Прочитај ми чланак

БРУКА НА „АУДИЦИЈИ” Београђани дошли да се забаве, а причали им о Сребреници!

0

Култна сарајевска представа "Аудиција" у оригиналном глумачком саставу одржана је у синоћ у Сава центру, али је остала у сени незадовољних гледалаца који су били згрожени тиме што је глумац Емир Хаџихафизбеговић на сцени одржао и политички говор.

Исти говор, али дужу верзију одржао је на комеморацији у Сребреници, када је чак навео да је „војник Насера Орића“ и да је поносан на своје учешће у рату на простору БиХ.

Он је том приликом рекао да је овај босански манифест, који је извео и на сцени Сава центра, написао ратне 1993. године као припадник другог корпуса БиХ.

Редакцији Курира јавили су се незадовољни гледаоци су огорчени што су били преварени јер су дошли да гледају скечеве, а Емир је то искористио да слушају његов политчки манифест за који кажу да их је увредио.

Како наводе незадовољни гледаоци представе, тражиће да им се врати новац који су дали. Иначе, Емир је за трансформацију добио аплауз јер је одличан глумац, али многи су овај његов говор схватили као пропагирање политичких и националистичких уверења која нису дошли да слушају.

Представа „Аудиција“ одржана у Сава центру је емитована на два видео бима и том приликом је снимана.

„Моја једина домовина зове се Босна и Херцеговина и другачије не може бит. Кроз мене тече босанско сребро и злато, њене соли и њен угаљ, њено жељезо и небројане друге руде у моме су бићу основа и другачије не море бит. Моја једина домовина је Босна и Херцеговина, она је украшена плетеницама дјевојака, и шамијама на драгим и мудрим главама нена, које у кући својој и ван ње, носе префињену мудрост живота“, само је део манифеста који је Емир рецитовао у свом говору у Сребреници.

Ово није први пут да глумац коментарише политичку ситуацију у региону и том приликом изазива бурне реакције у јавности. У српској јавности је познат и по изјавама да се Босни из Србије сервира духовна порнографија, српске певачице је називао „србијанским дрољама“, говорио је чак и против чувеног редитеља Емира Кустурице, а Нелета Карајлића називао „смрадом“.

Хаџихафизбеговић је можда зато дао себи слободу да синоћ пред публиком у Србији, у два минута изрецитује део овог манифеста и наљути публику.

Вечерас играју представу у Новом Саду, па је занимљиво да ли ће наставити да пропагира свој босански манифест или ће испоштовати публику у Србији.

Једна Африканка постала је права шумадијска снајка: Неколико ствари посебно цени у Србији, а ево и како се снашла у селу крај Младеновца

64 коментара “БРУКА НА „АУДИЦИЈИ” Београђани дошли да се забаве, а причали им о Сребреници!

  1. Риле каже:

    Српски народе…стадо моје…хак пуу…

  2. perungromovnik каже:

    емире хаџихафизбеговићу ПОСЕРЕМ СЕ И НА ТЕБЕ И НА БОСНУ И ХЕРЦЕГОВИНУ! хааак, пуууу! смраде један одвратни!

    1. Marinos Ricudis каже:

      E moj prerune, mnogo je gori i opasniji nego sto i sam mislis.
      Velika gnjida, koja bi da nije obrazovana u Sarajevu na akademiji dramskih umetnosti, te malo kultivisan, nosio noz i klao Srbe.
      Ne mozes ni da zamislis kakav je to islamski ekstremista.
      Mi koji smo ga poznavali to odlicno znamo.
      Pozdrav brate moj napaceni.

    2. perungromovnik каже:

      поздрав и теби брате! Бог те Благословио!

    3. Tony Iommi каже:

      Ja do sad nisam znao da je on islamski ekstremista…

  3. Zina Ciceklic каже:

    Emir Hadžihafizović živi u Zagrebu. Ovo tamo ne može, ali u Srbiji može. Iako je sevdalinka „Bosno moja divna mila“ ispjevana Bosni u sastavu NDH.

