Прочитај ми чланак

ГЕНЕРАЛ ИВАШОВ: Русија није требала да повуче своје војнике са Косова

0

Пензионисани генерaл-пуковник и најпознатији руски геополитичар за “Новости”: Ја знам да један број европских држава не жели да Косово добије војску.

ОД СТАЛНОГ ДОПИСНИКА МОСКВА

То што Хашим Тачи све чешће поручује да ће они ускоро добити косовску војску ништа не значи, јер о томе не одлучују у Приштини. Хоће ли Запад допустити да Косово добије армију зависи од тога може ли се онај трезвенији део Европе супротставити Американцима. А ја знам да један број европских држава не жели да Косово добије војску.

Многи политичари у Европи су свесни да би косовска армија заправо била муслиманска војска. Видећемо хоће ли Европљани опет попустити Америци. Вашингтон је даравао Албанцима државу тако што је отео територију Србији и може им омогућити да добију и војску – рекао је у ексклузивном интервјуу за „Новости“ др Леонид Григорјевич Ивашов (74), најпознатији руски геополитичар, професор на Московском институту међународних односа, где се школују руски дипломати.

 

ОШТАР КРИТИЧАР ЈЕЉЦИНА

* Један од најжешћих критичара председника Јељцина био је управо генерал Ивашов.

– После 1991. Борис Јељцин и његово окружење признали су да су побеђени у Хладном рату. После распада СССР Американци су се понашали као победници и слали су бројне саветнике у Русију, па су тако створили своју агентуру у власти. Помагали су својим присталицама да заузму водеће улоге у руским медијима. Али доласком Путина, много тога се набоље променило.

Ивашов, који је био начелник Главне управе међународне војне сарадње Министарства одбране Русије, подсећа да су приче о терору Београда над Албанцима биле у функцији сатанизације Срба.

 

* Западни политичари који су сишли са сцене признају грешку са Косовом?

– Требало је да мисле на време, касно је правдати се кад су направили неправду Србима. Нека сада западна Европа не понови грешку и дозволе стварање косовске армије. Већ сада су Албанци са Косова умешани у терористичке акције, трговину дрогом и белим робљем. Ако Европа направи грешку, горко ће се сећати дана кад су признали независно Косово и њихову војску.

* Зашто је 2003. било одлучено да 650 руских војника и официра напусти Косово?

– Сматрао сам тада, а мислим и сада да је то била велика грешка. Предлог да се повучемо са КиМ је могао да да незналица или издајица. Не само да се нисмо требали повући, него је Русија на Балкану морала да сачува и полако повећа свој контингент због стратешких циљева.

* Игор Иванов је говорио да одлазак руских миротвораца из БиХ и Косова не значи „одлазак Русије са Балкана, јер ће Москва сарађивати са ОЕБС-ом и другим структурама“.

– Од тога што су поверовали Американцима имали смо само штету. Какве су грешке направљене, види се данас. Али, то показује да поуке из историје нису биле научене. У приче да ће НАТО одржати обећање могле су поверовати само незналице. А наивност или незнање, па и наклоњеност Вашингтону, били су очигледни.

* Запад је председника Сирије Асада оптуживао за крвопролиће, као некада Милошевића на Косову, а касније се испоставило да је то све режирано?

– Понавља се исти сценарио. Каква је утеха што су касније признали експерти да Срби нису направили масакар Албанаца у Рачку. Југославија више не постоји. Сетимо се америчких лажи и провокација у Ираку на ред је на крају дошла Сирија.

* Ви сте били у Хагу као сведок на суђењу Милошевићу?

– Суд у Хагу је фарса. Они су унапред Србе одредили као главне кривце. Видео сам како су се благонаклоно односили према Албанцима. Од Срба се тражило да доказују невиност писаним документима. А доказе сведока, међу којима смо били Јевгениј Примаков и ја, одмах су стављали под сумњу. Кад је Примаков сведочио и давао доказе на основу информација руске спољне обавештајне службе, суд је игнорисао чињенице.

ИСКРЕНО ВОЛИМ СРБЕ

* У септембру 2013. тадашњи председник Николић је на предлог српских генерала одликовао генерала Ивашова медаљом за храброст „Милош Обилић“. На додели одликовања у нашој амбасади у Москви Ивашов је рекао да га је награда обрадовала.

