Прочитај ми чланак

Хрватска порука Трампу: Никола Тесла је био Хрват, ми смо измислили струју

0

Европским земљама које су видео спотовима покушале да убеде новог америчког председника да баш оне, одмах након Америке, буду "друге на свету", придружила се и Хрватска. Међутим, наши суседи одлучили су се за јединствену концепцију: уместо другог, траже треће место, а међу главним "адутима" за освајање ове позиције је тврдња "Никола Тесла је био Хрват, ми смо измислили струју".

Хрватска порука Трампу: Никола Тесла је био Хрват, ми смо измислили струју

– Никола Тесла је био Хрват, то сви знају. Он је био веома паметан човек, председниче. Не као ви. Ви сте много паметнији – стоји у снимку.

Осим тога, Хрвати поручују да око Дубровника имају „најбоље могуће зидове“, као и да могу да понуде одличну радну снагу за грађење истих – Босанце. Ни у овом споту, Хрвати нису могли да заобиђу Србе, па се тако наводи да су „њихови суседи Срби губитници, који су покушали да направе велику Србију, али им то није пошло за руком“.

Такође, Хрвати у поменутом споту наводе да су све лоше ствари које се пласирају о њиховим политичара „лаж, и да су они дивни људи“.

– Ипак, наши политичари су јефтини и могу се купити – наводи се, између осталог, у поменутом снимку.

Ову урнебесну кампању са сатиричним снимцима су започели Холанђани, а придружили су им се Швајцарци, Данци, Немци, Белгијанци, Португалци…

 

41 коментара “Хрватска порука Трампу: Никола Тесла је био Хрват, ми смо измислили струју

  1. Риле каже:

    ИНТЕРМАГАЗИН ЈЕ ОБЈАВИО ОВАЈ ЧЛАНАК ЈОШ 18.АПРИЛА 2016.

    ДАЈЕМ ГА У ОРИГИНАЛУ НА ЛАТИНИЦИ .НЕ НАВОДИ СЕ АУТОР ТЕКСТА, АЛИ АУТОР/КА ВЛАДА ЧИЊЕНИЦАМА И СВЕ ЈЕ ТАЧНО . ЈОШ ЈЕДНА АНАЛИЗА КОЈА РУШИ ТЕОРИЈУ О КВАЗИ НАРОДУ КОЈИ СЕБЕ НАЗИВА ХРВАТИМА КАО ДРЖАВОТВОРНОМ НАРОДУ.

    Hrvatski kraljevi su bili vanzemaljci!

    18 aprila 2016

    I srpska publika imala je prilike na TV kanalu Viasat History-u gledati serijal „Hrvatski kraljevi“, nažalost nije bilo naznačeno da se radi o bajkama. U seriju je uloženo brdo para, rađena je po sistemu donesi puno zanimljivih činjenica iz tog vremena (kako su se ljudi oblačili, koje su oružije imali) koje nemaju veze sa Hrvatima, ukradi nekoliko srpskih vladara, pa sve to pomješaj sa nekoliko izmišljenih hrvatskih kraljeva. I evo serije. Postoji samo jedan problem, nije bilo nikakvih hrvatskih kraljeva jer tada ni Hrvati još nisu bili izmišljeni.

    Sa Hrvatskom, hrvatstvom i „tisućljetnom“ hrvatskom kulturom i poviješću najbolje je obrisati zadnjicu. Čitava Hrvatska povijest je šovinistička farsa. Krivotvorina do falsifikata. Gdje se uopće spominju ti Hrvati u 8., 9., 10., 11. vijeku koje pokriva radnja te lažljive serije? Jednom riječju nigdje. Ideolozi hrvatstva navode četiri spominjanja Hrvata iz tog vremena. Sva četiri su kasnija podvala.

    Prva i najpoznatija hrvatska krivotovorina je Trpimirova darovnica iz 840. Problem je samo što je jedini prijepis te darovnice mlađi 800 godina od navodnog nastanka, a u tih 800 godina rečenu darovnicu ne spominje niko. Zašto? Možda zato što još nije bila napisana? Nada Klaić je bila nacionalistička povjesničarka i jedno od najvećih imena hrvatske povjesne znanosti, a odbacivala je Trpimirovu darovnicu kao falsifikat.

