Прочитај ми чланак

НОВА ЕВРОПСКА ВОЈСКА као равнотежа НАТО-у и Русији

0

nato

Шеф владе Европске уније Жан Клод Јункер, познати лобиста међународних компанија, предложио је стварање заједничке европске војске на темељима војски Немачке и Француске. О овој новој идеји уједињења Европе дискутоваће се на следећем самиту ЕУ у јуну.

Жан Клод Јункер је док је био премијер Луксембурга ослободио међународне корпорације плаћања такси у њиховим отаџбинама што је повећало терет кризе на леђима обичних људи. Направио је тиме огроман скандал у Европи, многи политичари су протетстовали против постављања Јункера за шефа Европске комисије.

Да ли овај човек нарушене репутације поново ради на страни великих лобиста, овог пута за војно-индустријски комплекс?

Према Жан Клоду Јункеру, европска армија може да доста уштеди заједничком куповином развијеног оружја. Очигледно, он ствара нову екипу старих пријатеља. Грчка армија је најмоћнија у ЕУ са 1462 тенка док Немачка са друге стране има 322 тенка. Овај тим старих пријатеља ће бити у могућности да направи наруџбине за војно-индустријски комплекс Француске и Немачке.

Разлог је једноставан. Тамо је криза и нема инвестиција. Претходних неколико година око 50 процената немачке индустријске опреме није радило због недостатка наруџбина, преноси Бундестаг.

Наравно, прави разлог се не објављује. Изговори за агресивну стратегију су традиционални: “руска претња” и ослобођење од диктатуре НАТО-а (САД-а). “То би био сигнал Русији да смо ми озбиљни у очувању европских вредности.”, изјавио је шеф Европске комисије. “Уједињена ЕУ армија би служила као заштита против последица кризе у Украјини. У будућности би штитила ненатоовске земље од опасности војне инвазије.” рекао је Јункер у интервјуу за Die Welt.

Немачки официри подржавају идеју заједничке европске армије

Пројекат је одмах добио одобрење од немачког министра одбране Ursule von der Lyayen. Други немачки политичари као што су председник Међународног комитета у Бундестагу Норберт Ретген и шеф Комитета за одбрану социјал-демократа Ханс Петер Бартелс такође су подржали Јункера. Рекли су да нема потребе преговарати одједном са свих 28 држава. Према њима, може се почети са закључивањем билатералних споразума.

Немачка штампа је таккође оптимистична. Frankfurter Runschau верује да је шеф Европске комисије Жан Клод Јункер дао разумну сугестију. Новине подсећају на 1952. годину када су Француска, Немачка, Италија и земље Бенелукса желеле да створе заједничку одбрамбену армију али су француски голисти и комунисти сахранили идеју у влади.

Новине Numberger ZeitungНумбергер Зеитунг су пренеле да Европа мора да схвати да свет види Европску унију као нешто веће од економске уније. Стога Европа би требало постати независна и морално и војно како би преживела између две силе.

Вредно је споменути да су немачки медији аранжирали напад против генерала Филипа Бридлава, команданта НАТО-ових снага у Европи. Генерал је превише агресиван и недоследан у својим оптужбама против Русије. Немачки блогери верују да би стварање једне европске армије значило колапс НАТО-а јер би његово постојање било непотребно.

У овом случају САД би изгубиле контролу над Европом, јер је контрола базирана на европским војним и политичким гаранцијама. Ако Европа има своју независну армију са Француском која поседује нуклеарно оружје Британија неће морати да се придружи армији и Европа ће добити војну и политичку независност.

Име земље која је наручила план да створи јединствену војску је очигледно – то је Немачка. Земља је недавно објавила планове о повећању својих оружаних снага. Берлин троши 37 милијарди евра годишње на своје војне снаге а ове године ће повећати буџет на 74 милијарди, према НАТО директиви да троши 2 процента БДП-а на одбрану. Јункер овде прича уместо Меркелове, којој није дозвољено да буде “агресивна” према поглављу УН-а.