– За то одликовање предложили су ме моји српски пријатељи са којима сам блиско сарађивао у борби да се сачува територијални интегритет Србије. Искрено волим Србе.

Али су зато прихватана сведочења Албанаца која су била невероватна. Сећам се да је као сведок дошао неки Албанац са мајицом на којој су биле три велике рупе наводно од митраљеза великог калибра. На Милошевићево питање па како је остао онда жив он је одговорио да га је спасио Алах.

* У Македонији је ситуација тешка. Која је ваша прогноза?

– Нисам оптимиста. Албанци ће покушати да искористе прву прилику да остваре своје планове.

* Успеси сиријске армије мењају однос снага на Блиском истоку?

– Помоћ Русије Асаду је била сасвим оправдана. Кад сиријска армија заузме све веће градове, терористи ће морати да се повуку и престану директне борбе. Већ сада се види да ће Исламска држава прећи на тероризам.

* Ви сте познавали Хафиза ел Асада, оца садашњег председника Башара Асада?

– Његовом сину Башару Асаду сам казао комплетан амерички сценарио операције у Сирији. Приче и претње Вашингтона око хемијског оружја су део америчког сценарија. Башару сам објаснио да су Американци испланирали четири етапе за Сирију. Али, није све ишло по њиховим жељама, па су се уплашили политичког фијаска. Путин је био апсолутно у праву кад је говорио да су притисци на Асада око хемијског оружја били провокација. Асад није имао разлога да користи хемијско оружје. Али, Американци и савезници су користили сваку прилику да га свргну.

* Амерички часописи често истичу наводне слабости руске армије…

– Американци су у великој паници, јер су Руси показали да умеју да ратују на модеран начин. Руско високопрецизно оружје се показало као јако ефикасно. Њихове оцене нама нису битне. Они су својевремено хвалили реформе које је проводио министар Серђуков, које су нашој армији нанеле велику штету. Американци све чине да и даље буду једине газде на свету, да нема тзв. мултиполарног света. Али, свет се мења и америчка хегемонија мора престати.

* Пентагон „пушта“ приче да је квалитет руског оружја лош?

– Показало се као јако добро то што је Путин променио војну доктрину. Мудар је био потез да модернизује армију и да се улаже више новца у високопрецизно оружје. Неспорно је да да руски атомски арсенали гарантују нама безбедност и нико нас не сме напасти, јер би одмах уследио одговор. Али, Американци су знатно пре нас почели да се наоружавају високопрецизним оружјем. Без обзира шта прича у Пентагону, рат у Сирији је потврдио квалитет нашег оружја за којим је све већа потражња.

* Сада је јасно да Украјина нема шанси да у ближој будућности уђе у НАТО. Али постоји ли опасност да примени „хрватски рецепт“ и направи блицкриг у Донбасу?

– НАТО не прима у своју организацију земље које су у сукобу са суседима или имају унутрашње конфликте. Од Украјине Русији не прети никаква опасност, ма колико се јуначио тамошњи председник Порошенко. Узалуд хрватски политичари дају савете Кијеву, њихов сценарио не може проћи у Донбасу. Превелики је ризик да Порошенко поново крене у рат у Донбасу, јер му се може догодити да изгуби још више територије. Ако у ближој будућности не дође до нормализације ситуације у Украјини, врло лако се може догодити да дође до унутрашњих сукоба па онда и до распада те земље.

* Каква је ваша прогноза око Северне Кореје?

– Атомског рата сигурно неће бити и нема разлога за ширење панике. Моје симпатије су на страни Северне Кореје, јер цене своју независност. У Вашингтону морају да престану да намећу малим народима своје стандарде. У том контексту се треба гледати и жеља Северне Кореје да има атомско оружје и ракете којима би могли да гађаји америчке циљеве.

33 коментара “ГЕНЕРАЛ ИВАШОВ: Русија није требала да повуче своје војнике са Косова

  1. djole каже:

    Coveku ipak treba Srbi da zahvale jer je jedan od retkih koji govori istinu, doduse uvuceno. Pa kaze:

    Американци су се понашали као победници и слали су бројне саветнике у Русију, па су тако створили своју агентуру у власти. Од тога што су поверовали Американцима имали смо само штету. Какве су грешке направљене, види се данас. Али, то показује да поуке из историје
    нису биле научене………..Kako je to moglo da se desi jednoj nuklearnoj sili kao SSSR? Ko je odgovarao za veleizdaju i unistenje miliona familija, odavanja alkoholu, prodaje 150 iljada ruske dece ko zna kome u Americi ili EUrobiji? Koliko se foteljasa i agenata udruzilo sa mafijom i obogatilo prodavajuci maglu nizim oficirima da se ne moze drugacije?

