Прочитај ми чланак

ЛАЗАНСКИ О УГЉАНИНУ: Ништа није случајно, он је средство америчког притиска на СРБ

0

Председник Бошњачког националног већа, уздрмао је читаву земљу позивајући се на референдум из 1991. године којим су се грађани Рашке (Санџака) наводно изјаснили за пуну политичку и територијалну аутономију са правом прикључења некој од суверених република.

Сулејман Угљанин отишао је толико далеко, да је позвао ЕУ да реагује и услови Србију признавањем резултата овог гласања у оквиру приступних преговора и отварања поглавља 23. и 24.

– Србија и ЕУ да заједно утврде датум за расписивање избора за органе Санџака – рекао је Угљанин, тражећи успостављање нових власти у оквиру Рашке као аутономне покрајине.

Тако се поново у Србији ствара нови сепаратизам, а без обзира колико нам Угљанин деловао безначајно и његова идеја као нешто што нема подршку, требало би се само сетити шта се десило када смо потценили сепаратистичке покрете у нашој земљи.

Матрица је увек иста

Пре само 15 година били смо у истој држави са Црном Гором, а пре 20 имали апсолутну контролу над Косовом и Метохијом.

Сваки проблем који се изродио у Србији заправо је започео маргиналним најавама. Није прошло много времена, букнула је терористичка побуна на Косову и Метохији. Следи иста матрица, проблем се интернационализује, а онда такозвана међународна заједница, односно СAД и њихови европски сателити, крену да посредују и донесу „правично решење“, које је увек по правилу, на штету Срба.

Слично је било са Црном Гором, од два ока у глави како смо се називали, брзо смо оћоравили, дозвољавајући да нам један Солана кроји неку Државну заједницу Србија и Црна Гора којој, како и сам трагикомични назив сведочи, није било заједничке будућности.

Један референдум осакатио је Србију и оставио је без излаза на море, у геостратешком смислу – небитну, осим као коридор, за пролаз неких других. A резултати гласања?! Па ту се ионако пита онај ко броји, а на мали број становника, шта је тешко навући преко 50 одсто.

Полуга притиска на Србију

Наш познати новинар и војни аналитичар Мирослав Лазански каже за SrbijaDanas.com да у изјавама Сулејмана Угљанина треба гледати могуће средство америчког притиска на Србију.

О каквој се врсти притиска ради, и да ли СAД траже од нас да уђемо у НAТО, саговорник каже.

– СAД знају да ми не можемо у НAТО, без референдума, а зна се да би на референдуму народ гласао против тога. Они једноставно желе, на неки начин, да Србију потпуно одмакну од било какве сарадње са Русијом. То је циљ ове америчке “дубоке државе”.

Према речима нашег саговорника Трамп има толико проблема да не стиже ни да се бави спољном политиком.

– Та америчка администрација још увек ствара велике проблеме и Трампу, али и по свету. Они имају утабану спољну политику још из времена Клинтонове администрације – каже Лазански.

Лазански тврди да Угљанин ништа не предузима случајно.

– Он је овде само полуга притиска на Београд. То је моменат где Aмериканци могу да покушају да нас дестабилизују, управо преко Рашке.

Весници несрећа

Почетак најаве лоших времена и нових проблема за Србију никада није био случајан. Весници ових несрећа никада нису стајали сами, јер да јесу, одавно би лежали на робијама, али ако иза њих стоји неко моћнији, онда је то тешко урадити, поготово ако нисте довољно моћни.

Уколико Сулејман Угљанин не буде одговарао за своје политичке авантуре, ствар је јасна.

БОНУС ВИДЕО

Политички аналитичари проф. др Душан Јањић (директор Форума за етничке односе) и проф. др. Слободан Антонић (професор Београдског универзитета на Филозофском факултету, на одељењу Социјалогија), у емисији „Дебате”, у продукцији медијске куће „Центар”, говорило се НAТО-у на Балкану и у Источној Србији (00:33:40 и 00:58:30); и о дипломатској позицији Србије (00:43:00). Послушајте:

Ако вам се свиђају емисије, лајкујте и Фејсбук страницу – ФЕЈСБУК – ЦЕНТАР
и претплатите се на Јутјуб канал: ЦЕНТАР – ЈУТЈУБ или нас можете контактирати на 064 24 24 123.

