Прочитај ми чланак

ПАНТОВИЋ ЈЕ НАШ: Сивић потврдио да ће Бајернов таленат играти за Србију

0

521252_milos-pantovic_f

Талентовани фудбалер минхенског Бајерна Милош Пантовић играће за репрезентацију Србије, потврдио је селектор младе селекције Томислав Сивић.

Сивић је у Немачкој разговарао са момком, који је велику пажњу јавности скренуо прошлог викенда када је у мечу деветог кола Бундеслиге против Вердер дебитовао у дресу Бавараца.

„Разговарали смо после утакмице и најкраће речено он без било какве дилеме жели да игра за Србију. Његови планови везани су за нашу репрезентацију и на то гледа као част, понос и нада се да ће бити на списку за наставак квалификација за Европско првенство. Пантовић је рођен у Немачкој, али су му родитељи из Ариља и његова велика жеља је да понесе дрес са грбом Србије“, рекао је Сивић.

Селектор Србије гледао је утакмицу Б тима минхенског Бајерна који је на гостовању регионалне немачке лиге победио други тим Аугсбурга са 4:1.

„Пантовић је играо свих 90 минута на позицији десног везног и то јако добро. Могу само још једном да потврдим оно што смо сви знали да је Пантовић фудбалер великог потенцијала. Показао је да поседује огроман таленат и оно што је још важније да има још много простора за напредак“, истакао је Сивић.

Он је потом детаљније анализирао квалитете 19-годишњег фудбалера.

„Има велики радијус кретања, веома је рационалан, не губи лопте, има одличну промену ритма, заиста много квалитета. Подсећа ме на Марка Грујића. Он је већ годину и по дана на скенеру фудбалског савеза Србије и пажљиво се прати. Био је и раније позиван за репрезентативне акције код Ивана Томића и Вељка Пауновића, али у то време је имао проблема са повредама. Међутим, и тада је примећено да поседује велики таленат“, закључио је Сивић.

Репрезентација Србије до 21 године има максималан учинак у три уводна кола друге квалификационе групе за пласман на Европско првенство у Пољској 2016. године.

Наредни меч Сивићеви изабраници одиграће 13. новембра против Италије.

Извор: Танјуг

4 коментара “ПАНТОВИЋ ЈЕ НАШ: Сивић потврдио да ће Бајернов таленат играти за Србију

