Прочитај ми чланак

Александар Вучић: Захвалан сам Немачкој и Ангели Меркел на подршци

0

Председник Владе Србије Александар Вучић и амбасадор Немачке Аксел Дитман разговарали су данас о европском путу Србије, самиту који је, у оквиру Берлинског процеса одржан у Паризу, мигрантској кризи и ситуацији у региону.

Vucic i Ditman
Премијер Вучић захвалио је на подршци коју канцеларка Ангела Меркел и Немачка пружају Србији у процесу преговора са ЕУ, истакавши да је посвећеност Немачке стабилизацији прилика и интеграционим процесима на Западном Балкану, као и јасној европској перспективи региона, потврђена управо кроз подршку коју пружа Србији, као и кроз иницирање и активну подршку Берлинском процесу.

Амбасадор Дитман поздравио је одлуку држава чланица Европске уније о отварању преговарачких поглавља 23 и 24 са Србијом и нагласио да су на путу ка ЕУ та поглавља важна за процес преображаја државе, саопштила је владина Канцеларија за сарадњу са медијима.

Он је нагласио да је нужно да Србија настави процес економских реформи, које је српска влада успешно започела, и истакао да треба спровести додатне кораке у домену владавине права.

Србија је са Европском унијом договорила веома детаљан Акциони план који сада треба спровести у дело, закључили су премијер Вучић и амбасадор Дитман.

4 коментара “Александар Вучић: Захвалан сам Немачкој и Ангели Меркел на подршци

  1. SlavenMilanov каже:

    данке дојчланд на радикалски начин….

  2. xyz каже:

    Rade li Albanija i EU Srbiji iza leđa?
    EU projektima pokušava da sa dnevnog reda skine glavno pitanje, a to je pitanje statusa Kosova, insistirajući na pitanjima od životnog značaja. Međutim, glavno pitanje će biti da li Albanci hoće da žive na „nezavisnom“ Kosovu ili u uniji sa Albanijom.

    Svi putevi vode ka Kosovu. To bi mogao da bude epilog Samita zemalja Zapadnog Balkana kada je reč o odnosima Beograda i Tirane, s obzirom na činjenicu da su se domaćini Samita francuski predsednik Fransoa Oland i nemačka kancelarka Angela Merkel ozbiljno potrudili kako oko albanskog premijera Edija Rame, tako i oko srpskog premijera Aleksandara Vučića.

    Temelji za zajedničko tržište Albanije i Kosova
    I Albanija i Srbija trenutno su u evropskom vozu, a činjenica je da te dve najmnogoljudnije zemlje Zapadnog Balkana imaju i najveću tačku razdora — Kosovo, koje ih, kako je to apostrofirao Rama, i spaja i razdvaja.

    Činjenica je, međutim, da su domaćini Samita otišli zadovoljni zbog, kao su istakli, dobrog odnosa Tirane i Beograda. A radi svake sigurnosti, dobre odnose dve države su učvrstili parama koje će dati za novi infrastrukturni projekat, izgradnju auto-puta Niš-Drač preko Kosova.

    Istina, puteva nikada dosta, ali da li će se na tom putu između Kosova i Srbije jednog dana naći međudržavna granica ili ne političko je pitanje oko kojeg dve strane nemaju isti stav. Jer dok Rama tvrdi da je jedini problem sa Beogradom to što nije priznao Kosovo, Beograd i dalje o Kosovu razmišlja kao o svom delu teritorije, što je po međunarodnom pravu i tačno.

    Da li Tirana ili Beograd imaju bolje karate u rukama teško je zaključiti samo na osnovu toga da li je Rama sedeo na Samitu pored Merkelove, ili Vučić u čelo stola lidera zemalja Zapadnog Balkana.

    Politički analitičar Pavle Dimitrijević kaže da je to teško komentarisati, jer stvari procenjuje svako iz svog dvorišta.

    „I jedni i drugi, generalno gledano, imaju jak uticaj, sa tim što Beograd ima veći politički uticaj na neposrednu stvarnost na Kosovu. Dakle, direktan uticaj Srbije je trenutno apsolutno veći na Kosovu i oko Kosova, nego što je to slučaj sa Albanijom. Ipak, ne treba da izgubimo iz vida uticaj i odnos koje Tirana ima sa Prištinom, sa kojom su administrativne granice gotovo obrisane“, ističe Dimitrijević.

    Analizirajući ponašanje lidera EU u kontekstu obe države Dimitrijević ne može da se otme utisku da je „na snazi“ pokušaj da se kroz zajedničke projekte dve države, kao što je izgradnja auto-puta, skrene pažnja sa glavne političke stvari.

    „Mislim da je poenta u tome da se pokaže da pitanje statusa Kosova, odnosno granica nije uopšte relevantno, već se u prvi plan stavljaju radna mesta, privreda… Tako da pretpostavljam da će u budućnosti akcenat biti stavljen na ulaganja u neke životne stvari, a da se iz vida izgubi statusno pitanje, i da ono narodima koji žive na Kosovu jednostavno postane — nebitno“, tvrdi naš sagovornik.

