Прочитај ми чланак

ПРЕДСЕДНИЧКИ ИЗБОРИ: Јача притисак на Вучића да се кандидује

0

Коалициони партнери и врх Српске напредне странке убеђују премијера да уђе у трку за председника Србије. Ивица Дачић: Ако би неко други био заједнички кандидат, поново бисмо вратили ДОС у живот.

nikolic-vucic-izdajnici-sramota-srbije-FB

Коалициони партнери и врх Српске напредне странке убеђују премијера да уђе у трку за председника Србије. Ивица Дачић: Ако би неко други био заједнички кандидат, поново бисмо вратили ДОС у живот.

Како се ближи Сретење, то је све извесније да ће Александар Вучић бити кандидат владајуће коалиције за председничке изборе. Да власт јако игра на ову карту, уз све опипљивији притисак напредњачке врхушке на свог лидера, доказао је и последњи сусрет челних људи СНС, СПС и ЈС, после којег се назире јасније да би на Дан државности могло да се обнародује да актуелни премијер улази у трку за Андрићев венац.

Како преносе наши извори, сам Вучић још није преломио да ли ће ући у трку за фотељу шефа државе и о томе ће се подробније расправљати крајем недеље на новој рунди консултација унутар странака власти. Он ће о томе разговарати и са председником Томиславом Николићем, који је, како сазнајемо, још далеко од одлуке да одустане од битке за нови мандат.

Вођа социјалиста Ивица Дачић практично се придружио Зорани Михајловић ставом да би кандидатура сваког другог кандидата, осим Вучића, била велики ризик за владајући блок.

– Нема ту никакве филозофије. Математички и политички је логично да Александар Вучић буде кандидат владајуће коалиције за председника Србије – каже за „Новости“ Дачић. – Сви остали кандидати, укључујући и мене, изазвали би уједињење опозиције у другом кругу. Зашто бисмо фронцле ДОС-а враћали у живот и ризиковали да држава склизне у политичку нестабилност.

Истог мишљења да Александар Вучић треба да буде председнички кандидат владајуће коалиције на републичком нивоу је и Драган Марковић Палма.

– Ако хоћете да победите, онда тај тим мора да води најбољи кандидат, а то је Александар Вучић. Он још није рекао да ће се кандидовати. Али ако се не кандидује Вучић, онда треба да се кандидује Дачић, а ако он неће, онда ћу се кандидовати ја. Друге кандидате наша коалиција СПС-ЈС неће подржати – јасан је Марковић.

О Дачићевој оцени да не треба изазивати судбину са другим кандидатима осим Вучића, саветница председника Србије Станислава Пак каже за „Новости“, да су изгледа претеране амбиције појединих политичара допринеле да скрену са уобичајеног дискурса.

– Избори за председника не спадају у домен паранормалног, већ представљају прилику да кандидати представе своју политичку платформу и убеде грађање да је та опција најбоља. Грађани су препознали досадашње резултате актуелног председника и о томе сведочи податак да је три пута јачи од следећег кандидата за председника. Судбина нема никакве везе са тим, већ посвећен и предан рад. Томислав Николић је показао и доказао како се поштује Устав и гради имиџ Србије. Његови потези, међу којима је и тај да грађане стави испред партије коју је основао и којој је предао Србију на управљање, победивши на изборима, говоре о његовој величини и моралним особинама. Зато га као кандидата подржава 82 одсто бирача СНС.

Небојша Стефановић каже да ће свој став о кандидату на председничким изборима прво изнети пред страначким органима, који ће и донети одлуку, а не пред медијима.

– Поштујем оно што је Николић урадио, али не могу да се изјашњавам о томе да ли кандидат да буде Вучић или Николић пре консултација са страначким колегама и састанака страначких органа – остао је закопчан министар Стефановић.

ПОЛИТИЧКА И МАТЕМАТИЧКА НУЖНОСТ

Политички аналитичар Дејан Вук Станковић сматра да је неспорно Александар Вучић најјачи председнички кандидат.

