Прочитај ми чланак

БИВШИ СРБИ – највећи српски душмани

0

bivsi srbi 7

(Ненад Благојевић)

Кад год неко почне да нас напада прво што се запитам да није случајно из категорије „бивши Србин“. Категорија слична издајнику, само много више острашћена, изгубљеног духа, изгубљене душе, без могућности да се спасе. У свом очају не видећи излаз панично хода мислима и делима, достојним једино најнижим лествицама ада. Покушавајући да докаже да припада нечему и да је нешто што није, не бира средства да успе у томе.

Наравно, једино што успева је да као и сваки бескичмени гмизавац пуже кроз живот без шансе да се подигне на ноге. Напоменуо бих оне историји добро познате: јаничари, усташе … Историја у њима није пронашла ништа људско, ништа што би их чинило вредним. Како је историја писала о њима тако ће једног дана писати и о Хашиму Тачију још једном „бившем Србину“. Злочинцу чији је деда Радослав Даниловић православни поп који је почетком 20. века прешао у ислам. Свестан свог порекла током рата на Космету у главном штабу УЧК у селу Брего Хоџес бесан због понашања и неуспеха својих комаданата на састанку са њима им и јавно рекао:

„Ви Шиптари сте неспособни, а имате велику срећу што вас водим ја, јер имам српске крви.“

Нажалост, ми Срби не можемо бити срећни да су на страни наших непријатеља увек најактивнији „бивши Срби“.

Ова категорија временом је расла. Увек су се појављивале нове групе и појединци али се њене карактеристике нису мењале. Оно што смо од њих до сада доживели и видели мора нам бити опомена за будућност. Они су се одрекли свог порекла, одвојили су се од својих корена, од свог народа, од своје вере и својих ђедова, што је узроковало губитак духовног напајања. Такав губитак дозволио је да њих временом уместо љубави, искрености, храбрости испуњавају мржња, поквареност, кукавичлук.

Данас смо поново сведоци стварања нових група и појединаца који ће врло брзо постати „Бивши Срби“. Додуше они се још не изјашњавају тако али се у томе својски труде. Препознаћете их по томе да нас стално убеђују да немамо право на своје мишљење. То су они који у свом народу не виде ништа позитивно. То су они који, додворавајући се другима прихватају сву кривицу на Србе. То су они по којима Србе треба мењати да би се свидели својим непријатељима, мада немају ништа против што живе на рачун истих тих Срба.

Не смемо дозволити да Србин постане народ који је потребно заштитити да не нестане. Наравно да имамо непријатеље. Народи који су се борили за правду увек су имали непријатеље. Владика Николај је питао:

„Чији сте ви, мали Срби ?

Ми смо деца Божја и људи аријевске расе којој је судба доделила почасну улогу да буду главни носилац Хришћанства у свету. Ми смо чланови велике породице словенске, која је кроз векове будно чувала стражу на капијама Европе, да племена слабије расе и ниже вере не би узнемиравала крштену Европу у њеном мирном развијању и напредовању. Ми смо народ крштени, народ христоносни. И тако ми смо по крви аријевци по презимену Словени, по имену Срби, а по срцу и духу Хришћани.“

Србин је дакле праведник и као таквом субина му је доделила много непријатеља. Само за разлику од других праведника има једног душманина више, то је она категорија „бивши Србин“. Ова категорија као и сваки нечовек има страх од истине и православног духа. Једном кад су се одрекли пута праведника њихова изгубљена душа почела је да лута по беспућима таме. У свом слепилу највећу енергију троше да се свете онима какви су они у ствари требало да буду да су имали достојанства, храбрости, поноса, части.

