Прочитај ми чланак

ВАНРЕДНИ ИЗБОРИ?! 10. јануара напредњаци доносе најважнију ОДЛУКУ!

0

Вучић за среду заказао седницу Председништва СНС на којој ће дефинитивно пресећи да ли ће у марту, уз локалне изборе у Београду, бити одржани и парламентарни избори

Александар Вучић заказао је за среду, 10. јануар, ванредну седницу Председништва СНС на којој ће дефинитивно бити одлучено да ли ће у марту заједно са локалним изборима у Београду бити одржани и републички ванредни парламентарни избори, сазнаје Информер.

Фото: Н.С.

Није тајна да се високи функционери напредњака предвођени потпредседником Владе и министром полиције Небојшом Стефановићем снажно залажу за опште изборе.

Ништа напречац

Још 18. новембра прошле године напредњаци су на Главном одбору расправљали да ли да се на пролеће одрже само градски избори и тада је било озбиљних размимоилажења. Врх странке је у том тренутку послушао Вучићев став да је у интересу Србије да не буде ванредних парламентарних избора.

– Ситуација у земљи се од тада ипак знатно променила. Опозиција константно опструише рад парламента и ствара атмосферу насиља у којој је немогуће радити и доносити законе. Истовремено, на сваких месец дана нађе се неки опозициони лидер који тражи да се провери легитимитет актуелне Владе. Тврде да могу да освоје већину и сруше Вучића… Па, молим лепо, што им онда не дати прилику да то и докажу?! СНС никада није бежао од провере воље грађана нити се крио иза некога, али је увек доносио одлуке у најбољем националном интересу. Обједињавањем избора ове године ушло би се у изборни циклус тако да би 2022. године могли да буду одржани општи избори на свим нивоима, од локалних до председничких, што би донело значајне уштеде времена и новца – објашњава наш извор из врха СНС и додаје да одлука сигурно неће бити донета напречац.

– Вучић ће пажљиво саслушати све аргументе свих колега. Након тога, заједно ћемо донети одлуку. Каква год она била, биће у најбољем националном интересу – уверава саговорник Информера.

Коментаришући предстојећу седницу председништва странке, шеф Извршног одбора СНС Дарко Глишић каже да ће коначну одлуку потврдити и Главни одбор партије.

– Разговараћемо о изборима на седници председништва и након тога обавестити јавност. СНС је увек спреман за изборе на било ком нивоу и коначна одлука биће донета у најбољем интересу државе. Знате, ако опозицији није досадно да губи, није ни нама да је побеђујемо! – поручује Глишић.

С друге стране, опозиција, која се на друштвеним мрежама и у појединим медијима стално јуначи и тражи ванредне изборе, сада о томе ћути као заливена. Тако Саша Јанковић и Вук Јеремић јуче нису желели да говоре о овој теми, док су нам из ДС кратко поручили да су охрабрени резултатима недавних локалних избора.

– Након просечног резултата од скоро 15 посто у четири општине, изузетно смо охрабрени трендом раста на националном нивоу – кажу у странци Драгана Шутановца. Међутим, функционери с којима смо разговарали незванично наводе да Шутановац сматра да ДС још није потпуно спреман за парламентарне изборе.

Истовремено, лидер Двери Бошко Обрадовић вади се на то да ‘СНС очигледно не зна шта хоће’?!

– Свакодневно помињање те теме већ је постало неозбиљно. Шта се променило? Зашто стабилна власт укида саму себе? Једино ако је постала нестабилна. Ми смо једина земља на свету у којој Влада укида Скупштину. То је глупост. Скупштина бира и разрешава Владу, а не обрнуто… – поручује Обрадовић.

Већи ризик, али и шансе

На другој страни, аналитичар Дејан Вук Станковић истиче да би спојени избори ишли у прилог владајућој странци, што је потврдило и последње истраживање агенције „Фактор плус“.

– Разлози су бројни: дисциплиновано бирачко тело, јака страначка инфраструктура, као и харизма лидера који упркос нападима још ужива високо и јасно поверење грађана. Опозиција ће, на другој страни, у случају ванредних избора бити у великом проблему, јер се поставља питање начина на који ће наступити. Извесно је више колона које су узајамно сукобљене око истог бирачког тела, а нема нових лица и сви актуелни лидери више пута су убедљиво поражени од Вучића и СНС. Републички избори заједно са градским мењају динамику и тему кампање. Подиже се ризик за власт, али се повећава шанса да убедљиво победи… – објашњава Станковић.

 

6 коментара “ВАНРЕДНИ ИЗБОРИ?! 10. јануара напредњаци доносе најважнију ОДЛУКУ!

  1. Посматрач каже:

    Који фолирант.
    Дотични господин отворено подје***а Србе мада би храбри рекли да све Србе он је*е у здрав мозак јер је недозвољено да Србин има здрав мозак у процесу ЕУ интеграција. Само би здрави мозгови могли да гласају против Еу а то је недозвољено и политички некоректно.
    Ванредни избори су провера да ли има довољно српских болесних мозгова који ће подржати виђине ка*е и пи*ање по Србима. И ништа друго.