– На СНС остаје да одлучи да ли ће политичку и математичку нужност преточити у своју одлуку. Председник државе је велика функција која је у демократском систему кључна за легитимитет власти, јер га грађани бирају директно – наводи Вук Станковић. – Пред СНС су два сценарија: да ли ће кандидовати Вучића, човека са највише шанси да победи, или ће се одлучити за Томислава Николића уз велики политички ризик у којем ће свој кредибилитет ставити на тест и морати значајно више да се активирају у кампањи. У том смислу је и Дачићева оцена реална, тачна и у складу са политичким тренутком.

27 коментара “ПРЕДСЕДНИЧКИ ИЗБОРИ: Јача притисак на Вучића да се кандидује

  1. TOMA SNS каже:

    VUCICU KANDIDUJ SE SPASI SRBIJU I SRBSKI NAROD

    1. Ботове косим, саламу им носим! каже:

      Много си леп! ХАХАХАХАХХА

  2. BJovke . каже:

    Како је глуп чланак… И не чуди с обзиром да је извор „novosti.rs“.
    Наш премијер је одавно добио наређење од својих газди да мора да се кандидује.
    Ово сад се само вештачки стварају некаква медијска драма и „неизвесност“, све у циљу испирања мозга бирачима (који је у великој мери већ испран).

  3. АЛЕКСАНДАР ВЕЛИКИ БИГ каже:

    Vucic je jedini pravi kandidat koga bi podrzala cela Srbija i staro i mlado.

    1. Ботове косим, саламу им носим! каже:

      хахахахах не видиш даље од Вучкових гениталија хахахахха

  4. МатерВамИздајничкуАнтиСрбску каже:

    Биће тек добро када буде писало:

    “Јача притисак на Вучића да иде у затвор“

  5. NGO_Informer каже:

    Vesna Pešić: Vlast nema kandidata jer ne mogu da se smisle

    „Kampanja će da bude malo rata – malo mira, mi živimo u neprekidnoj medijskoj montaži“

    Sociološkinja Vesna Pešić ocenila je da je očigledno da vladajuća stranka nema ozbiljnog kandidata za predsedničke izbore, te da iako se SNS predstavlja kao velika stranka sa velikim brojem kadrova, “sada vidite da je to pustinja”.

    “Oni nemaju jednog ozbiljnog kandidata. Sada ta slaba opozicija ima kandidate koji su ozbiljni i uveliko rade. A oni nemaju kandidata i ne mogu da se smisle”, kazala je ona za televiziju N1.

    Smatra da je to zbog toga što se predsednički izbori odnose na ličnost.

    “Oni nemaju ličnosti u toj stranci. Stoji buket fikusa od ministara iznad njega, on (Aleksandar Vučić) nema nikoga osim sebe. Zamislite u kojoj je strašnoj situaciji. Njemu se ne trči, jer kada je to jedan na jedan, nikada ne znaš kako će to da ispadne”, kazala je Pešić.

    Vesna Pešić smatra i da je Aleksandar Vučić već krenuo u predsedničku kampanju, zapitavši “šta je bilo sa Jajincima i gde su svi ti ljudi koji su bili interesantni za BIA”.

    “Nekada mi se čini da oni prave totalne idiote od nas. Kampanja će da bude malo rata, malo mira”, kaže Pešić, dodavši da “mi živimo u neprekidnoj medijskoj montaži”.

    Uverena je i da Vučić ne bi pobedio u prvom krugu.

    Govoreći o kandidatima opozicije, ocenila je da Saša Janković i Vuk Jeremić imaju najviše šanse.

    Komentarišući aferu u kojoj se prošle nedelje našao minstar zdravlja Zlatibor Lončar, pošto je lider Nove Srbije Velimir Ilić prvo pokazao fotografiju na kojoj su ministar Lončar i ubijeni šef Zemunskog
    kriminalnog klana, a onda par dana kasnije još jednu fotografiju, za koju Ilić tvrdi da je takođe slikana u Šilerovoj ulici u Zemunu, Vesna Pešić je ocenila da je ta afera poznata stvar o kojoj se godinama priča, zapitavši “zašto Vučić voli da se okruži ljudima koji imaju mutnu prošlost”.

    Ona je navela da su tokom procesa zbog ubistva Zorana Đinđića postojali zaštićeni svedoci koji su govorili o tome.

