Прочитај ми чланак

Докле ће Јелена Милић и њој слични нацисти имати простор у јавном животу Србије?

0

jelena-milic-650x376

После гостовања на РТС-у, сервису назадне Србије, у емисији „Да можда не“ интернетом се раширио видео у ком Мирослав Лазански, човек са прегршт знања, расправља са Јеленом Милић о балистичким ракетама. Јелена Милић је показала велико незнање и није пропустила прилику да у свом нацистичком маниру извређа Русе. Она је бранила Хрвате, наше вековне „пријатеље и браћу“, а притом се смејала Лазанском као да је неки дилетант.

Соња Бисерко, Соња Лихт, Наташа Кандић, Јелена Милић све су то петоколонаши који раде на потпуном растурању Срба и Србије. Константним пљувањем по свему што садржи префикс српски покушавају да промене свест Срба, и да их убеди да су дивљаци, кољачи, стока, убице…  Ови нацисти константно замењују тезе и нападају Србе који су национално освешћени, који знају ко су, шта су и ко су им непријатељи. Он нападају свакога ко се бори за добробит српског народа и означавају га као нацисту. Ако им нешто замериш одмах ћеш бити проглашен за злотвора и ратнохушкача. 

Свакодневно се неки од ових србомрзаца јави да нам објасни да је све оно што смо погрешно. Да је погрешна наша вера, наша историја, наши дедови, обичаји и наша љубав према Русији. Покушавају да нас убеде да треба да љубимо скуте наших џелата, да треба да пузимо пред окупаторима и да требамо да будемо поносни због тога. 

У већ поменутој емисији Јелена Милић је показала колико је плиткоумна. Она је причала о теми о којој нема никаквог појма, а по њу горе је било то што је насупрот ње стајао Мирослав Лазански. Она је покушала да убеди јавност како су Руси, тачније Рогозин,  за ракете које набавља Хрватска увели термин балистичких ракета. Покушала је да „објасни“ народу да то нису балистичке ракете и да нам од њих не прети никаква опасност. Наравно она није знала да објасни зашто то нису балистичке ракете (није ни могла јер јесу), а као аргументацију у одбрану своје тврдње навела је речи „будућег министра одбране Хрватске“. Тај човек није именован за министра али изгледа да она зна да ће бити, како и да не зна, сви они раде на истом задатку. 

Изгледа да су странци почели да нас сматрају за тоталне идиоте. Некада су као своје агитаторе користили озбиљне људе, образоване и паметне, а данас за то користе свакакве будале. Све ово је доказ да смо окупирани и да ћемо још дуго времена то бити, до свог нестанка ако се не тргнемо.

Питање је докле ће овај народ да трпи ова понижавања? Докле ћемо да се правимо луди док нам се спрема кланица? Докле ћемо да трпимо омаловажавање наше историје, културе, вере од људи који нити имају знања, нити имају образовања, нити морала већ се све своди на агресивну реторику у којој се сви родољуби означавају за одстрел? Када ћеш се уразумити народе? Када ћеш рећи доста? Када ће овакви људи, ако се могу људима назвати, заменити гостовања у телевизијским емисијама затвором?

Извор: Илија Вуксановић

41 коментара “Докле ће Јелена Милић и њој слични нацисти имати простор у јавном животу Србије?

  1. Jasmin Šehović каже:

    Овакве би ја фик

    1. perungromovnik каже:

      може и фик а може и фак, њима је свеједно, а најбоље је БАНДЕРА И КОНОПАЦ!

    2. моћни Џо Јанг каже:

      Мислиш к’о ову:
      http://www.israelvideonetwork.com/woman-beheaded-in-broad-daylight-in-moderate-muslim-nation-while-police-watch/

      Зајебат си ти Јасмине:)))

  2. Alek Sutulov каже:

    Јутрос сам добио мејл у коме један хрватски аналитичар анализира настанак хрватске нације, па поред осталог, дотиче и ову тему.

