Прочитај ми чланак

ДОДИК ОДБИО СУСРЕТ са аустријским амбасадором

0

Председник Републике Српске Милорад Додик одбио је сусрет са аустријским амбасадором Мартином Памером, јер је као дипломатски представник Аустрије у БиХ чинио све да до жељене сарадње не дође.

„Својим пристрасним наступима веома често сте излазили из оквира доброг дипломатског понашања и тиме нас удаљавали од жељене сарадње са државом коју изузетно поштујемо и са којом смо хтели да сарађујемо“, истакао је председник Српске у писму упућеном Памеру након што је аустријски дипломата затражио састанак са Додиком.

foto: flickr

Додик је у писму навео да Република Српска и он лично имају велико поштовање за државу Аустрију и годинама су чинили све да имају добру сарадњу, засновану на узајамном поштовању.

„Својим деловањем и јавним иступима грубо сте се мешали у унутрашња питања у БиХ, отворено фаворизујући одређене, по правилу бошњачке политике у БиХ, чиме сте своју државу лишили објективног утицаја у БиХ“, наглашава се у писму, преноси РТРС.

Председник Српске и новоизабрани члан Председништва БиХ подсетио је да је аустријски дипломата само пре неколико месеци учествовао у необјашњивом скандалу у Требињу, када је грубо и бахато напао групу пензионера, која му није дозволила да их фотографише, да би након тога обмањивао јавност да је нападнути.

„Да ли сте размишљали какву штету сте нанели и Републици Српској и српском народу креирајући измишљотину о наводном нападу на једног дипломату“, упитао је Додик у писму упућеном Памеру.

Председник Српске је нагласио да је аустријски дипломата отворено и некритички исказивао подршку високом представнику у БиХ, који је такође излазио из оквира прихватљивог понашања и кршио одредбе међународног споразума и међународног права.

„Ово су само неки од разлога због којих сам присиљен да одбијем сусрет са Вама, а по доласку на дужност српског члана Председништва БиХ о Вашем раду у Сарајеву упознаћу све релеванте државне органе Аустрије. Изражавам дубоко поштовање према држави Аустрији са којом Република Српска, упркос Вашим напорима, сарађује и надамо се сарађиваће и даље, посебно након Вашег одласка“, поручио је Додик.

                      ПОМОЗИТЕ РАД СРБИН.ИНФО ДИНАРСКОМ УПЛАТОМ – КЛИКНИТЕ ОВДЕ!

23 коментара “ДОДИК ОДБИО СУСРЕТ са аустријским амбасадором

  1. тек успут каже:

    Ја одавно причам да на Балкану, а и мало шире, постоје само два државника – Додик и Орбан. Све остало је ситна боранија.

    1. тек успут каже:

      Не живим у РС па слабо познајем ситуацију али у једно сам сигуран – да није Доде, одавно не би било ни РС. Дакле, бар резултата за државу има. Да ли ће бити и за народ, то не знам, али сам убеђен да ни са једном другом опцијом не би било боље. Можда исто, можда горе, али боље сигурно не, а не би било ни РС.