  2. рашинац каже:

    свака држава је злочиначка творевина,а у срији је свака власт од памтивека терорисала своје становништво..!

  3. xyz каже:

    ПОСЛЕ КУРЦА И ВУЧИЋ: Ево на какав је необичан начин одговарао на новинарска питања
    http://www.pravda.rs/2018/01/06/posle-kurca-i-vucic-evo-na-kakav-je-neobican-nacin-odgovarao-na-novinarska-pitanja/

  4. EUngoInformer2 каже:

    Vladimir Gligorov: Prijatelji i interesi

    To je pomalo kao razlika između oslovljavanja sa drugarica (drug) ili sa gospođa (gospodin). Ili sa braćo i sestre ili gospođe i gospodo. Pa se recimo članovi sopstvene stranke, recimo u vestminsterskom parlamentu, nazivaju uvaženim prijateljima, a oni drugih partija uvaženima gospođom ili gospodinom. Zato kada Makron Vučiću kaže „Dragi moj prijatelju“ to ne bi trebalo shvatiti kao „dragi moj izdajniče Kosova“. Englezi i Amerikanci, i manje više kogod piše pisma na engleskom, uvek svoja obraćanja počinju sa „Draga“ ili „Dragi“, čak iako je sadržaj pisma veoma neprijatan. Na primer „Dragi prijatelju, ovo je objava rata“ sasvim je u skladu sa diplomatskom stilistikom. Ako se recimo često susrećete sa Hojt Jiom, osloviti ga tako kako se primera radi Lavrov obraća Tilersonu, sa „Moj prijatelju“, sasvim je diplomatski prikladno. Na početku odnosa, gospodin je bolje.

    Naravno, ako ste Karl Šmit onda je reč o drugačijoj podeli – na prijatelje i neprijatelje, ali onda trećega nema. A ako dobro razumem srpskog ministra spoljnih poslova, on bi da razlikuje još i partnere od saveznika. Gde je, kod ove poslednje podele, Amerika partner, a Rusija saveznik.

    Partner ili saveznik u čemu tačno? U ispunjavanju srpskih interesa, koji su, ako sam dobro razumeo, nepromenljivi, večni takoreći. U ovom slučaju, reč je o Kosovu. Dakle, SAD su partner Srbije u ispunjenju njenih, srpskih, kosovskih interesa. Da li se to želi reći? Zapravo ne, jer kada je reč o Kosovu, po ministru diplomatije, SAD rade protiv srpskih interesa. A takođe i Francuska, Velika Britanija, Nemačka i ne mali broj evropskih država, što velikih, a još više malih. Srbija, dakle, ima malo prijatelja u Evropi. Ima li bar partnere?

    To zavisi, koliko ja razumem reč partner, od toga da li se sarađuje u zajedničkoj stvari. No, kada je reč o srpskim kosovskim interesima, te zajedničke stvari, tog zajedničkog interesa nema, tako da nema ni partnerstva. Naravno, može biti partnerstva u drugim stvarima, recimo kada je reč o učlanjenju u Evropsku uniju. Na to ću se vratiti.

    Pre toga, ako se može biti partner čak i ako postoje nesaglasni interesi po nekoj, u ovom slučaju ključnoj stvari, kada su interesi sukobljeni u stvari od najvećeg značaja za jednu stranu, dakle ako u tom slučaju može postojati partnerski odnos u recimo međunarodnim poslovima od zajedničkog interesa – zašto ne bi moglo postojati i prijateljstvo? Jer, dok se kod partnerstva podrazumeva da ne postoje sukobi interesa, ne samo u nekom konkretnom zajedničkom poduhvatu, već i u drugima, bar do mere da oni ne stoje na putu konkretnom partnerstvu, makar i sasvim ograničenom – to ne mora da važi za prijateljstvo. Jer prijatelji ne moraju da imaju zajedničke interese i njihovi interesi zapravo mogu da se sukobljavaju. Ništa ne stoji na putu ljudima i čak zemljama da budu prijatelji, iako nemaju iste interese i oni su zapravo sukobljeni (recimo, oni jedni drugima konkurišu u različitim poljima delatnosti).

    Ali ako ste takozvani realni političar, geopolitičar takoreći, tvrdićete da u međunarodnim odnosima nema prijateljstva i da pogotovo nema postojanih partnerstava, pa uostalom ni trajnih savezništava, već su trajni samo državni interesi (nacionalni interesi su sinonimni sa državnim, što nije uvek jasno kada se u sprskoj javnosti govori o nacionalnim – misli se etničkim – i državnim interesima).