    Нека сада западна Европа не понови грешку и дозволе стварање косовске армије…..Mora da se sali? Posto nastavlja………..Американци и савезници су користили сваку прилику да га свргну………Kako rece Dostojevski. Ali bas vole da vole „koljacko eurobsko sredstvo“.

    Сматрао сам тада, а мислим и сада да је то била велика грешка. Предлог
    да се повучемо са КиМ је могао да да незналица или издајица……koje godine se to desava i ko je vodio drzavu? Koje godine „PR lice akcionar agenture“ vozi Busa u golf vozilu po njegovom rancu kao sluga? Oficir i pravnik? Zar SILA treba odobrenje jedne poludele Srbije da ide iz zemlje? Zar nije moglo da se navuce usi pojedinim Zivkovicima i slicnoj boraniji? Ili je kao i uvek pao dil oligarhije? Zar nije vojska mogla da uzme stvar u svoje ruke? Zar vojska tada nije bila dovoljno jaka, sacuvala koliku tehniku i ljude iz svih republika i izasla sa iskustvom iz ratova i sa komsijama i sa NATO-m?

    Неспорно је да да руски атомски арсенали гарантују нама безбедност и нико нас не сме напасти, јер би одмах уследио одговор………Niko ne sme da nas bije. Kao da slusas nekog catu trecerazredne zemlje. A onda hvali i divi se malim Severnokorejcima. Mi kad treba da ratujemo imamo mirotvorce internacionalce kao i u Rusi. Dotle „zapadni nam partneri“ buse sve strukture i skupljaju podatke. Onda nas bace na kolena, rascerece, pokradu, pobiju, instaliraju nove pa opet iznova. Je…ti SILU koja se stalno brani. ……..Bice ezoterija. Jevreji znadu sta oce. I koristi sredstva do cilja. Sta oce Rusija?

    1. E. Lirsch каже:

      I Bozidar Djelic je bio savetnik ruske vlade… I sve sa tetkinog kauca BOG te vidjo. Zato im je devedesetih islo u PM.

  2. EUInformerI каже:

    Dinko Gruhonjić: Rehabilitacijom četnika do rehabilitacije zločinačke politike iz devedesetih

    „Treba se osloboditi iluzije: nije samo vlast u Srbiji problem, društvo je trulo”

    Ako je iko ikada i imao bilo kakve sumnje, stvari su sada više nego jasne: rehabilitacija četnika, ulazak Draže Mihailovića u školske udžbenike gde – kao “antifašista” – ravnopravno deli stranicu sa Josipom Brozom Titom, rehabilitacija koljača Nikole Kalabića, proces rehabilitacije kvislinga Milana Nedića koji je u toku, slavljenje antisemite Nikolaja Velimirovića kao sveca…, sve su to bile samo pripreme za ono što je zapravo konačni cilj: za rehabilitaciju osuđenih ratnih zločinaca iz ratova devedesetih godina prošlog veka. To jest, za rehabilitaciju celokupne krvave ratne politike koju je zvanična Srbija tada sprovodila. Zaključak je da zvanična Srbija te politike ne samo da se nije odrekla, već je to sada mainstream više nego ikada, od pada Miloševića do danas. Srbija, dakle, rehabilituje zločine iz devedesetih godina prošlog veka i ne odriče se ni nacionalizma niti pogubne velikosrpske ideologije.

    Pre desetak dana predsednik Srbije Aleksandar Vučić je bio u Rumi na nekakvom bezazlenom otvaranju fabrike nudli, a iz nepoznatih razloga, tom otvaranju je prisustvovao i osuđeni ratni zločinac Veselin Šljivančanin. Zbog pitanja Televizije N1 o Šljivančaninovom prisustvu, Vučić se razbesneo: “Šta hoćete, da ga vežemo, da ga ubijemo? Šta vam smeta, je l’ se meša u politiku, da ga vežemo okovima… Šta biste vi sa N1 da uradimo”. Umesto što se razbesneo, bilo bi zanimljivije da je odgovorio na jednostavno pitanje. Ne samo zašto je Šljivančanin zainteresovan za nudle, već i zašto Srpska napredna stranka učestvuje u organizaciji njegovih tribina diljem Srbije.

