Прочитај ми чланак

ЈАЧИ НЕГО ИКАД: Ево шта чека СРПСКУ ВОЈСКУ у 2018. години!

0

Александар Вучић и Владимир Путин начелно су постигли договор о куповини шест руских хеликоптера МИ-17 и ракетног система С-300.

Миг 29

Након модернизације ови авиони ће моћи да користе савремено вођено наоружање ваздух-ваздух и ваздух-земља, што захтева и набавку одређене количине тог наоружања.

Ракетни систем бук

И овај ракетни систем се спомињао у јавности као могуће наоружање из Русије. Реч је о ПВО систему са радијусом од 25 до 45 километара и дометом 30 километара, а делује против авиона прецизношћу од 70 одсто.

Хеликоптери Ми 17 стижу из Москве

© Фото: Igor Salinger/Min.odb. Srbije

Могу да буду наоружани ракетама и топом. Носе ненавођене ракете калибра 80 милиметара у контејнеру са 80 ракета. Може да носи и топ калибра 23 милиметра у контејнеру са 250 метака. Иначе, два хеликоптера МИ-17 македонске полиције ремонтују се у ваздухопловном заводу „Мома Станојловић“ у Батајници, што је први корак ка томе да ова институција постане регионални центар за обнављање летелица.

Из Русије стиже и 30 тенкова

Поред тога што ће бити јача у ваздуху, Војска Србије биће моћнија и на земљи пошто би до краја следеће године требало да стигне 30 ремонтованих тенкова Т-72 вредних око 30 милиона евра. На тај начин Србија ће по први пут имати тенк са активно-реактивним оклопом. Реч је тенковима са могућношћу лансирања ракета из цеви топа калибра 125 милиметара, ту је и митраљез 7,62 мм.

41 коментара “ЈАЧИ НЕГО ИКАД: Ево шта чека СРПСКУ ВОЈСКУ у 2018. години!

  1. Simerijanac каже:

    Балијо, ја и он смо за вријеме рата по истом блату газили.
    Тај вам се је најјебао нане док је био у Маузеровој Гарди.

    Да си ти прошао што је он прошао у теби би се измет смрзнуо.

    1. xyz каже:

      Све најбоље теби и твојој фамилији у новој години ратни, да ти се остваре све жеље, да пуде пуно пара, ракије и лепих жена. Да те здравље служи да ти око буде оштро, рука сигурна, док дижеш чашу. А за овог Дона, мада ја бих пре рекао да је он онај на кога јаше Санчо Панча, имам нешто.
      2. KORPUS ARMIJE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE·СУБОТА 16. ДЕЦЕМБАР 2017.

