Прочитај ми чланак

Папа проглашава Степинца за свеца!

0

alois_stepinac-270x300

Вест да ће папа Фрања прогласити ускоро кардинала Алојзија Степинца (1898-1960) за свеца, будући да је Степинац већ у статусу „блаженог“, проширила се Католичком црквом у Хрватској уочи овогодишњег Степинчеве годишњице смрти 10. фебруара.

Цели процес канонизације Степинца је довршен, с црквене стране све је документовано јер је испитан његов допринос „чудесним“, тј. натприродним оздрављењима и сада се само чека на резултате научне верификације.

Вест о завршетку канонизације, како оцењује загребачки Вечерњи лист, могуће је да ће вечерас објавити у Риму кардинал Ангело Амато, префект Конгрегације за проглашење светих.

Степинац је, иначе у очима Цркве, борац против два тоталитаризма – нацистичког и комунистичког – те је, како сматрају, због свога неодступања од еванђеља свој живот скончао мученичком смрћу.

(Вечерњи лист)

8 коментара “Папа проглашава Степинца за свеца!

  1. gagom каже:

    Логично,(не)човек Степинац је цео свој живот радио по инструкцијама Ватикана па је ред да га награде!Ко се томе чуди,необавештен је!

  2. Dusan Bukovic каже:

    Priredio: Dusan Bukovic

    Dr Stevan D. Trivunac
    objavio je u “Srbiji” od oktobra 1980, izuzetno znacajan clanak pod
    naslovom “Mi Srbi i Stepinac” kao
    odgovor Lazaru Prokicu iliti
    “R. Orakom” kako je obicavao da se potpisuje… (Vidi:
    Stevan D. Trivunac, Mi Srbi I Stepinac, Srbija,
    oktobar 1980, Fruitland, Ont.,
    Canada). Inace, Lazar Prokic se obrtao od komuniste do naci-fasite. Jedno
    vreme je radio u nemackom nacistickom Institutu anti-kominterne u Berlinu ( DEUTSCHES
    ANTIKOMMUNISTISCHES INSTITUT). Zatim
    u nacistickom Obavestajnom birou
    (PRPAGANDA STAFFEL). Takodje,
    Prokic je radio i za
    nacisticki “naucni” institut u Beogradu (
    DEUTSCHES WISSENSCHAFLICHES INSTITUT). Prokic je radio i za Broza u vreme Informbiroa, kada je stekao i njegovo poverenje. Posebno preko
    svoje supruge i njene rodbine koja
    je sa Brozom odrzavala vezu. Kada se situacija sa informbirovcima smirila, Prokicu je jugoslovenska Udba dodelila
    novu misiju, da stupi
    u vezu sa sefom
    “jugoslovenske” sekcije na radio
    stanici “Deutsche welle.”
    Sve ostalo je poznato. Prokic nije jedini Srbin koji je branio Pavelicevog nadbiskupa Stepinca. Stepinca je branio i Brozov doglavnik Milovan Djilas ( Vidi: Davor Soha i Slobodan Ignjatovic, Zasto Djilas brani Stepinca, Politika
    Ekspres, Beograd, 5. Jul 1989). Takodje, Stepinca su branili raskolnicki vladika Dionisije
    Milivojevic i pop
    Andrej Dimitrijevic (Vidi: Zagreb
    trial called by Orthodox bishop attack on religion, The Pittsburgh catholic, 31. October 1946) Isto: Srpska
    borba, Chicago, Illinois, 12. Januar 1974).
    Uveren sam da je mali broj Srba u svetu koji su sacuvali clanak dr Stevana D.
    Trivunca, koji glasi:

    MI SRBI I STEPINAC

    Proklamovanje ustaske
    NDH hrvatska katolicka crkva je
    skoro jednodusno podrzavala. Ta nova
    drzavna vlast je, jos prvih dana javno obznanila da ce joj
    jedan od prvih zadataka biti sistematsko istrebljivanje srpskog zivlja i
    Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. I
    tom planskom genocidu pristupljeno je zaista odmah, cim se ustaska vlast kako tako organizovala.

    Bilo je normalno ocekivati da ce hrvatska
    katolicka crkva bar iz hriscanskih pobuda ustati u odbranu prokazenih Srba pravoslavaca. Nazalost,
    ne samo da ona to nije ucinila, nego je vrlo brzo stupila u saradnju
    sa ustaskim vlastima, i to
    bas na tom genocidnom planu. Tadasnji
    njen poglavar, zagrebacki nadbiskup Alojzije
    Stepinac, primio se za vikara
    ustaske bojne, a potom za pretsednika
    drzavnog odbora za katolicenje Srba. Prihvatajuci ove dve istaknute
    funkcije, Stepinac je pruzio moralnu
    podrsku ustaskom rezimu. Ta
    saradnja na vrhu omogucila je potonje
    brojno direktno konkretno ucesce nizeg klira u ustaskom klanju Srba, u rusenju i pljackanju srpskih pravoslavnih hramova i u
    njegovom pretvaranju u katolike. Brojni
    katolicki svestenici propovedali su sa amvona unistenje srpskih sizmatika. Mnogi od njih su postajali predvodnici ubilackih hordi i upravnici koncentracionih logora. Sve je to
    bilo poznato njihovim staresinama, sa nadbiskupom Stepincem na celu, ali nikome od njih nije uopste dolazilo na um
    da takvo kriminalno delanje zabrani ili u slucaju neposlusnosti da vinovnike
    kaznjavaju ili lisavaju svestenosluzbenickog zvanja.