    Potom je ministar odbrane Aleksandar Vulin na jednom vojnom skupu u Nišu praktično otvoreno rekao da zločinima koji su počinjeni na Kosovu Srbija treba da se ponosi, kao i generalom Vladimirom Lazarevićem koji je za te zločine osuđen. Lazarević je takođe govorio na istom skupu. Događaju je prisustvovao i osuđeni ratni zločinac Nikola Šainović, nekadašnja desna ruka Slobodana Miloševića, koji danas sedi u Izvršnom odboru Socijalističke partije Srbije. Kao “profesionalce”, na istom skupu ratne zločince je slavio i sekretar predsednika Srbije Nikola Selaković.

    Zatim su se socijalisti opet pojavili sa predlogom da Slobodan Milošević dobije spomenik u Beogradu i da bude sahranjen u Aleji velikana…

    Otkako je shvatila da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu pred zatvaranjem, Srbija s Tribunalom više ne sarađuje, sem kad treba dati garancije za nekog od optuženika, pa bio to i za genocid optuženi Ratko Mladić, koji se od pravde junački skrivao čitavih 14 godina.

    Srbija punih 17 meseci nije imala tužioca za ratne zločine, a iz godine u godinu opada broj optužnica za ratne zločine. Prema navodima Fonda za humanitarno pravo, u 2017. godini podignuta je samo jedna a i ta je prosleđena iz Bosne i Hercegovine, ne kao rezultat samostalne istrage srbijanskog Tužilaštva za ratne zločine, već je reč o predmetu koji je ustupljen iz BiH, gde je sprovedena kompletna istraga, podignuta, potvrđena i prosleđena optužnica…

    Najlakše bi sada bilo reći da je sve to logična posledica činjenice da je umesto neuspele petooktobarske revolucije iz 2000. godine, od 2012. do danas u Srbiji sprovedena uspešna restauracija “vrednosti” iz Miloševićeve ere. To je, bez ikakve sumnje, tačno, a i nastaviće se. I ko bi se tome još i čudio, ako imamo u vidu da su protagonisti restauracije sve sami Miloševićevi politički saučesnici: Vučić, Dačić, Nikolić, Vulin…, sa pratećom menažerijom.

    Međutim, stvari su ipak mnogo komplikovanije po društvo u Srbiji. Jer nisu ovi aktuelni “restauratori”, na primer, doneli zakon kojim je omogućeno izjednačavanje četnika Draže Mihailovića sa partizanima. Taj zakon je po hitnom postupku usvojen 21. decembra 2004. godine, dakle pre ravno 13 godina, u vreme vlade Vojislava Koštunice. Tada je za predlog Srpskog pokreta obnove glasalo 176 poslanika, a protiv su bila 24 poslanika, iz Socijaldemokratske partije i iz – pazite sad – Dačićevog SPS-a. Uzdržana su bila četiri, a nije glasalo devet poslanika. Ustanovljena je tada i “Ravnogorska spomenica”… Ni perjanica “građanske” Srbije Demokratska stranke nije imala ništa
    protiv toga, kao ni mnogi drugi, sem onih nekoliko dosledno antifašistički i antiratno orijentisanih malenih partija. Baš kao što ni danas pojedine opozicione stranke, koje se lažno predstavljaju kao “građanske” i kao politička alternativa Vučiću, ne osuđuju Vulinovo i Selakovićevo slavljenje ratnih zločinaca.

    Inicijativa mladih za ljudska prava iz Beograda zatražila je nedavno od državnih zvaničnika da se ograde od politike negiranja ratnih zločina i glorifikacije ratnih zločinaca. U suprotnom, ako državni vrh bude ćutao, mladi iz Inicijative će smatrati da je to zvanična politika države Srbije. Ćutali su, naravno.

    Dakle, kada je odnos prema prošlosti u pitanju, na ovom mestu ću citirati jednog mog prijatelja: “Treba se osloboditi iluzije: nije samo vlast u Srbiji problem, društvo je trulo”.