    1. Бели Орао каже:

      Он то тамо и да може не би радио. Све песме о свему у бившој Југославији написао је Драгиша Недовић. Прођох Босном кроз градове, У лијепог граду Вишеграду, Море и морнари, Ћирилбела Маре моја…………………………. и више него тачкица. )))
      http://www.novosti.rs/%D0%B2%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%BD%D0%B0%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B0/%D1%80%D0%B5%D0%BF%D0%BE%D1%80%D1%82%D0%B0%D0%B6%D0%B5.409.html:662921-Dragisa-Nedovic-zaboravljeni-autor-nezaboravnih-pesama
      Него шта нам је са Ханком, јел још држи логоре?

    2. Zina Ciceklic каже:

      Ne znam za sve pjesme, ali je sevdalinka Bosno moja divna milla napisana za Bosnu u sastavu NDH. Sa Hankom ne znam šta je iako živimo u istom gradu, mnogo ili skoro ništa ne znam šta se dešava u Sarajevu, taj grad je nekada bio grad, sada to sigurno nije a i ne zna se šta je, kako god okreneš nije ništa.

  4. Marinos Ricudis каже:

    Iz licnog iskustva i prve ruke…………
    Bio je i ostao kako sam kaže vojnik Nasera Orića!
    Pre toga sam ga poznavao u Tuzli.
    Javno je tada pred izbore u Hrvatskoj nosio bedz HDZ-a i istresao svoje frustracije o Srbima, a da rat ni u Hrvatskoj nije bio ni na vidiku.
    Ne zavaravajmo se, on je Hrvatsko ustasko cvece.
    Iz licnog kontakta sa njim, Emirom Hazihafizbegovicem, koji mi je bio komsija sam se vise puta uverio i sam u to, te sam se trudio da ga izbegavam sve do 15.05.1999. i povlacenja iz TZ u napadnutoj koloni.
    Posle toga nikada vise u dzamahiriju TZ nisam otisao.
    A pouzdane informacije imam da je u TZ pozoristu , Emir licno drzao zarobljene civile Srbe iz TZ.

    1. Marinos Ricudis каже:

      Vredi i za pevaca Nedzada Salkovica (Ne klepeci nanulama – pesma , secate se sigurno) ista stvar, mada sam o tome samo cuo. Tuzen za ratne zlocina, ali po obicaju oslobodjen https://www.slobodnaevropa.org/a/1108756.html
      Naime bio je kapetan u muslimanskoj vojsci kao sto je i Emir navodno proveo na ratistu.
      Emir nema muda da jedan dan bude na liniji, pizda je to velika. Mada je prica isla da je ratovao.
      Jeste, ali u podrumu pozorista nad srpskim civilima….

    2. Бели Орао каже:

      А Ханка Палдум?

    3. Marinos Ricudis каже:

      Sarajevo, ja ne znam.
      Ja sam po sluzbi bio na aerodromu u Tuzli i jedno vreme ziveo tamo, te odlicno znam sta se desavalo tih predratnih godina.
      Za Sarajevo pitaj Zinu Ciceklic, velikog obozavatelja Erdogana i Turaka.
      Ona je sarajaka muslimanka, a sta ovde pise je jako diskutabilno i za mene irelevantno.
      Nije mi jasna njena uloga u postovima.

    4. Tony Iommi каже:

      Šta s njom? Interesuje me

    5. Бели Орао каже:

      Питао сам Зину.

    6. Tony Iommi каже:

      I?

    7. Бели Орао каже:

      Ћути за сада.

    8. Tony Iommi каже:

      Hmmm

    9. Tony Iommi каже:

      Ja znam onu pesmu od Hanke: pamtim još

    10. Бели Орао каже:

      Ма ј. има ја матер. Све смо их у Србији дигли.
      Више су се овде напЈевали него што су по Босни ходали.
      Који је Србин постао популаран тамо. Ниједан.
      Драгиша Недовић је написао све и нико не зна за њега, само зато што је из КГ.