Какав је осећај бити „бивши Србин“, шта је све потребно урадити да би постао оно што ниси, да би постао оно чега се частан човек стиди. Преко каквог људског достојанства треба погазити да би се додворио непријатељу свог народа можда најбоље може да дочара песма „Јаничар“:

ЈАНИЧАР

Харао је и палио
Витком сабљом секо
Царством цара Сулејмана
Дуго на далеко

Једног дана дошао је
У борбама вођен
Да запали и поруши
Место где је рођен

Коб судбине и њен данак
Даде му на дар
Цели живот да проживи
Као јаничар

На згаришту пусте куће
Плакала је жена стара
Он потеже своју сабљу
Сабљу јаничара

Жар засија из очију
Души што сад гине
Таман хтеде посећи је
Она рече сине

Немој сине не греши се
Ако Бога знадеш
Мајка сам ти познајем ти
Над уснама младеж

Сјаха с коња млад јаничар
И сабљу испусти
Мајка хтеде нешто речи
Али не изусти.

Janissary-image
Постоји ли нешто свето у човеку који мора да гази оног ко му је даровао живот? Да ли се може сматрати човеком достојним поштовања онај ко своје корене чупа и гази надајући се, ваљда, да ће он сам тако опстати? А заборавља да и најмање дрво које се поносно супротстављало и најјачим ветровима, када му се корен ишчупа нема наду. Не може се одржати ни на најлакшем поветарцу. Судбина таквог дрвета је да га ветар ваља по земљи и прашини док га потпуно беживотног и безначајног не уништи. Тако уништеног оставља га прекривеног блатом и прашином свима који туда пролазе да га газе, а времену да потпуно избрише трагове његовог постојања. Уместо да уче из природе, лажући себе њихов ум бежи од истине. Покушавајући да обману друге једино успевају да обману себе, изгубивши дух до те мере да се не могу звати човеком. Временом су само сем имена „бивши Србин“ додали презиме „бивши човек“.

Спаљено срце и похарана душа понизних слуга нових владара, коњушари и извршиоци најпрљавијих и најгнуснијих задатака заборављајући да такве нико не поштује јер ко је једном продао душу продаће је опет. То више није питање. Питање је само када и за колико.

(Фонд стратешког друштва)

