Прочитај ми чланак

ОБАРАЊЕ Ф-117А – ПРЕКРАЈАЊЕ ИСТОРИЈЕ: Војни врх на челу преваре

0

Од мајстора механичара до Заменика Начелника Генерал Штаба 

Војни врх на челу преваре – 1. Део

Књига “Пад ноћног сокола” требала је да послужи искључиво у циљу афирмације успеха бившег 3.рд ПВО ,250.рбр ПВО,Војске Србије и Министарства одбране. Издавач књиге је Медија центар “Одбрана”,аутор пуковник Славиша Голубовић запослен у војнообавештајној агенцији Министарства одбране. Стручни рецензент књиге је Јовица Драганић,пензионисани генерал-потпуковник,бивши заменик начелника Генералштаба Војске Србије.

А ко сам ја? Ја сам ратни заменик команданта 3.рд ПВО,потпуковник Ђорђе Аничић, једини официр који није унапређен у виши чин као члан борбене послуге која је оборила Ф-117А,са одличном ратном оценом кога је одликовао председник Републике Србије ратним одликовањем. Официр чија је јединица ратовала свих 78 дана рата,имала успеха на ратишту после рата мимо Закона о Војсци смењен са дужности и постављен на формацијско место нижег чина. Ко се то и зашто играо са официром? Држава ме казнили што сам је бранио. 

У више изјава у књизи “Пад ноћног сокола”  приказан сам у у лажним околностима,стављан на места где уопште нисам био,проглашаван неодговорним замеником команданта,моје идеје и радње приписиване су другим лицима. Проглашен сам другим помоћником руковаоца гађања који не постоји у Упутству за борбени рад, што ће рећи да нисам члан борбене послуге која је оборила Стелт. Да ли је то баш тако? Шта каже књига,а шта документа?

Пођимо редом: ПРВА превара:

У изјави на страницама 313-315 механичара за возила точкаше Миленка Голубовића стоји да га је бомбардовање 24.марта 1999.године затекло негде на путу између ватреног положаја према Бечмену  и центра села Јаково .Цитирам:“…

Нисмо успели да дођемо ни до центра села кад је бомбардовање почело…У центру села,усмерени ка изласку према Бечмену,стајао сам заједно са Жугићем,Тепавцем,Јовићем и Аничићем. Жуле предлаже Аничићу да одемо до положаја и да видимо да ли су преживели људи које смо тамо оставили. Он и ја били смо одлучни у томе,али нисмо отишли јер је потпуковник Аничић,на предлог мајора  Матијевића из команде 250.рбр, одлучио да не идемо. Матијевић је рекао да “на положају све гори”. Убрзо смо се упутили ка Шимановцима, где је дивизион већ посео положај…”

Прилог: његова изјава

Прилог: Анализа његове изјаве је на мапи

Очито је у горњем набрајању ко стоји у центру Јакова заборавио не мајора,већ потпуковника Матијевића,јер ако није ту како је могао нешто да предлаже. Да ли је ова изјава тачна? Није,а ево и зашто:

1. Дивизион је сигнал “Ваздушна опасност” добио у 19.30ч. Пренео сам сигнал командиру страже воднику Денчеву и разговарао са њим. Сем страже у то време на ватреном положају (ВП) није било никог.

2. Прва експлозија на ВП је била у 20.06.ч па испада да је мајстор путовао неколико километара од ВП до центра села 36.мин

3. У центру села Јаково не стоји нико. Тепавац уопште није у јединици. Тог момента налази се стотинка  километара даље у селу Ориду код Шапца. Јовић је у 20.05.часова пре прве експлозије напустио касарну заједно са Стоименовим и Варгом. Дакле они су већ отишли ка  резервном ватреном положају у Шимановцима. 

4. Ја сам у касарни,а не у селу, заједно са мајором Дотлићем,заставником  Мијалковићем,заставником Жугићем, заставником Барвалцем,мајстором Голубовићем (писцем изјаве) и војником Маљковићем. 

