Прочитај ми чланак

ИСПОВЕСТ ЧАЧАНСКИХ БАЈКЕРА: Претили нам клањем због српског грба

0
srpski bajker Milan Stefanović smešten je u bolnicu u Istočnom Sarajevu

Милан Стефановић смештен је у болницу у Источном Сарајеву

Најтеже повреде задобио Милан Стефановић. Сарајевска полиција, али и грађани „жмурили“.

Отишли смо у Сарајево са добром намером, да га обиђемо туристички, да потрошимо неки динар и на чувене ћевапе, а једва извукосмо живу главу. Псовали су нам четничку мајку само због мајице са српским грбом, која је вирила испод прслука.

ИСТРАГА ТАПКА У МЕСТУ

У ЦЈБ Источно Сарајеву су потврдили „Новостима“ да су узели изјаве од мотоциклиста из Чачка.

– Уз сагласност тужиоца нападнути мотоциклисти су саслушани. У току је документовање овог случаја, након чега ће сав материјал бити упућен у МУП Кантона Сарајево на чијем подручју се и догодио овај напад – рекли су у ЦЈБ Источно Сарајево. У МУП Кантона Сарајево су, међутим, казали да им овај случај није пријављен и да је „повређени одбио сарадњу са полицијом“.

Говоре овако за „Новости“ Небојша Цицовић и Горан Милосављевић, српски мотоциклисти, чланови мото-клуба „Чопер“ из Чачка, после немилог догађаја на сарајевској Башчаршији, у суботу око поднева, када су њих и још тројицу пријатеља претукла двадесеторица људи, највероватније чланови навијачке групе „хорде зла“.

Најтеже повреде задобио је Милан Стефановић, који је смештен у болницу Касиндо у Источном Сарајеву, док су се остали, Цицовић, Милосављевић, Зоран Протић и још један бајкер, у међувремену, вратили у родни Чачак.

Они су минулог викенда били на моторијади на Палама коју је организовао мото-клуб „Лонг рајдерс“, а затим су одлучили да оду у посету Сарајеву.

– Моторе смо паркирали у близини центра и прошетали до Вечне ватре. У повратку нас је код џамије напао висок плав мушкарац, са брадом. Прво је пришао колеги који је на себи имао прслук, испод којег је вирила мајица са српским грбом, и псовао му „четничку мајку“. Нападачу су се убрзо придружила још четворица, који су уз псовку претили да ће нас поклати, те да нећемо успети изаћи из Сарајева – говори Цицовић.

– Потом је колега скинуо мајицу коју су четворица непознатих мушкараца исцепала, након чега им се придружило више од 20 људи који су почели да нас туку.

Додао је да нису знали где да беже, те да је он спас покушао да потражи у оближњој продавници, али је избачен из ње.

Према његовим речима, на место напада након неког времена дошла су четири полицајца, затим још два, који су их питали шта се десило.

МАЈИЦА

Нисам приметио да Милан носи мајицу са српским грбом. Да сам то видео рекао бих му да је ипак скине – казао нам је Горан, кога смо у недељу затекли испред куће у Чачку, у тренутку док је силазио са мотора, са пута из БиХ.

 – Чуо сам полицајца да разговара преко мотороле са неким ко му је рекао да нас изведе из Сарајева, а да затим поцепа записник и да не пишу пријаве – испричао је Цицовић.

Слично говори и Горан Милосављевић, који је два пута добио ударац ногом у главу, а, како каже, неко га је отпозади ударио и у леђа.

– У бегу сам се окренуо и видео да је Стефановић сав крвав. Успео сам да му приђем и ухватим га за руку. Рекао ми је да му помогнем да заустави крварење из носа, које је било обилно. Пролазници су нас псовали. Псовали су нам мајку четничку. Један је из кола рекао да ће нас све поклати – прича Милосављевић.

Наш саговорник сумња да се ради о навијачкој групи, јер, како указује, они који су их тукли нису имали никаква навијачка обележја.

Милосављевић додаје да они нису желели да случај пријаве полицији, али да је то урадила Хитна помоћ на Палама.