    11. Tony Iommi каже:

      Pa pola narodnih pevača su muslimani i cigojneri

    12. Бели Орао каже:

      Видиш, ми све схватамо олако и неинституционално, за разлику од њих. Мислим на турке и ујке. Дође Харис у Београдску арену, узме лову, али 300.000 евра за џамију. Молим лепо.

    13. Tony Iommi каже:

      I odoše pare za džamiju?

    14. Бели Орао каже:

      Наравно. Он се ту и не пита. Даје.

    15. Tony Iommi каже:

      Oni opet žive nekim načinom života za koji nisam siguran da islam dozvoljava…

    16. Бели Орао каже:

      Слажем се, али паре морају да одвоје. Који ће наш то да уради? Неће јер немамо систем, јер систем краде. Не кажем да њихов не краде, али џамија расте.

    17. Дуња каже:

      Ево како Срби „ГРАДЕ“ (ми смо за батине и то велике) http://www.6yka.com/novost/131328/krivicna-prijava-zbog-bilborda-u-istocnom-sarajevu

    18. Tony Iommi каже:

      Al dobro, Jašar Ahmedovski je musliman (valjda), pa nema ništa protiv nas

    19. Риле каже:

      Драгиша легенда, а непознат већини људи.

    20. Бели Орао каже:

      Лепо је бити Србин, али тешко. Да је лако сви би били.

    21. Бели Орао каже:

      Слушао сам, али никад доста. Хвала Поглавицо Риле.

    22. Риле каже:

      Не може да шкоди, чим не шкоди значи да помаже. :)

    23. Херцеговина каже:

      Пјесме које је написао, између осталих, ..Прођох Босном кроз градове..и.у Лијепом старом граду Вишеграду, ту су изоставили строфуу оригиналу, наиме пјесма је била посвјећена цури Кики са Бикавца изоставили су(Устај,испрати ме, морам да путујем, у Србију идем,своме родном граду, за тобом ћу Кико много да тугујем, зашто сам те саму оставио младу;) Осим ове пјесме хрватсканци су фалсификовали(кбј. као изворна) и његову пјесму,,Кад си била мала Маре,, нису се могли помирити да је један Србин то писао. Свашта је ту било, до 1990 само смо се ми правили да не видимо.
      П.С.
      И пјесму,, Дунив јетре ,мало са Неретве,, су с..ј…еебали само због изворних стихова:
      Дуни вјетре, мало са Неретве, па рашћерај таму по Мостару,
      да ја видим Спасојеву Дару;;))
      Пјесма је писана за Дару Вујовића, Спасојеву ћер, ал ђе ћеш нАкаквог Спасоја помињати;

    24. Бели Орао каже:

      Све им је дао, али песму „У лијепом граду Вишеграду“ је добио на суду. Њу није дао због љубави.
      Знам профу Батавељића који је написао књигу о њему.

  5. EUInformerI каже:

    Komisija okupila verske lidere na razgovor o delotvornoj Uniji zasnovanoj na vrednostima

    Prvi potpredsednik Evropske komisije Frans Timermans je zajedno sa potpredsednicom Evropskog parlamenta Marejd Mekginis danas bio domaćin sastanka na visokom nivou sa verskim liderima iz cele Evrope.

    Godišnji sastanak na visokom nivou je deo redovnog dijaloga sa crkvama, religijskim zajednicama, filozofskim i nekonfesionalnim organizacijama, koji je predviđen Članom 17 Lisabonskog ugovora, a čiju je organizaciju predsednik Junker poverio prvom potpredsedniku Timermansu.