5. Из касарне сам кренуо заједно са Жугићем,Барвалцом мајстором Голубовићем и војником Маљковићем око 20.15 часова ка ватреном положају у Шимановцима.

6. Друга експлозија  на ватреном положају нас је затекла на почетку фарме свиња на изласку из Јакова пар километара даље од центра Јакова око 20.15-20.20 часова где нам се покварио ФАП и ту остају Голубовић и Жугић.Трећа експлозија мене и војника Маљковића затиче на скретању према Бечмену.

7. Нигде успут нисмо срели,стајали нити разговарали са потпуковником Матијевићем за кога каже да ми је предложио да не обилазимо бомбардовани положај и људе на стражи. 

Шта каже запис у службеној радној бележници?

Прилог: запис службене радне бележнице за дан 24.03.1999.године

Из записа у службеној радној бележници на страници 89 недвосмислено се види где се ко налази,ским и када напушта касарну у Јакову,те где и у које време долази до експлозија на ВП (укупно 3.). Запис у потпуности негира сећање или лошу намеру механичара Голубовића. 

А шта каже потпуковник Матијевић на овако тешку оптужбу мајстора механичара за возила точкаше?

Прилог: Изјава потпуковника Матијевића оверена на суду

Изјава сама по себи довољно говори и нећу је коментарисати.

Дакле аутор књиге “Пад ноћног сокола”пуковник Голубовић Славиша је већ у изјави мајстора механичара за возила точкаше,на самом почетку рата, од мене као заменика команданта и двојице потпуковника из предпостављене команде 250 ракетне бригаде (Матијевића и Стојачића јер су били заједно на задатку) направио неморалне и неодговорне официре и јавно објавио лажи.Но ту није крај лажима.

У наредним записима читалац ће сазнати комплетну превару.  Штампајући књигу са лажним садржајем Министарство одбране  је оштетило будзет Републике Србије и ненаменски потрошило новац пореских обвезника у износу од 237.400,00 динара колико је коштало штампање комплетног тиража књиге. Књига је промовисана у дому војске у Београду и Нишу,војној академији и по одобрењу бившег Министра одбране госпдина Ђорђевић Зорана бесплатно подељена академцима смера противваздушне одбране.

Војска се потрудила да научи младе официре “правим” моралним вредностима. На предлог Управе за односе са јавношћу аутор је сам или заједно са директором Медија центра “Одбрана” пуковником Карапандзин Стевицом гостовао на многим тв станицама. Промовисао је књигу широм Србије и у Републици Српској иако је Министарство одбране било упозорено да је књига фалсификат историјског догађаја. Ко је за то одговоран ?

Председник Удружења ратних ветеран 3.рд.ПВО

“СЛОБОДНО НЕБО СРБИЈЕ”

Ђорђе Аничић

18 коментара “ОБАРАЊЕ Ф-117А – ПРЕКРАЈАЊЕ ИСТОРИЈЕ: Војни врх на челу преваре

  1. Milisav Jovanovic каже:

    Dragi naš kolega i ratni druže Đorđe,

    Obraćam ti se ovako, ili bi možda više voleo da ti kažem izuzetni, nepogrešivi i savršeni, jer tako se predstavljaš i osećaš već duže vreme. Dugo godina unazad vodiš tvoje bitke, što je tvoje legitimno pravo. Da li si u pravu ili nisi, nije bitno, imao si i imaš pravo na svoje mišljenje, iako se velika većina nas sa tobom ne slaže. Ipak, nismo te nikada jasno i glasno demantovali. A i kada ti malčice protivurečimo, na slovo koje ti se ne dopada reaguješ burno, peniš i krećeš u hajku, ne birajući sredstva. Udaraš po tvojim ratnim drugovima bahato i bezobzirno. Iznosiš neistine i prljavštine, opanjkavaš, kudiš, olajavaš, spopadaš, mrcvariš i što je najgore povremeno i pretiš.