    “Tamo stoji da su Bagzi, Đura Mutavi, koji su bili zaštićeni svedoci, pričali da je on bio na neki način član Zemunskog klana. Da smo mi pristojna zemlja, Tužilaštvo bi otvorilo odmah istragu, ne bi pitalo telefonom Vučića. Te slike su dovoljne. Prvo, on stoji zagrljen sa njim. Drugo, kaže da je sliku napravio u kafiću jer mu je operisao tatu. Gde je operisao tatu? I šta se desilo? Kupio je stan od Sretka Kalinića, čoveka koji melje meso, pa je posle prodao taj stan. Malo mnogo ima koincidencije”, istakla je.

    Dodala je da je tragičnije od samog tog skandala destrukcija institucija, zbog izostanka reakcije nadležnih organa.

    Govoreći o angažovanju nekadašnjeg člana desničarske organizacije 1389 Miše Vacića u vladinoj Kancelariji za Kosovo, koji je nedavno dobio otkaz, Pešić je ukazala da ne treba da se pravimo “kao da ništa ne znamo”.

    “Organizacija 1389 je organizacija koja je uvek bila bliska radikalima. Nije to sada da se oni pred nama pravdaju, oni su njihovi stari prijatelji. Možete samo da izvučete zaključak da je ova vlast
    duboko kriminogena. Samim tim što ruši institucije”, ocenila je Pešić.

    1. Simerijanac каже:

      PROPAST U EU: Evo kako Bugari vide svoju propast i umiranje po strogim standardima i metodama Evropske unije
      Želite
      li da znate kako ćete živjeti u Evropskoj Uniji? Putujte u Bugarsku. Ne
      samo da se odmorite, da hodate duž šetališta od restorana do restorana.
      To je maska – fasada. Vozite malo, nekoliko desetina kilometara u
      unutrašnjost. Vidjećete ruševine fabrika, vidjećete da je siromaštvo
      zavladalo svuda naokolo. Vidjećete od EU uništenu privredu, vidjećete
      ljude koji uzalud pokušavaju da nađu posao.
      Kako Bugarska umire u rukama EU
      Ono
      što nećete vidjeti – srećne mlade ljude, jer su neki od njih otišli na
      privremeni rad, a drugi – zauvijek. Čini se da postoji sloboda govora, i
      vlada se može psovati, ali ne mnogo – da ne bi bilo problema na poslu. I
      ako ti još, ne daj Bože, upotrijebiš riječ Rusija, Putin – štopuj
      vrijeme: za nedjelju dana ćeš dobiti “šut” kartu za nigdje. Odmah ćeš
      biti etiketiran kao ruski špijun, saučesnik, optužen za sve smrtne
      grijehove. Tobože su i otvorene
      granice – možete da idete na odmor u Zapadnu Evropu, ali samo ko će ići?
      Nezaposlenost
      na nivou od 18%, što veselo govore vlasti – je notorna laž! U
      stvarnosti je više od dva puta veća! Najmanje jedno od četiri radno
      sposobna lica ne može da nađe
      posao. Ko može – odlazi jer su granice
      otvorene. Ali, ko su oni tamo? Možda menadžeri, tehnolozi, inženjeri?
      Ne, oni su tamo radnici na crno, perači sudova. Radnici migranti! To je
      ono što nam je donio ulazak u Evropsku Uniju – prilika da odemo bez vize
      da radimo kao nestručna radna snaga.
      Sistematski je uništena čitava
      industrija, a za male pare privatizovano sve što je moguće, i isječeno u
      staro gvožđe. Potpuno je uništena poljoprivreda. Devastiran sistem
      visokog obrazovanja. Stvoreni masovni univerziteti koji primaju mito za
      visokoškolske diplome. Sve što možemo da ponudimo za izvoz je jeftina
      nekvalifikovana radna snaga.
      U Bugarskoj, populacija od 9 miliona
      smanjena je na 7. Mladi parovi su prestali da imaju djecu. Ko može –
      odlazi. Nastupa propast generacija. Ogroman je broj ljudi koji rade na
      Zapadu.
      Djecu podižu babe i djedovi. Djeca ne mogu da vide svoje roditelje. Ovo
      je cijena plaćena za Bugarsku u EU . Željeli smo drugačiji život, ali
      ne takav. Mi smo surovo prevareni. Uvukli smo ljude u ovu EU bez
      pitanja. Samo nas bombarduju zapadnom propagandom. Nadali smo se da će
      ulaskom u EU život postati bolji.
      Ne! Život je postao nepodnošljiv!
      Šta
      je dobio običan čovjek? Pristupanjem EU je profitirala nekolicina
      oligarha koji su zaradili rasapom nacionalne ekonomije. U Bugarskoj živi
      dobro samo nekolicina . Većina jedva sastavlja kraj s krajem.
      36-godišnji fotograf, planinar i revolucionar sa romantičnim imenom
      Plamen, kada su u krotkoj Bugarskoj stvari krenule nizbrdo, izvršio je
      javni čin samospaljivanja na trgu ispred Skupštine grada Varne. U znak
      protesta protiv siromaštva,
      korupcije, nepravde i zanemarivanja vlasti. Ako njegova zemlja umire – zašto bi on živio?
      Ova
      smrt nije bila jedina. Još pet ljudi je planulo kao žive baklje krajem
      veoma jake zime. Među njima – otac petoro djece, 53-godišnji Vencislav
      Vasilev, koji je izgubio posao
      (sudski izvršitelji su morali da otmu
      imovinu porodice u dugovima za “komunalno” – 219 evra za vodu), i
      nezaposleni Trajan Petrov (on je imao samo 26 godina).
      “To se nikada nije desilo u istoriji Bugarske”! – ogorčeno uzvikuje Bugarska novinarska legenda Valerij Najdenov.