    Saveznici ne moraju da budu prijatelji. Uostalom, tradicionalni srpski saveznici su Amerika, Britanija i Francuska, koji sada, po srpskoj diplomatiji, nisu ni prijatelji niti saveznici. Rusija, opet, nije uvek bila srpski saveznik, nezavisno od toga što se uglavnom tako predstavlja u srpskoj javnosti. Ako bi se računalo u godinama, pomenute zapadne zemlje su, svaka pojedinačno, bile srpski saveznici duže od Rusije. To nije bilo tako samo zato što je Rusija bila SSSR, a Srbija Jugoslavija, već i nezavisno od toga. Ali naravno, ne može se tek tako izbrisati sedamdesetak godina srpske i ruske istorije.

    Ko su ti neprijatelji? To su oni koji nisu prijatelji, čak i ako su partneri. Ukoliko se veruje da partneri u nekoj stvari mogu da budu neprijatelji u drugoj, u ovom slučaju u stvari od posebnog, zapravo najvećeg interesa za Srbiju – tada je rusko savezništvo sredstvo u neprijateljskom sukobu sa zapadnim partnerima.

    Kako bismo mogli da znamo da je to sadržaj srpske diplomatije? Po odnosu prema Evropskoj uniji. Naime, članstvo u EU nije ni partnerstvo niti savezništvo, već zaista nešto blisko prijateljstvu. Interesi tu nisu od najvećeg značaja, osim ukoliko se ne govori o nekoj vrsti javnih interesa. EU je, po tome, neka vrsta državne zajednice unutar koje vlada neka vrsta prijateljskih, ne tek partnerskih ili savezničkih, odnosa.

    Tako da je dosledno tvrditi, kao što ministar srpske diplomatije i tvrdi, da Srbija ne može biti članica Evropske unije ako bi trebalo da redefiniše svoje kosovske interese. I dok se savezništvo sa Rusijom ne mora shvatiti kao neprijateljstvo sa Evropskom unijom, prijateljstvo je tu svakako isključeno, zajedno sa članstvom. Kada je reč o odnosu prema SAD, rusko savezništvo podrazumeva da srpski odnosi slede ruske, pa oni mogu da budu partnerski ili neprijateljski, u zavisnosti od međusobnih odnosa Rusije i Amerike, i zapravo nezavisno od srpskih kosovskih interesa.

    Srbija, po ministru diplomatije, bar u Evropi, uz SAD, nema ni mnogo prijatelja, čak ni samo u oslovljavanju, niti je mnogima od njih partner, već je saveznik ruskih interesa i zauzvrat očekuje rusku podršku srpskim kosovskim interesima. A koji su ovi poslednji, tek je potrebno definisati.

    1. Simerijanac каже:

      Srpska deca mogu na Krim — u najstariji kamp na svetu Artek

      Rusija

      20:54 20.09.2017

      Miloš Ćurčin

      DecaizSrbije dobila su mogućnost da postanu deo najstarijeg dečjeg kampa usvetu „Artek“, koje godišnje poseti preko 2.000 dece iz svih zemalja sveta. Kamp na Krimu, prostire se na 218 hektara i veći je od Monaka, adeca imaju priliku da uče i rade sve ono što ne mogu kod kuće, počev od umetnosti pa sve do najrazličitijih sportova.

      Međunarodni dečji centar „Artek“ je najstariji dečiji kamp u svetu, ove godine mu
      se navršilo 92 godine od osnivanja. Prema rečima direktora centra Alekseja Kaspržaka, sve te godine je centar okupljao decu sa svih stranasveta, uprkos poteškoćama u svetu „odraslih“.

      „Mi ne želimo da deca budu taoci problema odraslih, odlazak dece u ovajkamp nije politička odluka, već je to mesto gde deca mogu da budu uključena u druženje sa njihovim vršnjacima, da se upoznaju sa ruskom kulturom. Radi se o svetskom dešavanju, a ne o komplikovanom političkom instrumentu“, rekao je on za Sputnjik.

      Sputnik/ Miloš Ćurčin

      Aleksej Kaspržak

      Upravo stoga je, prema njegovim rečima, delegacija „Arteka“ doputovala u Srbiju i sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja potpisala sporazum koji podrazumeva saradnju u oblasti razmene dece, i omogućava Srbiji da raspisuje konkurse kako bi deca bila u prilici besplatno da otputuju u kamp na Krimu.

      „U Srbiji smo našli partnera i to Ministarstvu prosvete, koje će ponuditi srpskoj deci da
      otputuju u kamp i omogućiti im da nauče ruski jezik, da se bolje povežu sa njihovim novim drugarima iz Rusije, a to će ujedno omogućiti i širenje tradicionalnog prijateljstva između Rusije i Srbije“, istakao je.

      Budući da se kamp prostire se na površini od 218 hektara, Kasrpžak rekaoje da je reč, praktično, o jednom dečjem gradu, u kome su predstavljene mnoge državne, privatne i nevladine organizacije, a svaka od njih orgnaizuje raznorazne konkurse na koje deca mogu da se prijave i da učestvuju.

  5. Srele каже:

    izbori after izbori after izbori. Svake godine izbori!
    Pa kad cete raditi ako svake godine idete na izbore?!

Коментари су затворени.