Прочитај ми чланак

ОВИ ЉУДИ ЋЕ ЕВРОПЉАНИМА „покварити“ живот у 2017. години

0

Лист „Политико“ навео је „прљави списак“ личности који могу да „покваре живот“ Европљанима у 2017. години.

7

Лист „Политико“ навео је „прљави списак“ личности који могу да „покваре живот“ Европљанима у 2017. години.

Према речима аутора чланка Тунку Варадарајана, због овог списка читаоци ће „пожелети да остану у кревету и покрију се ћебетом преко главе“. Чине га већином политичари, као и неколико група људи — издавачи британских таблоида, кинеске фудбалске газде и „руски хакери“.

Британски таблоиди као што су „Сан“, „Дејл мејл“, „Дејли експрес“ — криве се да су утицали на јавно мњење Велике Британије, укључујући и по питању одвајање земље од ЕУ. По мишљењу Варадарајана, због њих „брегзит“ може проћи максимално болно и лоше за сваког грађанина земље. Кинеске фудбалске газде треба да изазову озбиљну забринутост од „недуховне Европе за коју је фудбал скоро религија“. Ствар је у томе да је Кина почела да троши „болесно много новца“ на куповину играча за своју лигу из водећих европских клубова. Аутор „руске хакере“ назива „погубном силом“ у међународним односима који наводно покушала да утиче на исход америчких избора и плаши читаоце тиме што су сада сајбер криминалци покушали да се пребаце на Европу.

На списку се налази и један од представника администрације изабраног преседника САД Доналда Трампа — саветник за питања националне безбедности Мајкл Флин и један од кандидата за место у његовом кабинету — бизнисмен Вилбур Рос.

Аутор Флина назива човеком „толико неполитички коректним да је у поређењу са њим Трамп мало дете“. Што се тиче Роса, који може да заузме место министра трговине, он, по Варадарајановом мишљењу, има све шансе да „потпуно нестане“. Трансатлантски трговински споразум (ТТИП) тим самим значајно ослаби руку Европе у преговорима о „брегзиту“. На списку су и лидери европских партија. Италијанског комичара Бепе Грила, који се налази на челу „покрета пет звезда“, аутор сматра „политичким новитетом“, поставши апсолутна опозиција власти и добивши огроман број присталица.

Лидера пољске партије „Право и праведност“ Јарослава Качинског, назвао је бившег пољски председник Лех Валенс „опасним и неодговорним“, што, према мишљењу аутора, треба имати на уму.

Осим тога, на списку су се нашли Карлос Пучдемон — лидер каталонске администрације који планира ове године да организује референдум о независности Каталоније; Никола Саркози, који може повратити политички утицај на следећим изборима у Француској; Мартин Селмајр, десна рука шефа европске комисије Жана Клода Јункера, који би могао да се сукоби са министрима других земаља, као и борац против ислама у Холандији — лидер „Партије слободе“ Герт Вилдерс.

4 коментара “ОВИ ЉУДИ ЋЕ ЕВРОПЉАНИМА „покварити“ живот у 2017. години

  1. NGO_Informer каже:

    Kanada: Rađa se prva “post-nacionalna” država sveta

    I statistika pokazuje da raznolikost stanovništva potiče prosperitet, a ne da ga ugrožava, kako se neki pribojavaju

    Kako je radikalni društveni eksperiment Kanadu doveo na sam svjetski vrh

    Početkom 2017. godine Kanada bi mogla biti posljednja imigrantska zemlja, tvrdi Charles Foran, direktor Instituta za kanadsko državljanstvo. Uvjerenje kanadske vlade (ali i većine tamošnjih stanovnika) u vrijednosti imigracije potvrđuju brojke: Kanada je u 2016. primila 300.000 pridošlica, uključujući 48.000 izbjeglica, i želi da oni postanu državljani (što oko 85 posto ljudi sa stalnim prebivalištem u Kanadi na koncu i postanu).