    Ovogodišnji sastanak je održan u kontekstu aktuelne debate o budućnosti Evrope, koja je pokrenuta Belom knjigom Komisije 1. marta 2017. Prvi potpredsednik Timermans je ovim povodom izjavio: „Budućnost Evrope je u rukama njenih građana. Oblikovanje te budućnosti je zajednička odgovornost svih nas, a naše vrednosti nam služe kao kompas. Redovni dijalog sa konfesionalnim organizacijama, kao i onaj sa nekonfesionalnim, omogućuje nam da pitanje zajedničke budućnosti sagledamo iz različitih perspektiva. Najbolji put za zajedničku budućnost ćemo odrediti upravo kroz inkluzivni dijalog.“

    Učesnici su na sastanku razgovarali o humanoj dimenziji Evrope, konkretno o njenoj socijalnoj i ekološkoj dimenziji, kao i o načelima solidarnosti, socijalne pravde i održivosti. Prisutni lideri su bili pozvani da tokom čitavog postupka razmatranja budućnosti Evrope budu uključeni u rad Komisije i da u debatu uključe svoje zajednice.

    1. Dado каже:

      Ајд више не сери, кога интересују те твоје глупости. Па то су толико глупе информације! На папиру мртво слово. Зар то ниси научио. Ако са тобом манипулишу и трпају ти иза информације, не значи да су посетиоци овог портала глупи. Који хуманизам и која будућност у рукама грађана. Европом владају три до четри породице и дудлај им га бато…Ајд више се котрљај у 3 муткине…

    2. Еееј каже:

      Novi Sad

      Zašto je Vojvodina postala kulturni i informativni geto, i ko ima monopol na istinu u ovoj srpskoj pokrajini? (3)

      Sultan dao, paša potrošio

      Piše: Arpad Nađ

      Americka Nacionalna zadužbina za demokratiju (NED), koja godinama finansira takozvane gradanske pokrete i organizacije u Srbiji, najizdašniji je donator Sabahudina Gruhonjica i Nedima Sejdimovica, od samo pocetka njihove vladavine Nezavisnim društvom novinara Vojvodine (NDNV). Skoro dve decenije, ova americka organizacija, koja je produžena ruka americke obaveštajne zajednice, ulaže u „projekat“ Sabahudina-Dinka i njegovog alter-ega, Nedima Sejdimovica. Cak je i predsednik NED-a, Karl Geršman, više puta javno pohvalio rad korisnika njihovog budžeta, sa posebnim osvrtom na „medijska udruženja u Srbiji i Vojvodini“.

      Istina je, Sabahudin i Nedim su dali sve od sebe da potroše više miliona dolara, koje su dobili od ove organizacije za vreme svoje dosadašnje vladavine. Agitovali su protiv Srba i Srbije svom snagom, ocenjujuci na svakoj tribini, sastanku, televizijskom gostovanju ili na drugi nacin, da je ta zemlja i taj narod „oboleli od fašizma“. Naravno, za velike pare, Sabahudin i Nedim nude trajno izlecenje, otkidanje još jednog dela srpske državne teritorije. Gruvaju oni vec godinama iz svih oružja protiv Srbije, krijuci se nevešto iza starih separatistickih klanova u Vojvodini, tretirajuci ovu srpsku pokrajinu kao svoj pašaluk. Zbog tako predanog rada, budžet USAID, još jedne americke organizacije, o cijem radu ne zna ništa cak ni americki ambasador u Srbiji, izdašan je prema Sabahudinu i Nedimu.

      Sve što su od svoga dolaska u Srbiju ikada izgovorili, napisali ili snimili, debelo im je USAID platio. Upuceni kažu, da je iz fondova ove organizacije, Sabahudina i Nedima zapalo po sto hiljada dolara godišnje. Naravno, sve to „provuceno“ kroz razne „gradanske“ tribine, brošure, javne televizijske i radijske nastupe. Aferim, rekoše i neki njihovi zemljaci u Bosni: da smo znali kakav je rahatluk u toj Srbiji, e, vala i mi bi smo tamo došli, da nas Alah dragi pogleda i bujrum, nagradi!