    Па каже:

    Paralele s drugosrbijancima su više nego očigledne. Jasno je da je danas u Srbiji najlakše napredovati ako se pljune na Srbe. Svaki intelektualac koji želi raditi novinama ili na fakultetu zna da je najbrži put do uspjeha Srbo-mržnja. Pravi srpske patrioti, ma koliko fakulteta završili i znanstvenih radova objavili, osuđeni su jedino na lokalne televizije i manje iInternet sajtove. Ono što su nekad za novopečene katolike, bivše Srbe, bili katolički oltari i propovjedaonice, danas su za drugosrbijance mediji,

    Prije svega televizija i novine. drugosrbijanci snobovski gledaju čak i na Zagreb koji je realno prema Beogradu provincija, a sve što dolazi iz Zapadne Europe nekritički prihvaćaju, dok sve svoje, srpsko preziru. Tako se često mogu čuti tragikomične izjave poput one jednog drugosrbijanca da on kad gleda Europsku uniju vidi brze vlakove. Neka dođe u Hrvatsku koja je članica Europske unije, pa će vidjeti da su hrvatski vlakovi sporiji od srpskog. Jedini brzi vlak koji bi Srbija dobila ulaskom u EU je vlak u vlastitu propast. Većini drugosrbijanaca je glavni motiv novac, kao što je to bio slučaj i sa onim Srbima koji su početkom 20. vijeka postojali Hrvati.

    Ne čudi što su drugosrbijanci zagovarali NATO-agresiju na Srbiju i radovali se bombama koje su ubijale njihove sugrađane. Kao sto smo vidjeli, auto-šovinistička mržnja na sve Srpsko prirodna je posljedica procesa rasrbljivanja iu svom krajnjem obliku završavala ludilom, genocidom, Jasenovcem i Olujom. Ne treba mrziti rasrbljene Srbe, srpske duhovnom organizmu mržnja je strana, treba ih razumijeti, ali nikako ne smijemo dopustiti da naša braća, obitelj, rođaci i susjedi podlegnu njihovoj propagandi. Ostanimo Srbi i danas kada je to vrlo teško. Ali uvijek je bilo teško. Godine 1941. vjerojatno nije bilo goreg mjesta za život od Srbije, Srbije okupirane od Njemaca, ustaša, Bugara, Mađara, Srbije u kojoj streljaju cijele razreda školske djece, Srbije koju bombardiraju i Njemci i saveznici … pa ipak, 1941. dva najveća pisca i književnika ikad rođena na ovim prostorima, Meša Selimović i Ivo Andrić dolaze baš u Srbiju. Njihove životne priče čine se kao paradigma. Meša Selimović se 1941. nalazi u Zagrebu, odbija sve privilegije kojim ga obasipa ustaški režim i odgovara svojoj tadašnjoj djevojci koja ga u nevjerici pita zašto ide u Srbiju: „Kakav bih ja to Srbin bio kad ne bi bio sa Srbijom kada joj je teško? „.

    Iste godine i Ivo Andrić dolazi u Beograd. Sa prezirom odbija osobnu ponudu Pavelića da bira poziciju u NDH koju želi i izabire život u Beogradu u siromaštvu i pod bombama, a kao svoju nacionalnost upisuje – Srbin. Andrić je dobro znao, jer Jedan njegov rođak bio Katolički svećenik, kako je Katolička crkva od njih, Srba Katolika u Bosni stvarala Hrvate. Ali najveći među Srbima Islamske vjere, kao i Srbima Katoličke vjere ostajali su u Srpstvu i onda kada je bilo najteže. Jer Srbin je najjači onda kada je najteže, srpstvo je samo za najhrabrije Srbe i Srpkinje, slabi bježe u toponimske nacije. Dovoljan je primjer Emira Kusturice koji je mogao imati kolekciju Oscara samo da se htio odreći srpstva.