– Нисмо желели да од овога правимо међународни инцидент. Ми бајкери смо мирољубиви и код нас се никада овакви случајеви нису догађали. Имамо доста пријатеља муслимана и никада није било инцидената, посебно не на националној основи – каже Милосављевић, указујући да ће ово остати ружна успомена коју ће дуго памтити.

Српски мотоциклисти нападнути су усред бела дана у срцу Сарајева

Српски мотоциклисти нападнути су усред бела дана у срцу Сарајева

 

ОПОРАВАК

Здравствено стање претученог Стефановића у недељу је било стабилно и он није животно угрожен. У болници Касиндо су нам рекли да би већ данас требао да буде отпуштен.

Нападачи су му поломили нос и зубе, има површинске повреде на лицу и напуклине у десном синусу.

Извор: Вечерње новости

14 коментара “ИСПОВЕСТ ЧАЧАНСКИХ БАЈКЕРА: Претили нам клањем због српског грба

  1. Simerijanac каже:

    Коцкасти (Хрвати) их неволе исто као и ми, можда још и више. Ево шта о њима каже Хрват, Твртко Миловић.

    Friday, 25 December 2009 14:57Postoji li narod na svijetu koji ne želi svoju državu, koji ne želi jezik zvati svojim imenom, koji ne želi znati koliko ima pripadnika i koji slavi svoje okupatore!? Postoji! A znate i o kome je riječ: o našim dragim susjedima Bošnjacima.

    ________piše: Tvrtko Milovićl poskok.info

    Bošnjaci ne žele imati državu bošnjačkog naroda, oni je žele dijeliti. Ne sa jednim, nego sa čak dva naroda! Na stranu što ti narodi to ne žele…

    Bošnjaci ne žele zvati svoj jezik bošnjačkim. Praksa je u svijetu da se jezici zovu imenima naroda koji ih govore. Ipak, Bošnjaci su svom jeziku odlučili dati ime po regiji države Bosne i Hercegovine.

    Bošnjaci ne žele znati koliko ih ima. Ne žele popis, ili ako žele, onda ne žele da se na njemu izjašnjavaju kao Bošnjaci.

    Bošnjaci najsretnijim periodom svoje povijesti smatraju okupatorsku Osmansku imperiju. Istu onu imperiju koja je napuštanjem Bosne i Hercegovine ostavila 97% nepismenog stanovništva. Zbog par mostova, džamija i kupatila, Bošnjaci ne mogu prežaliti feudalni ustroj zemlje.

    Zašto Bošnjaci nemaju izgrađenu potrebu za vlastitom državom, za vlastitom zastavom, za jezikom? Zašto ih je strah vlastitog broja, identiteta i povijesti? Na čemu se temelji ova nacija u nastajanju?

    U normalnim vremenima ne bi se trebalo baviti Bošnjacima, ali obzirom da su sebi uzeli za pravo odlučivati o političkim pravima Srba i Hrvata u BiH, red je da se malo pozabavimo mi njima.

    Negiranje drugih je jedino što drži Bošnjake kompaktnim kao naciju. Ne žele svoju državu, ali isto tako ne žele ni da je drugi imaju. Republika Srpska je prihvatljiva samo ako nije srpska. Treći entitet nije dopustiv jer bi bio «njihov». Nek je sve zajedničko, tj. ničije. Bošnjaci se unaprijed odriču vlastite države i istovremeno žele da to učin i drugi. Ali i Srbi i Hrvati navikli su imati svoje države, bar entitete, i to će ostati njihova trajna težnja, koliko god Bošnjaci tome smetali. Graditi BiH kao zajednicu tri naroda bez dobrovoljnog pristanka druge dvije članice dovodi upravo do situacije u kojoj je BiH danas. Ne treba je posebno objašnjavati.

