Прочитај ми чланак

Мрачна тајна која се крије иза успеха пребогатих Емирата (ВИДЕО)

0

Dubai-1

Уједињени Арапски Емирати у очима света препознају се по луксузним хотелима, кулама које додирују небо…као место на коме је све могуће.

У односу на стогу, шеријатску Саудијску Арабију у комшилуку, Емирати делују као оаза отворености и толеранције.

Ипак, није све тако сјајно како делује на први поглед, тврди актвиста за људска права Ахмед Мансур (46).

– Власти покушавају да на сваки начин ућуткају критику. Хапсе људи у пола ноћи, држе их у тамницама по неколико месеци, користе психофизичку силу како би извукли признања, након чега на исценираним суђењима своје неистомишљенике шаљу на дугогодишњу робију – навоси Мансур.

Мансур је добио престижну „Мартин Еналс“ награду за допринос развоју људским правима у заливским земљама. Ипак, награду није могао да преузме у Женеви јер су му власти Емирата забранили да путује у иностранство.

– Заливске земље не маре за људска права, и људ то морају да знају. Они мисле само о нафти, злату и високим зградама. Све богате земље крше људска права зарад својих интереса – поручио је Мансур из Дубаија за британски „Индепендент“.

Активисти не пролазе добро у Емиратима, а то је на својој кожи осетио управо Мансур.

Када је 2011. године пописао петицију за демократске и економске реформе, против њега је, како тврди, организована „кампања брисања са интернета“.

Сваки траг о мансуру нестао је са интернета, а он тврди да су за то одговорне тајне службе УАЕ.

– Твитер, фејсбук, блогови, ради, телевизија…сви су ширили лажи о мени, а ја нисам могао да се браним – рекао је Мансур.

У априлу 2011. године је ухапшен, затворен и осуђен на осам месеци због „вређања владара“.

Првобитно је осуђен на три године, али је због огромног притиска међународних организација за људска права та казна редукована на 8 месеци.

Извор: Блиц

4 коментара “Мрачна тајна која се крије иза успеха пребогатих Емирата (ВИДЕО)

  1. Prcotuc каже:

    Muslimajmuni su nečista i necivilizovana rasa i sa njima ne treba imati nikakve kontakte, čak ni poslovne; ja lično ne želim imati nikakve kupoprodajne poslove sa njima jer oni nisu civilizovana ljudska bića koja deluju u skladu sa zdravim razumom,argumentima i logikom; primer koji mi sad pada na pamet je njihov stav da svih 5 miliona izbeglica može da nađe posao u nemačkoj (što nije moguće ni za 100 000 ljudi), vozi mercedes, kupi stan i napravi šerijat u zemlji kojoj su samo gosti.

  2. C.M. каже:

    Tragom vesti

    Uvod u poznavanje šerijatskih običaja: u koje svrhe arapska avio kompanija iz Omana angažuje devojke iz Srbije?

    Let u belo roblje

    Kompanija Oman Er (Oman Air) i njihov partner Mekti
    (Meccti) ponudili su mladim srpkinjama, preko domaće firme Flaj-Flaj, da
    potpišu, da će raditi kao stjuardese, ali i da ih poslodavac može
    rasporediti da rade „bilo koji drugi posao“. „Bilo koji drugi“ je širok
    pojam, tako devojke ne treba da se iznenade kada ih rasporede na mesto,
    čistačica, ili radnica u toples barovima. Srbija nema status poštovane
    zemlje u svetu, srpsku radnu snagu svetski kapitalisti posmatraju kao
    pametne robove koje treba angažovati za što manje para. Za ovakav status
    Srbije i srpskog naroda možemo zahvaliti aktuelnoj, ali i svim
    prethodnim vladama u poslednjih 25 godina. Aktuelni predsednik Vlade nam
    konstantno saopštava dobre ekonomske rezultate, dok je narod toliko
    bedan da roditelji dozvoljavaju deci da odlaze na rad u takve zemlje,
    gde im se može desiti da budu silovani, kidnapovani, ubijeni…

    Vuk Stanić

    Beogradska firma Flaj-Flaj (Fly-Fly) je na svom sajtu, objavila sada
    već treći poziv zainteresovanima, za rad u omanskoj avio kompaniji
    Oman-Eir (Oman Air), gde se kako kažu mogu javiti isključivo neudate
    devojke mlađe od 31 godine!

    U oglasu se ističe da prijavljene kandidatkinje ne smeju imati
    ni vanbračnu decu. Čitajući samo taj deo oglasa, uvidećete sličnost sa
    oglasima koji su objavljivani u istočno evropskim zemljama posle pada
    berlinskog zida, a služili su za regrutaciju devojaka za rad u toples
    barovima i javnim kućama.