      Nije na Sabahudina i Nedima zaboravio ni americki Nacionalni demokratski institut (NDI), koji je za njihove potrebe godišnje izdvojio 150.000 dolara. Da bi potrošili te pare, morali su da rade svakog dana na dokazivanju svojih antisrpskih stavova, da putuju, „šire ideju“, uticu na vojvodanske politicare, svakodnevno upiru prstom u „fašisticko naslede iz devedesetih“, ali i na „nasledeni fašizam“.

      Užasna klevetnicka kampanja, koju ova dva neverovatna bosanska gmaza sprovode u sred Srbije, dakle, tamo gde je fašizam u dva svetska rata poražen, uticala je na to da se satanizacija iz devedesetih, koju su sprovodili NATO i CIA, produži drugim sredstvima i za mnogo manje pare. Jer, osim pomenutih organizacija koje doplacuju Sabahudinu i Nedimu, gde god im treba i koliko treba, tu je još najmanje sedam drugih evroamerickih donatora koji nikada nisu prekinuli ulaganje u proizvodnju otrova koju njih dvojica raznose po Srbiji.

      Tu je i Fond za otvoreno društvo (Soroš fondacija), koji je, prema priznanju jednog od starijih clanova Društva nezavisnih novinara Vojvodine, za poslednjih petnaest godina uložio u „projekte“ Sabahudina i Nedima blizu pola miliona evra. Na ove okolnosti su ova dva evroatlanska baš-cauša, veoma osetljivi.

      Pokrenuli su cak i neke sudske postupke kako bi, preko korumpiranih sudija u Novom Sadu, kaznili jednog „slobodnog strelca“ koji se usudio da obznani njihovu potrošnju dolara i evra. Ipak, istinu je lako sabrati. Neko ce u Vojvodini morati da se zapita: u cije ime Sabahudin i Nedim troše ovolike pare, zašto to toliko dugo traje i da li je moguce da od Subotice do Sremske Mitrovice nema nikoga pametnijeg od ove dvojice bosanskih agitatora?

      Ko je Sabahudin-Dinko da ispravlja ustavna rešenja u Srbiji (a, bavi se i time, nazivaju ga „blesavim ustavom“)? Njegov sabrat u Alahu, iskreni šupak-meraklija, dobija i donacije od svoje „tople“ zajednice, pa je razapet izmedu politickih, ideoloških i seksualnih pitanja. Na njegova široka leda i grandioznu zadnjicu, natovaren je težak teret mnogih pitanja, ali ih on nosi bez poteškoca. Zastenje samo kad mo je potaman.

      Stalno koketirajuci sa vojvodanskim separatizmom, Sabahudin-Dinko ude i u teme pod naslovom: „Vojvodina – iscrpljena kolonija“. Kaže Sabahudin da su Srbi ni manje ni više nego porobili i kolonizovali sve severno od Dunava i Save, opisujuci cak i „kratkonogu antropologiju srpskih koljaca“.

      U jednoj od brojnih televizijskih emisija u kojima lincuje sve što je srpsko, Sabahudin Dinko rece i da je Miloševicev fašizam prešao iz devedesetih u današnje vreme i da je postao deo opšteg društvenog obrasca u Srbiji!

      Mora da je važna misija koju sprovodi ovaj evroamericki seiz, ispod cije se „gradanske psihologije“ krije duboko iskompleksirani covek, kome cak i sopstveno ime smeta pa ga je „konvertovao“ u Dinko. Jer, kad bi nekim cudom zaista bilo tako, da je fašizam svugde kod Srba, šta bi u takvoj zemlji radio Sabahudin? Valjda bi potražio neku cestitiju nahiju, da u njoj svoj cardak sa hanumicom podigne i oko njega gaji zumbule.

      U suprotnom, rec je o placeniku angloamericke imperije, koji radi na propagandnom ubijanju Srba i Srbije. A, to je vec lakše dokazati od prazne price o nepostojecem fašizmu u zemlji koja se protiv njega krvavo borila.