    Ne dozvoljavaš drugima da imaju svoje mišljenje, stav i sećanje, a ukoliko se razlikuju od tvojih stavova ili od onog što si im ti namenio kao ulogu, napadaš brutalno i momentalno.

    Istina je za tebe samo jedna, ona koju su ti umislio ili odredio za zvaničnu, kao u diktaturi. Sve lepo je u prvom licu jednine (ja, pa ja), a drugi su svakakvi, a najčešće nikakvi. A da li je baš tako i da li si ti uopšte profil čoveka i oficira koji ima pravo da morališe bilo kome? Nije i nisi, a evo i zašto:

    1. Već dugo falsifikuješ događaje iz prošlosti i po tome se ne razlikuješ od onoga zbog koga se ljutiš sve ove godine. Samo što se on posle nekoliko opomena povukao, a ti pomislio da je to prostor i prilika za tebe i da „vožd“ mora postojati, pa i dalje teraš po svome. „Smena“ nije ratni dnevnik, isti nije ni postojao, jer ga nisi ni vodio, iako je to bila tvoja dužnost. Ti si zapisivao samo svoje impresije i zabeleške u svoju radnu beležnicu. Šta si pisao, ono što je zaista bilo ili kako si želeo da bude, nije
    ni bitno, ali takvo, samo tvoje pisanije, nije i ne može prerasti u zvanično, niti postati stav jedinice i vojske. Obmanjuješ javnost kako je to prepis zvaničnog dokumenta. A ne pitaš se zašto se od takvog „vojnog dokumenta“ gade svi ozbiljni pripadnici diviziona i komande brigade? Zašto tvoju knjigu prezire svako ko drži do ljudskosti struke i oficirskih kodeksa i zašto niko od eminentnih predstavnika raketnih jedinica PVO nije stao iza nje.
    Možda ti zavidimo? Ili smo svi šarlatani, ti apostol, a „Smena“ sveto pismo. Deset puta si originalni tekst iz radne beležnice prekucavao i filovao novim, po tebe povoljnijim sadržajima. U prvoj verziji tvog prepisa (ne brini, imamo kopiju) o F-117 nema više od nekoliko rečenica, pisanih iz ugla nekog
    sporednog posmatrača, jer tada sebe nisi tako ambiciozno ni video u tom događaju. Koju godinu kasnije u tvojoj knjizi o F-117 ima puno više, a i tvoja uloga je ojačala, sve u proporciji sa tvojom taštom, ambicijom i bezobrazlukom.

    Tvoja uloga 27. marta je jadna i sramna. Kada su svi „jurišali“ na F-117, ti si pozivao da se vrate nazad (skini, skini) i za tu defanzivu očekuješ čin. Guraš po kabini i premećeš članove posluge, vršiš nasilje nad pravilima, kako bi sebe pozicionirao kao značajnog igrača, ali uzalud, tebe u posluzi suštinski nema, osim kao remetilačkog faktora. Dva pomoćnika, dva rukovaoca, pa da to tako treba, i Rus bi to propisao! Čak i desetar zna da Vojsku drže jednostarešinstvo, subordinacija i jedinstvo komandovanja, a ti si zamenik i potpukovnik koji je promovisao vojnički nered i nedisciplinu. Možeš na njega da se ljutiš koliko hoćeš, ali on je ipak imao hrabrosti da nastavio
    borbeni rad, svesno rizikujući da dobije po glavi protivradarsku raketu, uprkos tvojim vapajima. Objektivno, ti si lice koje se samo zateklo u kabini te večeri. Bez ikakve stvarne uloge. Sve bi bilo isto i bez tebe.
    Tehničko-tehnološki nisi imao, niti si obavljao bilo kakvu funkciju, osim što si neovlašćeno u risustvu starijeg pozivao na prekid rada što je disciplinski, a možda i krivično kažnjivo.