    Kandidatkinje koje su se odazvale oglasu, prošle su niz testova,
    većina ih je primljena a onda su im poslali ugovore koje treba da
    potpišu. Jedan sa omanskom kompanijom Oman Er, a drugi sa firmom Mekti
    iz Ujedinjenih Emirata.

    Sedište Mektija je u „Ras Al Kaimah“ slobodnoj zoni, u kojoj
    kako upućeni kažu većina poslovnog prostora zvrji prazna bez zakupaca.
    Ljudi iz Mektija kažu da se bave regrutacijom letačkog osoblja.
    Beogradskim devojkama koje su odabrali kao letačko osoblje su posle
    položenih testova na potpis poslali prevarantski ugovor koji potpisnice
    obavezuje da Mektiju plate 1.900 dolara. U pitanju su devojke koje su
    prošle gomilu testova, engleskog jezika, mereno je koliko su visoke, da
    li mogu da preplivaju 50 metara… Procedura je trajala neko vreme i
    kandidatkinje u tom periodu nisu tražile drugi posao, dok su svoje
    životne planove opredelile prema vestima da će uskoro raditi kao
    stjuardese za Oman Er.

    Mektijev ugovor je kandidatkinje pogodio kao hladan tuš, doprineo
    je da neke odustanu. Onima koje su rekle da nemaju novca ljudi iz Flaj
    Flaja su savetovali da ugovor ipak potpišu, i da će novac moći da plate
    Mektiju od plate koju će im dati Oman Er.

    – Zvala nas je Milica Jeremić i Flaj Flaja i pretila da će nas
    skinuti sa spisaka ako ne potpišemo, ali zašto nam nisu odmah rekli da
    će mo morati da paltimo za posao stjuardese, nego nam sada kad treba da
    krenemo prete – rekla je jedna kandidatkinja u izjavi za Tabloid.

    Sa druge strane ugovorom im niko nije garantovao da će se na
    poslu zadržati dovoljno dugo da isplate zahtevanu sumu, dok je plata na
    koju mogu da računaju u prvih šest nedelja tek 400 evra!

    One lukavije obratile su se direktno Oman Er-u pitajući ih kakav
    je to način da neko traži 2.000 dolara za usluge posredovanja u
    zapošljavanju. Oman Er je bio brutalno kratak, odgovorili su im da nisu
    upućeni u način na koji Mekti posluje.

    Drugim rečima, saopšteno im je – poljubi li ostavi, a što se tiče
    renomirane kompanije Oman Er, devojkama je na potpis poslat još gori
    ugovor.

    Robovlasničkim ugovorom Oman Er, zahteva od kandidata da se
    obavežu da će živeti u smeštaju koji im kompanija odredi, i da neće
    smeti da ga promene. Osim ako im to ne odobri menadžment kompanije.
    Svima onima koji ne izdrže da rade duže od godinu dana, kompanija, kažu,
    neće dati novac da se vrate kući u Beograd.

    Ugovor predviđa probni rad od čak tri meseca tokom kog kompanija u
    roku od nedelju dana može oterati kandidata na ulicu. Posle probnog
    rada otkazni rok je mesec dana, ali su razlozi zbog kojih se može
    izgubiti posao trivijalni i postoji čak opcija da sa posla budete
    izbačeni trenutno.

    Oman Er tako postavlja uslov da stjuardesa mora biti u svakom
    trenutku obavezna da obavlja svoj posao i da će čak i ako bude bolesna
    ili iscrpljena i zato napusti radno mesto biti momentalno otpuštena.

    U tom slučaju kompanija neće biti ni u kakvoj obavezi, da vam
    pronađe neku alternativnu poziciju, pišu u ugovoru koji kandidatkinje
    moraju da potpišu, a navodi se i da će ukoliko se to dogodi pre isteka
    dve godine radnica morati Oman Er-u da plati 2.720 omanskih rijala
    odnosno nešto manje od 5,5 hiljada evra.

    To je trošak koji će Oman Er potrošiti za vaš trening program,
    piše Oman Er, a nekoliko penzionisanih stjuradesa sa kojima smo
    kontaktirali kažu da se ovako sramno sa zaposlenima ne postupa ni u
    jednoj renomiranoj kompaniji na svetu.

    Naša sagovornica koja je radila za Kuvajtsku avio kompaniju i
    koja poznaje više Omanovih stjuardesa, kaže da se nikada nije dešavalo
    da kompanija traži da joj se vrati novac koji je uložila u edukaciju
    stjuardese.

    Eto vremena se menjaju, izgleda da je Oman Er, počeo da posluje
    na čudan način prokomentarisala je ona kada smo joj pokazali ugovor.

