Прочитај ми чланак

ЂУРО ВИЛОВИЋ: Хрвати су продукт бастардског духа и менталитета

0

„У мозаику аустријских народа Хрвати су били продукт оног бастардског духа и менталитета који није имао готово ничег свог већ само много свачијег помало.

У посљедних сто до сто педесет година Хрвати и Хрватска постали су привилегирани аустро – клерикални народносни трансформатор са славенском фирмом у који су се кроз десетљећа својевољно сљевали сви сувишци и отпац и онако народносно шарене Хасбуршке Монархије, као и насилно отргнути дјелови других народа, највише српског.

Римска црква и Аустрија хтјели су имати баш такав народносни квасац замјешан од брашна сваке руке који ће они онда кад сасвим дозрије и нарасте већ лако испећи у црно жути хљеб једино спашавајуће католичке вјере и њене главне заштитнице велике Аустрије која ће најзад завладати цијелим Балканом.“

Ђуро Виловић (1889. Брела крај Макарске – 1958. Бјеловар.) хрватски књижевник и политички дјелатник. У Задру је завршио католички Богословни факултет, а у Бечу филозофски. Неколико година био је свећеник и жупник.

Између два рата сматран је највећим хрватским књижевником. Kомунистичке власти његова су дјела забраниле, а њега затвориле. До смрти се изјашњавао као Србин. Био је савјетник Драже Михаиловића.

35 коментара “ЂУРО ВИЛОВИЋ: Хрвати су продукт бастардског духа и менталитета

  1. Perun каже:

    HRVATSKI SAVEZNICI I STRANI PISCI O HRVATIMA
    I PRIMERI HRVATSKOG „JUNAŠTVA“

    Strani istoričari su Hrvate opisali kao zločinački nastrojen narod.
    Za ove, Hrvati su ljudi iz „Crne legende“ koja je nastala kad je Fridrih Šiler, klasik nemačke književnosti u svom delu „Istorija tridesetogodišnjeg rata“ opisujući osvajanje Magdenburga u maju 1631. godine napisao da su se Hrvati koji su učestvovali u tom ratu „zabavljali bacanjem dece u plamen“.
    Tada je 85% građana Magdenburga bilo poklano tom prilikom.

    Ovoj crnoj legendi o Hrvatima dodao je svoju karakterizaciju istih Karl Barc,
    kad je u svom delu „Četiri druga“ napisao:
    „Hrvati nemaju ama baš ni jednu vojničku i ljudsku vrlinu.
    Oni su samo razbojnici, pljačkaši i ubice,
    dok fizički predstavljaju nečista i smrdljiva lica“.
    Tada je nastala izreka
    „Sačuvaj nas Bože kuge, gladi i Hrvata „.

    1. LOGAN каже:

      maloumni skretnicar
      pise o dogadjajima koje svi znaju

  2. LOGAN каже:

    Ovaj Perun je davez nad davezima!
    Toliko vole da copy paste poznate stvari….
    valjda pati od necega
    mrznje, patoloske mrznje
    nema leka za to, osim KOZARACKOG KOLA

  3. Perun каже:

    Italijanski pisac Malaparte u svojoj čuvenoj knjizi „Kaputt“,
    u poglavlju pod naslovom „Kotarica ostriga“,
    piše o kotarici punoj očiju srpske dece,
    koju je Ante Pavelić držao na svom radnom stolu prilikom susreta sa Malaparteom.

    Zgranutom Malaparteu, koji je pomislio da su u kotarici ostrige,
    Pavelić je objasnio da su izvađene dečje oči poklon njegovih „hrabrih ustaša“.
    Izvor:
    ( knjiga Eugena Jurišića, “Sudski proces Tito-Mihailović”, str.61.
    Jurišić citira francuski prevod Malaparteove knjige, “ed Denoel”, str. 322-323).

    1. LOGAN каже:

      javio se skretnicar

  4. Perun каже:

    Za one kojima je politika opsesija ova priča je posebno interesantna,
    tek tu dolazimo do onog fenomena, u nekim elementima paradoksalnog,
    čije objašnjenje još uvek nemamo.
    Radi se o „stranom telu“ u korpusu „hrvatske nacije“ koje je uzdizalo hrvatstvo i preko linije nacionalizma.
    Ante Starčevića (otac pokatoličeni Srbin, a majka pravoslavna Srpkinja) za čije se ime veže osmišljena, sistematizovana i precizno širena mržnja prema Srbima, pa nema razloga da je ponovo razmatramo.
    Ali, u ovoj priči mora se reći da je tu mržnju, u idejnom, političkom i sprovedbenom smislu od Starčevića, na samom kraju 19. veka, preuzeo Jošua Josip Frank, osječki Jevrejin koji se dobrovoljno pokatoličio, postao hrvatski šovinista i najveći zagovornik hrvatske nezavisnosti i samostalnosti. Upravo je on predvodio one strašne, rušilačke, antisrpske demonstracije 1902. godine u Zagrebu, i još nekoliko gradova Hrvatske.

    Čuveni hrvatski komunista Andrija Hebrang, otac Andrije Hebranga,
    bio je istovremeno i žestoki hrvatski nacionalista, otvoreno se zalagao za Hrvatsku kao samostalnu i nezavisnu državu. Za tzv. „hrvatski komunizam“ to je uobičajeno. Kod Srba je sasvim suprotno.

    Hebrang je, samo prezime govori, nemačkog porekla, a i majka Hebranga starijeg bila je sa tih prostora; prezivala se Štraser. Doda li se svemu ovome podatak da je stariji Hebrang oženio Olgu Štraus, Jevrejku, i da je iz tog braka ovaj današnji Andrija Hebrang, hadezeovac, žestoki hrvatski nacionalista, veliki poštovalac osnivača logora Jasenovac Maksa Luburića, čovek koji redovno odlazi u Blajburg da se tamo pokloni pred spomenikom ustašama,
    iako zna da je maltene cela porodica njegove majke pobijena u Jasenovcu
    – onda sve ovo dobija iracionalnu dimenziju.

    1. Perun каже:

      Franjo Tuđman takođe ima nemačko poreklo, samo prezime kaže da je tuđi čovek, stranac.

      Ivan Šibl je poreklom Nemac,
      Bakarić je vešto skrivao svoje pravo prezime, Kupferštajn,
      Vječeslav Holjevac je poreklom Slovak,
      Vladimir Šeks vuče nemačke korene…
      Od savremenih hrvatskih političara,
      uz Šeksa, nehrvatsko i nesrpsko poreklo imaju:
      Ivan Šuker, Damir Polančec, Božidar Kalmeta, Radovan Fuchs…
      Uglavnom su svi u HDZ-u i svi su veliki Hrvati.

      Umesto odgovora na brojna pitanja i dileme unutar ove teme,
      možda će ovaj tekst poslužiti kao osnova za raspravu
      sa onima koji govore o Hrvatima kao „starom autohtonom narodu“.

    2. LOGAN каже:

      samostalni pecinski skretnicar

    3. LOGAN каже:

      samostalni skretnicar

Коментари су затворени.