Прочитај ми чланак

ПУКОВНИК ПЕЦИЋ: Вулинова камуфлажа са 12 налета годишње

0

Почетком септембра или тачније 12.09.2017. године „вајни“ министар војни екслузивно је најавио да МИГ-ови из Русије стижу до краја године и то ремонтовани и офарбани! (1*)

Овај стручњак за камфулажу* који је и видовит ето није успео да предвиди да ће само непуних месец дана касније стићи исти ти МИГ-ови у Србију, али са недефинисаним стањем. Аналитичари су одмах кренули да објашњавају како ће летети на војној паради 20. октобра, те да ће одмах након тога бити ремонтовани, те да се један вратио за Русију због некавих правних процедура и тако у недоглед разне спекулације.

Тако то изгледа у држави са неквалификованим министрима и стручњацима за СиС (све и свашта) који нису у стању да грађанима Србије објасне шта могу да очекују у наредном периоду у вези опремања Војске Србије (ВС). Договорена војна помоћ од стране Русије одобрена је тачно пре годину дана (децембар 2016. г.). Па зар треба годину дана да прође да ми (грађани Србије) још увек не знамо када шта стиже већ остављамо новинарима, аналитичарима и медијима да спекулишу.

Питање опремања ВС мора се разјаснити до краја, треба јасно рећи да долазак МИГ-ова неће ништа спектакуларно донети, поготову оваквим односом државе према својој војсци. Као прво, ремонт ових летилица не може се у потпуности обавити у ремонтном заводу „Мома Станојловић“, већ ће поједини склопови авиона морати назад у Русију. Затим, недостатак стручног кадра у овом заводу је опет резултат целокупног урушавања ВС па и овог завода. То ће се за сада премостити стручним кадром из Русије који ће помоћи нашим авио-механичарима, али шта ће бити у будућности, и како ће се проблем кадра решавати можемо само да нагађамо. Ако се у овом ремонтном заводу један авион типа „орао“ ремонтује две године колико ли ће у будућности бити потребно времена за ремонт МИГ-29?

Када је договарана донација МИГ-ова, постојала је опција њиховог ремонта у Русији. Зашто то није урађено за ових годину дана чекања? Може ли то неко да нам објасни? Или је и то био неки модел камуфлаже да „пријатељи“ са запада не сазнају све детаље.

Не постоји јасна визија ове власти шта предузети и којим путем ићи даље у опремању ВС. И не само у опремању војске. Скоро су се премијерка и председник Вучић хвалили суфицитом у буџету. У нормалним државама које не воде Мегатренд стручњаци, буџет није ни у минусу, ни у плусу, већ се вишак користи за капиталне инвестиције којих овде нема (прва лекција на Мегатренду- прим.аут.). Уместо, на пример, пропалог пројекта Београд на води, ево предлога да се од суфицита врате пензије и плате које су незаконски одузете и које ће морати неко некада да врати, или да се уложи у модернизацију војске.

Притиснути од западних моћника са циљем одвраћања од сарадње са Русијом министар одбране Вулин и председник Вучић се непрестано правдају грађанима Србије и стално нешто објашњавају и зато долази до читаве конфузије у информисању.

Ни премијерка не заостаје за њима, она је задужена да се правда страним менторима. Тако је ономад у Бриселу морала да образложи колико смо вежби извели са НАТО, а колико са Русијом:

„Одговарајући на примедбе да Србија одржава и војне вежбе с Русијом, она је узвратила да Србија жели да остане војно неутрална и предочила да је далеко већи број војних вежби српска армија имала с НАТО и САД, него с Русијом.

Она је рекла да посланици Европског парламента морају да делују на темељу чињеница, а не утисака.

Прошле године је Србија имала 16 војних активности с разним земљама, а од тога девет с Америком, а по две с балканским земљама и НАТО у склопу Партнерства за мир, једну с Мађарском и две вежбе с Русијом, рекла је Брнабић.“ (2*)

Најновији догађај на прослави обележавања отпора НАТО бомбардовању у Нишу где Вулин одговара на нападе амбасадора Скота најбоље говори о односу запада према Србији. Амбасадор Кајл Скот је преко твитера прозвао Вулина да подржава генерала Лазаревића, Хашког оптуженика, а овај му на то узвраћа у стилу револуционара и патриоте. У озбиљној држави коју воде одговорни политичари, до овога пре свега не би ни дошло, а уколико би се то ипак догодило онда би уследило упозорење да се амбасадор не меша у унутрашње односе једне суверене државе. Можемо само замислити како реагује амбасадор Скот на озбиљније иступе политичара када му је засметао један обичан вербални излет једног министра! (3*)

Очигледно је да западне менторе занима сваки детаљ из јавног и политичког живота у Србији, па и оног најситнијег, те зато реагују на сваки јавни наступ српских политичара. Зашто је то тако, можемо само наслутити.