      Nakon oslobađanja Lisače u novembru 1994. godine načelnik Generalštaba A RBiH Rasim Delić je izjavio: „Još jednom puna zahvalnost borcima koji su, poslije oslobađanja objekata o kojima smo maloprije govorili, došli i na Lisaču, odnosnu u blizinu releja Stolice. U narednom periodu to će biti objekat naše pažnje za dalja dejstva.“
      I zaista će nekoliko mjeseci poslije 2. korpus krenuti u opću ofanzivu na Majevicu sa „relejom Stolice“ kao ključnim ciljem. Tu ofanzivu ne treba posmatrati odvojeno od one na Vlašiću koja ja pokrenuta istog dana(20. marta 1995.), a opet na njih obje zajedno treba gledati kao na ofanzivne aktivnosti koje su imale za cilj odvlačenje dijela agresorskih snaga grupisanim prema 5. korpusu, kojeg je bilo nužno rasteretiti.
      Ofanziva je, dakle, počela 20. marta 1995. godine. U njoj su učestovale sve divizije korpusa(osim, naravno, 28.), kao i prištapske jedinice.
      Tuzlanske jedinice iz sastava 25. divizije prvog dana ostvarile su najveće početne uspjehe: Borci 3./253. brigade Tuzla uspjeli su osloboditi objekat Konjic, dok su također borci 3./253. brigade zajedno sa IDČ 25. divizije „Panteri“ oslobodili objekat Kolijevku i izbili na rakršće puteva Kolijevka – Mala Jelica.
      251. lahka brigada koja je imala zadatak da oslobodi objekat. k. 721 nije uspjela u tome.
      Nakon uspostavljanja novodostignutih linija odbrane uveden je drugi ešalon sačinjen od boraca 2./252. slavne brigade Tuzla i 1./250. brdske brigade Tuzla koji su trebali osloboditi i sami objekat Stolice, ali zbog jakog otpora neprijatelja kojem je pristiglo pojačanje te nevremena(kiša, susnježica, snijeg) nisu uspjeli. Do kraja ofanzive jedinice 2. korpusa neće uspjeti ovladati Stolicama, iako su bile blizu tome.
      24. divizija te jedinice 1./255. slavne bbr. Teočak koje su napadale na Saviće, Kikove, Tomanića kosu, Spasojevine…ostvarile su skromne rezultate prvih dana ofanzive.
      21. divizija je u to vrijeme još uvijek bila u fazi formiranja svoje elitne 211. Oslobodilačke brigade ali udarni 5. bataljon 21./212. brdske brigade Srebrenik te udarni 7. bataljon 107. viteške brigade Gradačac koji će ući u sastav 211. učestovali su u ovim dejstvima: Prvog dana ofanzive 5. bataljon iz Srebrenika je zajedno sa borcima 254. slavne bbr. Čelić oslobodio Žunovo u z/o 254. sbbr, međutim neprijateljske snage su istog dana u kontranpadu povratile taj objekat.
      5. bataljon iz Srebrenika i 7. bataljon iz Gradačca su poslije učestovali i u bezuspješnom pokušaju da se oslobodi Mala Jelica.
      Što se tiče 22. divizije, 20. marta 1995. godine dok su čekali postrojeni u tadašnjoj kasarni „Husinska buna“ u Tuzli da krenu na Majevicu doletila je granata među borce 212./222. Bosanske oslobodilačke granate od kojih je njih 20 poginulo na licu mjesta ili podleglo ranama narednih dana, svi iz Gračanice. Iako je najveće gubitke u ovom događaju pretrpjela 212./222. oni nisu bili jedini, tada je u kasarni npr. gubitke pretrpio i korpusna IDČ „Lavovi“.
      Među borcima i javnosti su se zbog ove tragedije u kasarni širile glasine o „izdaji“ i „doušnicima“. U svakom slučaju, ova i još neka događanja tokom izvođenja ove operacije impliciraju da je ona slabo planirana i izvedena.
      Krajem marta 1995. tzv. VRS pokreće svoju operaciju „Spreča – 95“(poznatiju pod nazivom „Čekić i nakovanj“) kojom je još jednom pokušala okupirati Teočak, slobodne zvorničke teritorije(danas općina Sapna), spojiti svoje snage sa Visa kod Kalesije sa onima na Majevici što bi značio drugi pad grada Kalesije, sa aspiracijama i prema aerodromu Dubrave te neizbježnog približavanja Tuzli. Ovu operaciju tzv. VRS je i ranije predvidjela za izvesti u toku 1995. godine ali ne u vrijeme kada je na kraju i pokrenuta; ofanziva 2. korpusa ih je prisilila da tzv. Drinski korpus pokrene ofanzivna dejstva prema Visokoj glavici koja su na neki način služila i kao vezivanje na sebe dijela snaga 2. korpusa, ali su predstavljala i početak operacije „Spreča – 95“. Zbog toga su jedinice 24. divizije te 1./255. sbbr. Teočak bile prisiljene krajem marta 1995. umjesto daljnih ofanzivnih dejstava na Majevici posvetiti se odbrani vlastitih položaja.
      Neprijatelj je kao i obično na napade odgovarao granatiranjem naselja, ali je pokretao i snažne kontranapade u cilju vraćanja izgubljenih objekata, posebno snažan udar desio se 6. aprila 1995. godine kada su ponovno ovladali Konjicom. Drugi korpus je tu pretrpio značajne gubitke, tog dana na Konjicu samo je 251. lahka brigada imala 7 poginulih od kojih su 4 ostala na teritoriju pod agresorskom kontrolom.
      Pad Konjica 6. aprila 1995. godine značio je definitivni neuspješni kraj ove ofanzive. Relej Stolice nije oslobođen a neprijatelj je povratio većinu ostalih objekata koje je izgubio. 15. maja 1995. godine neprijatelj je povratio i Kolijevku na kojoj je položaje držala 3./253. brigada.
      Tuzlanske jedinice iz sastava 25. divizije kojom je komandovao Refik Lendo su najviše uradile u ovoj ofanzivi ali i pretrpjele ogromne gubitke(oko 50 poginulih u periodu 20. mart – 6. april 1995.)
      Samo je 3./253. brdska brigada Tuzla u periodu 20. mart – 17. maj 1995. imala 17 poginulih, 133 ranjena i 18 zarobljenih, dok je 251. lahka brigada Tuzla(zamišljena kao elitna brigada 25. divizije u čiji sastav su ušli borci iz postojećih tuzlanskih brigada) u ovim borbama pretrpjela takve gubitke da je ubrzo i rasformirana! To je ona koju su nazvali „Tabut“ brigada.
      U ovim dejstvima nesrećom(ubio ga borac A RBiH dok je obilazio položaje) poginuo je i istaknuti patriota i starješina major Mirsad Fidahić, tada na dužnosti načelnika štaba 251. lahke brigade. Posthumno je odlikovan Zlatnim ljiljanom.
      Dok nemamo egzaktne podatke o ukupnim gubicima Drugog korpusa od granate u kasarni i u borbama na Majevici u periodu 20. mart – 6. april 1995. godine, može se pretpostaviti da je broj poginulih dosegao i 100 a broj ranjenih i 1000!
      Nećemo se upuštati u analize iskazanih subjektivnih slabosti i razloge neuspjeha ove ofanzive, vjerovatno su se time bavili i u samoj A RBiH a i rado pozivamo i ostavljamo vojnim licima i vojnim analitičarima da se izjasne po tom pitanju.
      Najednostvanije objašnjenje bi bilo ono da da je rat takav – neke bitke dobiješ, neke i izgubiš.
      Ako bismo poredili ova ofanzivna dejstva sa onima na Vlašiću koja su pokrenuta istoga dana i završila sa više uspjeha, treba istaći da je tzv. VRS bilo lakše prebacivati pojačanja na Majevicu nego na Vlašić, pa se na to i odlučila: agresor je na majevičko ratište hitno uputio svoje najače vojne i policijske snage, dat je (uvjetovani) prioritet Majevici naspram Vlašića. Vezivanjem tih snaga na sebe 2. korpus je na neki načan pomogao i A RBiH na Vlašiću. Također, dio snaga tzv. Istočno – bosanskog korpusa VRS u čijoj z/o se nalazila Majevica je povučen iz borbi protiv 5. korpusa i vraćen u vlastitu z/o, pa se može reći da je ostvaren cilj rasterećenja 5. korpusa.
      Ističemo i riječi Sulejmana Budakovića, načelnika Štaba 2. korpusa: „…U tom kontekstu, prvo bih spomenuo bitku za relej na Stolicama, koja je iz više razloga značajna, bez obzira što nije rezultirala oslobađanjem releja. U javnosti je ona skromno prezentirana, vjerovatno i zbog toga što smo tu, praktično, doživjeli neuspjeh. Međutim, u toj bici mi smo neprijatelju nanijeli ogromne gubitke, možda najveće u dosadašnjim borbama na ovim prostorima…Poznato je iz intervuja armijskog generala, Rasima Delića, da su na Vlašiću bile angažovane jedinice iz četiri naša korpusa, dok na Stolicama nije bilo jedinica sa strane. Drugi korpus je ovu bitku izvodio svojim snagama. Pitam se, da smo imali pojačanje iz samo jednog korpusa, da li bi ishod bio onakav kakav jeste. Na koncu, mi smo relej fizički kontrolisali 24 sata, a u okruženju držali oko 200 agresorskih vojnika“.
      Sead Delić, koji je tek par mjeseci pred ovu ofanzivu postao komadantom 2. korpusa bio je meta kritika boraca zbog neuspjeha. Iako je svakako kao komadant bio najodgovorniji za ono što se dešava u z/o njegovog korpusa, vjerovatno bi propuste koje bi mogli pripisati njemu mogli pronaći i na višem nivou(Predsjedništvo R BiH, Generalštab) i na nižem nivou(Komande divizija, komande brigada).

