kad ste već došli zbog toga…

    – Mi da vam
    nosimo kupus!!! – reklo je, unisono, svih 50 žandara i prešlo na interne
    konsultacije.

    – Ma daj da ga izlemamo, bre… Ustao
    sam u pola dva da me ovde zamajavaju.

    – Jesi normalan! Šta ako je stvarno
    Vučićev burazer!?

    – Ma nije, folira se, bre! Vučićev
    burazer je, koliko ja znam, Vjerica Radeta. A i da jeste, znaš ti koliki je Beograd, neće niko da primeti. To se ovde
    dešava stalno, znaš.

    – A šta ako nas
    tuži Vučiću?

    – Neće, neće, nije Vučić tu, on je u
    Tekiji!

    – Šta će tamo?

    – Pa ima, valjda, ona „Zlatna bućka
    Đerdapa“. Uuuu, kakve sam ja tamo somove vatao sa pašenogom,
    ooovooolike…

    – Tako znači, on
    vata plemenite životinje somove, a mi ovde pomažemo babama. E neće moći.
    Komandire, komanduj!

    I tako je to
    bilo od A do Ž.

    1. Cher Ami каже:

      jos uvek pamtim vividno sliku premijera sa suzom u oku na konferenciji za stampu :-)

  3. Дражо каже:

    Милиционерима дати орден за храброст и повишицу одмах,зар нису радили оно што им је вучко швабски наредио.

Коментари су затворени.