    Čak i mnogi nesrbi, poput Petera Hendkea koji je ostao bez Nobelove nagrade jer je branio srbe prepoznavali su taj srpski duh, tu srpski iskru ljubavi, slobode, pravde, časti koju ni jedna okupacija, ni jedan genocid, ni jedno ropstvo nisu uspjeli ugasiti.

    1. jako777 каже:

      Одличан текст !

      А дали тај „хрватски аналитичар“ има име?

    2. Alek Sutulov каже:

      Како да не. Ево и првог дела, који сам испустио јер нема везе са данашњом темом, али има са темом од пре неки дан.

      Interesantan tekst Hrvatskog analitičara Mislava Horvata

      Na jednom zidu u Beogradu ispisan je grafit: „Od svih Srba, najgori su Hrvati „! Kao I obično, narodna mudrost je Ono za Što bi povjesničarima, sociolozima I psiholozima trebale brojne knjige izrekla u samo jednoj rečenici. Svakome TKO je ikad proučavao postanak hrvatske nacije jasno je DA ovaj grafit pogađa samu suštinu. Hrvat nije nacionalnost, to je stanje svijesti, a zlobnici bi rekli I dijagnoza. Zato su mnogi drugosrbijanci jedino Po imenima Srbi, Ali su u potpunosti usvojili mentalni sklop Hrvata.

      Nedavno je uvažena hrvatska znanstvenica u svojoj doktorskoj disertaciji odbranjenoj na prestižnom Njemačkom sveučilištu vrlo dobro primjetila DA je hrvatska nacija izgrađena na lažima I stoga ju je opravdano nazvati kulturom laži. Ideologij Hrvatstva postoji samo Kao anti-teza, Kao negacija srpstva,nikad neovisna, nikad sama za sebe. Hrvati svoj identitet izgrađuju negirajući svoje srpsko porijeklo. Isti takav auto-šovinizam krasi idrugosrbijance. U kojoj je drugoj zemlji na svijetu moguće naći centre za dekontaminaciju osim u Srbiji? Drugosrbijanci svoj vlastiti narod, kulturu, vjeru I nasljeđe smatraju radio-aktivnošću, nečime što treba konstantno dekontaminirati.

      Auto-destruktivnost dovedena do savršenstva.

      Ako proučimo nastanak drugosrbijanaca, uočit ćemo DA su na sceni vrlo slični procesi, identični mentalni obrasci I gotovo isti sociološki fenomeni Kao I kada je nastajala hrvatska nacija.

      Glavna razlika je u tome što je Hrvatstvo prvo Kao ideologija, a kasnije I vještačka nacija formirano u drugoj polovici 19. Vijeka I početkom 20. stoljeća, dok je nastanak drugosrbijanaca novijeg datuma u ponešto izmjenjenim okolnostima.

      Sve počinje još u 17. I 18. stoljeću. Mjesto radnje Dalmacija, Krajina, Slavonija, Hrvatska, Bosna I Hercegovina.

      Srpsko naselje, gladna godina. katolički popovi nude hranu svima koji prihvate uniju. Mogu ostati pravoslavni, nastaviti liturgiju Po svojim obredima, Ali moraju priznati papu. Prvih Dana se NE javlja nitko, Ali nakon par Dana gladi prvih nekoliko obitelj pristaje, a s vremenom ih je sve više. Pomaže što je jedan lokalni mještanin nekoliko godina ranije tijekom studija u Beču prešao na katoličku vjeru I postao svećenik, pa dobro poznaje mentalitet Srba. Svake gladne godine, a one su posebnou Dalmaciji I Lici bile česte, Po nekoliko tisuća srpske ibitelj prijeđe u uniju, a mnogi iz unije u katoličanstvo. Međutim, Taj prijelaz nije iskren, Mnogi u sebi mrze katoličanstvo I papu, mnogi I dalje slave slavu I dva Božića, javno katolički, potajno pravoslavni. I danas se na mnogim grobovima I starim crkvama u Dalmaciji mogu naći Ćirilični natpisi, a I slavske iIkone skrivene na tavanima.

