Прочитај ми чланак

Украјина у паници: Руси довлаче ракете и подморнице на Крим

0

Украјинска обавештајна служба саопштила је да Русија интензивно модернизује Црноморску флоту на Криму подморницама са најновијим ракетама, изјавио је представник Главне управе обавештајне службе Министарства одбране Украјине Вадим Скибицки телевизији "5 канал".

s-300VM Antej.2500_oПрема тврдњама Скибицког, осим подморница Русија допрема на Крим и обалске ракетне системе, а појачава и авијациону и бродску групу.

Према речима украјинског чиновника, ракете могу да допру у сваки угао Украјине.

– До 2020. године они планирају да достигну ниво Совјетског Савеза… Тамо врло активно допремају нове типове савременог наоружања, војну технику… – навео је Скибицки.

При томе, крајем априла украјински медији, позивајуц́и се на Главну управу обавештајне службе Министарства одбране Украјине саопштили су да састав бродова Црноморке флоте Русије наводно није спреман за борбене акције.

У исто време руско Министарство одбране прошлог лета је званично саопштило да ц́е флота бити обновљена, док ц́е број подморница на Криму бити повец́ан. Планирано је да Црноморска флота добити две савремене подморнице „Новоросијск“ и  „Ростов на Дону“, као и дизел електричну Б-871 „Алроса“ која ц́е бити искључиво коришц́ена у Црноморском региону. Прве две подморнице су стигле на Крим још 2015. године.

8 коментара “Украјина у паници: Руси довлаче ракете и подморнице на Крим

  1. NGO_Informer каже:

    Trebalo bi pisati i o drugim stvarima, sigurno smo umorni od ratova:

    Još jednom je u medijima u Srbiji pokrenuta debata o takozvanoj antiratnoj Drugoj Srbiji i to je učinjeno žestokim etiketiranjem knjige „Filosofija palanke“ Radomira Konstantinovića, koju nazivaju „Biblijom Druge Srbije“.

    U jednom tekstu u listu Politika se knjiga „Filosofija palanke“ Radomira Konstantinovića naziva „filozofijom zla“, knjigom „srpskog razdora“, „autošovinističkom knjigom“.

    Konstantinović je, podsetimo, u palanačkom duhu video plodno tle za narastanje nacizma, pa i srpskog, i o tome je pisao davnih 60-ih godina kada se nije dovodio u pitanje jugoslovenski, pa ni srpski) antifašizam i kada se živeo, činilo se, idilično bratstvo i jedinstvo. Knjiga se pokazala proročanskom a njen autor je u 90-im godinama postao neka vrsta gurua građanskog antiratnog otpora, tada nazvanog „Druga Srbija“.

    Zašto se ta knjiga i antiratni angažman dela Srbije i danas problematizuje? Da li to čini baš palanački duh o kome piše Konstantinović?

    Sagovornici RSE kažu da cilj provokativnog teksta nije književno-filozofska rasprava, već još jedan prizemni prilog pokušaju revizije novije istorije Srbije.

    Glavna urednica Politike Ljiljana Smajlović kaže da su legitimne teme pokrenute u tom listu i da je izneto više mišljenja i da je to pluralizam, a o tekstu Zorana Ćirjakovića kaže:

    „Prvi put sam videla da je neko ovako temeljito obradio i to je zanimljivo u kontekstu političkih događaja poslednjih 20 godina, to je tema koja se stalno vraća, to je pitanje podela u srpskom društvu i nadam se da nije zabranjeno razmišljati o toj knjizi na način na koji se vama ne dopada“, kaže glavna urednica Politike.

    Autor Politike pod nazivom „Knjiga srpskog razdora“ piše: „‘Filosofija palanke’ je trasirala put sprskog autorasizma. Antifašizam i Evropa su na njemu lažni putakazi… Konstantinovićeva knjiga je od Srbije odvojila veliki deo elite. Neki od najumnijih preziru zemlju u kojoj su ponikli i veruju da Evropa predstavlja neki drugi, jako daleki svet.“

    Da ne bude zabune, autor imenuje deo te konstantinovićevske elite: Latinku Perović, Dubravku Stojanović, Zlatka Pakovića, Sretena Ugričića, Lasla Vegela, Boru Ćosića….

    Za Politikinog autora knjiga „Filosofija palanke“ mogla bi privući ksenofobične Trampove glasače.