    A galamiš za trojicu. Snimaš TV emisije, sve u prvom licu jednine. Lično sam ovo, lično sam ono. Sramno. Kasnio si na smenu jer si svratio kod tašte, kao i mnogo puta tokom rata. I on je imao svoje trenutke. Malo se razlikujete, jer obojica manipulišete ljudima i događajima, samo on sa više stila, a ti se valjaš po blatu, vukući i druge. Zapitaj se, da li su vaši potčinjeni imali takvu „privilegiju“ ili bolje reći mogućnost zloupotrebe. Ne, nisu. Ali ti se toga čak i ne stidiš. S ponosom pišeš o ranom povrću kod Milana i Nade, tuširanju i čistoj posteljini. Pisao si i o seksu sa Brankom, ali to nisi stavio u „Smenu“. Verovatno je i to obavezni deo ratnog dnevnika jedinice, zašto li si te detalje cenzurisao. Toliko o kodeksima. Kada je 27. marta sve prošlo, opet si otišao ili bolje rečeno vratio se, znaš već gde!

    2. Reč dve o hrabrosti. Dan, dva pred obaranje F-117 u kanalu na VP Šimanovci si paničio i širio defetizam, „što mi da ratujemo, za koga“ i tome slično. Niko te nije prijavio. Kada su ti predlagali da uključimo P-18 i grunemo dve rakete na prvo što naiđe, kategorički si bio protiv dok ne dođe
    naređenje odozgo. A njega nema, jer nema ni veze. Tako ti je bilo lakše. Plašio si se u kabini. Izbegavao si je. Najviše balvana si stavljao na deo oko VIKO-a, tamo gde sediš ti. Svi ciljevi preko 17 bili su daleko, oni od 16 preblizu. I tako, jedno 3 do 4 izlaska na antenu tokom rata. Malo, da bi se toliko hvalisao! Tada su ti se smejali i oni koji te sada podržavaju. Pitaj zemljaka Maletića, kakve je šale pravio sa tobom, kao glavnim likom. Paničio si i 11. maja. Bio si izgubljen i dezorijentisan, pa se i ne sećaš kako je zaista bilo ili opet svesno falsifikuješ događaje u svoju korist. A seti se, kada si izašao iz kabine, otišao si ili pobegao u izviđanje narednog VP, možda opet kod Milana i Nade, jer taj položaj je najčešće izviđan i posedan tokom rata, a i najbliži tog dana. Nisi smeo da se vratiš ponovo u kabinu, a na obeleženom položaju, očekujući laserske bombe, ostali su tvoji saborci na čelu sa Borisom, koga potcenjujete obojica, a vadio vas je čitav rat.

    Kada god se tehnika prevodila, nikada nisi bio na položaju. A što se tiče streljačkog voda, jesu te
    sklonili sa namerom, samo neće da ti kažu. Ali da se ne lažemo, i tebi je to tada odgovaralo, ne znamo što se sada kao nešto ljutiš.

    3. Zamisli da se u nekoj od tvojih emisija, na nekoj od tvojih televizija, važan i pun sebe sretneš sa nekim od oficira koji su ratovali na Kosovu i Metohiji, na Košarama na primer, i kažeš da si tokom rata nabavljao bonove za gorivo tvojoj Danki, da si gostovao u tazbini nebrojeno puta tokom rata, da si se vozikao službenim kecom, da si ženu slao na vrata generalima da mole da dobiješ čin pukovnika i tome slično. Šta bi rekli? Ništa samo bi u čudu zaćutali, belo gledali, prosto ne verujući. A ti ne bi ni pocrveneo, sam sebi dovoljan. Ili bi nastavio da se žališ na baterije za lampe i mokre čizme.