Доласку МИГ-ова у Србију свакако се највише радују њени грађани јер желе да виде своју војску снажну и јаку као некада. А да ли то желе и њени поличитари које по питању војске предводе двојац (са кормиларом) Вучић-Вулин? Да то желе, ситуација у ВС би била много боља него данас. Балансирање између истока и запада са нагињањем према западу које је очигледно, дало је погубне резултате и нанело штету ВС. Штета је нанета пре свегу суверенитету Србије, поготово после потписивања једностраних обавеза и уступака према НАТО пакту. (4*)

Следећи Вулиново усхићење доласком МИГ-ова и пласирање вести да ће грађани Србије бити одушевљени њиховим летом на паради у Батајници (20. октобар) ТВ ПИНК је брже-боље кренуо да нас екслузивно обавести, као свезнајући новинар Вучићевић (Информер), о томе како ће то изгледати. У госте су позвани Вулинов помоћник Ненад Милорадовић, генерал Ранко Живак командант РВ и ПВО и генерал Бојан Зрнић начелник управе за одбрамбене технологије.

У току разговора са водитељима ова три госта веома стручно и нашироко потврдише да МИГ-ови неће летети 20. октобра на војној паради – а тако је и било – и да неће чак званично тога дана ући у наоружање ВС, али ће бити приказани грађанима. Чак и када је о модернизацији реч, они рекоше да о томе тек треба преговарати са руском страном. И поред насртаја водитеља да од присутних гостију добију ексклузивне изјаве у стилу Вучића и Вулина они, на њихово запрепашћење, реално изнеше стање на основу којих можемо сагледати шта нас очекује у блиској будућности по питању МИГ-ова.

Дакле, прва фаза испоруке је завршена, али само авиони. Друга фаза, електронска опрема и резервни делови, је у току, а трећа фаза, ремонт и модернизација, тек треба да се преговара са руском страном. Тако да је за очекивати тек на лето идуће године да први авион полети потпуно спреман за борбену употребу. Све у супротности са оним чиме су нас Вучић и Вулин обмањивали.

И на крају, потпуни шок за јавност, податак који је изнео генерал Живак, а то је да тренутно немамо довољно обучених пилота за овај тип авиона и да је њихова преобука у току. (5*)

А каква је тренутна ситуација са пилотима најбоље говори податак са заједничке српско-руске ваздухопловне вежбе „БАРС-2017“ одржане у Русији. Српски пилоти су у просеку стари 40 година док су руски имали у просеку 30 година; српски пилоти су имали 12 сати налета у току године, а руски 100 до 150 сати. Само на вежби за три дана полетели су 75 пута, а у ваздуху провели преко 90 сати. (6*)

Зар стварно Вулин као министар војни мисли да ће пилоти са 12 сати налета годишње достигнути ниво његовог хвалисања?

И као што рече генерал Живак, МИГ-ови ће нам тек обезбедити испуњавање међународних обавеза у заштити ваздушног простора, да нам небо не чувају странци или, не дај Боже, НАТО док је о борбеној употреби још рано говорити, за то треба уложити много зноја, труда и свакако новца.

Генерал Зрнић је рекао да је и код најмоћнијих земаља оперативна расположивост авиона 70-75%, што значи да ће од 10 авиона летети 7 или бити оперативно расположени за употребу. То није ни пола ескадриле и далеко је од хвалисања политичара како ћемо имати ескадрилу савремених авиона и неће нам моћи нико ништа, посебно Хрвати.

Што се тиче њих, уколико анализирамо шта они раде, видећемо да су покренули озбиљан процес модернизације својих ваздухопловних снага те да планирају да до 2020. године изврше набавку 12 вишенаменских борбених авиона из НАТО држава. Надамо се да ћемо до тада ремонтовати и офарбати наше МИГ-ове и обучити довољан број пилота. (7*)

Хвалоспеви нам не иду у прилог осим за маркетиншке потезе пред изборе. Нажалост, парада није приказ војне моћи данас у Србији. Можда је некада била, али то је прошлост. То што видимо на паради далеко је од стварног стања у војсци. Будућност ВС је неизвесна овакво лошим односом политичке елите према њој. Свакодневним маркетиншким наступима политичара и фингираним изјавама грађани Србије се доводе у заблуду а по државу то може бити погубно уколико дође до ванредне ситуације – а доћи ће.

Ипак, можда и није све тако „црно“ како нам се чини у делању наших политичара, и можда се нешто ипак креће правилном путањом. Министар војни је најавио да ће истакнути команданти из протеклих ратова држати предавање на Војној академији, управо онако како то раде у Америци и у неким НАТО државама.

„Увели смо правило да најистакнутије старешине из ратова који су за нама добију простор на Војној академији и да држе предавања кадетима, па и садашњим генерацијама официра. То је на неки начин исправљање неправде која им је нанета претходних година“ – рекао је Вулин и најавио као првог предавача генерала Лазаревића. (8*)

Лепо и храбро речено. Међутим, поучени претходним негативним искуством, ипак ћемо сачекати коначни епилог после онога што је амбасадор Скот имао да каже по том питању. (9*)

Референце:

(1*) rs-lat.sputniknews.com/politika/201709121112649871-vulin/

(2*)rs.n1info.com/a333986/Vesti/Vesti/Ana-Brnabic-u-Briselu.html

(3*) www.rts.rs/page/stories/ci/story/1/politika/2900876/skot-kritikovao-vulina.html