      Mi – hrišćanska zemlja, koja ne poznaje radikalizam i
      fundamentalizam.Samospaljivavanje ljudi je nešto neočekivano i šokantno.
      Za hrišćane je uoopšte političko samoubistv neprihvatljivo. I mi ne
      sumnjamo da su ta samoubistva – politička. Ako
      želite da se ubijete,
      postoje mnogi drugi načini, bezbolniji. Kada čojvek vrši samožrtvovanje
      ne umre odmah – dvije nedjelje traju mučenja i agonije. ”
      Šta se
      desilo sa Bugarskom – nekada blagodatnom i prosperitetnom? Šta se desilo
      sa Bugarima – najstrpljivijim i mirnim narodom Evrope
      Jedini izlaz – napustiti zemlju
      Ljutnja
      i bijes su odredili svijest o problemu: ljudi su izašli da protestuju
      ne kao građani koji imaju jasne vrijednosti, nego kao gnjevni potrošači.
      Oni su mahali rukama, vikali i umorili se.
      Mladi, talentovani i
      tvrdoglavi pakuju stvari i bježe bez osvrtanja, ostavljajući starije da
      umru u selima. Sjever zemlje, gde je nezaposlenost (zvanična) 60% (!),
      je raseljen. Rijetki turisti ga porede sa Černobiljskom zonom. Tokom
      proteklih 20 godina zemlju je napustilo 2 miliona ljudi.
      Zemlja je
      izgubila više ljudi nego za dva svjetska rata, ali to nije granica.
      Ekonomska kriza se poklopila sa strašnom skalom demografske katastrofe.
      Do 2060 će stanovništvo Bugarske biti samo 5 miliona ljudi, od kojih će
      1,5 miliona biti Cigani. Bugari
      kao ljudi sa drevnom pravoslavnom kulturom su osuđeni na propast.
      “Prošle
      godine je rođeno samo 62.000 djece – kaže novinar Ivo Hristov. – To je
      najniža stopa nataliteta od 1945. Bugarska se topi brže od svih
      evropskih zemalja. Još gori ishod je
      samo u Estoniji. Za svu svoju 1300-godišnju istoriju naša zemlja nikada nije bila tako blizu raspada. ”
      Navikli smo da čekamo kada će nas spasiti
      – Da li je sada gore nego pod Turcima? – čudim se ja.

