Прочитај ми чланак

Патријарх Иринеј: Света рашка земља се мора волети и чувати

0

Tan2014-5-14_165423159_1_620x0

 

Патријарх Српске православне цркве Иринеј данас је у Новом Пазару, где је чином призивања светог духа отпочео Свети архијерејски сабор, поручио да је свака стопа свете рашке земље натопљена крвљу и сузама предака и да се зато она мора волети и чувати.

 

Иринеј је, обраћахући се грађанима окупљеним у Храму светих апостола Петра и Павла, рекао да иако српски народ често посећују невоље, треба знати да управо невоље граде спасење и да само онај ко трпи до краја са вером и надом у Господа бива награђен, као што су и наши прци пет векова трпели под Турцима пре но што су поново стекли своју државу.

„Ви живите овде са народом који припада другој вери. Знајте да су то наша браћа по крви. Да не улазимо у то како су и зашто постали то што јесу, сигурно не од врућих колача. Њихови преци знају шта је условљавало да промене веру, знају то верујем и они. Покажите хришћанску љубав према њима јер су то браћа наша“, рекао је Иринеј.

Отварајући Сабор, на месту где је, како је рекао, крштен родоначелник свега српског, Иринеј је рекао да је Рашка света земља, и да они који на њој живе треба да се радују томе.

„Ако има игде свете и благодатне земље, где је благодат Божја сишла и заувек остала и пренела се на све српске крајеве, то је земља Рашка… Наша историја је почела тако што су је основали свети људи које је из својих духовних недара изнедрио српски православни народ. Да ли има веће радости и наде него у сазнању да наша историја почиње и траје светим лицностима“, рекао је Иринеј.

Према његовим речима, српски народ и данас, као и у време Немањића, води рука Божја и невидљива рука светих угодника.

„Када западнемо у искушење и невоље не заборавимо да похитамо да се Богу обратимо и светим великоугодницима његовим, јер само нам они могу помоћи и у прошлости и данас и сутра и у века“, рекао је патријарх.

Свети архијерејски сабор СПЦ, чији ће радни део почети сутра у Београду, посвећен је 900. годишњици рођења светог Симеона Мироточивог, односно Стефана Немање, родоначелника владарске лозе Немањића.

(Новости)

7 коментара “Патријарх Иринеј: Света рашка земља се мора волети и чувати

  1. Zina Ciceklic каже:

    Ova paradoksija SPC je nepodnošljiva i samom Bogu: patrijarh kaže: „kad zapadnemo u iskušenja i nevolje pohitajmo Bogu da nam pomogne“ SPC nije pohitala braći na Kosovu da pomogne i sada u ostatku Srbije treba Bog da pomogne Srbima. Ko kaže da voli Boga a izdao svoju braću on je Licemjer. Dosegnuti u paradoksu sebe, a svesti moral i etiku Izdajstva i apsolut Boga je čista spekulacija u kojoj od subjekta izdaje se čini objekat života, koji je na kraju stvorio od Srbije-Ostatak u kojem Srbi žive, polazeći od konkretne situacije u kojoj je ono ljudsko uronjeno na račun Izdaje u ono ne-ljudsko, i, kao takvo postaje tragedija po sebi. U toj tragediji po sebi, patrijarh ističe „vi živite ovdje (misleći na Srbe u Raškoj) koja pripada i drugoj vjeri, pokažite hrišćansku ljubav prema njima jer su to braća naša“ evo užasa paradoksa u samoj vjeri SPC ili u koliziji dužnosti koja nije pokazala hrišćansku ljubaav prema braći iste vjere, ali treba da pokaže prema braći druge vjere. Ova paradoksija ili kolizija obaveze SPC duboko dovodi u pitanje vrijednosti u odnosu na Boga, koji daje mogućnost bića u svijetu, koji poziva to biće da preuzme „vlastiti život“ a ne uslove koji dovode propast. Ova paradoksija ili kolizija dužnosti je Srbima izokrenula etiku i moral prema vlastitom biću izdajom braće na Kosovu i Hrvatskoj, i ta suština SPC i hrišćanske ljubavi je suprotna, jer joj nedostaje onaj krajnji pogled „apsolutnog dobra“ u budućnosti bez Kosova. To je znao knez Lazar i žrtvovao život za budućnost Kosova, kojoj je SPC poremetila ravnotežu vrijednosti koju je odvela u prokletstvo očaja, koje negira Srpsko biće svoje svete zemlje i kolijevke civilizacije. I sada SPC sa patrijarhom traži nadoknadu u Raškoj i to određenje fiksira patrijarh, a da nije nadišao sebe i kao patrijarh sprječavao izdaju užasa Kosova i Kosovskih Srba. Ovo fiksiranje želi da oslobodi svijest koja uslovljava suštinu bića uvođenjem negacije Kosova, a Srpsko biće i njegova suština Jeste Kosovo što znači – da je patrijarh trebao isticati suštinu bića koja se odnosi prema suštini bića sa Kosovom koje prelazi u suštinu bića, i takvo bi isticanje suštine Kosova se pojavilo u odnosu Srpskog bića i to bi bila suštinska bitka. Ali SPC traži suštinu u Raškoj, koja samo ovim je puka negacija suštine Srpskog bića bez Kosova, da utemelji „novu suštinu“ bića koja je u razlici određenja na suštinu bića. Ovdje pored grijeha SPC postavlja jednu igru, ali duhu svijesti je očigledno da postoji Srpsko biće koje je osvjetljeno svjetlošću Kosova, ili da kažem, očigledno da biće je ono što jeste u svojoj suštini, i duh svijesti ne može učiniti da Kosovo ne postoji, to jest da ne bude. Srbi moraju da spoznaju da samo odricanje ili sama negacija Kosova ne može da dosegne samo srce Srpskog bića, ali može da uvede prazninu prokletstva u biće. Sada projekat SPC koji je smješten u praznini bića koju je ona prouzrokovala samo je retroaktivno smješten uvođenjem u suštinu bez Kosova, jer toj praznini je primaknuta izdaja Kosova i sada negacija Kosova koja je uronila Srpsko biće u ne biće. Tako je SPC u samom čovjeku poremetila ravnotežu vrijednosti, i uvela prokletstvo, jer politička Izdaja može donjeti zabludu iz koje grijeh je prosto površinski izvanjski grijeh, ali ako mu se priključi grijeh iz unutrašnjosti bića to je samorazarajuće prokletstvo grijha koje se ne može ničim opravdat, i onda se može govoriti o prokletstvu grijeha, koje negira biće čovjeka i pred samim Bogom, jer Bog je čovjeka stvorio na svoju duševnu priliku i udahnuo je čovjeku kao apsolut savršenstva, interesantno je da je Sotona vidjeo da to čovjek neće opravdati i nije mu se htjeo pokloniti bez obzira što je to Bog tražio od Sotone. ŠTA JE TREBALO SPC da traži „novo određenje bića Srpskog“ i da to određenje fiksira u Rašku, a da to novo biće nije nadišlo sebe da sprijeći prokletstvo koje tim novim određenjem ulazi u biće. I šta je danas SPC i sveštenstvo, u ovom slućaju stvorenja koja se manifestuju protiv svete Zemlje čija je ona crkva.

  2. Stevan Kovacevic каже:

    Meni nije jasno zašto naš Sveti Otac više govori o politici nego o duhovnim stvarima?

Коментари су затворени.