    Ivan Milenković, urednik u Trećem programu Radio Beograda kaže da pokrenuta rasprava nije ni filozofska, ni književna:

    „Radomir Konstantinović je bio književnik. književni teoretičar i filozof. Ako vi vidite dva-tri čaršava od teksta sa nekih 60.000 slovnih znakova, u kojima gotovo da nema citata iz, recimo, ‘Filosofije palanke’, onda je potpun jasno da tu nije reč o knjizi već o
    ideloško-političkom obračunu sa građanskom strujom, pokretom, građansko orijentisanim intelektualcima u Srbiji“, kaže Milenković.

    I pisac Filip David smatra da je to obračun sa ljudima koji su 90-ih godina suprotstavljali politici koju je vodio Milošević.

    „Ja to ne mogu da tumačim nikako drugačije nego kao još jedan pokušaj revizije istorije, da se preprave neke činjenice koje su očevidne i da se daju tumačenja koja odgovaraju onoj vrsti nacionalističke opozicije protiv koje je Beogradski krug i dobar deo građanske klase oduvek bio“, kaže David.

    Aleksandra Đurić Bosnić, urednica u Savetu za obeležavanje misaonog nasleđa Konstantinovića, kaže da je pozadina pokrenute polemike, politikantska:

    „Ovde se radi o jednoj od najznačajnijih knjiga, ne samo srpske, već i evropske književnosti i filozofije, govori vanknjiževnim i vanfilozofskim jezikom, govori se ideološkim pseudo-književno-kritičarskim, pa čak i pseudosociološkim jezikom. Suočavamo se sa činjenicom da je jedna knjiga, a znamo koja su to vremena u kojima su knjige optuživane da su opasne i nepoželjne, da se, dakle, jedna knjiga proglašava krivom za dezintegraciju jednog naciona“, kaže Đurić Bosnić.

    Filozof i teoretičar književnosti, Konstantinović je početkom 90-ih bio jedan od osnivača Beogradskog kruga intelektualaca koji su podigli glas protiv rata. Njihove sesije su nazivane „Druga Srbija“, što je trebalo da znači drugačija od one mnogo glasnije u to vreme, nacionalističke, ratne, miloševićevske Srbije.

    „Druga Srbija je ona Srbija koja ne pristaje na zločin, govorio je Konstantinović. Takva, Druga Srbija se i danas problematizuje. Ivan Milenković sve to stavlja u kontekst pokušaja pranja sopstvene biografije prva dva čoveka Srbije, pa podseća da revizija obuhvata ne samo aktere 90-ih već i rehabilitacija ljudi za koje ni u snu nismo mislili da se mogu rehabilitovati. Mislim na Dražu Mihailovića, Nedića, Ljotića…“, kaže Milenković.

    1. Владимир каже:

      О класје моје испод голих брда,
      Мој црни хљебе, крвљу поштрапани,
      Ко ми те штеди, ко ли ми те брани
      Од гладних тица, моја муко тврда?

      Скоро ће жетва… Једро зрње зрије…
      У сунцу трепти моје родно село.
      Но мутни облак притиска ми чело,
      И у дно душе гром пада и бије.

      Сјутра, кад оштри заблистају српи
      И сноп до снопа као злато пане,
      Снова ће тећи крв из моје ране –
      И снова пати, сељаче, и трпи…

      Сву муку твоју, напор црног роба,
      Појешће силни при гозби и пиру…
      А теби само, кô псу у синџиру…
      Бациће мрве… О, срам и грдоба!…

      И нико неће чути јад ни вапај –
      Нити ће ганути бол пјану господу…
      Сељаче, гољо, ти си прах на поду,
      Тегли и вуци, и у јарму скапај!

      О класје моје испод голих брда,
      Мој црни хљебе, крвљу поштрапани,
      Ко ми те штеди, ко ли ми те брани
      Од гладних тица, моја муко тврда?!

    2. NGO_Informer каже:

      I šta ti misliš o Radomiru Konstantinoviću?

    3. Владимир каже:

      Мислим да не ваља прђет’ о нечему што се испрђет’ не може.

    4. Putin za nas каже:

      Ти,бре, будало, ладно Србе прогласи нацистима! Гоовно прозападно, твоју еу су створили нацисти и фашисти, па је и данас воде! Терај се у три пи*де материне!

Коментари су затворени.