Прочитај ми чланак

„Бошњаци“ оптужују Светог Саву да је спровео погром њихових предака староседелаца „Бошњана“

0

novipazar03

Бошњачка културна заједница (БКЗ) захтева од Министарства просвете да изда наредбу директорима школа у Санџаку да не приморавају професоре и ученике бошњачке националност на обележавање школске славе Светог Саве јер се то противи њиховом верском и националном убеђењу.

Ова организација, блиска муфитији Муамеру Зукорлићу, сматра да се приморавањем Бошњака да славе Светог Саву задире у основне постулате грађанских права и слобода гарантованих Уставом и да представља “асимилацију Бошњака муслимана од стране Српске православне цркве и већинског народа”.

Sveti-Sava1

Они додају и да Бошњаци Растка Немањића доживљавају као државника којег је СПЦ прогласила свецем, иако су свесни “његове улоге у погромима њихових предака, добрих Бошњана, под директном државном и верском одговорношћу тадашњег државног апарата”.

(Блиц)

33 коментара “„Бошњаци“ оптужују Светог Саву да је спровео погром њихових предака староседелаца „Бошњана“

  1. Rile каже:

    …………………..

  2. Rastko каже:

    Balije(Bošnjaci-musliamani)Vrlo lukavo smišljaju napade i knostrukcije dok mi srbi ludujemo s Vuchichem i pričamo o uniji, ludilo naše…osvestimo se i uz pomoć Putina recimo majmunima gdje su granice države, pristojnog ponašanja i svega.

  3. Милош81 каже:

    да је ово озбиљна држава Зукорлића не би било :)

  4. kosingas каже:

    Професор Салих Селимовић:

    1.Prof. Selimoviću, Vi ste jedan od odličnih poznavalaca srpsko-muslimanskog pitanja kroz našu, ne tako srećnu, balkansku istoriju. Ko su današnji muslimani u Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Makedoniji, KiM, kakvi su njihovi koreni?

    Vi ste rekli „ne tako srećnu, balkansku istoriju“, a ja bih pre rekao tragičnu balkansku istoriju. Današnji naši muslimani, koji su nastali na prostorima bivše SFRJ, su u ogromnoj većini slovenskog porekla. To je u nauci nesporno, mada ima i onih koji bi hteli da su bosanski i deo raških muslimana bogumilskog porekla. Ne znaju ili neće da znaju da su bogumili samo jedna hrišćanska jeres, može se slobodno reći u pravoslavlju, a nikako neki poseban bogumilski narod. Ako je veliki deo bosanskih bogumila došao iz Raške pa oni su mogli da budu samo Srbi, a ne bilo ko. Bogumila, patarena, katara kao pripadnika te jeresi je bilo i u susednim zemljama koji su se širili sve do Južne Francuske. U Južnoj Francuskoj ima stećaka koliko i u Bosni i Hercegovini. Ideologija te jeresi nije ni nastala, a ni konačno nestala na našem tlu. Bogumilstvom se hoće da dokazuje neka stara posebnost, neki individualitet iz kojeg se vremenom konstituisala bošnjačka nacija. Na taj način se pokušava dokazati da postoji neki istorijski kontinuitet.

    Ako su srpska plemena bila dominantna u Raškoj, Zeti, Bosni, Travuniji, Zahumlju, Neretvi, Usori, Soli i stvorila srpske srednjovekovne države, što je u istorijskoj nauci nesporno, pa kojeg bi to onda mogli biti porekla naši domaći muslimani po dolasku Turaka Osmanlija od kojih će primati islam? Odgovor se nameće sam po sebi. Bilo je muslimana koji su bili iz Anadolije i drugih turskih zemalja, zatim Grka, Mađara, Bugara, Albanaca, Kurda i dr. kao turskih činovnika, uleme i vojnih starešina, ali je to bilo zanemarljivo malo u odnosu na masu domaćih muslimana koji su bili poreklom Srbi. I ti su, tzv.Turkuše, ustvari, srbizirani, jer su često ženidbeno-udadbenim vezama sa našim muslimankama, pa i hrišćankama, prihvatili naš jezik, pismo i mnoge narodne običaje. Najbolji primer za to je prostor Sjeničko-pešterska visoravan, oblast Novog Pazara i Tutina gde su se u 18.veku doselili albanski katolički Malisori. Tu se najvećim delom islamizirali, prihvatili srpski jezik i postali naši muslimani.

    1. kosingas каже:

      2. Mnogi viđeni islamizirani Srbi kroz istoriju, u dubini duše, nisu se odrekli svojih korena, pomagali su pravoslavni živalj, gradili Srbima mostove, svetinje… Kažite nam nešto više o tome, budite ljubazni, navedite nam imena poznatih islamiziranih Srba koji su bili duboko svesni svog porekla ( kroz vekove).