      Ali katolička Crkva je surova I sirova, na području današnje Hrvatske Inkvizicija je djelovala najduže do svih zemalja u Europi. U genima tog stanovništva je inkvizicijska paranoja. Programirani su stravom, NE dižu ustanke jer Vatikan NE prašta. Mučenja su zvjerska, takva DA se I najteža smrt čini Kao izlaz. U svijesti with bivših Srba utisnut je strah s jedne strane, a as druge mržnja na svoje okupatore I TU novu vjeru. S vremenom se at mržnja usmjerava prema onima kojima su ostali Srbi. Prebacivanje krivnje. Nisam ja kriv što Sam izdao srpstvo, nego on što je ostao Srbin. Njegov ostanak u Srpstvu, njegov moralni život,

      Njegova hrabrost I junaštvo, prkos I nepokolebljivost su ukor za moju savjest, za mene konvertita, slabića, kukavicu, bijednika, slugu, koji je za vreću brašna I soli izdao I djedove I narod I vjeru. On mora nestati DA me više nikad NE podsjeca na moju izdaju. Zato Jasenovac, zato oluja, zato su Hrvati as tolikom mržnjom klali Srbe jer su ih podsjećali na istinu o sebi, jer su Srbi samim svojim postojanjem bili prst krivnje uperen u Hrvate ..

      Postoji još jedan element psiho-patologije koja se naziva hrvatstvo. U 19. Vijeku Austro-Ugarska shvaća opasnost do tek oslobođene Srbije koja će kad tada osloboditi sve zemlje gdje žive Srbi pod stranim zavojevačima.

      Beč I Vatikan odlučuju stvoriti do Srba nekoliko nacija inzistirajući prije svega na vjerskim I regionalnim razlikama (svaka sličnost as Vojvodinom je namjerna). Za centar tog projekta odabrali su provincijski gradić Zagreb. Beč u Zagrebu gradi cijeli tzv. „Donji grad“ sve ustanove,

      Kazalište I sl. Određuju ime Hrvati, Po jednoj do negdašnjih Srpska regija (Dalmacija, Hrvatska, Slavonija, Lika) I formiraju novu naciju do Srba katolika I doseljenika iz cijele monarhije (isti projekt odvijao se tada I u Galiciji u gradu Lviv, Beč I Vatikan tamo su stvarali Ukrajince). Hrvatska Narodna stranka postaje Ono što je u drugoj Jugoslaviji bila komunistička partija. Ako je I jedan Srbin htio posao I bilo kakav napredak u društvu morao se izjasniti Kao Hrvat I učlaniti u „Hrvatsku narodnu stranku „. Mnogi siromašni Srbi as sela dolazili su u Zagreb, u kojem je živjelo puno Austro-ugarskih činovnika, umjetnika I trgovaca Njemaca, Mađara, Židova … Uglavnom nesrpskog, neslavenskog stanovništva. It seljaci su se prodavali za tanjur juhe I novo odjelo, pokušavali biti Kao it novopečeni građani, elita koja se na brzinu obogatila.

      Prihvaćali su njihovo licemjerje, malograđanštinu, zaboravljali su svoje srpsko I seosko porijeklo, mrzili su Ga, postajali su pokondirene tikve. Prema svemu Srpskom imali su averziju, a najveći strah imali su do toga DA I’m se na vratima ne pojavi neki rođak sa sela. I opet, svaka sličnost sa drugosrbijancima je namjerna.