    2. Uzoriti Kardinal Ekvinocije II каже:

      DODIK NEMA PREVIŠE UTICAJA NA PRIVREDNO STANJE/ŽIVOTNI STANDARD JER RS I FBEHA SU POD OKUPACIJOM ZAPADA, ZAPAD JE PREUZEO MONETARNU POLITIKU, DOMAĆI NOVAC I EMISIJA NOVCA NE POSTOJE, TO ZAPAD ODREĐUJE, ZATO I JESTE KRIZA. IMAJU FISKALNU POLITIKU POD SVOJOM KONTROLOM I TO NARAVNO NIJE DOVOLJNO KAO NI ČOVEKU 1 RUKA I 1 NOGA, NEMAJU NI POLITIKU KURSA, INVESTICIJE/KREDITIRANJE JE OPET UVEK MOGUĆE KOČITI PA I OBUSTAVITI POSEBNO AKO JE U PITANJU RUSKI I KINESKI INVESTITOR, ITD.,ITD.,ITD.,ZATO SU PLATE I PENZIJE MALE, IAKO NE BI BILE DA JE RS-U DOZVOLJENO DA IMA SVE EKONOMSKE INSTRUMENTE U SVOJIM RUKAMA. PA I PORED SVEGA OVOGA RS IMA NAJVEĆU POKRIVENOST UVOZA IZVOZOM TJ.VANJSKOTRGOVINSKI DEFICIT JE NAJMANJI MEĐU SVIM DRŽAVAMA EX TITOSLAVIJE. ŠTA BI BILO DA JE NEKO DRUGI NA NJEGOVOM MESTU, KOLIKE DUGOVE BI RS TADA IMALA, ABNORMALNE KAO KROMANJONIJA,SLOVENIJA ???

      ZAPAD AKO BUDE HTEO RAT IZMEĐU RS I FBEHA, TJ.NA BALKANU, SAMO ĆE IZVUĆI RECIMO 30% NOVCA IZ OPTICAJA I POČEĆE KRKLJANAC.

      NEMA NOVCA, KRIZA JE MONETARNA, SAMO ŠTO OVI NAŠI TITINI „INTELEKTUALCI“ SA ŠKOLOM VOZAČA KAMIONA I TO IZ VOJSKE, E ONI SVE „ZNAJU“.

  2. xyz каже:

    Курат је Додик а не као ова наша несрећа што глуми председника напаћене Србије!

  3. S - 888 каже:

    Додара ви да имате нека СРБСКА јаја ви вих све амбасаде које су касапили СРБЕ најурили ајмо акција најурују Говна демонска

  4. NgoeuInformer каже:

    Novi početak za rešavanje sudbine nestalih

    „Ovo je skoro pa novi početak“, kaže šef Programa za Zapadni Balkan Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) Metju Holidej u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) iz Haga, gde će danas predstavnici institucija nadležnih za traženje nestalih osoba u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu i Srbiji potpisati Okvirni plan, koji sadrži konkretne korake u cilju jačanja njihove saradnje i efikasnijeg traženja nestalih u regionu.

    Kroz niz konkretnih aktivnosti na koje će se obavezati potpisnice, plan bi trebalo da pomogne u rešavanju slučajeva 12.000 ljudi, koji se i danas vode kao nestali.

    „Ovaj okvirni plan je dokument ili izraz posvećenosti, ako tako želite, koji suštinski podcrtava tekst Deklaracije i pretvara Deklaraciju u konkretnu akciju. Sve to kako bismo rešavanje određenih pitanja pokrenuli napred. Mislim da je ovo zaista jaka demonstracija političke volje od strane različitih aktera u regionu“, pojašnjava Holidej.

    On naglašava da Beograd i Zagreb treba da rade na postizanju većeg poverenja u potrazi za nestalima, a na pitanje da li će države regije biti bliže konačnom rešavanju pitanja osoba nestalih tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji, odgovara:

    Holidej: Potpisivanje Okvirnog plana kako bi se rešio problem 12.000 nestalih u regionu je velika prekretnica ka osnaživanju regionalne saradnje, saradnje među državama zahvaćenim ovim pitanjem. Ovo je skoro pa novi početak u smislu unapređenja multilateralne saradnje između Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Kosova po pitanju rešavanja sudbina nestalih. Okvirni plan je iskorak kako bi se prevazišle tehničke poteškoće. Cilj je da učinimo da brojne nadležne institucije rade zajedno, da im se pomogne da rade bolje, da pronađu zajednička rešenja za zajedničke probleme na svim stranama.

    RSE: Pomenuli ste da sve zainteresovane države potpisuju plan koji nudi set konkretnih mera i aktivnosti. Da li je to znak da konačno postoji politička volja za rešavanje ovog pitanja u regionu?