“Не мислим да ће Немачка ући у конфликт са НАТО-ом. Истовремено, очигледни су различити интереси. У немачкој се налази велики број америчких трупа и то је окупација у принципу. У тим условима Немачка не може да иде против НАТО-а, али би Немачка волела да покаже да је најважнија земља у ЕУ.” , рекао је за руску Правду Владимир Јевсејев, директор Центра за јавна политичка истраживања.

“Проблем стварања европске армије се појавио током евроамеричких контрадикција у војним и политичким проблемима.”, изјавио је Михаил Александров, водећи експерт Центра за војно политичке студије, и доктор политичких наука за руску Правду. Према научнику, Јункерова изјава је дипломатски притисак на САД.

“Очигледно су Европљани задовољни споразумом у Минску и не желе да их избаце из колосека док САД наставља са вођењем тврде линије”, рекао је Александров.

Јункер је сам потврдио претходно мишљење: “У погледу спољне политике, делује да нисмо озбиљно схваћени.” Ипак чак и најоптимистичнији европски федералисти не рачунају на стварање “Јункерове војске” у скоријој будућности. “ЕУ нема капацитет нити ресурсе за изградњу заједничких оружаних снага”, рекао је фински министар спољних послова Еркки Туомиоја.

Какви су утицају на Русију?

“Русија ће морати да одговори стварањем офанзивног потенцијала, чим примети војни развитак близу својих граница, попут конструкције складишта тешког наоружања које може да подразумева размештање снага НАТО-а или ЕУ. Руски одговор може да погоди балтичке државе. Ако се то догоди можемо причати о озбиљној трци у наоружању на европском континенту и целокупном погоршању безбедности у Европи”, закључио је Владимир Јевсејев.

(Правда.ру превод Маја Орлић)

5 коментара “НОВА ЕВРОПСКА ВОЈСКА као равнотежа НАТО-у и Русији

  1. zoki каже:

    Opet moramo da izbijemo NEMCE. Pa koliko puta vas moramo pobedjivati pa zar vas nije više sramota.

  2. Милутин каже:

    Требају, поново, енглезима и американцима, војска која ће гинути за њихове интересе а циљ је неосвојива Русија и Православље. Наравно ту је по обичају на првом месту немачка која је водила два рата против Руса, а најпре је Наполеон то први покушао и зна се како су завршили. Задојени и глупи немци и подјармљени и обезглављени французи ће поново одиграти светску игру зарад сатаниста: циониста, енглеза и ватикана.

  3. течић каже:

    „У будућности би штитила ненатоовске земље од опасности војне инвазије“
    прочитах и све ми је јасно.

  4. jovanovicmarko каже:

    Обрати пажњу:

    На Фејсбуку постоји страница НВО „Одбрани и подржи“, која позива
    народ на протест против АВ и власти 14. марта.

    Организатори протеста су курсисти програма Стејт Дипартмента САД за Младе
    Лидере (тако некако), по сопственом признању (пост је накнадно склоњен), чак су
    поносни на ту чињеницу. Залажу се за чланство Србије у ЕУ (сви), и НАТО (не
    сви), дакле „подвучено жутим“.

    Драган Мурар, један од организатора, на свом ФБ профилу имао је инфо (можда је
    склоњен) да је био прошле године у Либији, и то на југо-истоку земље, уз
    границу са Египтом, у месту Al Jawf, вероватно да бере љубичице по Сахари
    (претпостављам да је повезан са терористичком организацијом Срђе Поповића
    „Канвас“, бивши „Отпор!“) !

    Организатори позивају народ да се скупи 14. марта на протест против власти,
    представљају се као „грађани“, и наводно неће бити говорника из партија.
    Све ми смрди на прошлогодишњи БиХ лажни протест „народа против
    политичара“ који је доживео фијаско пошто се Срби из РС, против којих је у
    крајњој инстанци овај протест био и планиран, нису навукли на ону превару!