      Sada su Beč i Vatikan imali sve potrebno za stvaranje nove nacije. Ruralnu masu Srba katolika iz Dalmacije, Like, Slavonije, Bosne i Hercegovine i Novopečeni malograđanski sloj koji će toj masi biti predvodnik. Austrija ništa nije prepuštala slučaju, izmišljena je nova povijest, novi mitovi, nove institucije, radili su filigranski precizno, onako kako to samo Njemac može. A na terenu, svu logistiku je pružala Katolička crkva preko svojih svećenika i časnih sestara. Kako je tjedni odlazak u crkvu bio centralni događaj u seoskom Životu, a lokalni pop autoritet kojem se gotovo bezrezervno vjerovalo katolička crkva uspijela je kroz nekoliko desetljeća izgraditi novi identitet, identitet od početka do kraja temeljen na laži i na negiranju sebe samog. Na lažnom vjerskom konvertitstvu i na lažnom malograđanstva, na lažnoj povijesti pisanoj u Bečkim kuhinjama i Vatikanskoj školi falsifikata, na odricanju od svoje autentičnosti, kulture, vjere, predaka. Zato se na Engleskim i američkim sveučilištima hrvatska nacija izučava kao primjer uspješno stvorene vještačke nacije.

      Genocid nad Srbima izvela je koalicija dvije Hrvatske, onih koji su Hrvati postali iz malograđanskih pobuda i onih koji su srpstvo napustili pod pritiskom Vatikana. Te dvije Hrvatske se međusobno mrze, a ujedine se jedino kad zajedno mrze Srbe.

    3. RASPUCHIN каже:

      Када помињете инквизицију , постоји податак да је посљедња вјештица спаљена на Гричу (Загреб).
      Исто тако у прилог тачности текста набројати ћу само неколико презимена што школских другова , што комшија из „кварта“ у којем сам живио :
      Бауман , Раушер , Фукс , Шпицмилер , Мајкснер итд.
      Ово су само неки којих сам се у моменту сјетио.

    4. Rile каже:

      Фино…просто и једноставно објашњење многих ствари.
      Да ли смем да ископирам ова два текста на своји фб страницу?

    5. Alek Sutulov каже:

      Текст није мој тако да ти не треба моја сагласност. Уосталом, и ја ћу га поставити на моме профилу.

    6. Rile каже:

      Добро, питам само…да не буде да сам „крадљивац“… ;)

    7. моћни Џо Јанг каже:

      Мислав је српски БОТ! :)))

    8. namcor pravi каже:

      I opet, moram samo da ti skinem kapu za ovaj tekst. Ne secam se da sam negde procitao bolji u mnogo zadnjeg vremena. I ako se ne ljutis, ovaj cu kompletno kopirati na svoj blog (http://namcor.wordpress.com/)

    9. Alek Sutulov каже:

      Капа доле МИСЛАВ ХОРВАТУ. У првом тренутку сам мислио да је име погрешно написано и да се зове МИРОСЛАВ. На овом порталу је чак и његова слика. Млад човек, чији далеки преци потичу ис Старе Србије .http://jadovno.com/mislav-horvat-iz-zagreba-svi-moji-srpski-preci/#.VqUNV_krKUk

    10. namcor pravi каже:

      Majstore, bez obzira da li si kopirao neciji tekst ili si sam napisao, Kapa do zemlje! DA, zaista je, danas zaista tesko biti Srbin. Tesko, jer se korov u Srbiji ustolicio. Tesko je biti cvet ili plemenita biljka pored toliko korova. Svaka ti cast i hvala!

  3. Perun каже:

    Citat:
    Докле ће Јелена Милић и њој слични нацисти имати простор у јавном животу Србије?
    ——–
    Sve dotle dok Srbijom vladaju ljigavi vazali prodane duše i poltroni
    i jer su i jednima i drugima jedni te isti gospodari,
    srpski vekovni neprijatelji.

  4. RASPUCHIN каже:

    За пету колону , издајнике , шпијуне и ратне профитере није затвор него је за њих метак који би исто тако добили и у тим државама за које раде.

    1. Alek Sutulov каже:

      Верујем да ће најистакнутији тако завршити.

    2. Simerijanac каже:

      Мрзим ратне, али још више мрзим антиратне профитере.

  5. Vujadin каже:

    Ozbiljno lovačko društvo u svom lovištu vrši sanitarni odstrel nepoželjne divljači, da ne uzimaju hranu plemenitoj divljači, a meso im se ne jede, niti se strižu ni muzu.

Коментари су затворени.