    1. Simerijanac каже:

      Pokolj Srba u glinskoj crkvi krajem jula 1941. godine od strane ustaša, jedan je od najmonstruoznijih zločina

      U banijskom gradiću, Glini, sredinom 1941. godine pobijeni su svi Srbi stariji od 16 godina, potom je streljano 1.200 Srba u obližnjem Banskom Grabovcu, da bi krvavi ustaški pir vrhunac dostigao monstruoznim pokoljem u glinskoj crkvi krajem jula 1941. Bio je to jedan od najsvirepijih i najjezivijih zločina nad Srbimau NDH. Srbe zatvorene u glinskoj pravoslavnoj crkvi ustaše su odvodile po grupama do stratišta u Glinsko Novo Selo, Hadžer i Prekopu, gde su ihzverski mučili, najsvirepije ubijali i pokopavali u već iskopane jame.

      Svedočanstva preživele žrtve

      Taj tragičan događaj ponajviše je poznatna osnovu iskaza koga je dao preživeli svedok i žrtva ustaškog klanja kordunaški Srbin Ljuban Jednak.

      Iskaz Ljubana Jednaka se čuo u optužbi protiv rimokatoličkih prvosveštenika u Hrvatskoj koji su pomagali i sarađivali sa Pavelićevom vladom 1941-1945. godine. Jednak je pričao kako je zarobljen i odveden sa drugim Srbima u glinsku crkvu, gde im je rečeno da su oni, Srbi, još 1918. bili osuđeni na smrt, a da će se presuda toga dana izvršiti. Na pitanje zašto se sve to dešava, ustaše suim pokazale slike iz crkve i počeli ih psovati i ružiti.

      Zločinicima je smetala pravoslavna ikonografija koja je na najlepši način svedočila o srpskom identitetu i jednoj autentičnoj kulturnoj baštini.

      Jednak je opisao ponižavanja zatočenika uhramu, iživljavanja nad pojedincima, masovan pokolj kamama i bajonetima iscrpljenih i izgladnelih Srba i odvoženju leševa kamionima do masovne grobnice. Jednak je uspeo da se sakrije u đakonikonu u oltarskom prostoru, u šupljini između zida i ormara za knjige, a posle se ubacio među krvave leševe.

      „Zabo mu nož u vrat i povukao prema dolje, rasporio mu je cijela prsa“

      Kako je bilo u samoj crkvi za vreme klanja vidi se iz izjave Ljubana Jednaka iz Gređana, jednoga od Srba koji je uspeo da se spase pokolja:

      „Kada se već smračilo, iznenada smo čuli pred crkvom kamion. Onda su u crkvu ušle ustaše vičući: ’Palite odmah svijeće da se bolje vidi’. Kada smo zapalili svijeće, upitali su nas: ’Da li vi ljudi vjerujete u našeg poglavnika i u našu Nezavisnu Državu Hrvatsku?’ Mi smo svi odgovorili da vjerujemo. Na to su nam komandovali: ’Lezi, ustani, lezi, ustani’, i dok smo mi izvršavali ovu komandu, oni su iz pušaka pucali u crkvi koja je bila u polumraku. Zatim su nam naredili da se svi svučemo, a da ostanemo samo u košuljama i gaćama. Sve svoje stvari morali smo baciti u ugao crkve. Poslije toga smo morali svi leći na zemlju, a ustaše su po nama hodale i gazile nas. Potom su nam naredili da ustanemo i licem se okrenemo prema zidu. I dalje su pucali, ali namjerno nisu nikoga pogodili, jer su nas time plašili. Malo iza toga pitali su Peru Miljevića da li zna šta o šumnjacima. Kada je ovaj odgovorio da ne zna, jedan ga je ustaša uhvatioi na očigled svih zabo mu nož u vrat potegavši prema dolje tako, da mu je rasporio cijela prsa. Miljević se srušio mrtav. Na ponovni poziv da se jave oni koji nešto znaju o šumnjacima, jer će biti pušteni kući ako kažu, javio se jedan čovjek i rekao da će reći sve. On je kazao da su partizani u blizini Topuskoga dizali u zrak bandere i dočekali jedan ustaški auto. Poslije toga ustaše su mu naredili da stavi glavu na jedansto, ustaša mu je zarezao grkljan i naredio da pjeva. Međutim, krv je iz njega šiknula nekoliko metara daleko, pa, kad nije mogao pjevati, ustaša ga je udario kundakom po glavi te mu se mozak izlio na stol.“