    Zemlja na sjeveru sjevernoameričkog kontinenta otvorena je za ljude svih vrsta i vjera. Šire područje Toronta danas je po sastavu stanovnika najraznovrsniji grad na planetu, jer je polovica tamošnjeg stanovništva rođena izvan Kanade, a ni drugi gradovi poput Vancouvera, Calgaryja, Ottawe i Montreala u tome značajno ne zaostaju. Godišnji priljev imigranata broji oko 1 posto stanovništva Kanade (36 milijuna).

    Otvorenost Kanade prepoznaju mnogi izvan njenih granica. Američki predsjednik Barack Obama i slavni rock pjevač Bono prošle su godine izjavili kako “svijet treba više Kanade”. U listopadu je Economist na svojoj naslovnici objavio sliku Kipa slobode s javorovim listom i hokejaškom palicom, uz naslov ‘Sloboda seli na sjever: kanadski primjer svijetu’. Da to nisu puste priče, svjedoči činjenica rušenja službenih imigracijskih web-stranica Kanade u noći kada je postalo jasno da je Trump osvojio izbore u SAD-u.

    Dok je Kanada raširenih ruku primala imigrante, 2016. godinu u Europi obilježio je uspon šovinizma i nacionalizma, zatvaranje i ograđivanje granica, te širenje straha od izbjegličkog vala. U svom članku objavljenom u britanskom Guardianu, Charles Foran ističe da kanadska otvorenost nije izraz naivnosti. Postoje praktični razlozi zašto su vrata otvorena: počevši od 90-ih godina 20. stoljeća, mala stopa fertilnosti i starost stanovništva počeli su usporavati stopu nataliteta Kanade. No, zahvaljujući useljenicima, stanovništvo se povećalo za dvije trećine, a do 2030. očekuje se stopostotno povećanje.

    Ekonomska korist očita je sama po sebi. I statistika pokazuje da raznolikost stanovništva potiče prosperitet, a ne da ga ugrožava, kako se neki pribojavaju.

    Stavovi kanadskog premijera Justina Trudeaua otkrivaju filozofsko utemeljenje politike otvorenosti koju u današnjem svijetu mnogi doživljavaju začudnom ili neopreznom. Trudeau je u listopadu 2015. izjavio za New York Times Magazine kako bi Kanada mogla biti “prva postnacionalna država” i još dodao da u Kanadi nema bazičnog identiteta i mainstreama.

    Europljanima ovakav način razmišljanja doista može zazvučati radikalno, posebice iz vizure Hrvatske koja je svoju nacionalnu državu platila visokom cijenom.

    Kanađani, s druge strane, ne razmišljaju na takav način. Mavis Gallant, jedna od najvećih kanadskih književnica, jednom je prilikom definirala Kanađanina kao “nekoga s logičnim razlogom da misli da bi mogao biti Kanađanin”. Dakle, posve različit način razmišljanja od sablasti ideologije “krvi i tla” kojom se prečesto potpuno pogrešno definira nacionalni identitet na našim prostorima.

    Reformistički potezi svejedno su ostavili otvoreno pitanje definiranja nacionalnog identiteta. Je li aktualni premijer Trudeau odlučio dovršiti očev posao na solomonski način? Charles Foran prisjeća
    se znakovite izjave velikog mislioca Marshalla McLuhana iz 1963. godine:“Kanada je jedina zemlja na svijetu koja zna kako živjeti bez identiteta”.

    McLuhanov zaključak o “dinamičnoj novoj koncepciji nacije” upravo se formira pred našim očima. Umjesto američkog koncepta “lonca za taljenje” (melting pot), Kanada bi doista mogla postati mjesto suživota mnogih vjera, povijesti i vizija budućnosti.

    “Necjeloviti identitet”, što su mnogi u prošlosti predbacivali Kanadi, postaje tako “višestruki identitet” s višestrukim prednostima. Najvažnija od svih je, dakako, napredak bez krvoprolića i odnos prema novome i drugačijem bez straha koji je zgrčio mnoge europske nacije.

    1. Бели Орао каже:

      Кроација је једна од национално најразниликијих земаља света.

    2. Sasha Sasha каже:

      Ти и твоје газде за које тако верно лајеш треба да се угледате на Канаду и да у своју кућу примите што више изблеглица,миграната а можете и пар коала и кенгура да се заједно играте.

Коментари су затворени.