    Многи родољубиви Срби су се навукли на ову превару, пошто се организатори
    труде да звуче „патриотски“.

    Поделите инфо…

    п.с. нисам за ав и снс, само желим да отворим очи људима да постоје лажни
    родољуби и да је велика смутња око ових протеста….

  5. C.M. каже:

    AMERIČKI NEZAVISNI MEDIJI: Ruski Rat i Agresija u Ukrajini? To je naučna fantastika! Evo dokaza…

    Nema ruske agresije i nikada nije bilo ruske agresije!

    Sve vrste dužnosnika optužuju Rusiju za agresiju u Ukrajini.

    Je li to istina? Nije. To je fikcija.
    To je velika laž. To je preširoka tvrdnja apsurdna tvrdnja, smiješna
    tvrdnja, nestvarna tvrdnja. Rusija i Rusi su bili uključeni u nekim
    aspektima u Ukrajini, ali samo bujna mašte može takav angažmanom nazvati
    agresijom, piše InfoWars.com

    Da se stvarno dogodila ratna agresija,
    ne bi se mogla sakriti zbog opsega tipične ratne agresije koja je vrlo
    velika. Fotografski dokaz za to bi bio porazan. I nikakav dokaz o tome
    nije objavljen u medijima od strane tužitelja Rusije.

    Što je još važnije, sukob bi se trebao
    prikazati kao ničim izazvan napad, a ne obrambeni rat. To također nije
    dokazano od strane tužitelja Rusije.

    Naša briga ovdje je fikcija ili naučna fantastika koja se sve više propagira.
    Graniči sa ludilom. On igra u rukama najgore vrste “odvjetnika” rata.
    Ona zasljepljuje svi zabrinute ljude. Ona je iracionalna. Ona
    uspostavlja auru javnih laži i mitova koji rezultiraju velikim neznanjem
    i neistinama. Ona proizvodi grozne rezultate koji mogu postati još
    mnogo gori.

    Cilj laži koja se vrti oko
    demoniziranja Rusije nije da odaberete stranu u ukrajinsko-ruskom
    problemu, već da uključite Ameriku u problem.

    Kako stvarna ratna agresija izgleda?

    Ovdje su neki značajni primjeri. Nisam
    konzultirao vojnu povijest da bi dobio precizne brojke. Ne trebamo
    odrediti sasvim točnu brojku na osnovu koje se može sukob u Ukrajini
    nazvati “ratna agresija” ili “rat”. To je odmah vidljivo racionalno
    promatraču da ruski angažman u Ukrajini, bez obzira na to da li ili ne
    nalikuje na napad na Ukrajinu, je vrsta napada koji ne definira stvarnu
    ratnu agresiju.

    Nije nepoznato da ponašanje ljudskog
    stada može spoznati da divlji netočni mitovi i iracionalno uvjerenja
    može biti široko propagirano kroz populaciju i djelovati na tu situ. Mit
    ruske agresije u Ukrajini je vrhunski primjer.

    RATNA AGRESIJA – SJEVERNA KOREJA

    Sjeverna Koreja napala Južnu Koreju.
    24. lipnja 1950. godine, a Sjeverna Koreja napala s više od 90.000
    vojnika i 150 tenkova. “Također, do sredine 1950. godine,
    sjevernokorejske snage su brojile između 150.000 i 200.000 vojnika,
    organizirane u 10 pješačkih divizija, jednu tenkovsku diviziju i jednu
    zračnu diviziju, s 210 borbenih zrakoplova i 280 tenkova, koji su bili
    raspoređeni prema ciljevima i teritoriju. Njihove snage su uključivale
    274 T-34-85 tenkova, oko 150 Yak brzih lovaca, 110 bombardera, 200
    topova, 78 Yak trenerskih zrakoplova, a 35 izviđčkih zrakoplova.”

    Što je Rusija učinila u Ukrajini da se usporedbi s ovim?