    Drugi navodni spomen Hrvata je pismo Pape Ivana X nepostojećem kralju Tomislavu. Ali već pogađate, ni to pismo ne postoji u originalu, već samo prijepis tog pisma 600 godina kasnije. Pisma koje niko u tih 600 godina ne spominje, zašto? Možda zato što pismo nije ni postojalo. U prvoj polovini 10. stoljeća Dalmacijom je vladala kraljica Domaslava, a ne Tomislav. Postojao je do duše srpski vladar Tomislav I Vladislavljev (ili Svetolikov sin) Drvanović ili Drvenarović, ali živio je ravno 200 godina ranije. Očito je vatikanski pop ženomrzac kada je krivotovrio povijest 6. stoljeća kasnije Domaslavu pretvorio u Tomislava, jer je prikladnije i doličnije da izmišljenim Hrvatima vlada izmišljeni kralj Tomislav, a ne neka žena. Tomislav mu je fonetski bio sličan Domaslavi, pa ga je zato izabrao. I sami hrvatski povjesničari su dokazali da je kralj Tomislav izmišljotina. Čak i to pismo 600 godina mlađe od originala koji nije postojao se ne nalazi u Vatikanu, nego u sto puta prepravljanom djelu „Historia Salonitana“ koje je valjda nastalo u 13. stoljeću, ali orginal gle čuda ne postoji, nego samo nekoliko različitih verzija iz 17. stoljeća. Dakle, opet nemamo ništa.

    Ali ima i treći „dokaz“ spominjanja Hrvata. To je oltarna ograda iz Šopota kod Benkovca gdje piše „Branimir Croatorum“, međutim zadnje analize su ustvrdile da ograda ne pripada toj crkvi i da se slova razlikuju od ostalih slova na druga tri pronađena natpisa o Branimiru. Osim na toj spornoj pregradi svugdje drugdje se Branimir nazova „Dux Slavorum“, a samo ovdje „Croatorum“. Sporna ograda je „nađena“ 1928. u vrijeme proslave „Tomislavove godine“, klerofašističke manifestacije koju je organizirala Katolička crkva i koja je služila stvaranju katoličko-hrvatskog nacionalnog identiteta. Nakon toga iz 1928. bila su još tri iskapanja na toj lokaciji (zadnje u osamdesetim kad je opet povampirio hrvatski klero-fašizam), ali ništa nije nađeno. Samo je otkriveno da ta ograda nikako ne pripada toj crkvi, nego je odnekud donesena, što je ohladilo hrvatske arheologe u želji da dalje kopaju. Mislili su da će naći još spominjanja Hrvata, a našli da i ta ograda nema veze sa tom crkvom, pa su im implikacije pronalaska bile jasne – brižna ruka vatikanskog krivotvoritelja sa puno pažnje i ljubavi uklesala je riječ „Croatorum“ na ornament, pregradu donesenu sa neke druge lokacije. Bez pravog nacionalnog identiteta, bez ikakve stvarne povijesti, katolički popovi i ideolozi hrvatstva uvijek su bili prisiljeni gusariti po srpskoj povijesnoj i kulturnoj baštini, kao i izmišljati povijest.

    To nas dovodi do četvrtog falsifikata, spominjanja Hrvata u djelu Konstantina Porfirogeneta „O upravljanu carstvom“. Ali sa tim spisom postoji mnogo problema. Prije svega nema šanse da bi neki Bizantski car pisao slavenske legende o nekakvoj braći i sestrama. Konstantin navodno piše da ime Hrvat na njihovom jeziku znači „onaj koji posjeduje mnogo zemlje“, ali riječ „Hrvat“ to ne znači ni na jednom slavenskom jeziku. Te legende o Hrvatima su katolički svećenici kasnije prikeljili u djelo Konstantina Porfirogeneta jer naravno originalno djelo ne postoji, samo njihovi izmjenjeni prijepisi nastali stotinama godina kasnije od originala.