    Da li zbog Islama, ili komunizma, ali Bošnjaci nikad nisu bili na Ti sa realnošću. Vizije Bosne i Hercegovine kakvu Bošnjaci vide nisu ozbiljnije od osbnovnoškolskih maštarija. Ni u jednoj od tih, uglavnom unitarističkih maštarija, nisu shvatili da će Srbi rušiti BiH onoliko dugo koliko im bude trebalo da je sruše. Floskula kako smo se u Jugoslaviji «svi fino slagali» pokazuje da Bošnjaci nisu ni primjetili da je Jugoslavija od prvog dana bila samo drugo ime za Srbiju. «fino slaganje» bilo je rezultat jasnog odnosa snaga u korist Srba, pa neslaganje i nije bilo opcija.

    U svojim državotvornim maštarijama Bošnjaci nisu predvidjeli ni što će s Hrvatima. Valjda misle da će se svi pretvoriti u Željka Komšića ili iseliti u Hrvatsku. Možda i hoće, ali će prije toga dati punu podršku Srbima u ranije spomenutim aktivnostima.

    U svakom slučaju, jedan graditelj na dva rušitelja nema mnogo izgleda. Misterija ostaje, zašto Bošnjaci ne žele svoju državu!?

    Misterija se preljeva i na jezik. Bošnjaci su svom jeziku dali ime «bosanski». Našli su nekoliko povijesnih podataka gdje se naziv «bosanski» koristio i to postvili za temelj vijekovnog bosanskog jezika. Bezobrazno zanemarivši Hercegovinu, Bošnjaci su nazivom «bosanski» prejudicirali da tim jezikom govore svi bosanci. Istisnuti standardizirane jezike srpski i hrvatski može poći za rukom jedino fizičkom eliminacijom nositelja tih jezika. Bosanski jezik ostao je tako utočište jedino Bošnjaka.

    S književnošću se nije napravila ova greška. Tako postoji bošnjačka književnost (puna ljudi koji sebe nikad nisu nazivali Bošnjacima) ali ne postoji bošnjački jezik. Tako je jedini narod bez svog jezika dobio svoju književnost bez svojih pisaca. Još je nekoliko problema s kojima se bosanski jezik ima pozabaviti, od toga koji je prvi roman napisan na bosanskom jeziku, do toga koliko «varijanti strana svijeta» ima bosanski jezik. Uobičajeno je za bosanki da hrvatski jezik nazivaju «zapadnom» varijantom a srpski jezik «istočnom» varijantom bosanskog jezika. Ako se omakne koja nejasnoća nije problem, tu su u rezervi južna i sjeverna varijanta sa potrebim podvarijantama…. Da li Bošnjaci ne žele imati svoj jezik iz istih razloga kao i državu, ili jednostavno nemaju dovoljno jezičara koji su u stanju standardizirati jezik, ostat će još jedna misterija. Jedino što drži bosanski jezik na okupu jeste negacija da on nije ni srpski, ni hrvatski.

    Još jedna negacija pomaže izgradnju bošnjačkog identiteta. To je negacija samog identiteta. Bošnjaci baš nisu načisto jesu li «bosanski katolici i pravoslavci» također Bošnjaci ili im treba dati za pravo da se zovu Srbima i Hrvatima. Prema uskim, a ipak dominantnim shvaćanjima bošnjačke akademske elite, Hrvati žive u Hrvatskoj a Srbi u Srbiji. Tu se ne uklapaju Bošnjaci iz Hrvatske i Sandžaka, pa da se ta bolna tema ne bi dalje otvarala, Bošnjaci bi najradije da se imena naroda i ne spominju. Bar kad je riječ o popisu stanovništva. Popisali bi se oni, al da se ne zna da su oni. Bilo je prijedloga da postoje tri opcije za izjašnjavanje:

    1- Srbin,

    2-Hrvat,

    3- nijedno od navedenog!

    Nije prošlo. Barem za sad nije prošlo.

    Zašto se Bošnjaci opiru nacionalnom popisu? Iz tri osnovna razloga:

    Vidjelo bi se da je najveće etničko čišćenje provedeno u područijima pod kontrolom Armije RBiH. Hrvati i Srbi u bošnjačkim krajevima postoje tek u tragovima, protjerani specifičnim poslijeratnim bošnjačkim nacionalizmom. Nacionalizmom koji danas najbolje utjelovljuje SDP. Nacionalizmom koji javno priča bajke, a na terenu čini sve da se nebošnjake asimilira, ukroti, ili istjera.