    Holidej: Rekao bih da dugo postoji politička volja da za rešavanje ovog pitanja. Ne bih naglašavao novu političku volju. Ono o čemu se ovde radi je način na koji se veći deo Deklaracije o nestalim osobama iz 2014. godine i Londonska Deklaracija o nestalima iz jula ove godine, koja je potpisana u kontekstu Samita Zapadnog Balkana, može realizovati. Ovaj okvirni plan je dokument ili izraz posvećenosti, ako tako želite, koji suštinski podcrtava tekst Deklaracije i pretvara Deklaraciju u konkretnu akciju. Sve to kako bismo rešavanje određenih pitanja pokrenuli napred.

    Mislim da je ovo zaista jaka demonstracija političke volje od strane različitih aktera i vlasti u regionu. Okvirni plan znači korak napred u zajedničkom iskopavanju grobnica od zajedničkog značaja, znači korak napred u razmeni informacija o nestalima u istragama o nestalim osobama, korak napred ka tome kako treba rešavati slučajeve neidentifikovanih ljudskih ostataka koji se mogu naći na svim stranama. Plan treba da obezbedi i način kako da se porodice nestalih uključe u ovaj proces. To su veoma konkretne oblasti u kojima možemo ostvariti napredak. Ja ne mislim da je nedostajalo političke volje, ali mislim da je ovaj potez veoma snažan pokazatelj postojanja političke volje u ovom trenutku.

    Gdje su naši najdraži?

    RSE: Londonska deklaracija je potpisana u julu 2018. godine, a sada će biti potpisan i plan. Koliko je bilo teško doći do dokumenta koji će, kako ste rekli, potvrditi posvećenost rešavanju ovog pitanja i na neki način biti obavezujući za zemlje potpisnice?

    Holidej: Naravno. Međunarodna komisija za nestale osobe godinama tesno sarađuje sa domaćim institucijama u pogođenim zemljama regiona. Međutim, tokom Londonskog samita (Samit premijera Zapadnog Balkana u okviru Berlinskog procesa, na kome su učestvovali i predstavnici Evropske unije i članica Unije u julu 2018, prim. aut.) mnogo smo radili sa Ministarstvom spoljnih poslova Velike Britanije u smislu kako da dođemo do deklaracije koju će potpisati premijeri zemalja (Zapadnog Balkana), ali i kako da se, na neki način, to sve i ostvari u smislu konkretnih koraka koje bi preduzele nadležne državne institucije. Istorija Okvirnog plana počela je u Podgorici, kada smo prvi put sa partnerima iz regiona razmatrali ovu ideju u maju ove godine. Namera je bila da dokument bude potpisan tokom Londonskog samita. Iz nekog razloga, to se nije dogodilo. Ali smo zaista zadovoljni što smo ovde i što će plan biti potpisan kako bismo postigli cilj.

    Može vas zanimati i ovo: Lideri potpisali Deklaraciju i preuzeli odgovornosti za sudbinu nestalih

    RSE: Koliko ljudi se i dalje vodi kao nestalo na prostoru bivše Jugoslavije i od tog broja koliko je slučajeva rešeno do danas?

    Holidej: Posle svih sukoba u bivšoj Jugoslaviji, govorimo o sukobima u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu, oko 40.000 ljudi je registrovano kao nestalo. Do danas, dve trećine slučajeva je rešeno, što je izuzetan uspeh koji pokazuje da je proces bio veoma efikasan. Međutim, oko 12.000 ljudi se i dalje vode kao nestale osobe u čitavom regionu. Najveći broj njih je u Bosni i Hercegovini, između 7.000 i 8.000 hiljada, i dalje imamo oko 2.000 nestalih tokom sukoba u Hrvatskoj i sličan broj iz vremena sukoba na Kosovu 1998. i 1999. godine. Dakle, čak i ako su postignuti izuzetni rezultati u regionu u poslednjih dvadeset godina, za porodice ovih 12.000 ljudi koji se i dalje vode kao nestali, još je puno posla koji mora biti urađen. I nastojaćemo da države regije nastave da i ubuduće ispunjavaju obaveze u zaštiti ljudskih prava, da nastave da traže i identifikuju nestale.