    Prema falsificiranom djelu Konstantina Porfirogeneta nepostojeći kralj Tomislav imao je 60.000 konjanika, 100.000 pješaka i nekoliko hiljada mornara. Kolika je to laž ilustrirat ćemo usporedbom, to je kao da neko danas napiše da Hrvatska ima 40.000 aviona 5. generacije F-22 (Hrvatska ima par migova 21 koje su im podvalili Ukrajinci i koji ne mogu letiti jer se stalno ruše).

    Karlo Veliki je imao najveću i najjaču europsku državu srednjeg vijeka, a nije mogao skupiti ni 8.000 konjanika. Iza Karlove države ostala je i riječ kralj u slavenskim jezicima i dokumenti i crkve i samostani i gradovi…. iza Tomislava i njegovih 60.000 konjanika nije ostalo ništa. Koliko danas ljudi živi na području Dalmatinske zagore i livanjsko-duvanjskog kraja gdje je bila navodna Tomislavova država? Možda 100.000. Tada nije živjelo ni 15.000 ljudi, koji su živjeli po zadrugama, 25 ljudi u jednoj. Zadruga je imala po nekoliko konja. Sve skupa, na tom prostoru nije bilo ni 1500 konja. To su bosanski brdski konjići, teretni, a ne ratni, za rat su beskorisni. Od njih se ratna konjica nije mogla napraviti. Čitav taj kraj je oduvijek siromašan i poljoprivredno nikakav, a kako je bilo tada kad nisu imali ni kormpir ni kukuruz?! Pšenica tu ni danas ne rađa. Čime se potkivali 60.000 konja? A oklopi, kacige, mačevi, štitovi za 60.000 ljudi? Za svakog konjanika trebalo je prodati preko 50 krava. Od kuda im hrana za 160.000 ljudi? Jedan vojnik može nositi hrane za 7 dana, a tada su vojni pohodi trajali mjesecima. Kako se po Hercegovini i Bosni hranila tolika vojska? Ili Slavoniji koja je tada bila močvarna, puna prašume i slabo naseljena? Očigledno je da Konstantin Porfirogenet nikad ne bi pisao takve gluposti i da su po njegovom djelu puno kasnije mesarili katolički svećenici.

    Kad se čak i uz najveći oprez zagrebe po „tisućljetnoj hrvatskoj povijesti“ ne ostane ni kamen na kamenu, samo izmišlotine i laži ideologa hrvatstva iz naučno-fantastična serije „Hrvatski kraljevi“ koja bi mogla ići ruku pod ruku sa serijom „Drevni vanzemaljci“ (Ancient aliens). U stvari, „Drevni vanzemaljci“ su ozbiljnija dokumentarna serija od „Hrvatskih kraljeva“.

    1. Херцеговина каже:

      РИИИИЛЕ!!!
      Који си ти краљ!!!
      Само копај и постављај!!!

    2. Риле каже:

      Jedna teška ratna slučajnost, koja je zadesila srpski narod na ovoj ervopskoj vetrometini, osokolila je Tomislava da, kao savesni ban, prigrabi celokupnu vlast svoje banovine i da se 924. godine otrgne iz srpske zajednice. Slično slučaju iz 1941. godine.

      Kad je Zarija Pribisavljević – srpski vladar oko 924. godine – odbio da produži priznanje vlasti bugarskog cara Simeuna i kada već na početku neprijateljstava većina Zarijinih vojskovođa zbog Simeunovog lažnog osećanja dopadoše bugarskoga ropstva, Bugari su osvojili veliki deo Srbije. Među onima koji su dopali bugarskog ropstva bio je i Časlav Klonimirović, unuk Stojimirov. Sam Zarija se sklonio u oblast Neretve, koja je i pod Mihailom Ziševićem, srpskim velikašem, pružila Simeunu otpor i najzad ga posle trogodišnjeg rata prisilila na mir. U međuvremenu je Tomislav kao zavisni ban od srpskih vladara izabrao srpsku nesreću da bi dovršio svoju rešenost o nezavisnosti i u docnijem odnarođivanju postao pionir rimokatoličkih aspiracija u ovom delu Evrope. Hrvati su docnijim razvojem situacije mogli osetiti Tomislavljevu prenagljenost. Tomislav je, naime, verovao da će se propašću srpske države ostvariti želja za prostiranje hrvatske vlasti preko srpskih zemalja. Ali, Bugari su osvojili samo deo Srbije, a Rim je osetio snagu Neretve i Mihaila Viševića u tolikoj meri, da je Višević sa svojom vojskom zaratio protivu Rima i dve godine posle Tomislavljevog gesta osvojio italijanski grad Sinopat. Ovde dolazi i smrt Simeunova, koja je doprinela da se Časlav Klonimirović oslobodi bugarskog ropstva i sjedini razjedinjene srpske oblasti, te da povrati dobar deo srpskih oblasti, među kojima Srem sa većim delom Slavonije. Za vladavine Časlavljeve spada i neretljanska bitka protivu mletačke republike kada su mlečani potučeni i 948. godine sklopljenim mirom naterani da se obavežu na plaćanje danka. To je stanje trajalo sve do 960. godine, kada je Časlav proterao Mađare iz Bosne u Srem i tu u Sremu, u jednoj bitci poginuo. Za sve to vreme Hrvati su lešinarskom hladnokrvnošću posmatrali džinovske borbe srpskoga naroda od koga su se počeli odnarođivati, čekajući pogodno vreme da očerupaju lešinu, koju bi drugi mesto njih oborio.