37 коментара “ЛАЗАНСКИ О УГЉАНИНУ: Ништа није случајно, он је средство америчког притиска на СРБ

  1. Simerijanac каже:

    Што се тиче поплаве ботова посљедња 3- 4 дана :

    https://www.slobodnaevropa.org/a/eu-front-protiv-propagande/28813311.html

    1. урбана герила каже:

      Ма какви минуси, запуше сваку тему, јер се већина пецају као сомови па крену да се псују и пљују. Да скотови имају образа и да им сметају минуси и увреде, не би радили то што раде. Код мене су сви они на блоку, не видим провокаторе, само вас који им одговарате. Боље да их игноришете и наставите смислене разговоре на теме.

    2. Simerijanac каже:

      Видим да су оном провокатору NGOInformeru понекад обрисани „коментари“ а то је вјероватно због наших минуса, није га обрисало уредништво портала. Обрисале су га негативне оцјене.

      А кад се појаве овакви као Arhikles Salvador, Vladislav B. Sotirovic, и The GLOBAL POLITICS, ја ћу само прекопирати свој претходни коментар.

  2. ЏЕРОНИМО каже:

    Zamoliti Lažanjskog da nas više ne brani!

  3. 50 pera каже:

    Amerikanci više i ne moraju da šalju svoje izaslanike u Beograd, ima ih ovde, Čanak, Ugljanin i još dosta njih.Imaju i svoju pešadiju na ovim stranicama, čim treba da se komentariše nešto nepovoljno po dobijene smernice, javljaju se i skreću diskusiju na nevažne stvari a čitaoci odustaju od komentara zbog potencijalnih psovki ,ruženja i td.

  4. Vujadin каже:

    Кад говори о „пријатељима“ Шпанцима, главни драмосер треба да се угледа на њих. Послије тзв.референдума и изгласавања некакве независности у Каталонији, озбиљна држава је смрадове растјерала, похапсила и ријешила проблем. На сецесију се одговара репресијом, бруталном, у коријену се убија помисао на рушење Устава и Државе. Државници штите своју Државу, а драмосери закрећу и намјештају буљу да им га лакше завуку.

  5. Arhikles Salvador каже:

    Ништа ново. Шешељуга и његови прекодрински смрадикали су средство хрватске службе државне безбедности за уништавање Србије још од 1990. г. Иначе је Лазања типични пречански бот пореком из Славоније и трола СНС (препакованих шешељугиних смрадикала).

    1. Сербо Макеридов каже:

      А оклен ти те информације о др. В. Шешељу и радикалима са прекодринских србским територија добри човијече? Јел си ти из те исте службе?

    2. Arhikles Salvador каже:

      Питај хрватски МИП ако ти није јасно. Уосталом то зна свако ко живи у Србији. Хрвати су још 1995. г. након Олује објавили чланак о Шешељуги – ко је, шта је и за кога ради.

    3. Сербо Макеридов каже:

      Значи тајне службе објављују своје тајне у новинама, е то је за мене новина, отворио си ми очи добри човијече. Од сада ћу читати само хрватску штампу како бих сазнао све тајне хрватске тајне службе. Дијечки јел се ти то шалиш?

    4. Лав Јеленовић - БИП каже:

      Ти се информишеш из усташких извора, што је још један показатељ да си усташа.

    5. Arhikles Salvador каже:

      Обрнуто. Ти користиш усрашку пропаганду.

    6. Nataša Kandić каже:

      Dzabe menjas profile.Dr. SOTIROVIC is professor at Mykolas Romeris University, Institute of
      Political Sciences, Vilinius, Lithuania.Zasto NACISTA koji radi u
      Litvaniji,odjednom dobija zadatak da ide na srpske sajtove i siri
      neslogu i mrznju?
      NACISTO,jel imas u sobi slike Hitlera,Bandere,Pavelica,Tudjmana,Seselja?Jel onanises gledajuci te nakaze??????????