      „Hvatalisu jednog po jednog, povalili na stol, jedan ustaša klekne čovjeku na prsa, a drugi uzme nož i presjeca grkljan. Nisu čekali da iskrvavi ili umre, već su ga polumrtvog iznosili iz crkve i bacali na kamion. Kada su poklali tri četvrtine ljudi, stali su da se odmore. Čim su nastavili, hvatali su jednog starca pitajući ga: ’Hoćeš li nam dati ženu, sestru i kćerku?’ On je odgovorio da hoće samo neka ga puste. Odmah iza toga uzeli su goreću svijeću i stavili mu je ispod brkova pa su mu tako palili brkove i obrve, a kasnije i oči. U tom je priskočio jedan ustaša izaklao ga psujući mu majku srpsku.„

      Svedočanstvo zarobljenog ustaškog zločinca i drugih svedoka

      Postoji i svedočanstvo jednog od egzekutora. Radi se o Hilmiji Berberoviću, muslimanu iz okoline Bosanskog Novog koji je zarobljen u Srbiji 1941. godine, gde je trebalo da likvidira jednog nemačkog vojnika i izazove jednu od onih kaznenih ekspedicija, poznatih po odmazdi u kojoj su ubijali stotinu Srba za jednog nemačkog vojnika! U njegovom saslušavanju mogu se pročitati brojni detalji koji služe za rekonstrukciju zločina. On, naime, govori da je njegova jedinica početkom juna 1941. dobila nalog da ide u Glinu, da pretrese grad i okolna sela. Pretres su radili oko dve nedelje. U međuvremenu su ubijali Srbe. Posebno je opisao događaj u pravoslavnom hramu u Glini.

      „Poslije svakog klanja prali smo crkvu“

      „… U crkvu je moglo stati oko 1.000
      ljudi… Za vrijeme klanja je pred crkvom postavljena straža, a ovo je činjeno radi toga što su se neki pravoslavci penjali u zvonaru, pa su zatim skakali sa nje. Ja sam bio određen da vršim klanje u tri maha… Ubijanje je vršeno na taj način što smo neke udarali pravo u srce, neke klali preko vrata, a neke udarali gđe stignemo… Za vrijeme klanja nije gorjela svjetlost u crkvi, već su bili određeni specijalni vojnici koji su u rukama držali baterijske električne lampe i time nam osvetljavali prostor… Ovo klanje u crkvi desilo se 7 do 8 puta, a ja sam učestvovao tri puta. Za vrijeme klanja svi smo bili toliko uprljani krvlju, da se uniforma nije mogla očistiti, već smo je zamjenjivali u magacinu, a poslije se prala. Crkva je poslije svakog klanja prana. Kad se klanje završavalo, dolazili su kamioni i nosili lješeve…“

    2. Simerijanac каже:

      Ако се сабахудину грухоњићу не свиђа у Србији, нека се слободно врати у исламистички дио Федерације. Нико за њим неће жалити.

    3. Еееј каже:

      Сабахудинова тетка Недира је иначе удата за Азема Власија?!

      http://www.magazin-tabloid.com/casopis/?id=06&br=321&cl=15

      8-ми пасус.

      -А, не треба заборавити ни његовог сабрата, шупак-мераклију, Недима Сејдимовића (10-ти пасус).
      -Обојицу треба што пре отпремити сточним вагоном назад тамо одакле су дошли, ј_бо их Алија.

    4. Simerijanac каже:

      Од зла оца и горе матере.
      Лоше дрво неможе давати добре плодове.
      Оно би требало да се сијече и да се у пећ баца.

    5. тек успут каже:

      Је6о те динко глухоњић, и тебе и све твоје никове које сам блокирао. А ево и овај ћу да ми не засмрђујеш портал.