    RATNA AGRESIJA – NJEMAČKA/POLJSKA 1939.

    Njemačka je napala Poljsku sa sjevera,
    juga i zapada u rujnu, 1939. “Dana 1. rujna 1939. Njemačka je napala
    Poljsku. Poljska vojska je poražena u roku od tjedna od invazije. Od
    Istočne Pruske i Njemačke na sjeveru i Šleske i Slovačke na jugu zemlje,
    njemačke jedinica, s više od 2.000 tenkova i više od 1.000 aviona,
    probile su poljsku obranu duž granice i napredovale su prema Varšavi u
    masivnom kružnom napadu”.

    Drugi izvor kaže da je 2.315 zrakoplova
    bilo uključeno u napad: “Zrakoplov je odigrao važnu ulogu u kampanji.
    Bombarderi su napali gradove, što je uzrokovalo velike gubitke među
    civilnim stanovništvom kroz teror bombardiranja i širenje straha.
    Luftwaffe snage su se sastojale se od 1.180 lovaca, 290 Ju 87 Stuka
    bombardera, 1100 konvencionalnih bombardera (uglavnom Heinkel He 111s i
    Dornier Do 17S), te asortimana 550 transportnih i 350 izviđačkih
    zrakoplova. Sve ukupno, Njemačka imala blizu 4000 zrakoplova, većina
    njih su bili najmoderniji. Snaga od 2.315 zrakoplova je sudjelovala u
    operaciji [operaciji Fall] Weiss.”

    Napad Njemačke je bila prava ratna agresija.

    RATNA AGRESIJA – IRAK 2003.

    Sjedinjene Države napale Irak u ožujku
    19. ožujka, 2003. dok Irak nije izvršio oružani napad na SAD. To je bila
    istinska američka ratna agresija. “Četiri zemlje su sudjelovale s
    vojnicima tijekom početne faze invazije, koja je trajala od 19. ožujka –
    9. travnja 2003. Sudjelovali su u ovoj agresiji vojnici ovih zemalja: Sjedinjene Američke Države (148.000), Velika Britanija (45.000), Australija (2000), te Poljska (194)”.

    Također, “Američko Središnje
    zapovjedništvo je izvjestilo da je od 30. travnja 2003. godine, bilo
    ukupno 466.985 američkih vojnika u operaciji “Iračka sloboda”. To je
    uključivalo ove brojke: USAF 54.955; USAF Reserve 2084; Zračna
    Nacionalna Garda 7.207; USMC 74.405; USMC Rezervisti 9.501; USN, 6.1296
    (681 su članovi američke Obalne straže); USN Rezervisti, 2.056; i
    američka vojska 233.342; US Vojne Rezerve 10.683; i vojna Nacionalna
    garda 8.866.”

    Opseg ove ratne agresije, poput
    Sjeverne Koreje i Njemačke, bio je ogroman. Agresivni ratovi su veliki
    događaji. Država obično ne pokreće agresiju osim ako ne namjerava
    pobijediti i osvojiti i to obično zahtijeva znatne snage, osim ako je
    protivnik mnogo manji. Vidjeli smo da je čak i protiv Paname, SAD
    koristio puno veću vojnu snagu.

    Osim toga, napadu na Irak 2003. je
    prethodilo bombardiranje iračke zracne obrane tijekom 2001-2002 i
    infiltracije CIA specijalnih postrojbi. “Divizija CIA posebnih
    aktivnosti (SAD) paravojni timovi su ušli u Irak u srpnju 2002. godine
    prije invazije 2003. Nakon što su se na terenu pripremali dolazak
    američkih vojnih snaga. Američki timovi su onda u kombinaciji sa
    specijalnim snagama američke vojske organizirali Kurdish Peshmerga.”

    RATNA AGRESIJA – LIBIJA 2011.