    7. Лав Јеленовић - БИП каже:

      Шешељ јесте чинио неке глупости, појављивао се у ријалити програмима и имао доста аутоголова, али мислим да је претерано стављати га у исти кош са Павелићем, Бандером, Хитлером, Туђманом. Колико год да га мрзите ипак је претерано поредити га са овима и стављати знак једнакости између њега и њих. Једно је политичко неслагање и острашћеност, а сасвим друго је поредити Радикале са овим ноторним србомрсцима. Мислим да то није поштено ни коректно. Можемо се међусобно спорити око политике, али једно мора да нам буде заједничко, а то је љубав према својој земљи и народу. Овај Салвадор управо вређа Србе, а нарочито се острвио баш на Шешеља.

    8. Лав Јеленовић - БИП каже:

      Ментално заостали, сам наводиш хрватске односно усташке изворе својих вести.

    9. Arhikles Salvador каже:

      Ево хрватског текста о Шешељуги:

      Vojislav Šešelj je prvi put došao u
      Beograd januara 1983. g. Tom prilikom Vuk Drašković pravi intervju sa
      njim, za “Omladinske novine”. Na pitanje “šta je po nacionalnosti?”,
      Šešelj je odgovorio: “Jugosloven”.

      Po izlasku iz zatvora u Zenici i
      preseljenju u Srbiju, Šešelj postaje član “Hrvatskog sociološkog
      društva” i drži seriju predavanja u Zagrebu, kao član “Hrvatskog
      sociološkog društva”.

      Početkom 1988. g. u porti manastira
      Ljubostinja, Vuk Drašković, Milan Komnenić, Danko Popović i još neki,
      uče Šešelja kako se krsti po pravoslavnom obredu. On to do tada nije
      znao.

      U junu 1990. g. Šešelj formira takozvani
      “Srpski četnički pokret”. Kao “četnički vojvoda”, a to zvanje mu je
      dodelio Momčilo Đujić, prilikom Šešeljevog boravka u Americi, u Knez
      Mihailovoj ulici u Beogradu, on tokom leta 1990. g., između ostalog,
      otkopčava šlic i zgranutim prolaznicima pokazuje svoj “vojvodski”. Besan
      na Beograđane koji su ga tada smatrali običnim cirkuzantom i uličnim
      siledžijom, psovao im je majku srbijansku i cigansku. Činio je to uvek u
      pratnji svojih poslušnih gorila, odnosno telohranitelja.

      U julu 1990. g., u Studentskom gradu,
      bejzbol palicama je, sve dok nisu pali u nesvest, tukao svoje članove
      stranke Nedeljka Ašcerića i Vlatka Mrkajica. Naravno, telohranitelji su
      ih drzali za ruke dok ih je Šešelj premlaćivao.

      U avgustu 1990. g., opet uz pomoć svojih
      telohranitelja, pretukao je i jednu devojku – sportistkinju. Pre toga
      ona ga je išamarala i džudo zahvatom tresnula o asfalt.

      Tokom cele 1990. g. sa grupom siledžija ometa skupove demokratske opozicije u Beogradu.

      Aprila 1992. g., sa svojim
      telohraniteljima, poteže oružje na taksiste koji su štrajkovali pred
      Saveznom skupštinom i naziva ih bandom i stokom.

      Juna 1992. g. tukao je, opet u pratnji
      svoje telesne garde, učitelje i nastavnike pred Skupštinom Srbije, koji
      su protestovali zbog bednih plata.

      U julu 1992. g. poteže pištolj i na beogradske studente.

      NAPRASNA SMRT VOJINA VULETIĆA

      Jos nije odgonetnuto zbog čega je Vojin
      Vuletić, čovek koji je bio najodaniji Šešelju i uz to i potpredsednik
      “Srpske radikalne stranke”, naprasno umro u jesen 1992. g.

      Pokojni Vuletić je na neki način došao u
      posed jednog pisma od 2. travnja 1991. g., sa pečatom vinkovačkog HDZ-a
      i potpisom izvesnog “Gavrana”.