      Istraživac nepocinstava Sabahudina-Dinka Gruhonjica i Nedima Sejdimovica, Lazar Janicijevic, iznosi i podatak da pored novaca koje dobijaju od Soroša, NED-a i drugih slicnih organizacija, koje se nalaze pod direktnom kontrolom vlada Sjedinjenih Država – njih dvojica drže i Medija centar Vojvodine, koji iznajmljuje termine za pres konferencije i seminare. Otuda im i nije teško da novcem koji dobijaju od USAID-a (koji je, zapravo, krovna institucija svih pomenutih „humanitarno-edukativnih NGO organizacija“) putuju po svetu i da ga troše za „jedan pristojan život“, kakvog u Srbiji na drugaciji nacin teško da bi mogli imati.

      U jednom je, reklo bi se, Nedim Sejdinovic u pravu: cela država Srbija prakticno je „strani placenik“. Da nije tako, zar bi ovakvi kakvi su Nedim i Dinko mogli da ruže Srbiju (zemlju koja im je pružila gostoprimstvo) na svakom koraku i kako im padne na pamet? Za njih dvojicu i za citavo društvo (ne)postojecih 450 novinara NDNV, sasvim je normalno da se neosnovano prica da je Srbija „silovala Bosnu“, da je pocinila „genocid“, da je puna „ratnih zlocinaca“, „fašista“, „šovinista“ i „rasista“ svakojakih boja.

      Sejdimovic i Gruhonjic ne kriju da se oni nalaze medu pokretacima koalicije „Gradanska Vojvodina“, koja otvoreno zagovara separatizam, Republiku Vojvodinu i referendum kojim bi se severna srpska pokrajina odvojila od Republike Srbije. Zamislimo sada dvojicu Srba, koji bi se iz Srbije odselili u Tuzlu i tamo zagovarali stvaranje autonomne pokrajine od, na primer, Tuzlanskog „kantona“. Dakle, ne republiku i separatizam, kako ovaj „bošnjacko-vojvodanski“ dvojac radi u Srbiji. Kako bi se takva zamišljena avantura kolonizovanih „srpskih Tuzlaka“ završila? Možemo li tako nešto uopšte da zamislimo?

      Tako nešto niko normalan ne može da zamisli. U takav srpsko-tuzlanski rasplet niko sa zdravom pamecu ne bi mogao da poveruje. Ni deca se takvom pricom ne bi mogla prevariti. Otuda, kako je moguce da u Srbiji bude moguce ono što je nemoguce u bilo kom drugom delu Balkana?

      Gotovo je neverovatno koliko su Srbi tolerantni i koliko su spremni da trpe da ih i u rodenoj državi vredaju oni koji su u Srbiju došli s neskrivenim namerama da rade na njenom demontiranju.

      Da li je baš dobro i zdravo za Srbe kao narod da i dalje budu trpeljivi prema onima koji im otvoreno rade o glavi? U pomenutom slucaju, sasvim je svejedno o kojim rušiteljima Srbije je rec, „bošnjackim“ ili „srpskim“ Vojvodanima i Vojvodankama.

      Ili možda još nismo svesni da smo svi mi – kako je Nedim Sejdinovic u svojim londonsko-slobodno-evropskim crticama konstatovao – „strani placenici“?

      To što je Dinko Gruhonjic apologeta NATO saveza, koji uz to pokušava da moderne zapadne kolonizatore predstavi kao „savest covecanstva“, nije ništa neobicno. Gruhonjica malo toga veže za Srbiju, a mnogo je više onoga što ga povezuje s interesima zapadnih agentura, jer su i njegove aktivnosti odonud finansirane.

      U sledecem broju: šta o njihovoj zaveri kaže državni tužilac i BIA.

      http://www.magazin-tabloid.com/casopis/?id=06&br=323&cl=17

Коментари су затворени.