(4*) Србија је усвојила НАТО стандарде, потписала СОФА споразум, ИПАП споразум, извела дупло више заједничких вежби са НАТО него са Русијом и Белорусијом, ушла у састав борбене групе ЕУ „Хелброк“, НАТО канцеларија се налази у седишти МО… (наведени споразуми су заправо уступци НАТО-у)

(5*)pink.rs/vesti/42497/pink-otkriva-migovi-iz-rusije-bice-izlozeni-na-proslavi-dana-osloboenja-a-evo-kada-ce-biti-spremni-za-let-video

(6*)www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2017&mm=10&dd=09&nav_category=78&nav_id=1312078

(7*)www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/krsticevic-otkrio-detalje-ponuda-za-borbene-avione-ima-jedna-vrlo-bitna-razlika-u-odnosu-na-ono-sto-se-do-sada-znalo/6613557/

(8*)rs.n1info.com/a335737/Vesti/Vesti/Lazarevic-ce-biti-predavac-na-Vojnoj-akademiji.html

(9*)rs.n1info.com/a336185/Vesti/Vesti/Skat-U-SAD-nezamislivo-da-neko-ko-je-pocinio-zlocin-predaje-na-vojnim-akademijama.html

* КАМУФЛАЖА: војнички: бојадисање ратног материјала тако да се не разликује од околине у којој се налази; фигуративно: заваравање (трага и сл.).

11 коментара “ПУКОВНИК ПЕЦИЋ: Вулинова камуфлажа са 12 налета годишње

  1. Сарма каже:

    Са компрадорима, корисним идијотима и уцењеним душама на врху државе будућности нема ни држави, а камо ли војсци.

  2. Византинац каже:

    С обзиром кога имамо за Министра Војног не би ме чудило да ускоро ни папирне авионе нећемо имати у свом Ратном ваздухопловству. Размере тешког понижења народа српског немају граница, један човек који није служио војску је Министар Војни ој Србијо кукавна државо, додирнула си дно.

  3. EUInformerI каже:

    Nataša Kandić: Haški sud je utvrdio imena i okolnosti stradanja 18.000 žrtava ratnih zločina kao činjenicu

    „Sud ne sme da se dovodi u pitanje i to je ono što bi političari trebalo da imaju u vidu“

    Osnivačica Fonda za humanitarno pravo i koordinatorka Rekoma Nataša Kandić izjavila je danas da srpski političari ne bi trebalo da kritikuju rad Haškog tribunala već da gledaju njegovo nasleđe koje je, kako je ocenila, pripremilo prostor za pomirenje u regionu.

    “Političari ne bi trebalo da govore o nečemu u čemu nisu eksperti. Nisu političari ti koji mogu da ocenjuju da li je krivična pravda doprinela ili nije pomirenju”, rekla je Nataša Kandić agenciji Beta povodom izjave premijerke Ane Brnabić nakon sastanka sa predsednikom Haškog tribunala Karmela Ađijusa da taj sud nije doprineo pomirenju u regionu.

    Kako je istakla Kandić, zadatak suda nije pomirenje već da oceni dokaze tužilaštva i da li su oni dovoljno jasni da se utvrdi odgovornost, ocenivši da je greška političara kada se “uleti” u nešto što nije dužnost nijednog suda.

    “Ono što on (sud) donese i utvrdi vremenom ima snagu da utiče na pomirenje. Haški sud je utvrdio imena i okolnosti stradanja 18.000 žrtava ratnih zločina kao činjenicu i deo društvenog sećanja, što se ne može zaboraviti. Zahvaljujući tom sudu, ljudi koji nisu više među živima, živeće u našem društvenom pamćenju”, istakla je Nataša Kandić.

    Zbog toga bi, kako je ocenila, najbolje bilo da premijerka Ana Brnabić i drugi političari slušaju stručnjake i izvlače ono što je dobro.

    Prema njenim rečima, kritike Haškog tribunala koje dolaze od političara su potpuno bespredmetne i treba gledati njegovo nasleđe, odnosno sudske činjence.

    “Neke pravne odluke su bile veoma kritikovane ali nikad niko nije osporio nijednu sudsku činjeniciu i to je ono što političari treba da imaju u vidu. Da je bilo više suđenja bilo bi i više činjenica i manje prostora za razne interpertacije, tumačenja i posmatranja Tribunala“, navela je ona.

    Ona je izrazila zabrinutost u vezi sa vladavinom prava i toga šta se od vladavine prava može očekivati ako se Međunarodni sud dovodi u pitanje.

    “Sud ne sme da se dovodi u pitanje i to je ono što bi političari trebalo da imaju u vidu”, naglasila je ona.

    Predsednica Vlade Srbije Ana Brnabić izjavila je juče da Međunarodni krivični sud u Hagu nije doprineo pomirenju u regionu, iako je Srbija savesno ispunjavala svoje obaveze prema tom Sudu.

    Od juče je u poseti Srbiji predsednik Haškog suda Karmel Ađijus, a danas sa zvaničnicima Beogradu razgovara i glavni haški tužilac Serž Bramerc.