      Naime,
      neko je 9. marta 1991. g., za vreme velikih demonstracija, opljačkao
      nekoliko zlatara u Beogradu i to zlato je posebnim kanalima prebačeno
      Hrvatima. Primopredaji je prisustvovao tadašnji tajnik HDZ-a Zdenko
      Mijak i o tome obavestio regionalnog šefa policije Josipa Kira u
      Osijeku. Međutim, neplanirano nekome u Beogradu isplaćeno je na ruke
      300.000 maraka, pa je Kir poveo istragu oko toga. Zatražio je pismeno
      objašnjenje od izvesnog “Gavrana”, a “Gavran” je odgovorio da je nalog o
      isplati dobio od “Lisice” i upozorio Kira da ćuti o celoj stvari.

      To pismo hrvatskog obaveštajca “Gavrana” doslovce glasi:

      “Uvaženi gospodine Kir,

      Povodom Vaših
      optužbi da si priuštujem nekontrolirano rasipanje novca, dajući tisuće i
      tisuće maraka kriminalcima na ruke i bez ikakve potvrde, ubijeđen sam
      da niste informirani ili to ne kanite biti. Točno je da sam si priuštio
      nešto slično, ali po šifriranoj zapovjedi od Lisice. Tih 300 tisuća
      maraka primili su ljudi našeg covjeka u Bgd, za usluge počinjene 9.
      ožujka.

      Vi nedvojbeno znate
      da “vojvoda” radi za nas i da su nam njegovi ljudi isporučili zlata i
      ostalih dragocjenosti opljačkanih na dan demonstracija u pet puta višoj
      vrijednosti od nagrade koju su dobili. Unatoč tome, neodgovornim
      izjavama dovodite operaciju u opasnost.

      Molim Vas da Vaše žbire u mom štabu ušutkate i za sve u vezi sa ovim izvolite se obratiti Lisici.

      Za dom spreman.

      Vinkovci, 2. travanj 1991. godine”.

      U svojstvu potpredsednika “Srpske
      radikalne stranke”, Vojin Vuletić traži objašnjenje od Šešelja da li se,
      možda, to pismo odnosi na njega. Vojin Vuletić, tom prilikom, takođe
      traži od Šešelja da mu objasni još jednu misterioznu činjenicu. Naime, u
      jeku već krvavoga rata između Srba i Hrvata, u leto 1991. g., ustaške
      paravojne jedinice bile su zarobile Šešelja. Oduševljeno je javljeno
      Zagrebu kako je uhvaćena krupna zverka, ali je iz Zagreba smesta
      naloženo da se Šešelj pusti. Vuletiću je ovo bilo veoma sumnjivo i
      tražio je od Šešelja objašnjenje. Pošto objašnjenje nije dobio, napustio
      je demonstrativno stranku i ubrzo potom naprasno umro.

      HRVATSKO PREZIME

      U svojstvu predsednika “Srpske radikalne
      stranke”, Vojislav Šešelj u martu 1992. g. odlazi u Madrid, na sastanak
      sa jednim probisvetom, izvesnim Dolgorukim, kome je tada ponudio krunu
      Nemanjića i Karađorđevića. Šešelj je, naime, u to vreme bio vatreni
      monarhista.

      Organizator ove Šešeljeve posete i
      njegov pratilac tokom celog boravka u Madridu bila je gospođa Mirjana
      Zelen-Maksa, najbliza savetnica hrvatskog predsednika Franje Tuđmana. U
      tom momentu Hrvatska je već bila međunarodno priznata, a rat u “Srpskoj
      Krajini” je besneo. Mirjana Zelen-Maksa, Tuđmanova savetnica, je ta koja
      organizuje i Šešeljevo učlanjenje u jednu katoličku masonsku ložu u
      Španiji. O svemu ovome opširno je izveštavala i štampa.

      Kao što je poznato, podigla se bila i
      velika prašina u Skupštini Srbije i otvoreno su iznošene sumnje da je
      Vojislav Šešelj hrvatski čovek u Beogradu. Na te sumnje, Šešelj preko
      jednog svog člana u “Srpskoj akademiji nauka i umetnosti” obezbeđuje
      uverenje da je on Srbin. Akademija nauka nije međutim ni matični ured,
      ni crkva. “Rodni list” izdaju matičari i sveštenici, a ne akademici.
      Postavlja se pitanje: zašto Šešelj nije pokazao pred Skupštinom ni
      “Rodni list”, niti “Krštenicu”.