39 коментара “БИВШИ СРБИ – највећи српски душмани

  1. Mirko каже:

    Titanik
    J.I. Ono što se dogodilo na palubi Titanika odražava čovekovu sklonost
    da ne prihvata stvarnost života. Za Titanik su govorili: „Ovaj brod je
    nepotopiv“. Ustvari su mislili: „Mi nikada nećemo umreti mi smo na
    sigurnom“. U tom smislu je Titanik metafora neizbežnosti smrti. Svi smo
    mi putnici Titanika, a da toga nismo ni svesni. 10. aprila 1912. krenuo
    je iz Southamptona tada najveći brod na svetu sa ciljem da što je moguće
    brže stigne u Nju Jork i time sruši vremenski rekord prelaska
    Atlantika. Na ovom 269 metara dugačkom okeanskom divu visokog poput
    jedanaestospratnice nalazilo se 2.200 ljudi. Među njima su bili i
    mnogobrojni iseljenici, koji su rezervisali mesta u trećoj klasi u želji
    da u Americi započnu novi život. Drugu klasu su zauzeli trgovci, a u
    prvoj su noćili neki istaknuti ljudi koji su se ubrajali u najbogatije
    ljude na svetu. Neverovatno luksuzan i dobro opremljen i opskrbljen,
    Titanik je krenuo na svoju prvu plovidbu. Za ovaj moderan brod se
    govorilo da ne može potonuti. Na brodu nije bilo raketa za signalizaciju
    opasnosti, jer se smatralo da su suvišne, a isto tako je manjkalo i
    čamaca za spašavanje. Sigurnost broda i poznati iskusni kapetan Smit
    (Smith) bili su garancija bezbrižnog putovanja. U jednom momentu njihove
    plovidbe, počela su dolaziti radio vezom upozorenja drugih brodova u
    blizini na ploveće sante leda. Tada je Titanik od Njufoundlanda bio
    udaljen 400 nautičkih milja, međutim ova su upozoravanja ignorisana.
    Poslednje upozorenje je došlo sa broda udaljenog samo 19 milja severno i
    nasukanog među santama leda, a sa tog broda je stiglo veoma jasno i
    glasno upozorenje, ali je radio-telegrafista sa Titanika ljuto na to
    odgovorio: „Daj čoveče zaveži. Imam posla!“ Nekoliko sati kasnije, u
    23:40, dogodilo se nešto, na šta niko nije računao: santa leda se zarila
    u Titanik i proparala ga. Dok se u salonima i dalje sviralo i plesalo,
    kapetan i glavni konstruktor su nakon inspekcije broda prvi naslutili
    dolazeću katastrofu. Radio-telegrafisti su u 00:15 časova počeli
    grozničavo odašiljati pozive upomoć brodu koji se nalazio u blizini,
    međutim telegrafista je noću isključio radio i otišao na spavanje. Tako
    je kapetan Smit zapovedio da se pošalje internacionalni signal za poziv u
    opasnosti S.O.S. (Save Our Souls). Putnicima je rečeno da obuku prsluke
    za spasavanje. Na malobrojne čamce za spasavanje ukrcani su deca i žene
    i spušteni su u more, dok su mornari sa napunjenim pištoljima, brinuli
    za to da na brodu ne izbije panika i da se neovlašteni muškarci ne
    ukrcaju na čamce za spasavanje. Milioneri su nudili milione dolara,
    drugi svo svoje imanje za mesto u čamcu, na šta su putnici treće klase
    odgovarali podrugljivim osmehom. Dok se Titanik već poprilično naginjao,
    muzički orkestar je još uvek izvodio Bugi-Vugi. Dirigent je onda to
    prekinuo, znajući da poslednji put u ruci drži svoju dirigentsku palicu
    naredi orkestru da zasvira himnu: „Sve smo bliže tebi, moj Bože…“
    Mnogi su bili potreseni i u zanosu zapevali sa njima, neki su molili,
    drugi bežali ili zbijali sarkastične šale. Neki engleski lord se pojavio
    u svom najboljem fraku u pratnji svog batlera; hteli su se rastati od
    života na dostojanstven, plemićki način. Neka žena nije htela ući u
    čamac za spasavanje, jer je htela umreti pored svog muža. Neki su
    provaljivali u kantinu i opijali se, a drugi su se pripremali na
    samoubistvo. Malobrojni koji su mislili da se radi o bezazlenoj vežbi,
    shvatili su da se varaju kad je kapetan preko razglasa jasno rekao:
    „Brod tone! Posado i oficiri Titanika, niste više u službi! Izvršili ste
    svoju dužnost, pokazali ste se Britancima! Nek se spasava ko kako može!
    Neka Bog bude sa vama“. Oko 02:00 časova podigla se još jednom, na
    nekoliko minuta, krma broda, da bi onda brod konačno zauvek potonuo u
    dubine okeana. Brod Karpatija je žurno pristigla i uspela spasiti 706
    ljudi, dok je 1.503 čoveka umrlo u ledenom moru. 16. april
    1912. naslovna stranica Nju Jork Tajmsasa vešću o
    potonuću Titanika. Naš život je sličan poslednjem putovanju
    Titanika. Mi putujemo kroz život samopouzdani, bezbrižni, ponosni i puni
    planova. Želimo se samo što bolje zabaviti, potiskujemo svaku pomisao
    na iznenadnu opasnost, jer sebe smatramo nepobedivim „titanima“. Ne
    osvrćemo se na upozorenja, ustvari ona izazivaju kod nas ljute reakcije,
    smatramo ih za dosadne priče, koje se nas ne tiču, tj. ne dotiču nas
    se. Bog nam preko svog „radija“ šalje signale da bi nas upozorio na
    dolazeće „ledene sante“ na horizontu. Ali mi reagujemo razdraženo poput
    radio-telegrafiste sa Titanika: Začepi! Imam posla! A onda se odjednom
    nađemo u bezizlaznoj situaciji. Najpre pokušavamo potisnuti zloslutne
    misli, dok nismo prisiljeni pogledati činjenicama u oči: Beznadežno smo
    izgubljeni i nesposobni da pomognemo sami sebi. Trebamo pomoć. Uzaludno
    je pitanje: Kako Bog sve to može dopustiti? Stojimo pred odlukom, jer se
    više ne radi o filozofiranju, već o životu i smrti. Možemo na sve
    načine bežati od stvarnosti. Možemo sami sebi dokrajčiti život. Možemo
    dostojanstveno u odelu i kravati krenuti u susret neizbežnom… ili
    možemo, možda po prvi put, razmišljati o Bogu i večnosti i zapomagati:
    Save Our Souls (spasi naše duše). Kao što ovaj poziv upomoć nije ostao
    neuslišan, već je pomoć pristigla, tako se ni molitva Bogu neće odbiti
    od plafona. Bog već dugo čeka vaše zapomaganje. Bog nam je odavno stavio
    na raspolaganje čamac za spasavanje – to je Njegov plan spasenja. Bog
    ne pravi razliku između ljudi. Za Boga je svaki ljudski život jednako
    vredan i svako ima iste šanse da bude spašen. Ali u čamac za spasavanje
    mora se ući lično i po svojoj slobodnoj odluci a ulazi se tako što se u
    svoje srce primi Isusa Hrista kao svog Spasitelja. KAKO PRIMITI HRISTA U
    SVOJE SRCE? VJERUJ U ISUSA HRISTA I BIĆEŠ SPASEN TI I DOM TVOJ.SUS
    HRIST JE DOŠAO NA SVIJET DA SPASI GREŠNIKE OD KOJIH SAM PRVI JA.JER BOG
    TAKO ZAVOLJE SVIJET DA JE DAO I SVOG JEDINOROĐENOG SINA DA KO GOD
    VJERUJE U NJEGA NE PROPADNE,NEGO DA IMA ŽIVOT VJEČNI. JER BOG TAKO
    ZAVOLJE SVIJET DA JE DAO I SVOG JEDINOROĐENOG SINA DA KO GOD U NJEGA
    VJERUJE NE PROPADNE,NEGO DA IMA ŽIVOT VJEČNI.HRIST UMRE ZA GREHE NAŠE,BI
    UKOPAN I USKRSNU TREĆI DAN.PLATA ZA GREH JE SMRT,A DAR BOŽJI JE ŽIVOT
    VJEČNI U ISUSU HRISTU.I KO GOD SE NE NAĐE ZAPISAN U KNJIZI ŽIVOTA BI
    BAČEN U JEZERO OGNJENO.POKAJTE SE,JER SE PRIBLIŽI KRALJEVSTVO
    NEBESKO.DANAS JE DAN SPASENJA.- BIBLIJA