    Ova cinjenja i necinjenja
    hrvatske katolicke crkve odgovorna su za mucenicku smrt stotine hiljada Srba u
    NDH. I kada je propala ova genocidna
    nazovi drzava, mi Srbi smo javno pred
    celim covecanstvom optuzili njenog
    sefa nadbiskupa Stepinca. Nismo ga tuzili komunistickom sudu, jer nismo verovali u njegovu
    partijsko-partizansku pravdu.

    Nasa
    optuzba naisla je na puno razumevanje slobodnog svetskog javnog mnenja, pa cak i u
    mnogim uglednim katolickim krugovima. Ta
    objektivna svetska javnvost zabelezila
    je to saucesnistvo hrvatskog katolickog vodjstva sa genocidnim ustaskim
    rezimom.

    Godinu i vise dana kasnije, komunisticki rezim u Jugoslaviji
    pokrenuo je krivicni postupak protiv Stepinca zbog kolaboracije za vreme NDH. Jedna od optuzbenih tacaka inkriminisala je i Stepincevo
    ucesce u ustaskom genocidu nad Srbima.
    Mi se u taj process nismo mesali,
    niti smo aplaudirali presudi kojom je Stepinac osudjen za nedela prema
    Srbima.

    Stepinac je jedan deo kazne izdrzao u kaznenom zavodu, pa je potom bio interniran u jedno manje
    mesto gde je i umro.
    Njegova smrt je inspirisala Hrvate da pokrenu akciju za njegovu
    rehabilitaciju. Njegova osuda je
    kao mucna hipoteka pritiskivala i hrvatski narod i njegovu katolicku crkvu. Ako bi se postigla njegova
    rehabilitacija, onda bi unekoliko
    ublazila i njegovu kolektivnu nacionalnu odgovornost za
    genocid NDH.

    Mi
    Srbi smo smatrali da se principijelno Hrvatima ne moze osporavati pravo da
    pokrecu pitanje Stepinceve rehabilitacije.
    Reagirali smo povremeno na neistine kojima su se sluzili u toj svojoj
    akciji, jer smo svi bili jednodusno uvereni u krivicnu odgovornost Stepinca i hrvatske
    katolicke crkve za genocidne prema nama.

    Tokom
    vremena su hrvatski napori da rehabilituju Stepinca poceli da doboijaju
    neocekivanu pomoc nekojih Srba pojedinaca,
    pa cak i jedne srpske emigrantske organizacije. Mi smo zabelezili i razoblicili posebnim osvrtima dve takve
    pojave –
    izjavu profesora Stevana
    K. Pavlovica (1975)
    i komentar “Nase reci”
    (1978). Medjutim, ovih dana se
    pojavio jos jedan Srbin kao Stepincev
    branilac. “Hrvatska revija” u svom
    tromesecniku za oziljak 1980.
    Stampala je clanak koji joj je poslao
    “jedan srpski intelektualac
    – doctor prava”
    pod naslovom “Mi Srbi I Stepinac” i sa potpisom “R. Oraski”.

    Postoji, medjutim, osetna razlika izmedju Oraskog i njegovih prostepincevih srpskih
    prethodnika. Oni, neprimer,
    nisu potpuno oslobadjali Stepinca
    svake odgovornosti, nego su, na osnovu novopojavljenog materijala iz vatikanske
    arhive izvodili zakljucke ili da ga taj
    material “ne
    pretstavlja vise ni kao junaka a niti kao zlocinca hrvatskog
    nacionalizma, nego tek kao jednog
    obicnog slugu crkve” (Pavlovic), ili da
    iz te dokumentacije za sada proizlazi da ni Vatikan ni cardinal Stepinac ne mogu biti odgovorni za ustaske
    zlocine, ali da su moralno odgovorni za necinjenje ( “Nasa rec”). Pavlovic je dodao i opreznu primedbu da “jos
    uvek manjkaju mnogi komadi u mozaiku
    (dokaznom).”