      Pre dolaska Josipa Broza u Srbiju
      prezimena Broz nije bilo u Srbiji. Neka Vojislav Šešelj navede jednog
      jedinog rođaka u Srbiji. On je, koliko znamo, jedini Šešelj u Srbiji.
      Telefonski imenici Zagreba, Osijeka, Zadra, Šibenika, Splita, puni su
      prezimena Šešelj. Spomenućemo samo neke od njih: Stanislava Šešelj,
      ulica Josipa Duvačića 9, Zagreb; Stjepan Šešelj, ulica Lea Rukavine 4,
      Zagreb; Vlatko Šešelj, ulica Šubićeva 62, Zagreb; Marija Šešelj, ulica
      Maslarićeva 6, Zagreb; Krešimir Šešelj, Ludvetov brijeg 16, Rijeka;
      Vlado Šešelj, Save Jugobujkove 12, Rijeka; Fabijan Šešelj, ulica
      Slobodana Macure 20 d, Zadar; Franjo Šešelj, ulica Josipa Kolanovica 4,
      Zadar; Marijana Šešelj, ulica Rivnica 4, Zadar; Romano Šešelj,
      Velebitska 16, Zadar; Tomislav Šešelj, ulica Branimirova obala 2/10,
      Split; Branka Šešelj, ulica S. Končarevića 2, Zadar; Ivan Šešelj, Put
      Murvice 39, Zadar; Marija Šešelj, Slobana Macure 20 d, Zadar; Rade
      Šešelj, I. Milutinovića 1d, Zadar …

      Svi ovi Šešelji su Hrvati i katolici i ne spore svoje rođačke veze sa “četničkim vojvodom” Šešeljem u Srbiji.

      Šešelj je za Srbiju koja će se graničiti
      sa Nemačkom. Hoće da posle svega, srpsku omladinu gurne u rat sa
      NATO-paktom, tobože sa ciljem da protegne naše državne granice do
      nemačkih državnih granica. Krije od Srbije da je rodno mesto njegovoga
      oca samo dvadesetak kilometara daleko od Trebinja, u Hercegovini, pod
      vlašću Hrvata. Ne može da od Hrvata oslobodi svoje selo, a hoće da
      srpska omladina gine za zajedničke granice Srbije i Nemačke.

      HRVAT ŠEŠELJ SAHRANIO SRPSKU DRŽAVU U HRVATSKOJ

      Vojislav Šešelj se već uveliko
      predstavljao kao četnički vojvoda i kao Ravnogorac, kada je 1988. g.
      štampao svoju knjigu: “Pledoaje za demokratski Ustav”.

      Evo kako je te 1988. g. četnički vojvoda i Ravnogorac Vojislav Šešelj, predlagao da glasi novi Ustav Jugoslavije:

      “Jugoslavija je federativna država
      republikanskog oblika, demokratskog političkog sistema i socijalističkog
      društvenog uređenja”. (Član 1).

      “Grb Jugoslavije predstavlja polje
      okruženo zlatnim klasjem. Klasje je u podnožju povezano trakom plave
      boje na kojoj je ispisan datum: 1. decembar 1918. Između vrhova klasja
      je petokraka zvezda crvene boje sa zlatno-žutim okvirom.” (Član 2).

      Taj “četnički vojvoda” otvoreno je,
      znači, za petokraku i za socijalističko državno uređenje. Ovo narod u
      Srbiji ne zna, jer Šešeljeve knjige u Srbiji niko ne čita.

      U
      svojoj knjizi “Osvajanje slobode”, štampanoj 1988. g., Šešelj
      objavljuje i svoj intervju londonskom “Obzerveru”. On, doslovce, kaže:
      “Od malena sam vaspitavan u komunističkom duhu, kroz ukupan obrazovni
      sistem, omladinske radne akcije, partizanske marševe, ferijalna
      ljetovanja, dostupnu literature, itd. Kao ubijeđeni komunista, marksista
      i lenjinista, bio sam aktivista omladinske i partijske organizacije.
      Pisao sam u osnovi apologetske tekstove političko-teorijske i sociološke
      sadržine i objavljivao ih u nizu jugoslovenskih listova i časopisa”.