      U „suvremenoj hrvatskoj povijesti“ nailazimo na nepreglednu gomilu ispisanih pokušaja da prisvoji šta je tuđe. Tako se prvi Tomislavov korak prikazuje u lažnom svetlu samo zato, da bi se iz njega mogle iskonstruisati takozvane „Bijele“ i „Crvene Hrvatske“, a naročito ove poslednje, koje nikada nije ni bilo, već ju je novija hrvatska“istorija naprosto morala izmisliti, kako bi u najkritičnijim srpskim trenucima mogli podastreti svoje „povijesno pravo“ na srpske zemlje.

      Dosledna samoj sebi, hrvatska istorija, fabrikovana pre nekoliko godina, kaže da je u doba ratovanja Zarije Pribisavljevića sa bugarskim carem Simeunom 924. godine Tomislav tobože proterao Bugare i prisilio ih na mir. A zatim još smelije, da su, tobože, „domaći vladari“ Zahumlja, Travunije i Duklje, među kojima i knez Mihailo Višević priznavali Tomislavljevu vlast. To – da je, onda, „Crvena Hrvatska“. O toj novoj hrvatskoj fikciji „suvremena hrvatska povijest“ ovako mahnita:

      „Prema popu Dukljaninu, razdijelio je kralj Budimir Svetopelek na velikom zaboru na Duvanjskom polju državu na Primorje i Zagorje. Primorje nazivlje još Hrvatskom ili Dalmacijom, a dijeli ga na Bijelu Hrvatsku i na Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska sezala je od Duvna do Vinodola, a Crvena Hrvatska od Duvna do Drača. Jedan od najpoznatijih vladara u oblastima Crvene Hrvatske bijaše knez Mihailo Višević“. („Hrvatski List“ od 18. IV. 1939.).

      Ova konstatacija, u kojoj se kao primarni momenat ističe neko tobožnje stvaranje „Bijelih i Crvenih“ Hrvatski, otkriva, međutim, ono radi čega hrvatska istorija zasigurno ne bi spomenula ime kralja Budimira, iako je vešto prećutala čiji je to bio vladalac, a koje njegova država. Na jednom mestu nedaleko spomenutih „v carjeh Budimira srpskog“, koji je oko 675. godine razdelio svoju državu na županstva, banovine i kneževine. Među tako razdeljenim srpskim pokrajinama nailazimo na Humsku i Ramsku, odnosno bosansku Srbiju. Što tvorci naduvene hrvatske povijesti nisu, ili nisu hteli, upoznati svoje čitaoce sa ovim „Budimirom v carjev srpski“, imali su sa svoga stanovišta razloga za to, jer je njegova zemlja morala biti Srbija, a u njoj Hrvati – bez ikakve ili takve Hrvatske, koja ne bi prevazilazila onaj prostor triju docnijih hrvatskih županija oko Zagreba. U ostalom, i ova hrvatska istorijska naduvenost o stvaranju nekakvih farbanih Hrvatski spada u red dobro smišljenih laži koje vekovima smeraju na to, da u srpskoj istoriji stvore takvu zbrku, iz koje bi zatim po volji mogli da vade ono, što im je za pokriće njihove istorijske golotinje potrebno.