    4. Pljuješ po starešinama iz pretpostavljene komande. A svi oni su časniji ljudi i bolji raketaši od
    tebe. LJudi koji su službi i profesiji dali sve od sebe. A znaš li koliko si puta u isto vreme bio na bolovanju. Znaš li kakva te reputacija prati od Skoplja do Jakova. Ili misliš da si odjednom postao stručnjak, zasijao kao svetac i da je sve zaboravljeno, ako si ti sebe i svojih nedostataka ikada i
    bio svestan. Tebe da se stidi Stanković i ljudi koji nijednom nisu otišli kući tokom rata!!!! Analiziraš njihov rad i greške, po principu „posle bitke svi generali“. I treba, kada oni nisu tebe analizirali, a imali su osnova da te reše još u prvih deset dana rata. Povređen i besan vitlao si pištoljem u Bečmenu 20. maja, ali ipak dovoljno koncentrisan da otuđiš uniformu namenjenu za jednog odlikovanog pripadnika. Potcenjuješ druge divizione, sipaš so na ranu ljudima koji su ratovali i sahranjivali svoje drugove tokom rata. Daješ svoja tumačenja pogibija i ponovo uzbunjuješ orodice.

    A kada si trebao od farme da skreneš do položaja, da vidiš je li tvoja straža izginula ili ima još neko živ, naredio si ne trepnuvši: pravac Šimanovci. I mehaničar za m/v je imao izgrađene kodekse, samo ti nisi. I opet oni paze, biraju reči, čuvaju ti obraz, a da li ti čuvaš obraz bilo kome?

    Ljutiš se zbog svedočenja tvojih ratnih drugova, tretiraš ih kao da su maloumni ili maloletni. A zamisli da su sve rekli, kao što bi ti o njima. Nisu, jer sve kuće i porodice imaju i lepe i ružne trenutke, a samo ti si odlučio da sebe opereš i uzdigneš do sveca, a druge oljagaš. Samo je tebi tako savršenom bilo teško, a opet jedino si ti ostao neshvaćen. Agresivan si i privatno, i to ima u službenim beleškama jedinice. Napadaš i maltretiraš ljude bez osnova, sve dok jednom ne platiš, a
    onda ćeš da se smiriš i postaneš parlamentaran.

    Ako imaš obraza, ućuti i ne progovaraj više.

    Sve si kredite potrošio, svo strpljenje iscrpeo.

    Milisav Jovanović

  2. tomahawk каже:

    Ovi ludaci ima da se na kraju pokolju ko je srusio onu americku kantu…
    sto vreme vise prolazi sve ce vise biti budala koje ce da se busaju u grudi i vicu Ja sam mu hebo mater… Za pedeset godina ima da bude prica kako je neki srpski pijani heroj zajahao Nevu i navodio je na nocnog sololica… Djiha…..

    Evo, prave istine – oborio ga je onaj zastavnik Zafrkanovski iz serije Selo gori a baba se kreshe.

    p.s.Nosite se u tri lepe p. materine.

  3. Лав Јеленовић - БИП каже:

    Иако је био невидљив, одмах га цигани пронађоше кад је пао? Ја са овим наочарима не бих видео ни онај „Hercules“.

  4. тек успут каже:

    ПРЕВАРА!????
    Каква бре превара!?
    Јел’ „невидљиви“ оборен? – Јесте!
    Јел’ га оборила НАША- СРПСКА- ПВО? – Јесте! ТАЧКА!

    Дакле, преваре нема. А то што сада раде сујете, па и по цену да попљују јединствен успех у свету, то је тек превара јер се дешава крађа и прекрађа нечијих стварних заслуга. „Господо“ официри, сви ви који присвајате туђе заслуге, нека вам служи на част и образ…уколико ви то имате. А рекао бих да немате. Пљуц.

    1. моћни Ђоле Јанговић каже:

      Није бре. Пао је услед техничког квара на оба мотора…

    2. тек успут каже:

      Хаха…а и урекао га амерички оружар који га је опремао јер има урокљиве очи :)

    3. Mile Tranzicija каже:

      Puk’o dihtung, pomesao ulje I vidu…

  5. Херцеговина каже:

    Kуку нама међу вама, у злу добро чекајући!!!

Коментари су затворени.