      Rekosmo vec da je 1987. g. Šešelj postao
      član “Hrvatskog sociološkog društva“. U knjizi “Ko je ko u Srbiji”,
      nalazi se podatak da je, po prijemu u “Hrvatsko sociološko društvo”,
      Šešelj bio upućen, između ostalog, u Manhajm, u tadašnju Zapadnu Nemačku
      na obuku. Kakvu obuku? Da li je tada obučen da zagovara smrt Srbije,
      lansirajući pokliče o etničkim čišćenjima, genocidu i o zajedničkim
      granicama sa Nemačkom. Da li je tada uvežbavan za poteze od kojih su
      Srbija i srpski narod imali samo štete.

      Narod je zaboravio da je tokom 1992.,
      1993. i 1994. g. Šešelj uporno predlagao i tražio da miniramo
      Hidroelektranu Đerdap! Tobože da na taj način sprečimo plovidbu Dunavom.
      Zagovarao je katastrofu neviđenih razmera.

      Šešelj je taj koji je sahranio plan
      “Z-4″. Po tom planu, “Republika Srpska Krajina” praktično je od
      međunarodne zajednice dobila status države u državi. “Republika Srpska
      Krajina“ imala je pravo na svog Predsednika Republike, svoju Vladu, svoj
      Parlament, imala je pravo da direktno delegira svoje predstavnike u
      Sabor Hrvatske i u Vladu Hrvatske. “Republika Srpska Krajina“ imala je
      pravo i na svoju nacionalnu monetu i na posebne pasoše. Građani
      “Republike Srpske Krajine“ imali su pravo da, istovremeno, budu i
      državljani Srbije. Vojislav Šešelj je taj koji odlazi u “Srpsku
      Krajinu“, krstari s kraja na kraj “Srpske Krajine“, galami da se taj
      plan ne sme prihvatiti, da je on protiv srpskih nacionalnih interesa. On
      organizuje diverzije na autoputu Beograd-Zagreb, on organizuje
      diverzije na železničkim prugama i on je taj koji je presudno uticao da
      odgovor srpskog rukovodstva u “Republici Srpskoj Krajini“ bude negativan
      i da plan “Z-4” bude odbijen. Ubrzo posle toga usledio je vojnički slom
      Krajine, što Šešelja nimalo nije potreslo. Kao da je sve i radio da
      Srbi odu iz “Srpske Krajine“ i da dožive tako strašan poraz i nesreću.

      Vojislav Šešelj je taj koji je lansirao
      laž o tajnom Teslinom oružju kojima raspolažu srpske snage u Bosni i u
      “Republici Srpskoj Krajini“. Stotine hiljada ljudi poverovale su u te
      laži koje su skupo koštale srpski narod.

      Vojislav Šešelj je taj koji lansira laži
      o velikoj pomoći koju će dobiti od Žirinovskog, o desetinama hiljada
      Kozaka koji će doći u Bosnu da stvaraju Veliku Srbiju.

      Nema ničeg, nema nijedne jedine reči u
      njegovoj političkoj strategiji, nastupima, a da nije u biti, u suštini,
      uperena najdublje protiv interesa srpskog naroda i protiv Srbije.

      POD TOPLIM OKRILJEM JUGOSLOVENSKE LEVICE

      Vojislav Šešelj je na proteklim izborima
      dobio onoliko glasova koliko je njegova stranka dobila i na izborima
      1992. g. Setimo se Šešeljevog programa iz 1992. g. On je tada obećavao:
      srpsku Bosnu, srpsku Hercegovinu, srpsku Baniju, srpsku Baranju, srpski
      Kordun, srpsku Liku, srpsku Slavoniju, srpsku Dalmaciju. On je tada
      govorio da će se, on lično, u jednome danu kupati u srpskom moru, kod
      srpskog Dubrovnika, srpskog Splita, srpskog Zadra, srpskog Šibenika
      (uzgred, Vojislav Šešelj uopšte ne ume da pliva). On je tada govorio da
      će pred trupama radikala Hrvati izgubiti pamet, da ce poludeti i svi
      dobrovoljno poskakati u Jadransko more i utopiti se, a on će u roku od
      nekoliko meseci duž srpske Jadranske obale naseliti milion Srba iz
      Rumunije. Jedini on je pronasao milion Srba u Rumuniji. Na žalost, ove
      velike laži donele su mu izborni uspeh. Narod srpski je čedan kao dete,
      ima čistu dušu i ne pretpostavlja da postoje varalice ovakvoga kalibra.
      Varalice koje lansiraju krupne laži koje se ne mogu odmah proveriti.