    1. Византинац каже:

      Кога брига шта та матора вештица има да каже? Она је толико небитна Србадији да ти то не можеш ни да претпоставиш! Та пролупала матора вештица је одавно рекла све што је имала и више нема нимало кредибилитета, јави то тамо, кажи да ти друге текстове спреме да овуда копираш, јербо са текстовима о овом маторој вештици и њеном „Фонду“ нећеш успети ни за тај сендвич да зарадиш!

    2. Simerijanac каже:

      Прљава чешка свињо, читај ово доље и знај само једно: оно што је грешка за Русе, грешка је и за Србе. И обратно.
      ——————————————-

      Vera u Zapad je najveća ruska greška
      2 novembra 2017

      Piše: Bojan Bilbija

      Četrnaesto zasedanje Međunarodnog diskusionog kluba „Valdaj“, održano prošle nedelje u ruskom olimpijskom gradu Sočiju, donelo je pregršt zanimljivih rasprava, pre svega onih sa učešćem predsednika RF VladimiraPutina. Kao tradicionalni pokrovitelj i glavni sagovornik, Putin je i ove godine okupio niz uglednih imena iz sfere politike, biznisa, nauke imedija – kako sa Istoka, tako i sa Zapada. Ovog puta vodeći panelisti, zajedno sa Putinom, bili su bivši predsednik Avganistana Hamid Karzai, koji je školovan na Zapadu (i za 13 godina na vlasti prošao put od fanatičnog pristalice do ogorčenog protivnika SAD), zatim naučni
      direktor Norveškog Nobelovog instituta Asle Toje, kao i Džek Ma, predsednik saveta direktora najveće azijske kompanije „Alibaba grup“, čovek čije bogatstvo premašuje 48 milijardi dolara.

      PROTIV PRAKSE DVOSTRUKIH STANDARDA

      Sve oči bile su, naravno, uprte u Putina i on je dao niz važnih izjava koje se tiču aktuelnih svetskih problema – od Katalonije, Krima iKosova, preko Sirije, do Severne Koreje. Govoreći o krizi na Korejskom poluostrvu, gde Vašington zapodeva opasnu igru koja može skupo da košta čitav azijsko-pacifički region, Putin je naglasio da svakako osuđuje nuklearnu probu koju je sprovela NDR Koreja, ali da rešenje može da budenađeno isključivo kroz dijalog, a ne da se Severna Koreja sateruje u ćošak ili da joj se preti silom. Ne sme se vređati i psovati u međunarodnoj politici ako ti se ne sviđa režim u nekoj zemlji, upozorio
      je Putin i naglasio da je Severna Koreja – suverena država.

      Posebnu pažnju izazvala je Putinova analiza situacije u Španiji, gde se sada svi prave da su iznenađeni, kada se slučaj Katalonije upoređuje sa secesijom Kosova. To je unutrašnja stvar Španije i mora da bude rešena u okviru španskog zakonodavstva u skladu sa demokratskim tradicijama, podvukao je šef Kremlja. U slučaju Katalonije, videli smo
      osudu nezavisnosti od strane država EU i niza drugih zemalja. Međutim, ove zemlje su svojevremeno pozdravljale rušenje drugih država u Evropi, ne skrivajući svoju radost tim povodom, podsetio je Putin. Zašto je bilopotrebno tako nepromišljeno i bezuslovno podržati secesiju Kosova, polazeći od trenutne političke situacije i sa željom da se zadovolji „stariji brat iz Vašingtona“, što je izazvalo slične procese u drugim regionima Evrope i u svetu, zapitao je Putin, podsećajući na krimski referendum koji Zapad nije priznao. „Ispada, po mišljenju nekih naših kolega, da postoje ’ispravni’ borci za nezavisnost i slobodu, i postoje
      ’separatisti’ koji ne mogu da brane svoja prava, čak i kroz demokratske mehanizme“, upozorio je ruski lider na praksu dvostrukih standarda, kojipo njegovom mišljenju predstavljaju ozbiljnu pretnju za stabilan razvoji promociju integracionih procesa u svetu.

      OD REVOLUCIJE PROFITIRAO ZAPAD

      Zanimljiva je bila i njegova analiza uticaja Oktobarske revolucije 1917. godine, čiji vek se obeležava za desetak dana – ne na Rusiju već na sam Zapad, koji je morao značajno da podigne socijalne i demokratske standarde, kako bi sprečio pobedu komunizma na svom tlu. Od ovog suparništva i konkurencije najveću korist imao je upravo Zapad i njegovi građani, rekao je Putin: „Mnoga zapadna dostignuća 20. veka bila su odgovor na izazov SSSR-a. To su poboljšanje životnog standarda, razvoj snažne srednje klase, reforma tržišta rada i socijalne sfere, obrazovanje, razvoj, garancije ljudskih prava, uključujući i prava manjina i žena, prevazilaženje rasne segregacije, koja je, podsećam, presamo nekoliko decenija bila sramna praksa u mnogim zemljama, uključujući i SAD. Nakon radikalnih promena koje su se dogodile u našoj zemlji i svetu tokom 1980-ih i 1990-ih godina, pojavila se jedinstvena
      prilika da otvorimo istinski novu stranicu istorije. Mislim na period nakon što je Sovjetski Savez prestao da postoji. Nažalost, zapadni partneri, rasparčavši geopolitičko nasleđe SSSR-a, poverovali su u sopstvenu nepogrešivost, proglasivši sebe za pobednike u Hladnom ratu počeli su otvoreno da se mešaju u poslove suverenih država, da izvoze
      demokratiju, isto kao što je u svoje vreme sovjetsko rukovodstvo pokušavalo da izvozi socijalističku revoluciju širom sveta“.