    Politizacija nestalih: Krivica je uvijek na drugoj strani

    ​RSE: U okviru ukupnog broja nerešenih slučajeva postoji oko 4.000 ljudi koji nisu identifikovani ili su pogrešno identifikovani. Da li je to najranjiviji deo ovog procesa?

    Holidej: Samo da pojasnim. Postoji oko 4.000 slučajeva širom regije označenih kao N.N. (neidentifikovani). Da budem jasan, Međunarodna komisija za nestale osobe je dobila DNK profil za svaki od ovih slučajeva, ali ti profili se ne poklapaju ni sa jednim od referentnih uzoraka koje smo dobili od porodica nestalih, a koje i dalje tragaju za svojim bližnjima. Verujemo da je to nasleđe vremena u kome su osobe bile identifikovane bez primene DNK testa. Ne kažemo da smo imali veliki broj pogrešnih identifikacija, već samo da postoje mogući slučajevi pogrešno identifikovanih osoba. To je izvesni domino efekat sa kojim se suočavamo danas, do kog je došlo u slučajevima kada su članovi porodice koji su identifikovali svoje bližnje sahranili i stvari koje su možda pripadale nekoj drugoj osobi. U tom slučaju, porodica te druge osobe neće nikad naći zatvoriti to poglavlje u svom životu. To je takođe za rezultat moglo imati veliki broj slučajeva neidentifikovanih osoba. Jedna od komponenti okvirnog plana je da domaće institucije koje se bave pitanjima nestalih iz država regije razviju pilot projekte, koji će se suštinski baviti pitanjem N.N. slučajeva. Sve je usmereno ka obezbeđivanju kredibilnih i tačnih podataka značajnih za porodice nestalih, zato što na njihovoj strani treba izgraditi poverenje u proces.

    ‘Ne kažemo da smo imali veliki broj pogrešnih identifikacija, već samo da postoje mogući slučajevi pogrešno identifikovanih osoba.’

    ​RSE: Koja zemlja je najviše doprinela procesu, gde imamo najbolje rezultate u rešavanju pitanja nestalih osoba?

    Holidej: Zapravo u svim državama zahvaćenim ovim pitanjem možemo reći da je ostvaren značajan uspeh. Više od dve trećine nestalih smo registrovali u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu. Dakle, svi su oni postigli značajne rezultate. U čemu je ovaj region različit od drugih delova sveta, gde takođe imamo veliki broj nestalih? Zanimljivo je da ovde imamo institucionalno uspostavljene državne komisije za nestala lica. Tužioci igraju značajnu ulogu u istragama ovih slučajeva. Postoji značajna podrška od strane međunarodne zajednice, od Međunarodne komisije za nestale osobe, ove zemlje koriste DNK test za forenzičke analize u potrazi za nestalima. Sve su to elementi koji pomažu da proces ide napred. Bosna i Hercegovina i Kosovo su usvojili posebnu zakonsku regulativu o nestalim ljudima, kojom se uređuju prava porodica nestalih, kao i obaveze države. To je jedinstveno u smislu da je ovaj region ostvario nešto zaista značajno u odnosu na druge zemlje širom sveta koje se suočavaju sa velikim brojem nestalih osoba.

    RSE: Iako se ne može reći da je Balkan za vreme rata i tokom sukoba bio dobar primer, da li se barem po pitanju rešavanja problema nestalih može reći da je Balkan dao pozitivan primer drugim regijama na svetu?