  2. miki каже:

    Питање је ко је кривљи.
    Ко је хтео да држи тапију на српство, те је свакога ко је прихватио другу веру истог трена прогласио или потурицом или како другачије, те на тај начин себи створио од брата непријатеља.
    Што је чудно што се и тај нас одрекао. Какви смо ми људи кад се због тога брата одричемо?

    1. Rhetorius каже:

      Шта лупаш као стари комбајн.
      Одрекли су се српства и православне браће сви ти отпадници што су вјеру промијенили. Не желе више да знају ко су и шта су.

  3. MARE каже:

    Bas me zanima ko je ovaj cetvrti? Prepoznajem Tacija, Aliju i Mila. Cetvrti mi je poznat ali ne mogu da ga smestim na mesto. ,Moze li neko da pomogne, Hvala.

    1. Rhetorius каже:

      То је Анте Старчевић, „отац домовине“ и родоначелник усташке идеологије. Он је ватиканску геноцидну клицу уобличио у заметак, дао јој чврст коријен и утемељење у народном духу покатоличених Срба тзв. „хрвата“.

  4. gagom каже:

    Имамо и горих у „српској“ власти,од ових који су нас напустили!

    1. ултра каже:

      Баш тако, више штете ће нам направити издајници на власти од прелетача.

    2. ултра каже:

      Баш тако, више штете ће нам направити издајници на власти од прелетача.

