Прочитај ми чланак

ДАЧИЋ О КОСОВСКОМ ДИЈАЛОГУ: Нема трајног решења ако се не пође од…

0

Први потпредседник Владе Србије Ивица Дачић каже да је добро што је председник Србије Александар Вучић позвао и на унутрашњи дијалог о Косову и Метохији, али додаје да сада представници опозиције који износе сталне критике и примедбе имају прилику да кажу шта мисле

Дачић је рекао да је важно да се тражи одрживо решење, јер су се, примећује, времена променила, али сматра и да је тешко у том дијалогу постићи консензус, већ да пре свега треба покушати да се о томе разговара.

Како је рекао, тај проблем постоји и често се злоупотребљава у политичке сврхе, а у томе се најчешће догоди да се суоче „две врсте фикције“.

Једна је, каже, прича у рангу митова, а друга – ма све смо изгубили, дајте да дигнемо руке.

Поновио је да је важно тражити одрживо решење и да су се времена и међународни односи променили, да Србија не може сама и да су јој потребни пријатељи.

Додао је и да Србија такође не жели да инсистира на нечему што је против интереса других народа.

Он је подсетио да је још раније предлагао да се „удари“ на разлог због чега постоје сукоби, односно да се реши узрок свих проблема јер, како каже, не може се наћи трајно решење уколико се не пође од реалних интереса и српског и албанског народа.

– Предлажем сваком да узме Устав испод руке па нек иде у Приштину. Или, предлажем Тачију да узме Устав Косова па да иде у Лепосавић – поручио је Дачић коментаришући критике на његов рачун, а у вези са Бриселским споразумом и тиме да није у складу са Уставом.

У том смислу приметио је да је Косово тема „куд год да се крене“ и то, уверен је, јесте тема која мора да се реши.

Многи су, каже, напали Вучића да припрема терен за признање Косова, али запитао се и ко су ти који су рекли.

– Ево сада имају лепо шансу представници опозиције да кажу шта хоће – поручио је он.

На питање који је његов предлог за решење ситуације у вези с Косовом, Дачић је одговорио питањем зашто уопште од њега траже да о томе говори кад он то чини већ десет година.

– Знате за шта сам се залагао – моји предлози су јасни и свима познати – поручио је, уз опаску да би лично био срећан да се о томе разговарало пре више од 10 година.

– Када сам износио неке планове био сам нападан овде у земљи – рекао је Дачић.

На питање да ли је видео Вучићев план одговорио је да председник Србија иако има план сигурно то неће изнети сада и додао да, и када би лично знао за тај план, „то није нешто што би требало да износим у јавност“.

13 коментара “ДАЧИЋ О КОСОВСКОМ ДИЈАЛОГУ: Нема трајног решења ако се не пође од…

  1. stefan bakus каже:

    Prefirgano koferce isto govno ko i peder Vucic.

    1. Дуња каже:

      Искуство им не мањка, обојици….

  2. Херцеговина каже:

    Аууу Дачићу??
    Да узмем Устав и да идем у Приштину??
    Ти се то спрдаш са најважнијим правним актом једне (Србија би то, док га поштује, требала бити) државе??

    1. djole каже:

      Ustav se brani oruzjem……..granice se zatvaraju dok se banda ne pohapsi. Dok god se Stanisic i Simatovic setkaju od Hag Langleya do Sivograda slobodno sa instrukcijama kako dalje, ovo sv…ce internacionalno ce da se cese dalje…….kad je sockama bilo stalo do Kosmeta?

    2. Ћирко каже:

      Прецизније „устав под мишку, па у Приштину“. Ни ја нисам заборавио, маму ли му прљаву јеббем!

  3. тек успут каже:

    „Многи су, каже Дачић, напали Вучића да припрема терен за признање Косова, али запитао се и ко су ти који су рекли.“
    —-
    А зашто је важно ко је рекао, ако је истину рекао!?

  4. ЏЕРОНИМО каже:

    Ovaj krmak iz Žitorađe palamudi a između redova se može pročitati da se hvata u kolo veleizdaje – odmah do kolovođe picoustog.
    Dok je bio Miloševićev jurišnik drugu je priču pričao, i tada nikog nije zvao da se uključi u dijalog. Sada kada su računi došli na naplatu – zove . Eda bi podelio odgovornost sa drugim i tako i izvukao svoju debelu krmsku guzicu!
    E pa što bi rekao njegov nekadašnji šef : „Malo morgen!“

    1. Duce каже:

      Tvoj otac je krmak. A majka ti je kobila.

    2. Бр каже:

      A ti si najverovatnije gluperda ili nisi Srbin.

    3. don_kihot каже:

      I dalje tvrdim da je Dacic ubjedljivo najvece smece u politickoj istoriji Srbije. Priloga toj tvrdnji bezbroj…

  5. EUInformer2 каже:

    Fond za humanitarno pravo (FHP) predstavio je izveštaj “Suditi nekažnjeno – uloga tužilaca i sudija u montiranim procesima protiv kosovskh Albanaca 1998-2000. godine”, u nameri da inicira preispitivanje dostojnosti osoba od kojih su mnoge danas nosioci važnih funkcija u pravosudnom sistemu Srbije, poput predsednika Vrhovnog kasacionog suda i Visokog saveta sudstva Dragomira Milojevića.