    Skandaloznim zahtevima Oman Era-a ni tu nije kraj, pa je ugovorom
    predviđeno da kompanija zaposlenog može premestiti i na drugačije radno
    mesto ukoliko je to kako kažu u poslovnom interesu kompanije.

    Kompanija će tokom trajanja ovog ugovora, obavestiti zaposlenog u
    pisanoj formi o bilo kakvim promenama pozicije i mesta na kojima radi
    koji može biti rezultat reorganizacije kompanije ili može biti uzrokovan
    poslovnim razlozima kompanije.

    Plata koju je Oman Er spreman da plati za sve ovo je 195 omanskih
    rijala u prva dva meseca, odnosno 325 rijala u kasnijim mesecima.
    (Jedan omanski rijal vredi oko dva evra)

    Istražujući koliko je bezbedno danas raditi u Omanu, obratili smo
    se nekim od naših gastarbajtera u toj državi od kojih smo dobili
    sledeće informacije:

    Devojkama koje dođu da rade u ovu zemlju savetujem oprez, rekao
    nam je jedan inženjer koji tamo radi već nekoliko godina, a on i njegove
    kolege slažu se u sledećem: „…Muskat je predivan grad i niko ne pamti
    da se nekoj amerikanki ili Evropljanki ovde desilo nešto loše. Sa druge
    strane mladi Arapi veoma pate, jer seksa pre braka gotovo da nema, a
    muškarac se ovde može oženiti tek kada stekne dovoljno novca i
    društvenog statusa. Iz tih razloga mlade Filipinke i Nepalke koje rade
    kao konobarice, ili posluga često su meta onih koji ne mogu da sačekaju
    brak. Nikada se nije desilo da neka Filipinka prijavi silovanje i da
    počinoci budu kažnjeni, ali se redovno dešava da devojke koje prijave
    tako nešto budu proterane. Istog dana im se ukida boravišna viza i šalju
    se kući avionom. Pre nekoliko godina u Muskatu se desilo krajnje
    bizarano krivično delo.

    Mladić je silovao Filipinku koja je radila kao posluga u njegovoj
    firmi. Posle odnosa ona je pokušala da odbrani svoju čast udarajući
    mladića, da bi u nastavku borbe ona bila savladana i ubijena.
    Pokušavajući da prikrije krivično delo, mladić je nesrećnicu zakopao na
    plaži. Kada je pomislio da se izvukao iz problema on je o celom slučaju
    ispričao svom dobrom drugu. Drugar u želji da proba kako je biti sa
    ženom odlazi na plažu i otkopava leš ove Filipinke, a potom sa njom
    upražnjava polni odnos. Tokom opštenja sa lešom mladić biva primećen i
    policija ga hapsi. Kako bi se spasio kazne on policiji sve priznaje.
    Ovde treba istaći i da je kasnije kazna za jednog i drugog mladića bila
    znatno blaža od one sa kojom bi se suočili da su to uradili sa Omankom,
    ili devojkom iz neke moćnije države…“.

    Upućeni se slažu da je u Omanu prisutan respekt prema strancima
    iz moćnih država, ali i da radnici iz Indonezije, sa Filipina, Šri Lanke
    moraju da rade u uslovima koji se mogu smatrati užasnima. Radnici
    nemoćnih država dužni su da trpe najgora poniženja, ukoliko ih ne
    pokriva neka firma iz neke moćne države.

    Nažalost, Srbija je danas među zemljama koje važe za slabe i
    neugledne, a to je pozicija u koju je naša zemlja potonula nakon raspada
    bivše SFRJ. To je ono što bi svaka devojka koja se zaputi na rad u Oman
    trebalo da ima u vidu, a nezgodna stvar je što će u Muskatu biti same
    bez porodice i države koja bi ih mogla zaštiti.

    Zaštita srpskih radnika koji odlaze u inostranstvo trebalo bi da
    se započinje već u Srbiji, u Ministarstvu za rad i zapošljavanje. I sam
    ministar Aleksandar Vulin je za medije izjavio da se većini agencija
    koje vode radnike na rad u inostranstvo ne može verovati.

    Bilo bi dobro, kada bi domaćim propisima firmama poput Flaj Flaja
    bilo zabranjeno da posreduju u sklapanju radnih ugovora koji su lošiji
    od onoga što propisuje naš Zakon o radu (koji takođe ne valja)

    1. xcvbnm каже:

      mrzi meda citam sve, ali je ocigledno da koja glupaca pristane na sve kao fol uslove, pristace i na gore, da bude robinja najverovatnije seksualna, i to je i sustina ovog testiranja, koliko je devojka spremna da istrpi, jer ce tamo tek da trpi

    2. pERA каже:

      Strasno!

Коментари су затворени.