    Za Oraskog,
    medjutim, “slucaj ili afera Stepinac”
    uopste ne postoji. Postoji
    samo “egenda o neodgovornom identifikovanju ratnog
    zagrebackog nadbiskupa Alojzija Stepinca
    sa drzavom i partijom
    dr Ante Pavelica i njihovim genocidom u razdoblju 1941-1945. To fatalno izjednacavanje kome je sracunato kumovala komunisticka partija Jugoslavije, a narocito njen sef
    Josip Broz nekriticki je prihvacena od neobavesetenih ( ili
    lose obavestenih ) Srba u
    jedno vreme kada su nacionalne emocije bile dostigle intezitet belog usijanja”. I tako
    po Orskom Stepinac nije nikakav genocidni zlikovac, nego mucenik, nevina zrtva titovsko-srpskog
    komplota. On nije cak odgovoran ni za preveravanje Srba u
    katolike ( i ako je nacelno bio za nj ). Prelaz
    u katolicanstvo su trazili sami Srbi,
    poglavito oni koji nisu mogli prebeci u Srbiju i kojima se nije islo u sumu, da bi time spasli
    svoje zivote. Oraski zakljucuje da je
    Strepinac zaista bio vatren pristalica
    NDH ali protiv Pavelica. I da je za vreme ustaske vladavine vodio
    skoro otvoreni rat protiv poglavnika zbog njegovih zlocinackih postupaka prema
    Srbima, Jevrejima i Ciganima. Medjutim,
    takva formula je vec upotebljena u javvnoj hrvatskoj diskusiji povodom akcije
    da se Stepinac rehabilituje. Po
    zamisli nekojih ucesnika to bi bilo moguce ako bi se uspelo da se on
    odvoji od saradnje sa ustaskim rezimom i Pavelicem.
    Ovaj je na to reagirao 1954.
    Doslovno: “krivo je ako se kaze da je cardinal-nadbiskup
    bio za hrvatsku drzavu a protiv njenog rezima.
    No ja i hrvatska drzava smo zajedno, pa je Stepinac bio za mene, za
    moga Luburica, moga Vrancica i moj
    Jasenovac”.

    Konstatujuci da je u
    medjuvremenu “ugledalo sveta citavo more
    napisa, studija i zbirki dokumenata, uglavnom povoljnih po kardinala. Oraski
    ogorceno primecuje da srpska egzilna javnost nije prestala da i dalje
    cuti povodom slucaja Stepinca, kao da uopste ne haje za ta nova arhivska
    otkrica iz spornog vremena koja
    nekadanjeg osudjenika preobracaju u zivog
    sveca, a zagrebacku
    katedralu u hrvatski Oplenac (
    samo daleko poseceniji sa daleko vise pijeteta” ). Tako je
    Oraski potpuno preinacio jednacinu
    Srbi – Stepinac.
    Po njemu nije kardinal krivac
    prema nama, nego smo mi krivci prema njemu. Krivi,
    sto smog a nepravedno optuzili za saucesnistvo u genocidnom zlocinu HDH,
    krivi sto taj svoj greh prema njemu ni danas ne priznajemo, krivi sto se opiremo njegovoj rehabilitaciji.

    Citajuci sa nevericom ove kukavne redove “jednog
    srpskog intelektualca” kojima blati
    svoj namuceni srpski
    narod, sertio sam se takvog
    istog ponasanja Srba
    komunista. I oni su
    kao Oraski, optuzivali nas Srbe za veliko-srpsku
    hegemoniju, za tlacenje ostalihg naroda i
    narodnosti u Jugoslaviji, pravdajuci time zla koja sun am ti isti
    narodi i narodnosti nanosili kao kolaborateri naci-fasizma.
    Po sredi je isti manjak
    osnovnog srpskog rodoljublja, isto
    pomracenje srpske nacionalne svesti,
    isto sluzenje srpskim
    dusmanima. Sa takvim
    slucajevima ne polomise se; oni se samo registruju. Ne
    postavlja se ni pitanje koji su
    motive rukovodili ovakve srpske otpadnike da izvrse ova nedela na
    stetu svog naroda. Ostaje nam samo da se
    pobozno poklonimo senima milionskih
    srpskih mucenika i da ih zamolimo da se ne zaloste zbog
    ovakvog pojedinih Srba. To su izuzeci, beznacajni kada se uporede sa ogromnom
    vecinom srpskog naroda koja nece ponasanja
    nikad zaboraviti svoje mucenicke
    zrtve Oraskovog kardinala – sveca.

    Stevan D. Trivunac

  3. Србинда каже:

    Зна ватикан добро зашто то ради.Ако је вест истинита,а не би ме изненадило да јесте,то је увреда жртвама Јасеновца и осталих логора смрти,као и целом србском народу.Које је то исцељење које је он извршио,када и где?Фратри и остали католички свештеници су се заклињали поред крста и ножу,пиштољу и бомби.Исход те заклетве је 700 хиљада убијених у логорима,јамама широм „њихове лијепе“.Да су нормални,требали би да се стиде.Али они се тиме поносе,па видимо са каквим непријатељем имамо посла.И даље код њих гаје мржњу према србима,а нас овде уче толеранцији,људским правима…Е па доста је било.Никада више Југославија,Срби у једну државу!!!

  4. Zina Ciceklic каже:

    Evanđeoski svijet zločinaca, strašni zločini u ime Isusovo i Marijino-Marionizam logora i genocida.

  5. jelsal каже:

    Ne znam. Da li da se smejem ili da placem.

Коментари су затворени.