  1. GORAN каже:

    Aleksandar Vučić stavlja do znanja da je prijem lažne države Kosovo u –
    Unesco – gotova stvar i da bi svi morali da se pomire sa tim! Naime, on
    kaze Srbija je svojim dosadašnjim postavljanjem pokazala svoju punu
    posvećenost rešavanju svih otvorenih pitanja sa Prištinom mirnim putem i
    kroz dijalog. Srbija je protiv svake politizacije rada Uneska kao
    organizacije čija bi misija trebalo da bude promovisanje saradnje među
    državama kroz obrazovanje, nauku i kulturu. mi jesmo mala zemlja, i
    teritorijalno i po broju stanovnika, nemamo političku moć kojom možemo
    da se suprotstavima onima koji sponzorišu ulazak Kosova u Unesco, ali je
    naša obaveza da celokupno čovečanstvo upoznamo sa protivpravnim i
    nemoralnim merama koje se protiv naše zemlje preduzimaju i time, ako
    ništa drugo, odbranimo istinu i ponos svih pravdoljubivih naroda u
    svetu…“. Vučić, dakle, ubeđuje građane Srbije da „nemamo političku moć“
    da sprečimo ulazak lažne albanske države u Unesco! To govori čovek koji
    tri pune godine laže kako „imamo najmoćnije prijatelje na svetu“. Da
    postoji politička opozicija u Srbiji, i da postoje medijske slobode, i
    ova notorna laž bi odmah bila demaskirana! Jer, prava adresa na koju
    predsednik srpske vlade trebalo da se obrati su Ruska federacija,
    Vaseljenski patrijarh, patrijarh Ruske pravoslavne crkve, poglavar
    katoličke crkve, Papa Bergoljo (Franja), i konačno, Svetski kongres
    crkava, čiji je uticaj takođe nemerljiv na sve države članice Unesco,
    koje imaju odlučujuću ulogu u ovakvoj situaciji. Na sceni je vele i zd
    ajnički posao, koji je Vučić najavio prilikom nedavnog kratkog i
    neslužbenog klečanja pred američkim potpredsednikom Džozefom Bajdenom, u
    nekoj sporednoj sobi. Reč je, između ostalog, o njegovom obećanju da će
    bespogovorno sprovoditi sve ono što SAD od njega očekuju u vezi sa
    priznavanjem albanskog Kosova, u šta spada i članstvo albanske
    nadri-države u Unesco. Dan uoči odlaska u Brisel 14. oktobra (na unapred
    planiranu večeru sa predsednikom vlade samoproglašenog albanskog
    Kosova, Isom Mustafom), Vučić je pročitao svih 36 tačaka za pregovaračko
    Poglavlje 35, koje se tiče pitanja Kosova i Metohije. Među tim tačkama
    ima barem pola onih koje su direktno uperene protiv daljeg opstanka Srba
    na Kosovu. Ali, onda ga je iznenadio amandman Nemačke, kojim se od
    Srbije zahteva bezuslovno priznanje Kosova, predaja jezera hidrosistema
    Gazivode, uz obavezu da srpska ministarstva kvartalno podnose izveštaje o
    svom radu albanskim vlastima u Prištini! Vučić je ostao šokiran, a
    naročito kada je šef vladine kancelarije za Kosovo i Metohiju, Marko
    Đurić, javno rekao šta se od Srbije traži, a što je Vučić očigledno
    nameravao da prećuti. A prećutao je ono šta mu je rekla delegacija
    Srpske pravoslavne crkve (sa kojom je dva dana kasnije imao sastanak u
    Vladi) na čelu sa patrijarhom, koja je od njega zahtevala da odmah
    prekine pregovore sa EU. A drugi put se nije oglasio povodom sastanka sa
    ambasadorima Kvinte, što govori da je u nokdaunu, jer se od njega traži
    da odmah uvede sankcije Rusiji! Ali, kako je posle tog sastanka rekao
    Majkl Devenport: posao mora da se uradi do kraja! Da ne bi povredio
    svoje američke mentore, Vučić ne pominje da su Albanci na Kosovu
    uništili više od 250 pravoslavnih spomenika, crkava i manastira, a da
    preostale treba da štite oni koji su ih razarali! Taj zločinački posao
    nije bio ništa manji od onoga koji sada rade manijaci takozvane Islamske
    države na terenima istorijske nekropole Palmira i širom Bliskog Istoka!
    Šta onda, i u ovom slučaju, Vučić može da donese Srbiji osim nesreće?
    Ali, da bi bilo jasnije šta je prava pozadina albanske kampanje za
    ulazak u Unesco, treba se osvrnuti i na izjavu ambasadora Srbije pri
    ovoj organizaciji, profesora Darka Tanaskovića, koji je albanski juriš
    na vrata Uneska nazvao „…delom strategijskog i sistematično sprovođenog
    plana međunarodnog afirmisanja državnosti ove teritorije pod
    protektoratom UN-a, sa krajnjim ciljem njenog ulaska u Organizaciju
    ujedinjenih nacija…“, posebno napominjući koje su posledice svega toga
    po državu Srbiju: „…Ako uspeju da se prokrijumčare u Unesco,
    predstavnici Kosova bi se ovom organizacijom pre svega koristili kao
    arenom za stalne političke provokacije…“. Vučićeve laži o „borbi za
    srpsko Kosovo“, demaskirao je i šef Delegacije Evropske unije u Srbiji,
    Majkl Devenport, u izjavi datoj 12. oktobra, u vezi sa nacrtom
    pregovaračke platforme Evropske unije za poglavlje 35, koje se odnosi na
    Kosovo, kaže da tu nije rečo zahtevu za priznanjem nezavisnosti južne
    srpske pokrajine, već o sprovođenju dogovorenih obaveza iz dosadašnjih
    sporazuma: „…Nije reč o pritiscima, već o nastavku dijaloga. Reč je o
    sprovođenju obaveza koje proističu iz sporazuma od 19. aprila 2013. i
    ostalih sporazuma u okviru dijaloga, s ciljem sveobuhvatne normalizacije
    odnosa između Beograda i Prištine. O tome je uvek bilo reči!“. Dakle,
    Devenport ovde jasno govori o tome da je Vučić još 2013. godine (zajedno
    sa Dačićem) stavio potpis na priznanje nezavisne albanske države na
    Kosovu i da to danas više nije tema, nego „normalizacija odnosa dvaju
    država“

    1. Bob Rok каже:

      Ima li neki link da te nema

  2. GORAN каже:

    – Plodovi – Vučićeve – vladavine, država razorena u tolikoj meri, da u mnogo
    čemu više i nije država, nego teritorija atraktivna za širenje NATO
    pakta i albanske mafije. predsednik Vlade Srbije, Aleksandar Vučić,
    trebalo bi da putuje u Moskvu 28. oktobra ove godine. Biće to uvod u
    konačnu demontažu njegove lažljive politike i svega onoga što je ona sa
    sobom donela: pljačku, rasturanje preostalih državnih resursa, haos u
    sudskoj, zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, glad, izumiranje i zastrašujuće
    represije u svakoj oblasti života, nepodnošljivi nameti, masovno
    siromaštvo, kriminal i opšti pad moralnih vrednosti.