    Holidej: Sa tehničke tačke gledišta – da. Zapadni Balkan može biti predstavljen kao veoma pozitivan primer za države širom sveta. Nije bilo lako to postići. Uvek je bilo izazova. Ono šo bi u suštini trebalo da bude tehnički proces, vrlo često može biti instrumentalizovano zarad političkih ciljeva. To je stalni izazov – ukloniti prepreke kako bi proces napredovao. Ali svakako ovaj region je primer za druge države na svetu.

    Nestali zauvijek?

    ​RSE: U Bosni je od 30.000 slučajeva nestalih osoba rešeno oko 23.000. U jednom od svojih autorskih tekstova naveli ste da je proces u Bosni bio usmeren na pronalaženje nestalih osoba, a ne na pronalaženje nestalih iz neke određene zajednice, što je i dovelo do visokog procenta rešenih slučajeva. Moram sada napraviti vezu sa Srbijom i Hrvatskom. Dve zemlje su potpisale više dokumenata o zajedničkom radu na rešavanju problema nestalih osob. Šta se može naučiti iz primera Bosne u ovom slučaju?

    Holidej: Moramo reći da su domaće institucije za nestale osobe – Komisija za nestale Vlade Republike Srbije i Komisija za nestale Vlade Republike Hrvatske – obe su primenile anti-diskriminacioni pristup, tako da nisam siguran da možemo reći da je sam proces i saradnja između Beograda i Zagreba bila takva da nisu imali anti-diskriminacioni pristup, kao što je to bio slučaj u Bosni otkako je ustanovljen Institut za nestale osobe.

    Mislim da je potrebno veće poverenje između Beograda i Zagreba, i to je ono za šta se nadamo da će biti rešavano kroz primenu Okvirnog plana. To je stvar izgradnje poverenja, izgradnje većeg poverenja u sam proces, to je stvar koja će pomoći da brojne institucije rade zajedno i da rade bolje na multilateralnom nivou. Mislim da je to ono što će pomoći da krene napred. Iskreno, nije da su u Beogradu ili u Zagrebu usvojili diskriminatorni pristup niti da samo tragaju za svojim građanima, oni tragaju za svima. Komisija za nestala lica Vlade Srbije traga za osobama koje su imale prebivalište u Hrvatskoj, dok Komisija za nestale osobe Vlade Hrvatske traga za svim državljanima Hrvatske, bez obzira na to da li su oni bili Hrvati iz Hrvatske ili Srbi iz Hrvatske, tako da mislim da je ovo pitanje diskriminacije može biti varljivo.

    Nestali u sjeni svađe Zagreba i Beograda

    ​RSE: Porodice žrtava u Bosni i Hercegovini imaju primedbu na sporost u pronalaženju masovnih grobnica. Porodice tvrde da tužilaštva ne sarađuju dovoljno kako bi se izdala odobrenja za traženje na određenoj lokaciji. Takođe, jedno od pitanja je i to što tužilaštva ne sarađuju sa Institutom za nestale, kako bi podelili informacije o lokacijama grobnica. Šta se može uraditi u ovom slučaju?

    Holidej: Odgovoriću na drugi deo Vašeg pitanja. Mislim da su kancelarije tužilaštava i Institut za nestale dosta blisko sarađivali, barem iz mog iskustva. Ja sam imao prilike da se uverim da tesno sarađuju. Mislim da bi bilo fer reći da bi ponekad vremenski period od izdavanja naloga za iskopavanje do same realizacije, odnosno iskopavanja, mogao biti unapređen, to bi moglo da se ubrza. Sa druge strane, Tužilaštvo u Bosni i Hercegovini je preopterećeno velikim brojem slučajeva na kojima istovremeno radi, tako da uzimajući u obzir veliki broj istraga i veliki broj ratnih zločina koji su počinjeni u ratu u Bosni, praktično znači da Tužilaštvo svoje resurse može koristiti na određenom mestu u određeno vreme. Voleli bismo da to ide brže, to bi onda zahtevalo više resursa i bolje korišćenje resursa Tužilaštva u Bosni i Hercegovini, koje je jedno od ključnih partnera Međunarodne komisije za nestale osobe i nastavićemo da ih podržavamo u naporima koje ulažu.