      „Suočili smo se sa preraspodelom sfera uticaja i širenjem NATO-a. A preterana samouverenost uvek donosi greške. Rezultat je žalostan. Dve i po decenije su izgubljene, mnogo je propuštenih mogućnosti i težak teret uzajamnog nepoverenja. Globalna neravnoteža je dodatno pojačana. Da, čujemo deklaracije o posvećenosti rešavanju svetskih problema, ali zapravo vidimo sve veću manifestaciju egoizma. Međunarodne institucije koje treba da harmonizuju interese i formulišu zajedničke aktivnosti, podvrgnute su eroziji, devalvirani su bazični multilateralni međunarodniugovori i najvažniji bilateralni sporazumi“, istakao je Putin i naveo neke primere sa kojima se Rusija suočila u sferi nuklearnog razoružanja,posle raspada SSSR-a. Kako je objasnio, Moskva je tada pristala na seriju gotovo jednostranih ustupaka Vašingtonu, u nadi da će to doprineti trajnom miru i uspostavljanju poverenja. Ispalo je, međutim, suprotno.

      ZAPAD DOBIO (I ZLOUPOTREBIO) PRISTUP SVETINJI

      „Tokom devedesetih godina zaključeno je nekoliko značajnih bilateralnih sporazuma. Prvi, 17. juna 1992, program Nan-Lugar. A drugi,18. februara 1993, program VOU-NOU. Visokoobogaćeni uranijum je pretvaran u niskoobogaćeni uranijum, zato se zove VOU-NOU. Projekti u okviru prvog sporazuma odnosili su se na modernizaciju sistema kontrole,popisivanje i fizičke zaštite nuklearnog materijala, demontaže i uništenja podmornica i radioaktivnih izotopa termoelektričnih generatora. U okviru izvršenja ruskih obaveza, Amerikanci su napravili, molim vašu pažnju – to nije tajna informacija, ali jednostavno malo ljudi ovo zna – 620 verifikacionih poseta. Pri čemu i svetinji nad svetinjama ruskog nuklearnog kompleksa: preduzećima koja rade na razvojunuklearnog oružja i municije, kao i na proizvodnji plutonijuma i uranijuma za ovo naoružanje. SAD su dobile pristup svim najtajnijim objektima Ruske Federacije. Pri tome, ovaj sporazum je bio praktično unilateralnog karaktera“, istakao je ruski predsednik.

      I objasnio samu suštinu: „U okviru drugog sporazuma, Amerikanci su izvršili još 170 poseta našim kombinatima za obogaćenje nuklearnog goriva, i to njihovim najzatvorenijim zonama: postrojenjima za mešanje iskladištenje. U najmoćnijem na svetu nuklearnom postrojenju za obogaćenje uranijuma, Uralskom elektrohemijskom kombinatu, bio je čak postavljen stalno dejstvujući američki posmatrački punkt, a direktno u ehovima kombinata stvorena su stalna radna mesta, gde su američki stručnjaci svaki dan dolazili kao na posao. Zapravo, ne kao već su dolazili na posao. U njihovim prostorijama, u najtajnijim ruskim objektima, kako i dolikuje, bile su okačene američke zastave. Osim toga,bio je sastavljen spisak od 100 američkih stručnjaka iz deset različitih organizacija SAD koji su dobili pravo da sprovode dodatne inspekcije, u bilo kom trenutku i bez ikakvog upozorenja. I sve ovo trajalo je deset godina. U okviru ovog sporazuma u Rusiji je iz vojne upotrebe povučeno 500 tona visokoobogaćenog uranijuma, što je ekvivalent oko 20.000 nuklearnih bojnih glava. Program VOU-NOU postao je jedna od najefikasnijih mera realnog razoružanja u istoriji čovečanstva, to mogu da kažem sa potpunom sigurnošću. Svaki korak ruske strane bio je strogo kontrolisan od strane američkih stručnjaka, dok su SAD same sebe ograničile na mnogo skromnije smanjenje nuklearnog arsenala i to isključivo kao gest njihove dobre volje. Naši stručnjaci su takođe posećivali preduzeća američkog vojnonuklearnog kompleksa, ali isključivona njihov poziv i uz uslove koje je određivala sama američka strana“.