    Mnogi od sudija i tužilaca koji su sudili kosovskim Albancima prebačenim nakon povlačenja srpskih snaga sa Kosova u srpske zatvore, početkom juna 1999. godine, danas zauzimaju vrlo važne pozicije u pravosudnim organima Srbije i neophodno je, u nedostatku zakona o lustraciji, preispitati njihovu dostojnost, rekao je na konferenciji za novinare izvršni direktor FHP-a Budimir Ivanišević.

    Ivanišević je podsetio da su ta politička suđenja završena amnestijom 2.050 ljudi, od kojih je bilo 1.874 Albanaca, 176 Srba, Crnogoraca i ostalih nealbanaca.

    Autor izveštaja Mihailo Pavlović rekao je da je u tim procesima, koji su dobili epilog zahvaljujući Zakonu o amnestiji, koji je ukazom u februaru 2001. godine proglasio tadašnji predsednik SRJ Vojislav Koštunica, primetan niz povreda prava i postupka ali i uniformnost u tumačenju, primeni prava, donošenju presuda, izostanku obrazloženja i ključnih argumenata na osnovu kojih je doneta presuda.

    Takođe, bile su identične i olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, kršena su prava na upotrebu maternjeg jezika, sistematski su kršena ljudska prava na pravičan i fer sudski postupak, rekao je Pavlović.

    “Imajući u vidu važeće zakonske propise u Srbiji, jedan deo sudija i tužilaca pomenutih u izveštaju zasigurno ne bi mogao da vrši funkcije danas s obzirom na način na koji su u prošlosti postupali u postupcima vođenim protiv kosovskih Albanaca”, ocenio je on.

    Advokat FHP Teki Bokši rekao je da je saglasan da su suđenja održavana po istoj matrici, i da su procesi bili identični po kršenju ljudskih prava i nepoštovanju prava na fer suđenje. Dodao je da na tim suđenjima nije smelo da se razgovara na albanskom, iako mnogi optuženi nisu znali ni reč srpskog: Kao primer naveo je i da je u sudu u Leskovcu prevodilac bio zidar, koji je govorio mešavinu albanskog i srpskog koju niko nije mogao da razume.

    Upitan da li neko od tih ljudi može da tuži Srbiju, Bokši je rekao da ne može, jer je to pravo zastarelo nakon tri godine. Pavlović je dodao da su jedino članovi Gnjilanske grupe uspeli da dobiju odštetu od 3,5 miliona dinara.

    Na pitanje da li je u grupi amnestiranih Albanaca bilo i zločinaca, kako navode porodice ubijenih i nestalih na Kosovu, Ivanišević je rekao da je UNMIK nakon što su ti ljudi prebačeni u zatvor Dubrava, dodatno proveravao njihovu krivičnu odgovornost, te da je krivaca bilo jako malo, a da su svi ostali bili klasični politički zatvorenici.

    Nataša Kandić, koja je prisustvovala predstavljanju izveštaja navela da je većina tih ljudi optužena da je dolazeći na odmor iz Slovenije, gde su radili, nosila novac za OVK, ili je kupovala lekove za pripadnike OVK, a bilo je i običnih seljaka… Dodala je da je vreme da se u dijalogu raščisti taj problem, i podsetila i na grupu albanskih studenata koji su optuženi da su hteli da sipaju otrov u beogradski vodovod.

    Krajem 1996. godine i početkom 1997. godine okružna javna tužilaštva sa teritorije Kosova počela su u velikom broju da podižu optužnice protiv kosovskih Albanaca zbog krivičnih dela terorizma i udruživanje radi neprijateljske delatnosti.

    Optuženima se, između ostalog, stavljalo na teret da su učestvovali u stvaranju terorističkih grupa ili bandi, da su vršili oružane napade na pripadnike policije i vojske, državne institucije, građane srpske i crnogorske nacionalnosti, te da su vršili akte nasilja u cilju stvaranja uslova za nasilno otcepljenje Kosova.

    Nakon povlačenja srpskih snaga sa Kosova početkom juna 1999. godine svi optuženi koji su se u tom trenutku nalazili u zatvorima na Kosovu su prebačeni u zatvore u Srbiji. Suđjenje im je zatim nastavljeno pred Okružnim sudovima u Srbiji. Postupci su okončani donošenjem dva Zakona o amnestiji, 2001. i 2002. godine.

    Izveštaj ukazuje na brojne povrede elementarnih ljudskih prava tokom krivičnih postupaka, način na koji su postupali tužioci i sudije, oglušivanje o brojne navode optuženih da su bili izloženi torturi i nečovečnom postupanju kako bi im se iznudila priznanja u prethodnom postupku, uskraćivanje prava na adekvatnu odbranu, izvođenje i ocenu dokaza u skladu sa zakonom i niz drugih povreda koje se mogu podvesti pod grubo kršenje prava na pravično suđenje, zagarantovano tada važećim domaćim i međunarodnim propisima.

Коментари су затворени.