    2. Simerijanac каже:

      Ратни, хвала ти пуно на лијепим и искреним жељама.
      Ја нисам тако рјечит али искрено и од срца желим да ти се у 2018. године оствари све што пожелиш, теби и твојој фамилији.

      Нервира ме кад неко, сакривен иза екрана, бестидно лаже, лаје и ружи. То је невиђено покварењаштво. То је невиђени кукавичлук јер то никада неби смјео рећи у очи. Незнам како то да назовем а да сликовито опишем. Данас свака шуша може да лаје колико ‘оће.

      Нека се стиди гузице кад образа нема ! И онда му ( и сличним њему) криво кад користим вокабулар какав заслужује. Другачији начин комуникације са њим ( и таквима, препознаће се) је једноставно немогућ.

      Још нешто, добро се сјећам.
      Тих крвавих дана, новембра ’94 и раног прољећа ’95 на планини Мајевици избиле су масовне демонстрације по Тузли, Грачаници, Калесији и сл. против команданта Тузланског корпуса због масовних губитака Муслиманских војника.

      Све најбоље ратни,…

    3. xyz каже:

      Како неби било демонстрација код зелених када смо им побили читаву смену која је ишла према зечијој коси или Теочаку. Више пута смо их пустили да пролазе мирно а они се опустили е онда смо поставили наш топ ГЕШ 23 који смо добили на поклон од наших из БЛ и инсталирали га на камион ГЕШ смо морали да средимо да пуца у кратке рафале због грејања цеви. Када су то предвече зелени ишли на смену из Тузле према Теочаку у аутобусима као туристи, улетели су у Гешов пакао, три аутобуса су постали кабриолети пуни ситног млевеног меса!