    Drugi razlog je što bi se etnički Bošnjaci zbog neobrazovanosti ili neupućenosti različito izjašnjavali. Neki bi bili Bošnjaci, prema partijskim instrukcijama, neki bosanci prema utopijskim težnjama za jednonacionalnoj unitarnoj državi Bosni, neki muslimani po vjerskim ambicijama uspostave islamske države… u ovom slučaju konstituvni bošnjački narod rascijepio bi se na tri grupe čime bi se težnja za političkom dominacijom praktično raspala.

    Treći razlog je što bi se Bosna i Hercegovina ukupno pokazala izrazito etnički podijeljenom što dugoročno ojačava one koji žele federalno uređenje BiH, i oslabljuje one koji tvrde da je u BiH nemoguće iscrtati etničke granice. Bošnjaci bi nakon popisa vidjeli da naseljavaju najmanju površinu, što smatraju kozmičkom nepravdom. U isto vrijeme hvale se visokim postotkom urbane populacije a smeta ima što naseljavaju tek oko 23% teritorija. Nehotice otkrivaju da bi najradije vidjeli jednobojnu etničku kartu.

    I sa vlastitom poviješću Bošnjaci muče muku. Kako pomiriti srednjovjekovnu i osmansku povijest Bosne? Što je Bošnjacima važnije? Državnost Bosne ili Islam? Ovo dvoje u nepomirljivom je konfliktu jer je jedno zamijenilo drugo. Kako slaviti Osmanlije ako su uništili državnost? I kako slaviti Islam kada je u plamenu potisnuo vjeru bošnjačkih predaka? Vrlo teško. Slab je kompromis bošnjačka historiografija našla u razdvajanju srednjovjekovne i osmanske povijesti. Srednjovjekovna je daleka i romantična i za nju se ne treba vezati emotivno. Ona Osmanska je ipak bliža i civilizacijska. Bošnjaci smatraju da svoj identitet duguju osmanlijama. Kada trebaju definirati identitet on se svodi na islamsku tradiciju i negiranje srpstva/hrvatstva.

    Osmanlije Bošnjacima nisu ostavili mnogo u naslijeđe. U godinama okupacije Osmansko carstvo bilo je zasigurno naprednije od tadašnjih kraljevstava srednje Europe. Ipak, odlaskom Osmanlija vidjela se sva bijeda naspram Austrije, koja je preuzela BiH. Ovdje nije ništa sporno da Bošnjaci ne slave upravo razdoblje odlazećih Osmanlija. Zaostalo državno uređenje, feudalni sistem, neobrazovanost i siromaštvo posljednje su čega se Bošnjaci sjećaju od osmanlija. Ipak, slave njih a proklinju austrijskog okupatora, koji je zemlju uredio, udario joj današnje ekonomske i društvene temelje, izgradio škole, obrazovao stanovnišvo i generalno unaprijedio život.

    Bošnjaci danas slave Osmanlije, okupatore koji su za Bosnu učinili samo onoliko koliko su morali da bi je učinili dobrom vojnom utvrdom. Znaju to i Bošnjaci, ali ne slave oni to. Oni slave što su tada vladali nad Vlasima, tj Srbima i Hrvatima. Slave što su posljedovali 100% zemlje i što su bili neprikosnoveni age i begovi. I danas bi Bošnjaci da se vrati vrijeme apsolutnog zemljoposjedništva. Zbog toga su spremni i vlastitu povijest prilagoditi.

    Ono što su tada imali od osmanlija, Bošnjaci podsvjesno žele od EU i OHR: Žele izgrađenu državu na pladnju i žele da takvom, tuđom rukom napravljenom, državom vladaju. Kod osmanlija je bilo tako, a skoro su i OHR natjerali na slično. ALi i OHR, ako i Osmanlije nekoć, odlaze, i ostavljaju državu onima koji je najmanje žele – Bošnjacima.