      Da, to je tačno. Podugačak bi bio spisak tih naših slavnih i čestitih predaka koji su u osmanlijskoj državi, kao i za vreme austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, zauzimali visoke državne, vojne, sudske i druge položaje. Jedno vreme u 16.veku vodili su glavnu reč u turskom carstvu. Čak je postojao i srpski lobi na turskom dvoru, pisalo se i govorilo srpskim jezikom. Između ostalog i sultani Mehmed Fatih i Sulejman Zakonodavac su odlično govorili srpski. Isa-beg Ishaković, osnivač Novog Pazara i Sarajeva je bio poreklom Srbin iz Hercegovine iz roda Hranušića, zatim da pomenemo paše i vezire Mahmutbegoviće koji su od Crnojevića, Ahmet-pašu Hercigovića od knezova Heraka(Vraneša), Ferhat-pašu Vukovića od Desisalića, Husein-pašu Boljanića i niz mnogih drugih. Dosta je da se samo pomene Mehmed-paša Sokolović (Sokoli). Bez obzira što je on izvanredno vodio tursku državu kao veliki vezir ostvarujući njene interese, nikada nije zaboravio ni svoj kraj ni da je Srbin. To je bio slučaj i sa svim njegovim rođacima koji su primili islam kao i sa onima koje je on dovodio i postavljao na određene položaje. I u 19.veku većina muslimanskog begovata i visoke uleme je znala svoje korene i čuvalo svoj jezik i ćirilično pismo. To pismo je nazivano bosančicom koja se dugo zadržala, begovskim pismom, a i sami neki begovi su ga nazivali „Stara Srbija“. Još u 17.veku je književnik Hevaji Uskupi iz Tuzle napisao srpsko-turski rečnik.

      Među brojnom muslimanskom elitom koja se u nacionalnom smislu smatrala Srbima treba istaknuti neke begove, age, bogate trgovce, intelektualce kao što su bili iz čuvenih porodica Ljubovića, Karabegovića, Gradaščevića, Sulejmanpašića, Hasanbegovića, Mušovića, Muratbegovića, Selmanovića, Selimovića, Bajrovića, Dizdarevića, Kučevića, Rasovca, Spahovića, Kadića, Čavića, Hašimbegovića, Hasanagića, Ćemalovića i mnogih drugih. Među intelektualcima da pomenem samo Omer-bega Sulejmanpašića Despotovića, Avda Karabegovića Hasanbegovog, Avda Karabegovića, Saliha Karabegovića, Šukriju Kurtčehajića, Derviš-bega Ljubovića, Smail-agu Ćemalovića, Osmana Đikića, Hatidžu Đikić, Hasana Rebca, Ahmeda Mehmedbašića, Avda Huma, Mešu Selimovića,Ćamila Sijarića, Skendera Kulenovića, Emira Kusturicu, Derviša Sušića itd.

    2. kosingas каже:

      3. Vi ste istoričar, i branite istorijsku istinu, bez obzira na činjenicu što se to nimalo ne sviđa pojedinim aktuelnim verskim vođama u Novom

      Pazaru i Sarajevu. Oni bi muslimane da podvedu pod neku drugu rasu, da ih potpuno odvoje od korena. Da li smo u pravu?

      Naravno da u tome što kažete ima istine. Pre svega nije na verskim vođama da određuju šta je istorija, arheologija i etnologija i šta te nauke na osnovu materijalnih i pisanih izvora i narodnih tradicija utvrđuju. Njihov bi posao trebao da bude rad sa vernicima kao vernicima, a ne kao političkim ljudima i da se brinu o održavanju i izgradnji verskih objekata i ustanova. Oni treba da svoje vernike uče toleranciji i ljubavi prema svim božijim robovima bez obzira na veru i naciju i da poštuju državu u kojoj su rođeni, u kojoj žive i rade, kao i njene zakone.

      Već sam rekao da sam, kao i mnogi drugi, proučio obilje dokumenta tzv.prvog reda koja nedvosmisleno pokazuju da je stanovništvo u našim zemljama bilo u ogromnoj većini srpsko bez obzira da li je ispovedalo pravoslavnu ili katioličku veru ili su bili bogumili. Da pomenem samo turske popise iz 15,16 i 17 veka. U tim preciznim popisima navedena su imena uživaoca i vlasnika baština kao i imena timarnika i starešina sela i džemata. Imena tih ljudi nisu ni turska, ni arapska ni persijska već slovenska, u našem slučaju srpska. U nekima su navedeni i popovi, kaluđeri, crkve i manastiri. Pa kakvi bi to još trebali dokazi o tadašnjem stanovništvu srpskih etničkih zemalja? To što ta istina ne odgovara nekim muslimanskim verskim vođama mogu da razumem, ali ih ne mogu da opravdavam.