    U 2011. godini, NATO je napao Libiju.
    Libija nije napala niti jednu zemlju članicu NATO-a. Ovu ratnu agresiju
    su nazvali “vojnom intervencijom” u članku Wikipedije. Ovaj rat je
    uključiva zračni i raketni napad, pomorske snage i pomorsku blokadu, CIA
    operativce, te britanske i francuske specijalne snage na terenu”. ”
    Akcija je uključivala NATO zrakoplove – upravljane od strane SAD-a,
    Francuske i Velike Britanije – oko 18.000 naoružanih letova tijekom
    kratke vojne kampanje, ispaljeno je 7.600 raketa. Maleni dio tih
    oružanih misija – 250 ukupno – su letjeli dronovi. Američki Predatori su
    imali 145 napada iz zraka, prema brifingu Ministarstvu obrane
    objavljenom u listopadu 2011. “

    NATO-ove snage koje su napale Libiju su
    bile značajne. Više od 212 zrakoplova sudjelovalo je, kazali su
    ne-američki izvori. Brojevi američkog zrakoplova ne pojavljuju u
    Wikipedia članku: “Sjedinjene Države su rasporedile pomorske snage od 11
    brodova, uključujući amfibijski ratni brod USS Kearsarge, amfibijsko
    transportno pristaništa USS Ponce, raketni razarač USS Barry i USS
    Stout, nuklearna podmornica USS Providence i USS Scranton, podmornica sa
    krstarećim raketama USS Florida i amfibijski brod USS Mount Whitney.

    Dodatno, A-10 jurišni zrakoplovi, B-2
    bombarderi, AV-8B Harrier, EA-18G zrakoplov za elektroničko ratovanje,
    te kako F-15E i F-16 zračni lovci – su uključeni u akciju nad Libijom.
    U-2 izviđački zrakoplovi su stacionirani na Cipru. Dana 18. ožujka, dva
    AC-130Us stigla su u RAF Mildenhall kao dodatni tanker zrakoplov. Dana
    24. 2. ožujka E-8Cs je stacioniran u Vojnu napadnu bazu Rota u
    Španjolskoj. SAD je također koristio MQ-1 Predator UAVs za napade na
    ciljeve u Libiji 23. travnja.”

    Ostali pomorske snage su također bile
    uključene, i tako dalje, bez mašte se ni probiližno ne može Rusko
    sudjelovanje u Ukrajini usporediti ni s ovom libijskom “vojnom
    intervencijom”.

    RATNA AGRESIJA – PANAMA 1989.

    Konačno, još jedna nedavna američka
    invazije koja se ne smije zaboraviti. SAD je napao Panamu 20. prosinca
    1989. Panama nije napala SAD! Koji je bio opseg ove agresije?

    “Vojni upad u Panami je počeo 20.
    prosinca 1989. godine, u 1:00 ujutro po lokalnom vremenu. U operaciji je
    sudjelovalo 27.684 američkih vojnika i više od 300 zrakoplova,
    uključujući C-130 Hercules, AC-130 Spectre helikopteri, OA-37B Dragonfly
    izviđački i napadni zrakoplovi, C-141 i C-Starlifter 5 Galaxy strateški
    transporteri, F-117A Nighthawk stealth zrakoplovi, AH-64 Apache
    helikopteri za napade”.

    Ratne agresije su uključivale
    isprovocirane napade sa nagomilavanjem vojnih snaga značajne veličine.
    Oni su vrlo često prethodili političkim pitanjima, zahtjevima, a ponekad
    i vojnim sukobima. Napadi su jasni i nedvosmisleni. Niti jedan od tih
    karakteristika se nije dogodio s Ukrajinom i Rusijom. Način na koji je
    nastao sukob je sasvim drugačiji. Rusija nije stvarala zahtjeve prema
    Ukrajini kao Njemačka prema Poljskoj, ili kao što je to SAD prema Iraku.

