Прочитај ми чланак

БЛАМАЖА ГОДИНЕ: Американци оштро критиковали стање у руском граду који не постоји?

0

Амерички Стејт департмент објавио је извештај о борби против трговине људима, у којем је критиковао руске власти због непружања помоћи сиротишту у граду Китежу. За почетак, проблем је у томе што такав град не постоји, барем не у овом, реалном свету.

Извештај садржи преглед земаља, у којима, према мишљењу америчких дипломата, власти не пружају довољан отпор трговцима људи и не помажу у довољној мери жртвама ових криминалних радњи. У делу који се односи на Русију стручњаци су указали на пропусте у граду Китежу.


„Склониште за бескућнике, којим управља Руска православна црква, почело је да прима и жртве трговине људима пружајући им храну и боравак, али они нису добили ни психолошку, ни лекарску помоћ. Влада није давала финансијску подршку склоништу“, наводи се у извештају.

Није ни чудо што је руска Влада пустила ово склониште „низ воду“, јер се оно, ако се може веровати Стејт департменту, налази у граду Китежу — митском граду, који се, према легенди старовераца (старообредница) налази на обали језера Светлојар у Нижегородској области.

Према легенди, овај град се у 13. веку спустио на дно језера како би избегао разарање од стране татарско-монголских освајача. И дан-данас језеро називају „руском Атлантидом“, а ходочасници тврде да понекад на обали чују како звоне звона овог града. 

Аутори извештаја су вероватно помешали назив града и назив склоништа, али је проблем у томе што се у овом делу документа не помиње више ниједан назив области или насеља, осим Китежа. Мало је чудно да су америчке дипломате и заштитници људских права, који тврде да су увек објективни, направили тако велику грешку у извештају који се тиче веома озбиљне теме. Или се ради о томе да су сви подаци из овог извештаја једна обична измишљотина?

6 коментара “БЛАМАЖА ГОДИНЕ: Американци оштро критиковали стање у руском граду који не постоји?

  1. VELIKI HRVOSER каже:

    NEOBRAZOVANE, NEPISMENE KAUBOJSKE BUDALE !

  2. Аца Тодоровић каже:

    Како и пише у наслову, можда Китеж у овом реалном свету не постоји, али у Русији има 45 забрањених градова, који нису уцртани на мапи. Не знам да и је Китеж један од њих. Да знам не би били забрањени.

    Širom Rusije postoje tajni gradovi koji su „zatvarani“ za spoljni svet, okruženi su bodljikavim žicama, a za posetu jednom od njih je potrebna specijalna dozvola. Srbin M. I. posetio je jedan ovih gradova i ispričao nam više o njima
    Bodljikava žica
    Zatvoreni grad je naziv za naselja u Sovjetskom Savezu i nekim njenim državama-naslednicama sa ograničenjima u pogledu boravka ili putovanja u ili iz njih. U današnjoj Rusiji, takva mesta su zvanično poznata pod imenom “zatvorene administrativno-teritorijalne formacije” (ZATO).

    Gradovi su bili “zatvarani” jer su se u njima nalazile tajne industrijske i vojne ustanove. Nisu bili predstavljeni na mapama, osim na onim najpoverljivijim. Nije bilo nikakvih putokaza ili slični oznaka zatvorenih gradova, izostavljeni su iz železničkih redova vožnje.

    Ljudi koji nisu živeli u njima su zaustavljani na sigurnosnim punkotvima i proveravana su im dokumenta, a za posetu gradu je bila potrebna izričita dozvola. Da bi se neko preselio u zatvoreni grad, morao je da dobije odobrenje od KGB-a.

    Foto: Wikipedia / Clh288Foto: Wikipedia / Clh288
    Zatvoreni gradovi su i danas okruženi sigurnosnim bodljikavim žicama, kulama i naoružanim stražarima, pa život u njima podseća na logore. Od žitelja se očekivalo da ne otkrivaju svoje mesto stanovanja, zbog toga što je postojanje ovih gradova bila tajna.

    Ovaj nedostatak slobode je često bio kompenzovan boljim uslovima stanovanja i većim izborom robe u prodavnicama, nego što je to bio slučaj na drugim mestima u zemlji. Takođe, u Sovjetskom Savezu osobe koje su radile sa poverljivim podacima su pored plata primali i bonuse. Jedan zatvoreni grad pre nekoliko godina posetio je i Srbin M. I. koji je za Telegraf opisao svoje utiske o životu u ovakvom mestu.

    – Bezbednost je na najvišem mogućem nivou i kontrole su rigorozne. Morao sam da čekam dva meseca za dozvolu. Ceo grad je “opkoljen” bodljikavim žicama, a ljudi koji tamo žive nemaju čak ni pasoše. Potrebna im je i posebna dozvola da bi mogli da izađu iz njega – priča M.I. koji je posredstvom sporta uspeo da zaviri u jedan od zatvorenih gradov
    On navodi da je vreme stalo u ovim gradovima, cene namirnica su kao u vreme SSSR-a, a i troškovi života drastično su manji nego u ostatku Rusije.

    – Uvek sam išao u pratnji jednog čoveka iz ruske obaveštajne službe, koji mi je govorio kuda smem da se krećem. Tamo postoji i kontrola informacija, prati se svaki korak – rekao je M. I.

    Ono što ga je u zatvorenom gradu prilično šokiralo su losovi koji se slobodno šetaju ulicama. Rekli su mu da je to normalna pojava u tom gradu i da ne treba da se čudi.