    Vučić će u Kremlju morati da odgovori na mnogo pitanja, a jedno od njih
    je i pitanje statusa vojne neutralnosti, koju je on svojim velei
    zdajničkim aktivnostima već doveo u pitanje. U Moskvi ga čeka ministar
    odbrane Ruske federacije Sergej Šojgu (mada je taj susret neizvestan),
    koji će mu staviti na sto sve tačke koje je Srbija potpisala sa NATO
    paktom pred kraj prošle i početkom ove godine.

    Naime, u pozadini svih sadašnjih dešavanje u Srbiji, kako ekonomskih,
    tako i političkih, nalazi se realizacija takozvanog Individualnog
    akcionog plana partnerstva (skraćeno: IPAP) potpisanog između Republike
    Srbije i Severnoatlanskog pakta (NATO) koji je 20. decembra usvojila
    vlada Srbije, a 15. januara i Severnoatlantski savet. Sporazum su, kako
    je poznato, potpisali ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić i
    ministar odbrane, Bratislav Gašić, a javnost u Srbiji je o tome
    obaveštena sa nekoliko rečenica citiranih iz agencijske vesti, kao da je
    reč o jednodnevnoj vremenskoj prognozi, a ne o daljoj sudbini ove
    države i njenog naroda.

    Naime, prema sporazumu IPAP, Srbija se na taj način već našla u procesu
    „remodelovanja“ a NATO pakt se postavlja kao garant potpunog gubitka
    suvereniteta Srbije i sprovođenja reformi u svim sferama društva.
    Jednostavnijim rečnikom rečeno, to znači rasparčavanje države,
    korporativno preuzimanje svih vitalnih grana privrede, potpuno razaranje
    sistema nacionalne bezbednosti i odumiranje stanovništa.

    „Reforme“ koje predviđa IPAP, već su zadrle u politički i bezbednosni
    domen, vojna pitanja, naučnu saradnju, upravljanje krizama, sistem
    planiranja u vanrednim situacijama, zaštitu tajnih podataka…Na meti je
    „remodelovanje“ političkog, etničkog, duhovnog, obrazovnog i svakog
    drugog bića srpske nacije.

    Nakon što je u novembru 2011. napravljen prvi nacrt IPAP-a između Srbije
    i NATO-a, ruski ministar odbrane Sergej Šojgu je dve godine kasnije,
    prilikom posete Beogradu, direktno pitao tadašnjeg prvog potpredsedniku
    Vlade Aleksandra Vučića, kakve su namere srpske vlade u pogledu NATO
    pakta. Vučić mu je spremno odgovorio: „Republika Srbija se nikada neće
    priključiti NATO paktu“.

    Ovaj razgovor između Šojgua i Vučića vođen je u novembru 2013. Godinu
    dana kasnije, oktobra 2014, srpska vlada je dala ista uveravanja Moskvi,
    kada je predsednik Vladimir Putin posetio Beograd. Mesec dana pre
    dolaska Putina u Beograd, međutim, Srbija je bila pozvana da u Njuportu
    (Velika Britanija) bude po prvi put učesnik na samitu NATO pakta. Vučić
    je to oberučke prihvatio.

    Odobrenjem sprovođenja IPAP-a, 20. decembra 2014. godine, Vučićeva vlada
    je još jednom prevarila Rusiju, pa je danas Srbija članica i bez
    formalnog učlanjenja u NATO i može, protiv volje svojih građana, biti
    upotrebljena u eventualnom ratu Zapada protiv Rusije, ili bilo koje
    druge zemlje koja zasmeta američkoj imperijalnoj politici.

    Kad se pojavi u Moskvi, 28. oktobra, Vučića čeka suočenje sa istinom:
    izigrao je ili pokušao da izigra sve strateške rusko-srpske sporazume,
    kako one vojno-bezbednosne, tako i energetske. Predsednik Ruske
    federacije Vladimir Putin i svi njegovi ministri i savetnici, kao i sve
    bezbednosne službe ove moćne imperije, odlično znaju da je srpski narod
    jedno, a njegove naopake vlasti nešto sasvim drugo. Kad se Vučić bude
    vratio iz Rusije, njegov privremeni boravak na poziciji neprikosnovenog
    vladara, biće ubrzano demontiran.

    1. EUSrbin каже:

      Bezi bre botino ostavi nas da citamo o fudbalu,

Коментари су затворени.