  5. Bosna каже:

    ma da, kako ne, price o konvertama, dozvoli ti meni prvo da sam covjek i da kazem kako se osjecam a ne da ti u startu govoris ko sam i sta sam, to je siklovanje ljudske slobode i ubijanje covjeka u pojam bez ikakvog povoda i razuma, to je divljacko izivljavanje, prvo cjeni covjeka ko covjeka

    1. Dragan каже:

      Bosno !Jes treba da se cijeni covjek bez obzira na rasunu vjersku ili bilo kakvu drugu pripadnost.Mi to Srbi odlicno znamo.Stvarali smo drzavu u srednjem vijeku I imali carevinu , gradili je zajednickim snagama sve dok nije doslo do nesretne regionalizacije Srpskog etnickog prostora za koje Negos veli :
      „Velikasi proklete im duse
      Razdrobise carstvo na komate
      Velikasi trag im se utrio“.
      Sta dalje slijedi nejaki Njegosevi „Komati“ regije podrzani od vecih sila kako kad I kako koja po potrebi krecu u medjusobne sukobe do istrebljenja…Dolaskom Turaka na Balkan I osvajanjem Srpskog etnickog prostora pocinje „Otpadnistvo“ , najgori sloj ljudi prelazi u islam radi interesa..Da bi sacuvali svoju poziciju pocinju ubijati bracu po krvi , pa cak I rodjenu bracu svoju .Uvijek su osvajaci uspijevali da regrutuju vojsku od otpadnika Srpskog naroda I da istu iskoriste za stravicne zlocine nad Srbima .O kakvom ti dozvolama pricas , u prvom svjetskom ratu bili ste sa Austro-ugarima I drzali logor Doboj nista manje zloglasan od Jasenovca…U drugom Sv.ratu klali I ubijali pod raznim osvajackim zastavama a kao porazeni podvijete rep I kad Srbi stvore drzavu ostanete u istoj kao da se nije nista desilo.Nikada Vise Srbin sa vama u istu drzavu ..Mi cemo da izgubimo nesto teritorije ali bar da se razgranicimo za vijek vijekova I neka Vam je sa srecom ali bez nas…

    2. Bosna каже:

      to ti samo mislis da su i Bosanski Muslimani prije turaka bili srbi, inace milijoni drugi ne misle tako, mi smo prije turskog vakta bili mjesavina vise naroda i to ilirskog keltskog i jos nekih ali nismo u srodstvu ni sa srbima ni sa rvatima niti smo ikad bili oni..vidi sve i da jesmo a danas nismo ko si ti da to nekom nabijas na nos, tebi niko nista ne duguje niti ces na taj jeftin i primitivan nacin postici nista hehe

    3. Perun каже:

      SRBI MUSLIMANI O SRPSTVU – POTOMSTVU

      Omer Skopljaković :
      Ž E LJ A
      Dušmane mrzi , a Srpstvo ljubi ,
      Tako mi sine ti bio živ ,
      Pane li babo u borbi ljutoj ,
      Osvet ‘ ga sine , sokole siv …
      —-
      Avdo Karabegović :
      OH , TA LJUBIM TE …
      Tako mi pravde
      Višnjega Boga
      Tako mi srpskog
      Imena moga …

      Protivu islama ,
      To ništa nije ,
      Sin Otadžbinu ,
      Ljubiti smije .
      —-
      Omer – beg Sulejmanpašić – Despotović:
      SRPSTVU
      Iz mog srca , iz plamenih grudi ,
      Iz uzdaha , iz duše , iz snova ,
      Tebi Srpstvo , moja srećo draga ,
      Leti , evo , laka pjesma ova ! …

      Suza čista ; suza duše moje ,
      Suza , što me milom bratstvu veže ,
      Suza vjerna ljubavi i krvi ,
      Tebi , Srpstvo , što me vječno seže !
      —-
      Aliverić Tuzlak :
      ZNAM JA ŠTA SAM
      Evo pjesme , nije vješta
      Al ‘ za svojim leti jatom .
      Nemojte me više vr’jeđat ‘
      Zovite me Srbom , bratom !
      —-
      Poruka pеsnika
      Omеr-bеga Sulеjmanpašića – Dеspotovića.
      —-
      Grеh jе, i prеd Bogom i prеd Alahom, ogrеšiti sе o nju.

      Poglеdajmo:

      USTAJTE BRAĆO!
      Tеška jе muka robovat, braćo,
      Na licu ropski nositi sram,
      Ustajmo, braćo, na borbu svеtu
      Dušanov trеba ponovit’ hram…

      Oj, Srbе, bratе, pruži mi ruku,
      Priznaj mi, dragi, da sam ti brat!