    Dimitrijević te svoje navode potkrepljuje jednom dodatnom, zaboravljenom činjenicom, koja se ne tiče toga kako Srbi doživljavaju Kosovo, već kako ga doživljavaju Albanci.

    „Ne bih se iznenadio da u narednom periodu postane veliko pitanje — da li će Albancima biti važno na kom prostoru žive. Da li će to biti Kosovo, koje će biti nezavisna država, ili će pod teretom ekonomske krize, nemaštine, iseljavanja i svega drugog tražiti neka alternativna rešenja. Na primer, uniju sa Albanijom, proterivanje međunarodne zajednice, drugačiji status… To su zapravo ideje i koncepti koji su paralelno vezani sa ovim što je sada stvarnost i koje gravitiraju kao legitimne, jer o tome se uveliko priča, a ima i dosta pobornika“, tvrdi Dimitrijević.

    Dakle, ne može a da se ne pomisli da među Albanijom i Srbijom ne postoji samo jedna tačka razdora — Kosovo, već i činjenica da je Srbija prestala da sanja o Velikoj Srbiji, ali da Albanija nije o Velikoj Albaniji. Ako je cilj Samita balkanskih lidera bio da umiri i uveri balkanske države, koje su kandidati za EU, da se posle izlaska Velike Britanije iz Evropske unije politika Brisela neće menjati, sasvim sigurno su uspeli i da urade dodatni posao da obezbede saradnju Beograda i Tirane preko „kosovskog mosta“, čime su bar na neke duže staze obezbedili mir između te dve nacije.

  3. stefan bakus каже:

    Hebem i tebe i nju, pederu.

  4. xyz каже:

    Koliko je Vučić voleo nemačku vladu i Nemačku, govore citati iz njegovih nastupa “…Nemci me mrze jer sam zabranio emitovanje „Dojče Velea“, preko koga šire svoju propagandu koja za cilj ima samo otimanje Kosova od Srbije. Ja njih ne mrzim, ne nameravam da okupiram Bavarsku ili Prusku, ali do kraja ću se boriti protiv nove nemačke okupacije Srbije.“ (TV „Pet“, Niš, 8. decembar 1998.) “…Čak ni moja majka Angelina nije mogla da dobije vizu za Nemačku kad je kao novinar RTS-a trebalo da ide tamo. Nisu je pustili jer se preziva isto kao ja. Izgleda ima loše prezime ili lošeg sina. Ponosan sam na to što su Nemci svesni da sam im ja neprijatelj („Velika Srbija“, novembar 1999.) “…Nemačka neće uspeti da porobi Srbiju jer Srbi nisu Hrvati, nisu Mađari, već su narod koji je oduvek najviše voleo slobodu. Naš cilj je da ukažemo ko su strani plaćenici i da objasnimo šta će se sa Srbijom dogoditi ako bi Amerikanci i Nemci uspeli da je pokore i da na vlast dovedu svoje sluge. Srbija ne bi postojala.“ (TV Nais, Niš, 1. mart 2000..) „…Sve zlo srpskom narodu učinili su Hans Ditrih Genšer i nemačka vlada. Nemačka je naš vekovni neprijatelj, oni su dali blagoslov, političku, finansijsku i vojnu podršku Hrvatima, Muslimanima i Albancima u borbi protiv Srba. Što su počeli stvaranjem NDH, završili su okupacijom RS Krajine i progonom 400.000 Srba sa svojih ognjišta. (Konferencija SRS, 14. maj 2005.) “…Đinđić sada Nemce naziva prijateljima. Možda jesu njegovi prijatelji, pomagali su mu kad je dezertirao i podržavao bombardovanje Srbije. Kakvi su nam Nemci prijatelji videlo se po tome što su menjali svoj ustav kako bi omogućili učešće u vojnim akcijama protiv Srba i Srbije. Zamislite, prvi put od Drugog svetskog rata nemački avioni su počeli opet da seju smrt i to baš Srbima. (TV Ritam, Pančevo, 27. septembar 1999.) “…Opozicija je opravdano protestovala1996/97. zbog krađe izbora. Mi ih nismo podržali jer nismo želeli da budemo s onima koji se pod nemačkom zastavom bore protiv srpske vlasti. Nismo zaboravili šta su Nemci radili u Drugom svetskom ratu i u poslednjim sukobima. Gde se vijori nemačka zastava, tu su stratišta Srba.“ (TV Palma plus, 23. oktobar 1998.) “…U Kragujevcu je došlo do incidenta kad me napala grupa demonstranata pred ulazom u opštinski odbor SRS-a. Video sam da nose zastave Demokratske stranke, Srpskog pokreta obnove i Nemačke. Napali su me Srbi s nemačkom zastavom. I to u Kragujevcu, u gradu u kome su Nemci izvršili nezapamćen pokolj. U taj grad ni 10 godina posle Drugog svetskog rata nije bio dozvoljen ulazak Nemcima. Neki su to zaboravili, ja nisam.“ (TV BK, 4. april 1998.)

Коментари су затворени.