    Takvi su otprilike Bošnjaci, naši susjedi koji Uskrs i Božić čestitaju uvredljivim «sretan praznik», susjedi koji ne žele svoje, ali ti nedaju ni tvoje, susjedi koji navijaju za Brazil jer ti navijaš za svoje, susjedi koji ti ne daju kanal iako nije njihovo da ti daju nešto što je svakako tvoje, susjedi koji ne žele svoj entitet, ali ti ne daju ni tvoj. Ne daju entitet jer znaju da bi taj, Treći entitet, bio bolji od njihovog entiteta. Tom je susjedu dobro samo dok je tebi loše.

    Да само појасним. Они (бејха муслимани) се сад називају тзв Бошњацима, мада се нико од њих, никад (чак ни на посљедњем попису 1991. год.) тако није изјаснио нити је ико, икад од њих чуо за тај термин прије 27. септембра 1993. године.

  2. Simerijanac каже:

    Добар дио људи (нажалост) у Србији, никако да схвати да је Сарајево права орјентална касаба. Прљава, сиромашна, заостала, неписмена, препуна мржње према другом и другачијем и нажалост, исламофашистички изузетно индоктринирана и радикализована. Муслимани су послије Дејтона протјерали све оне који су том граду давали грађански и Европски „дух“. Све што је ваљало истјерано је или побјегло из те примитивне средине. Међу носиоцима препознатљивог Сарајевског (предратног) духа, готово да и није било муслимана.

    Сарајево се данас ни најмање не разликује од Исфахана, Кабула, Мосула или пак неког града под Палестинском управом.. Уосталом, то муслимани у Сарајеву ни не крију, називајући свој „град“ левентским називима типа „шехер“ или „Ћ“аршија. Они тај „град“ још називају и Дамаском сјевера.

    Морам још додати скорашњи извјештај ЦИА-е. Послије Јеменаца, процентуално у односу на број становника, бејха муслимани су набројнија групација у ИСИЛ-у. Мислим да ти подаци све говоре. Погинуло их је на стотине тамо, мада ја вјерујем да се њихово шехитлучење по Сирији и Ираку недовољно даје у јавност, сигурно их је тамо изгинуло на хиљаде. Њихове малољетнице иду у ИСИЛ да би продавале своје тијело муџахединима, јел то тако К’уран налаже. Онда можете замислити колко је та вјерска скупина радикализована. Што се мене (а и нас Срба из Републике Српске) тиче, комотно могу ићи тамо и масовно шехидити или остати. Само да се никад више овдје не враћају. Нек иду тамо одакле су дошли прије толико вијекова. За њима сигурно нећемо жалити, а ниво културе и посебно безбједност ће бити на далеко, далеко, вишем нивоу.

  3. За Србију каже:

    Која је ово још једна срПска будала! Мисли да је крива мајица са грбом.

    1. HERCEGOVINA RS каже:

      A, tek kako kazu..skinuo je majicu..pa ako nisi spreman da umres za majicu sa grbom tvoje drzave, nemoj je ni nositi. Jesu li ovi bajkeri uopste svjesni koliko su ponizili svoj narod, samim tim sto su skinuli tu majicu?

  4. Милош каже:

    Како то многи из Србије не схватају, да у федерацији влада животињски нагон ка убијању Срба. Они су вековима развили такав ментални склоп да ако им пружите прилику онда ће насрнути на Србина као животиња која је намирисла крв. Зато је Република Српска „очишћена“ од таквог зверињака, мада су насртаји велики да се уништи све што се у рату стекло.

    Научите се памети, да браните и ову крњу Србију и угрожену Републику Српску. Немамо шта тамо да тражимо у федерацији. То је кавез за звери. Не улазите у тај кавез идиоти.

    1. Paloma Blanca каже:

      Na zalost mnogi to nauce na tezi nacin.

    2. Мила каже:

      А фино им Додик рекао да је то Техеран!

  5. vlado каже:

    Veliki deo Srba van Republike Srpske smatra, da se sa ovim jadima u bosni može živiti, prevarili su se nema sa njima života.Sve što ne klanja nije mu mjesto u Sarajevu.Ljudi moji opametite se nije Sarajevo što je nekad bilo,u njemu je ambijent, kao u nekoj arapskoj zemlji, a znaju dobro da mrze…

Коментари су затворени.