    4. Perun каже:

      U dolafu moga đeda

      Atmosferu pripadnosti srpskim korenima među muslimanima
      Bosne i Hercegovine, krajem 19. i početkom dvadesetog stoleća, najupečatljivije prikazuje lepa lirska pesma Srbina muslimana Aliverić Tuzlaka,

      „Amanet od đeda“, objavljena u Bosanskoj vili, 1898:

      „U dolafu moga đeda
      s desne strane u pretincu,
      kad još bijah grješno d’jete
      viđah malu ikonicu.

      Prikradoh se da razgledam,
      Kakva li je na njoj slika,
      Bješe srebrom optočena
      Slika Đurđa mučenika.

      Ja to onda nisam znao.
      Zazir’o sam od aždaje,
      Al’ s aždajom ko se bori,
      Osjeć’o sam, junak da je.

      Samo zato, samo zato,
      Ja poljubih tog čovjeka.
      Đed uniđe — ja se zbunih —
      A on reče: ‘Neka, neka!

      Istog Đurđa, ljubili su
      Naši preci ko svečari,
      Pa zar da jađunah ljubnut’
      Što ljubljahu naši stari.

      Al’ ti n’jesi poljubio
      Samo hader — ilijaza,
      I poljupce si poljubio
      Svojih rahmet praotaca’.

      Tako đedo, al’ on ode
      Već odavno s ovog sv’jeta,
      A ja čuvam ikonicu
      Pored drugih amaneta.

      Al’ ja zato, Alah-ikber,
      Čvrsto s držim svog mezheba,
      A mezheb mi ništ’ ne smeta
      Da srbujem kako treba“.

    5. Bosna каже:

      nisi u pravu jer zalutale ovce raznih naroda ne predstavljaju svoje nacije koji god se ti trudijo to tako predstaviti hehehe, cak ni 10 % stanovnika jedne nacije ne predstavljaju tu naciju vec onda kada je to preko 50 % stanovnika….ove tvoje propagandne podvale nekih jadnika koji su se mozda nasli pod prijetnjom smrcu ili su iz dosade ushicenosti neznanja sklepali navrat na nos neke stihove neznaci nista, to samo bolesnoj psihi kao sto si ti znaci nest hehe

    6. Василије каже:

      Да Ви нисте српског порекла и да Вам нешто савест не да мира, не бисте се врзмали по овом сајту, јер ја, на пример, не идем на хрватске сајтове! Поздрав свој српској браћи муслиманске вере који се не стиде своје крви!

    7. Bosna каже:

      ma pusti ti te stihove zalutalih ovaca i smedjih ovaca heheheh iz nase nacije Bosanske, to samo jadnici tako predstavljaju dok zele podvaliti neke stvari hehe

    8. Rhetorius каже:

      Зато си и ти „залутао“ на српски сајт, лојави потурченко, гени те и поријекло вуку, хехе :)))

      Иначе, на турском „бошњак“ значи празноглавац/тупан, и ви сте ту поспрдну квалификацију ваших газда којим су изражавали презир према вама конвертитима, прихватили објеручке.
      Треба ли већег доказа вашој глупости и комплексима, отпаде српски?
      Ако не вјерујеш мени, прочитај шта о овоме каже проф. Сали Селимовић.

    9. ... каже:

      http://www.kurir-info.rs/salih-selimovic-muslimani-nikada-nisu-postali-turci-clanak-790059