      KAKO JE MEĐUNARODNO PRAVO „POSTALO NEPOTREBNO“

      Na ruskoj strani, podvukao je Putin, prikazana je apsolutna otvorenost i poverenje bez presedana, a zauzvrat su dobili „potpuno ignorisanje nacionalnih interesa Rusije, podršku separatizmu na Kavkazu,nasilne akcije bez odobrenja Saveta bezbednosti UN, kao što su bombardovanje Jugoslavije i Beograda, uvođenje trupa u Irak i tako dalje“. Sve to je rezultat, podvukao je, činjenice da je Moskva stavila Americi na raspolaganje potpuni uvid u stanje svog nuklearnog kompleksa,oružanih snaga i privrede, zbog čega je „međunarodno pravo postalo nepotrebno“. Ukazujući na još niz primera dvostrukih standarda i nepoštovanja interesa drugih država, podrobno citirajući reakcije najvećih zapadnih zemalja koje su nalazile puno opravdanja za jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova, Putin je zaključio da se EU prestonicama sada ne dopada kada su se suočili sa istovetnim problemom u Kataloniji. „To je ta Pandorina kutija koju su otvorili, pustili su džina iz boce“, istakao je predsednik Rusije.

      Posle skoro četiri sata razgovora i odgovaranja na pitanja domaćih i stranih eksperata i gostiju, Putinu se obratila Sabina Fišer iz berlinske Fondacije za nauku i politiku. Ona je konstatovala da je ruski lider veoma kritično govorio o zapadnoj politici prema Rusiji i primetila da, kao i u običnim međuljudskim odnosima, i u diplomatiji „greške obično čine obe strane“. Fišerova je zato zapitala – da li Putin uočava ruske greške u odnosima sa Zapadom u poslednjih 15 godina, koje zaključke treba izvući i šta učiniti za budućnost ovih odnosa? „Najveća greška sa naše strane u odnosima sa Zapadom je što smo vam previše verovali. A vaša greška je što ste poverenje shvatili kao slabost i što ste zloupotrebili ovo poverenje. Razumevajući to, neophodno je da precrtamo ono što je bilo, da okrenemo stranicu i idemo dalje, zasnivajući naše odnose na međusobnom poštovanju i tretirajući jedni druge kao jednake, ravnopravne partnere“, poručio je Fišerovoj i Zapadu Vladimir Putin.

      (Pečat)

    3. EUInformerI каже:

      Samo ne razumem šta je u Putinovim rećima za slavlje za Srbiju. Ukloniti praksu dvostrukih standarda – naravno, pod to bi se potpisala većina Čeha; ne postoje bitne razlike medju slučajevima Krima i Kosova; i to bismo potpisali. Ali izostaje da shvatimo zašto su takve izjave doživljavane kao bratske.

    4. Simerijanac каже:

      ne postoje bitne razlike medju slučajevima Krima i Kosova; i to bismo potpisali.

      Наравно да за морално- интелектуалне мизерије као што си ти измеђ Косова и Крима не постоје разлике.

      1. Косово је отето послије 3 мјесеца варварског бомбардовања без сагласности СБУН-а. Шиптарске теросристе на Косову и Метохији су далеко прије бомбардовања обучавали професионалци из НАТО-а. Косово и Метохија су прогласиле независност без референдума. На Косову и Метохији је извршено етничко чишћење српског живља као и културоцид ( уништавање српских Светиња из 13. и 14. вијека, а све под патронатом Вашингтона и Брисела).

      Са Косово је све почело, са Косовом је Међународно право погажено и послије Косова је све дозвољено.

      2. Крим је одлуком комунистичких диктатора припојен Украјини. Крим је имао далеко више аутономије но Косово и Метохија. Крим је враћен мирним путем уз референдум, без и једне капи крви, без најмањег разарања.

      3. Косово и Метохија су отети, Крим је враћен.

      А што мисли већина чеха, нас Србе ни најмање не занима, нити нас тај народ занима.

      Још нешто : ово горе не пишем теби, пишем да би други прочитали пошто морална ништарија, гад и покварењак као што си ти наведено не жели а и не може разумјети.

    5. Еееј каже:

      Zašto je Vojvodina postala kulturni i informativni geto, i ko ima monopol na istinu u ovoj srpskoj pokrajini? (2)

      Dinko kuje a Nedim potkiva

      Nema nikakve sumnje u to da je Vojvodina bila i ostala višenacionalna zajednica, ali i da je ta idilična slika opstala zahvaljujući činjenici što su vojvođanski Srbi oduvek živeli u harmoniji sa svima kojima je panonska ravnica istinska domovina. Ovu notornu činjenicu, skoro dve decenije negiraju perjanice Društva nezavisnih novinara Vojvodine, Sabahudin-Dinko Gruhonjić i Nedim Sejdimović, dvojica antisrpskih agitatora koju su se početkom devedesetih godina doselili u Novi Sad iz zaraćene Bosne i Hercegovine. Naime, Sabahudin i Nedim, godinama, u svakoj prilici, na ovaj ili onaj način, uporno tvrde da su Srbi genetski zločinci i neizlečivi ksenofobi i šovinisti, istovremeno uživajući sve društvene privilegije koje ova država, često maćehinski, ne daje ni istinskim herojima, koju su ovu zemlju zauvek zadužili velikim delima.