  2. BogdanSNS каже:

    srbija pod presednikom vucicem postaje vojna i ekonomska sila.

    Vec je ostvaren rekordni ekonomski rast i defecit od kada postoji nasa
    drzava, i za vreme Cara Dusana kada smo se oslobadjali od Turaka nije
    bilo toliko uspeha.

    Ova pobeda presednika Vucica ucvrstice njegovo mesto u srcima naseg
    naroda, a istorijska analiza ce ga postaviti medju najvece ikone poput
    Svetoga Save, Kristijana Ronalda i Nemanjica

    1. моћни Ђоле Јанговић каже:

      То Боги, јееби им кеву неверну.::))

  3. Бобан за Царевину Србију каже:

    А где су стотине тенкова т55 које су истопили американци у смедереву. А где су стотине топова које су ти исти глодари истопили у истом несрећном и опљачканом смедереву… Били смо сила на земљи, а ви сте нас упропастили и сада нам ту пар авиона и ракетица представљате као нешто. Где су онолики магацини са муницијом и наоружањем? Да их нисте попалили можда? Срамота бре срамота… и још бесрамније од оних назови новинара који о тим ситницама халабуче.

  4. Aljeka каже:

    Да господо, да. Јачи сам него икад а и мој брат … овај, српска војска је јача него икад.

    1. BogdanSNS каже:

      Treba izabrati presednika Vucica za dozivotnog presednika jer boljeg vladara i pre svega
      coveka u istoriji nismo imali, a retko su i drugi narodi u Evropi i
      Azerbejdzanu imali takve vladare.

  5. Veliki beli lovac каже:

    I sta onda sa tim avionima? To jest sa te dve eskadrile? I sa tih par desetina tenkova? Helikoptera? Sa bilo cim? Cinjenica je da u srpskom narodu ne postoji nikakva volja ni za kakvim ratovanjem i prvi politicar ili oficir koji pomene bilo kakav rat dobice batine ne od muskaraca nego od zena. Nisu srpske majke radjale decu da ih kojekakve glupave oficircine po nagorovu jos pokvarenihih politicara – citaj vojvoda i ostalih junaka – salju da ginu za nekakve vuko(j)ebine.
    A vi gospodo dosljaci iz Like, iz Hrvatske sa vaseg Korduna i sa Banije, iz vase Krajine, sa vaseg Kosova i ostalih mesta iz kojih ste pobegli na traktorima kad je Hrvatska vojska udarila ili kad je NATO dosao da vas istera posle svega sto ste radili – vi lepo izvolite pa eto vam sve to oruzje, oformite vase doseljenicke brigade pa u napad. I ne vracajte se vise ovamo, eto vam vasih Karlovaca i ostalih Ogulina.
    Nije ovo ni 14 ni 41 a ni 91. Narod se opametio.

    1. xyz каже:

      То важи можда за тебе али прави Срби су рођени за рат. Код Срба је увек било 5 годишњих доба, пролеће, лето, јесен, зима и РАТ. Сваки прави мушкарац Србин је рођени ратник, истина треба га по неки пут шутнути у дуупе да се пробуди и упали а кад упали иде 10 брзином.

    2. BogdanSNS каже:

      Odavno u narodu vlada staro prorocanstvo da ce se pojaviti hrabar
      covek iz naroda, posten, castan i pre svega vredan, tako da ce za njega
      cuti sav svet i odavati mu dostojno postovanje.Ja mislim da je rec o presedniku Vucicu, jer je on najveca licnost nase istorije,

    3. xyz каже:

      Дај не зезај бре Богдане. Твој херој је за време рата у БиХ био послат на сарајевско ратиште, тачније на јеврејско гробље где је било доста зезнуто. Твој херој је био дан ипо два у рову и онда је добио слом живаца и ухватио карабинску сраћкалицу, срао је као бире по свуда, смредело је као да је читава једна дивизија ЈНА јела пасуљ из донације УСАИД из 1963 и сви титини војници се покакили у исто време. Да неби муслимани или УПРОФОР помислио да ВРС баца бојне отрове, твој херој је повучен у источно Сарајево и од туда је режао преко етера.

    4. моћни Ђоле Јанговић каже:

      Јеебо ли ти пас матер усташку на теби док те гузи дон Хикмет балија!

    5. Simerijanac каже:

      Ево, Дон Кихот и Фројд ти дају плусеве.
      Сличан се сличном радује.

Коментари су затворени.