      http://www.vaseljenska.com/vesti/salih-selimovic-muslimani-stare-raske-su-srbi/

      http://www.koreni.rs/intervju-salih-selimovic/

      босанче знам ја много добрих поштених муслимана који признају да су њихови преци били Срби и не стиде се тога. Али има и оних који не могу да се помире са непобитном чињеницом да су СРБИ. То што пишу ваши „историчари“ можеш да обесиш мачку о реп, то код нас не пали. Чињенице су нешто што вам је увек сметало. Старије су моје тарабе неко ваша поданичка историја. Није нико могао да вас извуче из османског ду**та, па после ни из Аустроугарског, а онда ни и Њемачког, а ни усташког. Сад сте се увукли у западно. Увек сте љубили окупатора, још ако је тај окупатор био непријатељ Срба ихх… како је почео рат у босни од тада почињете да користите назив „бошњаци“. А пре тога се те час муслимани, час „хрватско цвијеће“… одлучите се већ једном који сте… Писао би ти до ујутру, али немам намеру да се замлаћујем са тобом,твојим глупостима и небулозама. Ниси вредан тога. Пали бре у ону твоју вукојебину од педерације. У оних 30-ак процената колико држите (не знам да ли и толико имате под контролом) јер има општина и у федерацији где Срби чине преко 50% становништва. ;) А и курвати вас карају жестоко у Мостару, Ливну, Неуму… ;)
      РЕПУБЛИКА СРПСКА – 49%

    10. Нинко каже:

      „Босно“ што ти називаш Илирима, Келтима и другима нису ништа друго до српска племена. Срби (старосједиоци) су знатно дуже насатњени на Хелмском полуострву (Балкану) него што су те учили Берлин и Беч. Живјели смо на простору данашње Босне прије него што је добила то име.
      Сам краљ Твртко (краљ Босне) је у својој интулацији само један народ навео; Србље. Није навео Босанаце/Бошњаке јер је знао ко је. Чак ни Берлин ни Беч то не поричу.
      Кад додирнеш на потиљку главе квржицу подјестиће те да си тијелом старосједиоц али духу више то не желите да будете.
      Поштујем вашу одлуку ако не признајете своје коријене. Слободни сте људи и имате слободну вољу.
      Али и ми Срби смо слободни људи и имамо своје одлуке како ћемо живјети.
      Захваљујем се Бошањацима на помоћи у првим данима поллаве у Добоју.

    11. bosna каже:

      paa ne, slaveni su dosli u 6-om vijeku na danasnje prostore bih dok su ti prostori bili naseljeni ilirskim plemenima

    12. julija каже:

      nijeso to bili bošnjaci ni turci . kakve gluposti pišete . keltskih spomenika ima po crnoj gori

    13. bosna каже:

      pa doboj je isto Bosanski, to je od tih ja mislim Bosnjaka kotorskog grapske civcija miljkovca makljenovca i svjetlice

    14. bosna каже:

      slabo te lisice i zecovi mogu sta doboj jugu i doboj istoku i doboj sjeveru (kotorsko civcije i grapska) hehe

    15. sotto creaturo каже:

      a ko ti šta nameće??? sam biraš danas šta si,ali treba da priznaš činjenice da su tvom dedi ,pradedi nametali,o tome se radi. niko tebi ne brani da budeš ni bošnjak,ni amerikanac,ni nato vojnik,to sam biraš,samo trebada znaš da te 9 mil.Srba drži za slabog čoveka i kukavicu ako to biraš;ti ćeš držati stranu NATO paktu jer je tako lakše umesto boriti se protiv njih;to nikako nije lako. Nećeš ni pokretati vijuge i analizirati jel u redu,jel moralno to što NATO radio po svetu i teraju tebe i sutra tvoje da to isto rade,tebi je lakše da glasaš da ti zemlja uđe u NATO jer je ipak lakše biti s njima nego ispunjavati njihove ciljeve i boriti se protiv Srba,lakši su protivnik,njih 9 mil.,a ti sa 600 mil.,sigurniji si u čoporu. Samo treba da vidiš kako ćete završiti,istorija je majka znanja,al sve sam biraš.s

    16. Bosna каже:

      ti se konstantno bavis mrtvim ljudima, radis li ti ikada, pokusaj malo komunicirat sa zivim ljudima pa ih pitaj sta su ko su sta misle..ako te to sve ne zanima a povlacis neke pretke i to naturas sildzijskim odnosom nekom na nos onda ja mogu samo zakljuciti da ti zelis nefer neiskrenim i siledjijskim metodama doci do nekog svoga cilja..

    17. MIRa каже:

      Citam Vase odgovore i zakljucujem da ste pravi Bosnjak (prim.za znacenje pogledati prevod s’ turskog jezika)!

Коментари су затворени.