      Mada je u pitanju njihova podmukla, antidržavna propaganda, koja traje od ranih devedesetih godina, Sabahudin i Nedim nikada tako otvoreno nisu pokazali šta misle o državi koja ih je širokogrudo udomila, kao nedavno, kad su jedan drugom „dodavali loptu“ na hrvatskom Internet portalu zanimljivog imena (www.lupiga.com). Sabahudin je za ovaj portal napravio intervju sa Nedimom. Nedim je tamo predstavljen i kao urednik separatističkog sajta „Autonomija“, glasila Društva nezavisnih novinara Vojvodine. Sabahudin-Dinko, poznat po tome što je u jednom „nadahnutom“ šovinističkom ispadu nazvao Srbe „genetskim škartom“, kojima su „noge sve kraće, a pogled sve tuplji“, postavljao je pitanja svome seizu Nedimu, kao da je reč o preživeloj žrtva iz koncentracionog logora, a ne o podgojenom bilmezu koga je Srbija udomila, a srpski neprijatelji izdašno platili.

      Odgovarao je Nedim na Sabahudinova pitanja, onako kako se očekivalo od ovoga mašala-vezira, koji veze po sastancima gej aktivista u Vojvodini, Srbiji i širom regiona. Govorio je kako će Srbija zauvek biti optuživana i prokazivana kao zemlja u kojoj se „žeđ za krvlju prosto valja ulicama, samo se traži – žrtva“, jer je Srbija „hronično obolela od raznih oblika nacionalizma, ksenofobije i šovinizma“.

      Hrvatski Internet portal http://www.lupiga.com, morao je Nedimu biti privlačan za svakojaki divan, ako ni zbog čega, ono zbog imena (lupiga). Po čemu nego po njegovoj preširokoj zadnjici, kojom već godinama sebe integriše u sve moguće i nemoguće „europske inicijative“.

      Da bi što bolje opisali svoju „epohalnu“ ulogu u „spasenju“ Nezavisnog društva novinara Vojvodine, ova dva bosanska dođoša, „zakitili“ su portal ovog udruženja neviđenom pohvalom samima sebi, pa su napisali: „…Na inicijativu nekolicine članova Nezavisnog društva novinara Vojvodine pokrenuta je akcija revitalizacije Društva. Izborna skupština je održana 29. maja 2004. godine, NDNV je od tada do danas uspeo da povrati ugled pa sada ponovo predstavlja relevantno novinarsko udruženje sa oko 450 članova…“.

      Drugim rečima rečeno, da nije bilo ova dva bosanska jarana, propalo bi u Vojvodini i novinari i njihovo udruženje! Ali, ispod svega, krila se njihova misija, da se „instaliraju“ u stranim medijima.

      U tome su uspeli, zahvaljujući dekadenciji novosadskih autonomaša, spremnih da udome i crnog đavola, samo ako podržavaju njihove separatističke ideje. Postali su Nedim i Sabahudin dopisnici Radija Slobodna Evropa, Radija Dojče vele i agencija Rojters i Frans pres…Takođe, shvatili su, vrlo brzo, da ako se preobuku u autonomaše, mogu da pričaju protiv Srba i Srbije šta god ih je volja. Sa novom reputacijom dopisnika uglednih medija, počeli su da sebe promovišu kao osvedočene borce protiv „države ortodoksne teokratije“, tačnije, pravoslavne Srbije.

      Počela su da stiži i priznanja, ali i pare. Za njih se nesebično otvorio i specijalni fond američkog US Aid-a, a za njim i svi drugi angloamerički i evropski fondovi. Pozvali su Nedima u London i to na Kembridž! Odatle je ovaj savremeni Elvija Čelebija, špijun i „putopisac“, sve zapisujući šta mu se usput dešavalo, krenuo u Bristol, tamo gde obično odmaraju gospoda iz britanske obaveštajne zajednice. Kažu poznavaoci njegove misije, da je tom prilikom poslao Sabahudinu i razglednicu iz Bristola, da njegov dični sabrat vidi kakva je to ljepota od čaršije. Hvalio se Nedim, da bolje zna Bristol od rodne Tuzle. Toliko su ga tamo našetali, da su ga noge izdale, ali ne i njegova impozantna zadnjica, koju su stručnjaci sa Kembridža, slične orjentacije, odmah uočili.

      Osim „zapisa“ od službenih „hodža“ iz Londona, Nedim je tokom boravka, napisao, mašala, poveliki dnevnik događaja. Između ostalog, u njemu piše i ovo: „…Nedelja, 16. septembar…Jutros smo Dinko (Gruhonjić) i ja, mejlovima, usaglašavali tekst saopštenja koje smo posle prosledili medijima. U njemu najavljujemo da će Nezavisno društvo novinara Vojvodine podneti tužbu protiv dva srbijanska portala koji su naveli netačne informacije o sredstvima koje je naše udruženje dobilo od američke fondacije NED…Udesetostručili su iznos. Tražićemo simboličnu odštetu. Jedan od tih portala je nedavno iz pera sadašnjeg pomoćnika ministra kulture Srbije objavio spiskove politički nepodobnih umetnika, a sada, u nastavku, taj sajt emituje spisak organizacija koje dobijaju donacije od ove američkih fondacije. Svi znamo šta je cilj takvih spiskova i kuda sve to vodi. Fama o tzv. stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima opet se širi zemljom Srbijom. To što je cela država praktično ‘strani plaćenik’ – nikoga se ne tiče…“.