    RSE: Kada govorimo o rešavanju problema nestalih osoba, na koji način, na osnovu Vašeg iskustva sve ove godine, rešavanje ovog problema može pomoći sveukupnom dijalogu Beograda i Prištine u smislu normalizacije odnosa?

    Holidej: Veliki broj nestalih osoba u sukobima na Kosovu na obe strane je svakako velika prepreka normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine i upravo zbog toga i očekujem da počne da se rešava problema nestalih i da se identifikuje što je moguće više osoba koje su nestale u sukobima na Kosovu. Mislim da bi to na neki način olakšalo proces normalizacije odnosa. U tom smislu, rešavanje problema nestalih ima veliki značaj.

    RSE: U smislu unapređenja odnosa, može li Okvirni plan ponuditi isto svim zemljama potpisnicama u regionu?

    Holidej: Plan omogućava okvir za unapređenje multilateralne saradnje svih aktera koji će učestvovati u njegovoj realizaciji. Drugim rečima, sve domaće institucije iz Hrvatske, Bosne, Crne Gore, Srbije i Kosova će raditi zajedno na rešavanju zajedničkih pitanja, u pronalaženju zajedničkih rešenja za prekogranične probleme. To samo može pomoći jačanju regionalne saradnje i unapređenju odnosa zemalja regiona.

    RSE: Zbog čega rešavanje problema nestalih smatrate jednim od ključnih, ako ne i ključnim faktorom za pomirenje u regionu?

    Holidej: Kao što sam ranije napomenuo, veliki broj nestalih, toliko godina nakon sukoba, stalni su podsetnik na štetu koja je učinjena u prošlosti i prepreku uspostavljanju odnosa među ljudima, u nekim slučajevima i odnosa među ljudima i državama u kojima žive. Rešavanjem ovih pitanja možemo krenuti napred ka održivom miru i boljim odnosima, pa i pomirenju.

    RSE: Kakva su očekivanja u pogledu implementacije plana? Kada bi on mogao da počne da se primenjuje?

    Holidej: Namera Međunarodne komisije za nestale osobe jeste da pomognemo u tome da pet zemalja partnera počne sa implementacijom što je pre moguće, kada to kažem – govorim možda već do kraja ove godine, u novembru ili decembru.

    1. Simerijanac каже:

      Почињем сумњати да је Чех. Кад се мало разљути и кад одговора на брзину српски му је све бољи и бољи.

      https://www.youtube.com/watch?v=VWyXX1wQ4u0

      Погледај овај линк на 34: 34 мин
      И Сабахудина, пардон…. NgoeuInformer-а би требало овако провјерити.

    2. Simerijanac каже:

      Он пуши, али њему нико неможе да попуши, пошто му је к.урац осакаћен.

    3. Uzoriti Kardinal Ekvinocije II каже:

      https://www.express.hr/ekonomix/kako-sve-hrvatska-propada-zbog-egzodusa-hrvata-iz-domovine-16857

      Još gore bježe građani istočnim članicama EU-a, one stoga i siromaše, ali se protiv toga ovako bore

      Priča o iseljavanju građana Republike Hrvatke u inozemstvo pretvorila se u proteklih godinu dana u dramu u nastavcima. Pritom su dvije stvari činjenično točne. Prva stvar činjenično neupitna stvar je da je od 2001. do 2016. iz Hrvatske iselilo 210.387 stanovnika, a u 2017. godini još oko 35.000.

