Прочитај ми чланак

Почело суђење генералу Бориславу Ђукићу по оптужби за рушење бране Перуча 1993. г

0

Суђење пензионисаном генерал-мајору ЈНА Бориславу Ђукићу почело је данас у Жупанијском суду у Сплиту. Ђукић је оптужен за рушење бране Перуча почетком 1993. године.

19.11.2014., Split - Zgrada Zupanijskog suda u Splitu smjestena u Gundulicevoj ulici.   Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL

Ђукић је почетку суђења изјавио да му није потребан преводилац за хрватски и латиницу.

„Учио сам српски у школи и не треба ми преводилац ни за хрватски, ни за латиницу. Не осећам се крив“, рекао је пензионисани генерал-мајор на почетку суђења.

Тужилац Марина Матушан изјавила да ће доказати да је Ђукић као командант бригаде и пограничних јединица, заједно са Ратком Младићем, Милетом Новаковићем и Милланом Корицом, поставио и активирао 30 тона експлозива ТНТ, што је довело до оштећења бране, а потапање ширег подручја слива Цетине спречено је напорима радника Хрватске електропривреде.

Тужилаштво је предложило 28 сведока, припадника српске и хрватске војске и безбедносних служби. Матушан је подсетила да је Младић у преговорима са хрватском страном претио рушењем бране, а међу доказима је и снимак Младићевог наређења да се то уради.

Пред судом ће се читати и делови ратног дневника Ратка Младића, којег је уступио Хаг, а биће саслушани и вештаци.

Ђукић се терети да је као командант 221. моторизоване бригаде 9. книнског корпуса, после наредбе Ратка Младића и Милета Новаковића, заједно са мајором Миланом Корицом, командантом пограничне милиције САО Крајине, издао наређење о рушењу бране са 30 тона експлозива.

Хрватски Индекс преноси да се Ђукућ једини нашао на оптуженичкој клупи јер је Младић Хагу, Корица је недоступан, а Новаковић је умро прошле године.

5 коментара “Почело суђење генералу Бориславу Ђукићу по оптужби за рушење бране Перуча 1993. г

  1. Kriticar каже:

    Takve kao ovaj treba streljati na licu mesta bez sudjenja
    Ej, ludak je postavio 30 tona eksploziva na branu….?
    Metak u celo odmah.

  2. ултра каже:

    Откуд ђукић у крватском суду?Ова удбашка багра би предала своју рођену мајку само да би дуже остала на власти.

  3. dragomirmilovanovi каже:

    Црње сте и од самог ђавола. Све вас треба уза зид, ма шта уза зид, на ломачу.

  4. NGO_Informer каже:

    Ženska mirovna grupa feminističko-antimilitarističko-atlantističke orijentacije Žene u crnom:

    Ostavili su najdublji trag u našim životima – 21 godina od genocida

    Mnogo vremena je prošlo od državno-organizovanih, masovnih, sistematskih i zverskih zločina srpskih vojnih, paravojnih, policijskih, parapolicijskih, teritorijalnih snaga, pod kišobranom JNA, nad Bošnjacima/-kinjama u Srebrenici. Društvo i država u Srbiji, tj. ljudi i institucije, svojim stavovima prema genocidu u Srebrenici, u ovako dugom vremenu, izazivaju „nevreme, nepogodu, nesreću i katastrofu“, mentalnu, emocionalnu, moralnu, po žrtve genocida i njihove porodice. Svojim poricanjem i relativizovanjem genocida, Srbija ponavlja zločin nad mrtvima i živima. Još uvek stvara svoju crnu istoriju, započetu najstravičnijim, najsvirepijim i najužasnijim mučenjima i ubijanjima Bošnjaka/-inja u Srebrenici, a nastavljenu 21-godišnjom mentalnom i verbalnom torturom i terorom, pomoću laži i nepravde, nad istima. Nezasnovanim, neopravdanim i nepravednim pretakanjem genocida u „veliki zločin“, kao pokušajem umanjivanja težine zločina, srpski političari bi trebalo da znaju da je zlo zlo, bez obzira što je samovoljno određeno kao manje, i podleže lično-moralnoj, kolektivno-moralnoj, političko-građanskoj, pravnoj i istorijskoj odgovornosti.

    Država Srbija je propustila priliku da prizna genocid u Srebrenici tokom prošlogodišnjeg obeležavanja 20-godišnjice, kojoj je prisustvovao premijer Srbije, Aleksandar Vučić. Majke iz Udruženja „Majke Srebrenice“ nežno su ga dočekale „Srebreničkim cvetom“, u stvari, dubinom tuge i širinom oprosta, ukazale su mu poverenje, bez obzira na njegovu ratno-proizvodnu prošlost, i izrazile nadu da će on biti taj „promenjeni srpski državnik“ koji će, uspostavljanjem i rasprostiranjem istine i pravde u Srbiji, uvažiti dostojanstvo njihovih sinova, kćeri, braće, muževa, očeva i ostalih ubijenih srodnica/-ima. Verovale su u njegove „iskrene namere“, kako sam kaže, i da će, Istinitim imenovanjem zločina u Srebrenici Genocidom, Proglašenjem 11. Jula Danom sećanja na žrtve genocida i Izgradnjom Memorijalnog centra u Beogradu, napraviti početne korake prema poštovanju dostojanstva žrtava i njihovih porodica, ali i sveukupnom isceljenju i otklonu od zločina srpskog društva. Desilo se suprotno. Nežnost, poverenje i nada majki su prokockani, baš kao i istina i pravda svih 21 godinu unazad. Da, kocka sa tuđim životima i smrtima, kao glavnim ulozima, je nastavljena zarad malih, sitnih, ličnih ideološko-političkih interesa.

    Društvo u Srbiji je orkestrirano političarima. Zvanična politika upravlja građanima/-kama cenzurom i autocenzurom, kao „pravim dirigentskim palicama“, koje izvode svoj „ples stalne pretnje“ nad ljudskim egzistencijama i glavama. Pošast je u tome što društvo u Srbiji, ćuteći i poslušno, sirovo i besramno, prihvata taj „bal vampira“ i „maskenbal opasnosti“ koji i njega samog vode nestajanju u bezdanu neznanja i negiranja svih vrednosti. Kao takvo ono zveči prazninom i pustinjom bezosećajnosti i ravnodušnosti, obespomoćeno da zvuči melodijom i lepotom empatije i solidarnosti. Kakve li kakofonije amoralnosti, na štetu polifonije i simfonije etičnosti. I posle 21 godine, na ovim prostorima se razliva, poput otrova, mržnja i neprijateljstvo prema drugosti i drugačijosti, no, preliva se i po svim ostalim nivoima međuljudskosti. Srbija, mržnjom i neprijateljstvom poplavljena i preplavljena.

    1. Јое каже:

      Антихристи покајте се.

Коментари су затворени.