      Jedan letimičan pogled preko brda hrvatskih fraza, koje se sukobljuju jedna sa drugom. Po ovom tvrđenju, Hrvati dolaze u svoju Hrvatsku zapadno od Slavonije i Bosne polovicom VII. stoleća, gde zatiču Slavene, razume se, Srbe. Oni tobože odmah po svome dolasku svojom ratničkom i organizatorskom sposobnošću naturaju svoje ime tome srpskom starosedelaštvu i osnivaju takozvanu „Bijelu Hrvatsku“, „Crvenu Hrvatsku“ itd. Koliko je istine u priči o velikim „državničkim i organizatorskim sposobnostima hrvatskih došljaka, vidi se i po tome, što se za njih ni 200 godina docnije za vreme održavanja franačkog sabora u Frankfurtu na Majni (825.) nije ni znalo da postoje, dok su polapski i južni Srbi na tome saboru predstavljali narode. Nalazeći se u takvoj prošlosnoj oskudici, nije ni čudo što su Hrvati morali izmišljati svoje „države“ sviju boja. Doduše, ove farbane Hrvatske razgolićio je rođeni Hrvat istoričar Ivan Šver, koji svojim hrvatskim istorijskim kolegama otvoreno dobaci da „Crvena Hrvatska“ u stvari nije ništa drugo doli Srbija. (Zagreb: „Ogledalo“ II, str. 119). Drugi hrvatski naučnik, dr. Tomo Maretić, obračunava se sa „sočinenijima“ Smičiklasa i njegovih pomagača o tobožnjoj Hrvatskoj kao zasebnom državnom pojmu i kaže: „Eto na kako slabom temelju stoji Velika Hrvatska! Nje nikada nije bilo, nego ju je Porfirogent naprosto izmislio“. („Slaveni u davnini“ str. 69).

      Ni sa tako, po dr. Maretiću, navodno, izmišljenom Hrvatskom, međutim, Porfirogent nije prema istoku prekoračio reku Cetinu, jer o istočnoj granici Hrvatske Porfirogent doslovice veli:

      „Od reke Cetine počinje zemlja Horvatska i stere se uz primorje sve do granica Istrije, odnosno do grada Albuna, a u gorama i prelazi donekle temat istorijski. Kod Centine i Livna graniči sa zemljom Srbljije“. (Ib. 145-7).

      Porfirogent je zaista imao pravo. Hrvatska do njegovog doba (912. – 959.) nije prelazila Cetinu, a za dalje znamo. Samo, propustio je on zabeležiti, da se i zapadno od Cetine prostirala srpska etnografska celina sve do linije, koja se sa zapadne strane sreza ogulinskog spušta u more na međi srezova gospićskog i senjskog.

      I Rački o granici između Hrvatske i Srba kaže:

      „Hrvatska je zapremala zapadni dio rimske Dalmacije, imajući za južnu granicu kod Mora rijeku Cetinu“ („Rad jugoslovenske Akademije 56″, strana 140).

      Nobel je mirne duše mogao osnovati još jednu od svojih nagrada, koja bi se dodeljivala onom istoričaru izvan hrvatske i unutar hrvatske narodnosti koji bi ma gde i kod kojeg ozbiljnijeg pisca pronašao koju od onih ofarbanih Hrvatski, pa da ta nagrada večito ostane u kasi. Još manje bi se ko našao, sem hrvatske istorijske naduvenosti, ko bi mogao postaviti tvrdnju, da je jedan Mihailo Višević koji, iako srpski velikaš, često puta nije hteo priznati vlast srpskih vladara, mogao priznati vlast srpskog otpadnika kneza Tomislava, koji tek što je bio pošao stazama otpadništva. Ta zbog Mihaila Viševića i njegove tvrdoglavosti je i propao srpski otpor prema bugarskom caru Semeunu. Jer, kada se srpstvo pod Zarijom Pribisavljevićem nalazilo zbog Simeunovog pritiska u teškom položaju, Višević je ostao veran tradiciji mnogobrojnih srpskih tvrdoglavaca samo zato, da bi se održao na svome kneževskom položaju, pa nije pomogao Pribisavljeviću, već je dočekao da Simeun ugrozi granice njegove zemlje. Tek tada je on sa svojom kopnenom i pomorskom snagom navalio na Simeuna i posle trogodišnjeg ratovanja prisilio ga na mir. Eto, taj je mir iznudio Mihailo Višević, a ne Tomislav, kako to hrvatska naduvenost („Hrvatski List“ od 20. i 21. IV. 1939.) kontira u svoju korist samo zato, da bi izvrtanjem istorijskih činjenica nešto od srpske istorijske baštine ukrala i okitila svoje istorijsko siromaštvo.