      Ove godine, Vojislav Šešelj je ponudio
      Srbiji progon NATO vojnika iz Bosne i zajedničke granice sa Nemačkom.
      Ove godine Vojislav Šešelj je ponudio Srbiji da će rešiti sve njene
      ogromne probleme, da će usrećiti i zaposlene i nezaposlene, i žedne, i
      gladne, i bose, i penzionere i bolesne, i učitelje, i profesore, i
      seljake, i devizne štediše, naprosto tako što će radikali prodavati
      placeve po Srbiji, Titove knjige i štafete, pa će na taj način doći do
      ogromnih para, pa će na taj način, preko noći, da usreće Srbiju.

      Lansirao je i film o radikalskom čudu u
      Zemunu. Jeste čudo, ali od bezakonja i od kriminala. Mnogim seljacima,
      domaćinima, otima se zemlja i prodaje ratnim profiterima iz “Kninske
      Krajine”. Sirotinja od Šešelja nema šta da traži. Rasprodajom tuđe otete
      zemlje, rasprodajom čak i centralnih zemunskih ulica, otimačinom
      stanova, prema nekim podacima koji su se ovih dana pojavili u javnosti,
      inkasirao je više od 200 miliona maraka. Samo deseti deo toga uplaćen je
      u opštinsku kasu, a sve ostalo zadržao je za sebe i za reklamiranje
      svojih suludih antisrpskih projekata.

      Treba postaviti i ovo pitanje: otkuda mu
      pare da tako redovno stampa “Zemunske novine” (pise da je to list
      Zemunske opštine) u milionskim tiražima, i da te milionske tiraže, čije
      štampanje košta milione maraka, deli besplatno po Srbiji. Među koricama
      nema ničeg sem njegovih fotografija i reklamiranja suludih projekata
      protiv srpskog naroda i reklamiranja laži, uvreda i klevetanja svih
      ostalih u Srbiji, a pre svega “Srpskog pokreta obnove” i njegovog
      predsednika.

      Građani Srbije ne znaju istinu. Ne znaju
      je zbog toga što državna propaganda i ovaj režim odavno štite Vojislava
      Šešelja. On je u veoma bliskim odnosima sa JUL-om i u JUL-u je ocenjeno
      da je Vojislav Šešelj taj koji, bez obzira na svoje nacionalno poreklo,
      može da obnovi izvorni boljševizam u Srbiji, onaj boljševizam iz 1945.
      g.

      JUL se drži tradicije. Srbi daju komuniste, a Hrvati generalnog sekretara.

      Autor: Vojin MAJSTOROVIĆ

    10. Сербо Макеридов каже:

      То је то, капирам, тајне службе објављјују своје најчуваније тајне у својим најчитанијим националним новинама! Браво дијечки браво! Хвала ти на овим тајним информацијама хрватско-ватиканске тајне службе! Ја сам узгред у бити Наполеон Бонапарта али молим те ни ријечи ниткоме!

    11. Nataša Kandić каже:

      Dzabe menjas profile.Dr. SOTIROVIC is professor at Mykolas Romeris University, Institute of
      Political Sciences, Vilinius, Lithuania.Zasto NACISTA koji radi u
      Litvaniji,odjednom dobija zadatak da ide na srpske sajtove i siri
      neslogu i mrznju?
      NACISTO,jel imas u sobi slike Hitlera,Bandere,Pavelica,Tudjmana,Seselja?Jel onanises gledajuci te nakaze??

Коментари су затворени.