      Dakle, bez bilo kakvih konsultacija ili odluke novinarskog udruženja kojim upravljaju. Samo njih dvojica se „usaglašavaju“ ne pitajući nikoga da li je to u redu ili nije. Istina, i sponzor im je dao odrešene ruke. Da rade šta oni hoće, a za pare da ne pitaju. Samo da na svakom koraku rade protiv Srbije, makar i u formi lažnih autonomaša. Jer, da se Nedim i Sabahudin pitaju, odavno bi Vojvodina bila evroislamska džamahirija, u kojoj bi imalo mesta za svakoga, samo ne za onoga ko se izjašnjava kao Srbin. Zato im ne fali ni evra ni dolara. Kaplje na sve strane.

      Osim NED-a (američka Nacionalna zadužbina za demokratiju ili National Endowment for Democracy), Sabahudin i Nedim „opskrbljuju“ se direktno iz fondova Kongresa SAD. To podrazumeva puno poverenje u korisnika takvog budžeta. A, Sabahudin i Nedim su se dokazali. Toliko puta su govorili o Srbiji kao naslednici „koljača i ubica“, kao o zemlji koja je“silovala Bosnu“, i slične „stilske figure“, da su stekli ugled kod svojih gazda. Zašto onda Sabahudin spava sa svojim „silovateljem“?

      Paralelno sa antisrpskim akcijama, Sabahudin i Nedim su odskočili na društvenoj lestvici u Srbiji! Ovaj paradoks je moguć samo pod srpskim nebom. Da su neki Srbi, recimo, Miloš i Marko, došli u Sarajevo ranih devedesetih, i počeli da govore o tome kako Alijini mudžahedini zaklaše sve srpsko, bili bi kraći za glavu. Ne bi stigli do Sarajeva! Nezamislivo je i danas i u budućnosti, da neki Srbi, Miloš i Marko, budu prvi ljudi novinarskog udruženja u Sarajevu i javno prozivaju Bošnjake nazivajući ih „bolesnim i neizlečivim mrziteljima drugih naroda“.

      Sa druge strane, zna se šta bi se desilo i kako bi reagovala srpska novinarska udruženja pa i srpsko tužilaštvo, ako bi neko napisao da se „u Sarajevu i Federaciji mržnja i žeđ za krvlju prosto valja ulicama, samo se traži – žrtva“? Ili, da je narod bošnjački, tamo u Federaciji BiH, „hronično obolelo od raznih oblika nacionalizma, ksenofobije i šovinizma“? Ima li boljeg dokaza da je Srbija neopisivo ponižena, a da su joj ovakve „Zumbul-age“, zamotane u evropske čadore, samo prirodna posledica samoporicanja, odsustva samopoštovanja i neviđene autodestrukcije izazvane evroameričkom mržnjom prema Srbima.

      Istraživač lika i dela Sabahudina Dinka Gruhonjića, Lazar Janićijević, pita se, u jednom od svojih tekstova, sasvim logično: „…Zaista, zbog čega je Gruhonjić ostao u Srbiji? Šta ga to drži u zemlji za koju tvrdi da tu niko ništa naučio nije, jer je ‘nacionalizam metastazirao u galopirajući tumor mozga’?“

      Nije teško pogoditi. Srbija, koju Sabahudin naziva „Silovateljem Bosne“, širokogruda je i poslovično sklona zaboravu. To mu je sasvim dovoljno da se ne brine za svoju budućnost u ravnoj Vojvodini. Ostalo su organizovale i platile obaveštajne zajednice iz Vašingtona i Londona. Njegovom bratu u Alahu, Nedimu, nekako je i prirodno da bude u krevetu sa „silovateljem“. Kad je jednom osetio slobodu urbanih nastranosti u Novom Sadu, više ga odatle niko nije mogao isterati. A, Sabahudin mu dođe kao ideološko pokriće za njegove „nasušne potrebe“.

      http://www.magazin-tabloid.com/casopis/?id=06&br=322&cl=17

    6. Миодраг каже:

      Човече!!!
      …и да буде све још боље написао Арпад Нађ!!!
      Е свака му дала… :)

    7. Лав Јеленовић - БИП каже:

      За тебе само КРАТКО и ЈАСНО, а опет повелико:

      ───────────────────██
      ──────────────────█─██
      ──────────────────█───█
      ──────────────────█───█
      ──────────────────█───█
      ──────────────────█───█
      ──────────────────█───█▓
      ──────────────────█───▓█
      ──────────────────█───░█
      ──────────────────█───░█
      ──────────────────█░░░─█
      ───────────▓███──██▓▓███
      ───────────██──▓██▓────██
      ───────────█▓────█▓─────▓█
      ───────────█▓─────█──────░█
      ██████─────█▓─────█────────█
      ████████▓███░──────█──█▓────█
      █░░░░░░█───────────█░███────█▓
      ▓██████─────────────█▓██────██
      ███████░────────────────────▓█
      ▓██████░────────────────────░█
      ▓██████░────────────────────▓█
      ▓██████░────────────────────█▓
      ▓██████░────────────────────█
      ▓██████░───────────────────██
      ▓███░██░──────────────────█
      ▓███──████████████████████
      ██████

  4. Giacomo Casanova каже:

    Opet Mizi.
    Ima li neka druga tema u vezi vojske?

Коментари су затворени.