      Međutim, političke vođe ni u kom slučaju nebi smele da zavode muslimane zbog trenutnih političkih poena radi stvaranja nekih posebnosti u nacionalnom ili rasnom smislu te ih i na taj način konfrontiraju sa svojim dojučerašnjim rođacima, kumovima, pobratimima, komšijama. Muslimani, koji se od 1993.godine izjašnjavaju kao Bošnjaci, u Staroj Raškoj i u Bosni i Hercegovini, nisu nikada mogli biti Turci, Iranci, Saudijci (svaka čast tim narodima). Muslimani mogu biti samo ono što i jesu po poreklu, jeziku i još uvek mnogim sačuvanim ranijim narodnim običajima. Ogroman je broj naših muslimana koji imaju srpska, odnosno slovenska prezimena.

      Bošnjaštvo iz perioda osmanske i austrougarske vladavine je promovisao osvajač i okupator iz svojih interesa. Ovo sada je treći put da se naši muslimani opredeljuju da su Bošnjaci. Da se razumemo. Ja ne osporavam pravo da se svaki čovek, pa tako i musliman, nacionalno izjasni ili ne izjasni, kako hoće, pa i kao Bošnjak. Druga je stvar sintetičko stvaranje nacionalnog kolektiviteta. Tu se moraju poštovati određene naučno utemeljene odrednice.

    3. kosingas каже:

      И на крају, баш о теми о којој је реч:

      4. Poznata je i Vaša profesionalna zainteresovanost za kult Svetog Save, i odnos muslimana prema najvećem srpskom svetitelju kroz vekove. Budite ljubazni, budući da se veoma malo zna, kažite nem nešto više o tome.

      Baveći se terenskim istraživanjima u vezi porekla i islamizacije na Sjeničko-pešterskoj visoravni i Polimlju, kao i u celoj Staroj Raškoj, neki najstariji muslimani i muškog i posebno ženskog pola svojim kazivanjima vezana za narodne tradicije dali su mi šlagvort da se malo više zainteresujem za ostatke kulta sv.Save kod muslimanske populacije. Moram priznati da sam bio iznenađen odgovorima na neka moja pitanja koja sam postavljao nastarijim kazivačima. Nevedim neke primere. U razgovoru sa Alijom Tarićem iz sjeničkog sela Kladnice, koji je tada imao 94 godina (umro u 98. 1990.godine)postavio sam mu, između ostalih i sledeće pitanje: «Amidža, zašto često pominješ Savindan u vezi nekog događaj kao za Savindan, po Savindanu». Odgovorio je kratko: «Ovo je zavetna zemlja». U vezi sa tim pitanjem nije više ništa hteo da mi kaže. U selu Papiće na Pešterskoj visoravni najstarija žena Zada Papić, koja je tada imala 98, a umrla je 1996. u 108.godini, mi je takođe dala interesantan odgvor. Rekao sam joj da su mi pričali da se za Savindan u mnogim muslimanskim kućama sprema neko posebno jelo pa me interesuje koje je to jelo i zašto to muslimanke rade. «Moj sinko, to jelo je masenica, a tako je radila i moja majka i moja bijača (baba)». Takođe mi je rekla «da za Savicu mora spremiti masenicu».

      Osim ovih primera iz novijeg vremena mora se reći da su muslimani prijepoljskog kraja, Polimlja pa i iz udaljenijih krajeva dolazili na grob sv.Save umanastiru Mileševi tražeći utjehe i leka.

      Donosili su vredne darove i štitili manastir Mileševu kao i svoju svetinju, jer je tu počivalo telo sv.Save. U to vreme imao se utisak da je sv.Sava bio opštenarodni svetac. To je sigurno bio jedan od razloga što je Arnautin Sinan-paša naredio spaljivanje moštiju sv.Save na Vračaru kod Beograda 1594.godine želeći da se domaći muslimani, tadašnji Turci, odvrate od manastira Mileševe i zaborave kult sv.Save. U tome nije uspeo već je, naprotiv, tim svojim varvarskim gestom postigao kontraefekat. Do skora na planini Jadovniku na Savinu vodu išle su žene muslimanke koje su nerotkinje verujući da će pijući tu vodi ostati trudne. Nijedan musliman u tom kraju neće napojiti stoku na toj vodi niti dozvoliti da uopšte priđe toj vodi.

  5. Драган каже:

    Црнобели-Аранђеловац — Албанце су у 17 веку Турци довели на Балкан из Азербеџана где им је постојбина ! Били су најамна војска а пре тога су морали да прихвате Ислам као веру !

    1. The Albanians first appear in the historical record in Byzantine sources of the 11th century. At this point, they are already fully Christianized. All Albanians were Orthodox Christians until the middle of the 13th century when the Ghegs were converted to Catholicism as a mean to resist the Slavs.

      Nisam nasao podatak na srpskom, ali ako imas poteskoca prevescu ti.

Коментари су затворени.