      Hrvatska istorija za isti vremenski period tvrdi, da je Tomislav imao jaku vojsku i još jaču flotu, ciljajući, razume se, na onu vojsku i flotu Mihaila Viševića koja godine 926. pređe Jadransko more i osvoji italijanski grad Sinopad. Na veliko hrvatsko razočaranje, međutim, videsmo, da je to bila srpska, a ne hrvatska snaga.

      Ipak, posle Tomislavljevog gesta od 924. godine, jedan deo Hrvata je pokazivao otpor prema Rimu i svima novinama koje su iz njega dolazile. Narod, koji je bio privržen srpstvu i pravoslavlju, vodio je više od jednog stoleća posle toga borbu protivu rimskih pristalica unutar svojih redova i pokazivao otpor protivu otpadanja od srpstva i carigradske nadležnosti pravoslavlju. Ova se borba prenosila posle Tomislava i na ostale knezove – rimske sluge, a dostigla je vrhunac u ubistvu kralja Zvonimira.

      Zvonimir je, kao i njegovi prethodnici, a kao i njegovi potomci 1941. godine, zatirao sve ono što bi u programu hrvatskog odnarođavanja podsećalo na doba kada su Hrvati došavši među Srbe i primivši od njih hrišćansku veru, vremenom postali srpsko pleme. Usred narodnog revolta zbog ovakvog odnarođavanja, Zvonimir je, po nagovoru pape Grgura VII., sakupio na Kninskom Polju sabor, koji ga je trebao ovlastiti da po Hrvatskoj sakupi vojsku i da sa njome pođe na Svetu Goru da je „oslobodi od pravoslavnih siledžija“. Zvonimir je još prerano smatrao proces hrvatskog otpadništva završenim, jer je to usledilo nekoliko vekova docnije. Zato je narodni gnev na tome saboru dostigao takve razmere, da je Zvonimir sasečen noževima svoje vlastele i naroda. Da posle ovog istorijskog dana na Kninskom Polju nije nastupila mađarska najezda, te se srpske zemlje našle pred novim problemom, možda bi Zvonimirovom smrću rimski uticaj isčezao i hrvatski narod ostao veran srpskoj tradiciji. Time bi se srpstvu, a i hrvatstvu kroz tolika stoleća uštedeli mnogi teški dani.

    3. Херцеговина каже:

      Хвала Риле на труду, само качи, кад на вако нешто нађеш, знам да су нам и Хумску плочу украли(они је зову Хумачка) шатро је нашли узидану код манастира у љубушком(самостан њи,ов), Бог те пита оклен су то довукли од нас те тамо узидали, а онда ,,откривено,, као сензација вијека.

    4. Риле каже:

      Па…има људи међ` Србљем начитанијих више од свих нас овде заједно, па додаш још пута 5…што је најжалостије, таквих људи је било и пре 50, 100, 200…година…и опет ми није јасно како смо бре тако жалосно пролазили у свим великим тумбањима у јЕвропи…дал` смо проклети што смо најстарији народ јЕвропе ;)…дал` је нешто друго у питању…јбм ли га….