    6. Херцеговина каже:

      Има ли сабахудин грухоњић намјеру икад погледати своју авлију, у свом завичају, па да нам пренесе смјернице да не будемо ,,труло друштво,, но по угледу на његову ,,толерантну,,мерхаметли ,, исламску вјерску скупину,, дајемо имена улицама и школама таквих какви су били припадници,, антифашистичке,, ханџар дивизије (у Горажду) и мустафе (славног антифашисте) бусулаџића(у Сарајеву)???Како више мученик издржи толико дуго живити у гостима у ,,трулом друштву,, поред дивног мириса нетрулежи у ,,бабовини,,???
      ТО мене занима????

    7. Simerijanac каже:

      Од Сабахудина, пардон- Динка тај одговор нећеш добити.
      Само је једно у праву, а то је што се стиди свог имена.
      А кад му се већ несвиђа име Сабахудин ( што је сасвим нормално) треба је да се крсти у Сава, Јова, Миладина, Митра или у Вукашина а не у некаквог Динка.

      Пази мало : Динко, ХАХАХАХАХАХАХАХАХА, јјебо га Динко да га јјебо.

  3. Dragan каже:

    5. maja 2003, ruski predsednik Vladimir Putin doneo je odluku o
    povlačenju ruskih mirovnih snaga sa prostora bivše Jugoslavije. Do 1. avgusta
    iste godine bivšu Jugoslaviju je napustilo skoro hiljadu ruskih vojnika i
    oficira – 320 mirovnjaka iz Lenjingradskog vojnog okruga baziranih u Ugljeviku
    u Bosni i Hercegovini i 650 vojnika Moskovskog vojnog okruga i pripadnika
    vazduhoplovno-desantnih snaga razmeštenih na teritoriji Kosova u tri glavne
    oblasti. U opštini Kosovska Kamenica koja je bila pod kontrolom Amerikanaca, u
    opštini Srbica Francuskoj zoni odgovornosti, i u opštini Mališevo gde su
    komandovali Nemci, kao i na glavnom kosovskom aerodromu „Slatina“, koji se
    nalazi petnaestak kilometara od Prištine, a koji je bio pod kontrolom
    Britanaca.

    Putin je doneo odluku o povlačenju ruskih vojnika iz tri ključna razloga.

    1. Milošević je prihvatio takav Mirovni sporazum gde Rusi nisu imali svoju zonu
    odgovornosti i gde nisu predstavljali ravnopravnog partnera u mirovnim snagama
    UN (UNMIK), pa je to i sa vojne i sa političke strane bilo za njih
    neprihvatljivo.

    2. Koštunica je u tri susreta za samo godinu dana sa Putinom, stalno lagao
    Putina što god da je obećao. Rusiji je bilo važno da Srbija u SB UN insistirati
    na istom tretmanu ruskih trupa kao što su to imali SAD, Nemačka, V. Britanija,
    Francuska i Italija – ali to Srbija nikada nije zatražila.

    3. Potpuna otsutnost i jasne namere kako Koštunice tako i Đinđića da Kosovo
    puste niz vodu bile su jasan signal da se i Rusi sa Kosmeta povuku. Od tada je
    potekao ruski termin „pa ne možemo biti veći Srbi od samih Srba“.

    Ako tome dodate da je srpsko rukovodstvo kočilo bilo kave investicije Rusije u
    Srbiju bilo je sasvim jasno da i tih 1.000 vojnika nije zaštita već smetnja
    koju je trebalo skloniti kako bi se Srbija mogla u potpunosti okrenuti Zapadu.

    1. Василије Блажени каже:

      Нема Србији уздизања из каљуге док њоме владају велеиздајници и САД-истички агенти, почев од старих комуниста па до њихових изданака Милошевића, Ђинђића, Коштунице и највећег велеиздајника и глумца међу политичарима у повести Срба, Александра Муслиуа…

    2. E. Lirsch каже:

      Bez duhovne obnove nema nijedne druge obnove. E sad ko ce da tu DUHOVNU OBNOVU POKRENE????…. Musa Kesadzija…

  4. Aljeka каже:

    Па кад је повукао мој учитељ Милошевић. зашто не бисте и ви? Како би другачије мој … овај албански народ могао да добије државу? Док је Слоба Клићи продавао Косово ја сам на РТС пуштао порниће. Била је част бити његов министар лагањ… овај информација.

  5. Бр каже:

    Naravno da niste trebali da povučete vojsku, tada nato bi mogao da se slika.

Коментари су затворени.