    Tokom požara koji su besneli u Rusiji u leto 2010. godine, u oblasti gde se nalazi zatvoreni grad Sarov, sva pažnja je bila usmerena na to da se vatra ne proširi do sedišta ruskih tajnih nuklearnih istraživanja koja su smeštena u njemu. Bila su postavljena zaštitna postrojenja, bacao se pesak oko svih problematičnih delova da ne bi došlo do katastrofalnih posledica.

    Zatvoreni gradovi su formirani krajem četrdesetih godina pod eufemističkim imenom “poštansko sanduče”, jer većina mesta nije imala imena, već samo poštanske kodove.

    “Sanduče” je bilo nezvanično ime za tajne sovjetske objekte nalik na zatvorene gradove, ali manje, obično veličine fabrike. Pravo ime “sanduče“ je obično bilo poverljivo, kao i njegove aktivnosti. Dolazna pošta je upućivana na “poštansko sanduče XXXXX“. Većina sovjetskih biroa za projektoavanje oružja, aviona, vojne elektronike i istraživanje svemira spadali su u takve “sandučiće”.

    Zatvoreni gradovi su spadali u dve kategorije. Prva kategorija je obuhvatala relativno mala naselja sa osetljivim vojnim, industrijskim ili naučnim ustanovama, kao što su fabrike oružja i nuklearni istraživački centri. Čak ni sovjetskim građanima nije bio dozvoljen pristup bez odgovarajuće dozvole. S druge strane, bilo je i većih gradova koji su bili su zatvoreni za strance, dok je sovjetskim građanima pristup bio slobodan.

    Druga kategorija su bili pogranični gradovi, čak i cele pogranične oblasti, kao što su Kalinjingradska oblast, Sarema i Hijuma, koji su bili zatvoreni zbog bezbednosnih razloga. Od stanovnika se tražilo da poseduju posebne dozvole za ulazak u te delove zemlje.

    Lokacije prve kategorije zatvorenih gradova su izabrane zbog njihovih geografskih karakteristika. Često su zatvoreni gradovi osnovani u udaljenim krajevima duboko u Uralu i Sibiru, izvan domašaja neprijateljskih bombardera.

    Građeni su blizu reka i jezera koji su korišćeni da se obezbede velike količine vode potrebne za tešku industriju i nuklearna istraživanja. U praksi su zatvoreni gradovi vodili nezavisan život od ostatka države, a vremenom su postali značajna institucionalna karakteristika sovjetskog sistema.

    Politika zatvaranja gradova je pretrpela velike promene krajem 80-ih i početkom 90-ih. Usvajanje novog Ustava Ruske Federacije 1993. godine je podrazumevo značajne reforme statusa zatvorenih gradova, koji su preimenovana u “ZATO”.

    Trenutno postoji 45 poznata zatvorena grada u Rusiji sa ukupnom populacijom od oko 1,5 miliona ljudi. Oko 75 odsto gradova upravlja Ministarstvo odbrane Ruske Federacije, a ostatkom upravlja ruska Federalna agencija za atomsku energiju, ranije Ministarstvo za atomsku energiju. Veruje su da još uvek postoji oko 15 takvih gradova, ali njihovo imena i lokacije ruska vlada nije javno objavila.
    https://ruskarec.ru/articles/2012/07/24/opasna_sakrivena_nauka_15815.html

    1. Я коммунист каже:

      hahhhahahhahahahahhahahah
      Prepisano sa (Telegraf) i sa balkans pres
      Navodis da je izvor Ruska rec, a copy/pasete sa (Telegraf) i balkans pres

      http://www.telegraf.rs/vesti/957681-u-ove-gradove-niko-ne-moze-da-udje-mesta-koja-u-rusiji-zvanicno-ne-postoje-foto
      —————————————
      I sa Balkan ekpres / isti tekst , samo preradjen u propagandne svrhe.
      http://www.balkanspress.com:8080/index.php/komentar/prica-o/8120-strogo-cuvana-ruska-tajna-ovo-su-gradovi-kojih-nema-na-kartama-i-u-koje-ne-sme-niko-da-ude
      —————————————-
      Lazovcino nacisticka moras jos mnogo da radis da bi dostigao svog idola Gebelsa.

    2. Аца Тодоровић каже:

      Будаало неписмена, нисам преписао него копирао. Свима је јасно је да није мој текст него да је копиран, осим идиотима као што си ти. Задавио би голим рукама Гебелса и Хитлера што не побише Вас комунистичка гофна.

    3. Я коммунист каже:

      Eh sada, pa nismo dosli ovde da se vredjamo .
      Ipak ste Vi moj fireru daleko intelktualno inferiorniji od mene.
      Hajde sada lepo se izvini za sve sto si se izlupetao, a Djura ce ti oprostiti sto te tukao! A mozda ti i kosa naraste.

  3. Milutin Popovic каже:

    Шта друго може да се очекује од тих мафијаша и убица из труле фашистичке америке. Па они незнају где су шупљи. Уосталом шта њих боли за било који град или државу ван те труле фашистичке америке. То је доказ да се у тој трулој фашистичкој америци незна ни ко пије ни ко плаћа. Њима је једино важно да неког оптужују и бацају прашину у очи њиховим греађанима како би прикрили убиства, пљачке, отимања, непоштовње људских права и много кривичних дела која извршавају сваке секунде негде у свету и то искључиво против деце, жена и сромашнијих малих држава. Такви мафијаши са оваквим изјавама незналица немају ама баш никакв исход а што је још горе у тој њиховој трулој америци та џукела што је то изјавила неће сносити никакве последице јер је њима једино важно да критикују оне народе и државе који неће да их слушају. То су џукелчине и убице.

Коментари су затворени.