  2. Saki каже:

    Један хрватски туристички водич је причао групи људи: А ово је Теслина улица… На то један из групе, лепо сам чуо, као из топа и врло гласно рече: Па Тесла је био Србин! А тај водич, смирено: „Па да, али мајка му је била Хрватица!“ Ако мислите да сам причу измислио, варате се. Лично сам био присутан, на жалост даље од хрватског идиота да бих могао да коментаришем. Иначе мајка Теслина је била кћи православног свештеника и звала се Ђука!
    Шта је поука ове приче? Поука је да дубоко дегенерисан народ хрватски (свака част изузецима ако их има), ради 24 сата на измишљању непостојеће своје историје, непостојећих својих краљева, и једног дана ће причати да су били царство, јаче од римског. Крали су српски језик, српску историју, српске научнике, српске битке, српско име, српски новац, и много, много тога. Та пасмина је одавно на путу пакла у који су сами себе повели. Никако да украду мало части и осете бар трунку срама за језиве злочине које начинише.
    На нама је да радимо наше ствари. Ми имамо нашу историју, наше великане, о чему други а посебно мизерије из те назови земље могу само да сањају. И лажу, наравно.

    1. Херцеговина каже:

      Па видиш да су нам присвојили и гробове наших старих и назвали их стећцима, у нас се то вазда звало..старо гробље…а неки историчари измишљају да се звало грчко гробље??
      На Радимљи наплаћују улазнице, а то је породично гробље православне фамилије Милорадовића.
      Све што је написано на њима је на ћирилици, коју по потреби присвајају, а по потреби чекићају (Вуковар).

    2. Simerijanac каже:

      Имена на стећцима ( старим гробљима) српска, стећци окренути према истоку и 80% њих се налази крај српских цркава или крај рушевина ( турци их порушили) српских цркава.

  3. Kodza Milos каже:

    Срби католици тзв Хрвати, најбестиднија багра на планети земљи и једини ко их је дословно и буквално описао је био Јован Дучић.

    1. Saki каже:

      Тако је, али није Дучић био једини који их је описао. Постоји фантастична књига, нешто као „Хрвати у светлу историјске истине“, или тако некако, тренутно ми није при руци. Написао ју је наш човек о свом трошку у окупираној Србији негде 1943. Тада су лешеви невиних српских жртава још стизали Савом. Човек је навео тада скорашње вести о побијеним породицама, масакрираним селима, испражњеним читавим областима. Вести су стизале преко избеглица, преко званичника, и на онај језиви начин који поменух. Ту се види шта су радили и злочинци клерикалци. Када прочитате статистику коју је он ту објавио из претходног, последњег пописа становништва у ондашњој Југославији, треба да знате да је српско становништво било У ВЕЋИНИ у огромном броју у ондашњој бановини. Ја сам ручно сабирао податке из књиге и дошао сам, колико се сећам до оквирне цифре од 50% становника српске народности иако су неке народности хрватски пописивачи преваром навели као хрватску народност. Дакле чак и пристрасно и извитоперено хрватско бројање дало је такву статистику као што рекох око 50% Срба. Дакле ми имамо чак и математички доказ, црно на белом, званично бројање становника пре тих догађаја које доказује оно што сви сада знамо као ГЕНОЦИД.

    2. Риле каже:

      Pij zemljo srpska

      O grudo sveta,

      zemljo predaka srpskih i moja!

      Ti ne bi bila ni pitoma tako,

      da nije naših suza, krvi i znoja.

      Pij zemljo srpska,

      napajaj se krvlju miliona svojih

      palih na braniku veličine davne,

      ispijaj čaše sudbine svoje,

      gorke, ali slavne!

      O večna grudo !

      Ti što nikad nisi stenjala od bola,

      jer si uvek bila od dželata jača.

      Ima li šta drugo što sramotu pere

      sem borbe i mača!

      Psunjski

    3. Риле каже:

      Могу да помогнем једино овако… http://velisarajicevic.tripod.com/

    4. Saki каже:

      Браво Риле, свака част. Изгледа да си нашао садржај књиге. Ја сам књигу купио у књижари у којој су се продавале „ретке“ књиге. Страшно је баш то што су ретке! То говори о односу Срба према својој великој и страшној историји.

    5. Риле каже:

      Ако сам ја добро разумео, оригинално издање је на ћирилици, ово на нету је словеначко издање 2006…па пријатељу мој добро си се сетио ове књиге, свака теби част, а собзиром када је написана , изазива помешана осећања…

    6. Kodza Milos каже:

      Хвала на информацији, свакако би требало прочитати.

    7. Риле каже:

      Линк за књигу је у мом коментару Саки-ју.