      Druga je činjenica da su razlozi iseljavanja onih koji su odselili u Njemačku, ovi: 65 posto ekonomski, 8,2 posto osobni i 26,8 posto politički, što se uglavnom odnosi na to da je ljudima „puna kapa“ ideoloških i političkih prepucavanja između „ustaša“ i „partizana“, te upornog vraćanja na 1991. godinu. Logično bi bilo zaključiti da slično vrijedi i za naše iseljenike u druge zemlje.

      Takvih svjedočanstava u posljednje vrijeme po medijima je mnoštvo. Koliko je domoljublje, odnosno patriotizam u takvoj priči potpuno promašen ugao za sagledati problem, koliko je to samo hrvatski problem i koliko se ovaj problem može riješiti „povratkom Hrvata u domovinu“, odnosno njihovim zadržavanjem, indirektno je na sva ta tri pitanja negativno odgovorio The Economist u članku još od prije godinu i pol.

      Objavio je podatke po kojima je Hrvatska još i bitno blaži slučaj iseljavanja u odnosu na druge tranzicijske zemlje. Primjerice, u gradu Panevezysu u Litvi tamošnja norveška tvrtka Devold muku je mučila s popunjavanjem svog proizvodnog pogona od 40 mjesta radnicima. Nedostajalo im ih je osam koje nikako nisu mogli pronaći naprosto zato što je stanovnika bilo premalo.

      Prema MMF-u, zbog iseljavanja pojedine zemlje istočne Europe gube između 0,6 i 0,9 posto BDP-a godišnje, te se predviđa da će samo zbog tog uzroka Bugarska, Rumunjska, Litva i Latvija 2030. imati između 3 i 4 posto niži BDP nego što bi imale bez emigracije. A onda povrh toga slijedi problem s popunjavanjem proračuna za mirovine. Po istočnoj Europi na mirovine iz socijalnih izdavanja odlazi do 50 posto. U Latviji na svakog umirovljenika ide 3,3 građanina u radnoj dobi, što bi do 2030., ovakvim tempom, trebalo pasti na samo dva. I to je razlog za uzbunu u toj zemlji i u međunarodnim financijskim institucijama. U Hrvatskoj, međutim, u kojoj je u 80-ima bilo oko četiri zaposlena na jednog umirovljenika, danas na jednog umirovljenika ide samo 1,16 radnika.
      I to je razlog za uzbunu u toj zemlji i u međunarodnim financijskim institucijama. U Hrvatskoj, međutim, u kojoj je u 80-ima bilo oko četiri zaposlena na jednog umirovljenika, danas na jednog umirovljenika ide samo 1,16 radnika.

      U Hrvatskoj, međutim, u kojoj je u 80-ima bilo oko četiri zaposlena na jednog umirovljenika, danas na jednog umirovljenika ide samo 1,16 radnika.

    4. Simerijanac каже:

      То су примарне информације Uzoriti Kardinal-у Ekvinocije II, а не секундарне и небитне које копира NgoeuInformer. Исток еУ-а је колонија Њемачке који се убрзано празни од становништва.

    5. Uzoriti Kardinal Ekvinocije II каже:

      :-)))
      Snimio sam Negrutina kako mu je pametno odgovorio, pamatna strategija pa sam to kopirao od njega, mislim da je to odličan pristup.

      A da, to iz KROmanjonije i ostalih EU „uspešnica“ su PRVORAZREDNE informacije posebno zato što, kao zemlja koja ajmo reći teži pristupanju u EU, treba da vidimo kako su prošli oni koji su se učlanili; logično, pa da vidimo jel se isplati ili treba da odyebemo EU.

      Jedino što KROmanjonci umanjuju emigraciju bar 4 puta, verovatno zato što KROmanjonci ne odjavljuju prebivalište kad odu u većini slučajeva pa picajzle iz muf(p)a samo uzmu podatke o onima koji su se odjavili.

  5. grebak grebić каже:

    Ништа даље сем БРАВО ДОДО!!!!!!!!!

Коментари су затворени.