    Osim ističuće veličine i opsega stvarne
    ratnim agresije, poput brojčanih činjenica koje su gore navedene,
    moralni element se treba uzeti u obzir kako bi se pokazalo da je
    invazija agresija i nije učinjena u nužnoj obrani. Američka opravdanja u
    slučaju Paname su jednako slabašna kao i u slučajevima Iraka i Libije.

    Služben američko opravdanje za invaziju
    je artikulirao predsjednik George HW Bush u jutro 20. prosinca 1989.
    godine, nekoliko sati nakon početka operacije.

    George H.W. Bush navedena četiri razloga invazije (vojne agresije):

    “Očuvanje života američkih građana
    u Panami. U svom priopćenju, Bush je tvrdio da je Noriega objavio ratno
    stanje između SAD-a i Paname te da je on prijetio životima od oko
    35.000 američkih državljana koji žive tamo. U to vrijeme su bili brojni
    sukobi između američkih i panamskih snaga; jedan marinac je poginuo
    nekoliko dana ranije.”

    “Obrana demokracije i ljudskih prava u Panami.”

    “Borbi protiv trgovine drogom. Panama je postala središte za pranja novca od droge i tranzitna točka za krijumčarenje droge u SAD i Europu.”

    “Zaštita integriteta Torrijos-Carter ugovora.
    Članovi Kongresa i drugi u političkom establišmentu tvrdili su da je
    Noriega prijetio neutralnosti Panamskog kanala i da SAD ima pravo na
    temelju ugovora intervenirati vojno da bi zaštitio kanal.

    No, ako je neki branitelj SAD odluči
    prihvatiti jednu ili više od tih opravdanja, kako bi rakao da američka
    invazije Paname nije bila agresija, a zatim na isti način taj američki
    branitelj ne može reći da je ruska aktivnost u istočnoj Ukrajini ratna
    agresija.

    Rusija može reći sa nekim opravdanjem
    da brani živote etničkih Rusa u istočnoj Ukrajini od bombardiranja i
    napada od strane ukrajinskih snage sa zapada. Rusija pruža utočište
    tisućama izbjeglica. Rusija može tvrditi da je u obrani demokracije,
    samoodređenja i ljudskih prava u istočnoj Ukrajini.

    Cijela ova rasprava oko ratne agresije i
    njegovih karakteristika ne spominje američko uplitanja u Ukrajini koja
    je pomogla srušiti vladu, a zatim pomogla ustoličiti novu i agresivnu
    vladu da poduzme ured. SAD se bavi subverzijama. Rusija isto tako je
    optužena za subverzije u Ukrajini. Subverzija nije agresija. Subverzija
    ne uključuje oružane napade. Ona koristi različite metode kako bi
    preobrazila, promijenila ili zamijenila društveno-politički sustav.
    Subverzija je druga stvar i teško je procijeniti, pogotovo kada su dvije
    velike države poput SAD-a i Rusije uključene.

    Naša glavna briga je ideja oko toga da je Rusija angažirana u ratnoj agresiji.

    Očito da ljudi koji vode Ukrajinu
    nemaju problema da se uz prepruku SAD i NATO naoružaju ukrajinske snage
    koje su postale jako uključene u pokušaju da spase svoje ukrajinsko
    gospodarstvo. Oni nemaju problema u upiranju prstom krivnje u Rusiji, i
    nema problema kada se govori o o ruskoj agresiji. Njihova pretpostavka
    ruske agresije ih dovodi do “vojne potpore za odvraćanje od daljnje
    agresije”.

    “Ruska agresija” je povod za povećanjem
    američkog angažmana u Ukrajini, što je glupo pravilo koje treba
    izbjegavati bez obzira na opravdanje za miješanje koje je izmišljena.
    Ruski ratna agresija je imaginarni povod. Učeni i iskusni muškarci i
    žene, koji se oslanjaju na taj argument, ne daju preporuke na temelju
    ovog imaginarnog razmišlja o smislu agresije i oko navodne ruske
    agresije.
    Nema ruske agresije i nije nikada bilo ruske agresije.

Коментари су затворени.