    8. Аца Тодоровић каже:

      Дучић- Закржљала расо.
      https://www.youtube.com/watch?v=1on8VRdm6uM

    9. Херцеговина каже:

      Ко ће, ако не ми Ерцеговци::))“’??
      Знаш ону нашу:
      Мало нас је , ал нас има .ебаћемо матер свима!!::))

    10. Kodza Milos каже:

      То су била времена када је Херцеговина као и све друге српске земље давала најбоље. Данас нам коло воде Шешељ и Вук Драшковић.

    11. Херцеговина каже:

      :)))
      Од 4. тачке, у три се слажемо,за почетак доста:))
      1. Слажемо се да су Карађорђевићи упропастили прилику 1915, и тотално нас с.ебали 1918.
      2. Слажемо се да су србски комунисти докрајчили оно што је од србских земаља остало, штавише били су још гори јер су од Срба направили још 3 непостојећа народа., а Србији од СВИХ Република јединој намјетнули покрајине и тако нас покопали до дана данашњег.
      3. Слажемо се да је нешто најгоре што је Ерцеговина дала, она поган, вукашин драшковић.
      Код тачке 4. кхмммм, није Војо савршен, мана има кол,ко хоћеш, бандоглав,циничан, сујетан, ал врлина још више….неко ко није био учесник 5.октобра, ко се никад ни са ким није удруживао у коалицију ни тражио пронатовску помоћ да би прешао цензус???
      Неко ко је био 12 година у ашком казамату и (ма шта ође плаћеници писали) растурио тај исти у парампарчад, код мене има још увијек кредита:))))

    12. grebak grebić каже:

      Зар је могуће Коџо? Зар тај Дучић није поштовао старог и младог краља и био им лични пријатељ? Зар није путовао са Петром од Крфа до Солуна, а са Александром од Солуна преко Кајмакчалана и даље? То је све описао у својој књизи „Стаза поред Пута“. Он је био за краљевину и прихватио се, поред писања, и дипломатије. Он је описао Хрвате, али је био за Краљвину јер само тако су Срби могли бити под једним кишобраном и владати до дана данашњег Хрватима. Нису западњаци никада били наклоњени Хрватима до доласка њиховог човека Амброза на власт. Србе су сви поштовали па и Хитлер и никоме није требао рат са Србима. Данас би било у Краљевини око 15 милиона Срба, а осталих око 6 милиона. То ти је Коџо вероватна истина, а ти свирај твоју трубу и даље и пљуј по српским великанима смештајући их у Албанце што је најскандалознија бљувотина коју Срби знају. Краљу и српству су служили најобразованији Срби, а Шваби Амброзу ОПАНЧАРИ! Краљев дипломата Андрић је само једном прихватио да се види са Швабом у току његове владавине. Знамо да ти, као швапском пропагатору, ово није мило, али то су чињенице. Ту ти нема помоћи!

    13. Kodza Milos каже:

      Да прескочим све остале ингениозности које си написао јер ти је давно напуко винил, али ова прва ти је убедљиво најбоља. Дучић био за Краљевину Југославију дакле унију са Хрватима а писао онаке редове о њима? Молим те, реци ми шта гуташ да и ја узмем мало.

  4. Риле каже:

    Што се бре кидате, аМериканци кажу- Тесла је АМЕРИЧКИ НАУЧНИК! И то је то…брига њих за његово порекло…а Србија треба да се запита зашто је то тако…

    1. Saki каже:

      Американци свуда наводе – Теслино српско порекло. Не могу да се сетим да сам било где читао да је Тесла амерички научник.
      Као друго, Американци се веома поносе ако знају одакле су пореклом, јер им је то једини знак идентитета.
      Риле дете младо, очигледно ниси баш нешто путовао, јел` тако?

    2. Риле каже:

      Американци свуда наводе- Амерички научник српског (и веома често хрватског) порекла…а негде у Јапану нпр. кажу Тесла је човек света, он је наш, у смислу да је подарио целом свету добра… да они, обични људи се поносе својим пореклом и јесте им једини знак индетитета, али се осећају американцима и тако и размишљају (генерализујем)…ништа ја нисам погрешио- Тесла је амерички научник!

Коментари су затворени.