      Još gore. Demografska i ekonomska kriza su se poklopile sa moralnim
      propadanjem. Društvo je sada mnogo dublje iskvareno nego za vrijeme
      turske okupacije, kada su ljudi bili
      ujedinjeni idejom borbe za
      oslobođenje. A šta vi hoćete od nas? Bugari su tihi ljudi – u očima
      poznatog novinara Svetoslava Terzijeva zaasjaše iskrice ironije.
      – Mi
      smo imali pet stotina godina turskog jarma. Mi smo se navikli. Onda je
      došla Rusija i oslobodila nas. Kasnije, mi smo se spetljali sa
      Nijemcima, ali oni su bili loši saveznici. Od njih nas je oslobodila
      Crvena armija. Zajedno sa njom je došao Sovjetski Savez, koji nas je u
      90-tim godinama oslobodio od sebe. Šta je naša budućnost? Zašto misliti o
      tome? Preživjeli smo dan do uveče, i to nije loše. Bugari su navikli da
      sjede i čekaju kada će ih
      spasiti.
      (trebinjeinfo)

    2. Simerijanac каже:

      PROPAST U EU: Šta je Grčkoj donelo članstvo u Evropskoj uniji – ništa dobro

      Grčka
      je stupila u EU 1. januara 1981. godine postavši deseta država-članica
      Evropske unije. Ozbiljnih protivnika ove odluke tada nije bilo: većina
      stanovništva je očekivala da će se podići nivo života, kao i porast
      ekonomije i smanjenje stope kriminala. Za Grke je posebno privlačna bila
      pripadnost «evropskoj porodici».

      Šta je Grčkoj dalo članstvo u Evropskoj uniji? Danas se na ovo
      pitanje može odgovoriti nedvosmisleno. Ništa dobro. Čak i pristalice
      «evropskog puta» priznaju da je zemlja u toku poglednjih godina
      praktično u potpunosti izgubila nacionalni suverenitet, da se odrekla
      samostalne spoljne politike i da je dospela u finansijsko ropstvo.
      Najslikovitije je situaciju u Grčkoj okarakterizovao ugledni jerarh
      Grčke Pravoslavne Crkve mitropolit Mesogejski i Levreotikijski Nikolaj:
      «Uzeli su nam naš nacionalni identitet, osećanje sopstvenog
      dostojanstva, a posle toga su nam uništili i ekonomiju.»

      Po podacima uglednog atinskog lista «To Vima», krajem prvog polugođa
      2013. godine državne dužničke obaveze Grčke su dostigle 321 milijarde
      evra. Dakle, samo u 2013. godini spoljni dug zemlje se povećao z 16
      milijardi evra. Još za 18 milijardi je porastao u periodu od juna do
      decembra 2013. godine.

      Čak i zvanična statistika svedoči o osiromašenju stanovništva,
      kolosalnom porastu nezaposlenosti i višestrukom povećanju stope
      kriminala. U godinama članstva u EU uništena je grčka industrija.
      Kolosalni udarac je zadat i grčkoj poljoprivredi.

      Pre ulaska u EU Grci su izvozili poljoprivredne proizvode, a sad ih
      uvoze. Ranije je Grčka imala nekoliko fabrika za proizvodnju šećera i
      nekoliko velikih fabrika trikotaže. Sad nema nijednu. Nekada su u zemlji
      bila razvijena brodogradilišta, a sad su praktično nestala. Direktive
      EU su dovele do smanjenja ribolova, proizvodnje pamuka, vinogradarstva i
      mnogih drugih oblika poljoprivrede.

      Posle ulaska u Evropsku uniju za Grke su određene kvote koje su
      uvedene kako ne bi bilo prevelike proizvodnje robe: treba proizvoditi
      toliko mesa (i ne više!), toliko mleka, breskvi, pomorandži i maslinovog
      ulja, inače se plaća kazna. Usled toga je najozbiljnije nastradala
      proizvodnja vina u zemlji. Plodno drveće i vinogradi koji nisu ušli u
      kvote bili su posečeni.

      Ušavši u jedinstvenu Evropu Grci su se odrekli toga da zemlja sama
      podmiruje svoje potrebe i počeli su da se uklapaju u opšteevropsku
      podelu rada. Gradili su postindustrijsku ekonomiju s dominantnom sferom
      usluga, zbog čega su ih evropski činovnici hvalili i stavljali na treće
      mesto u EU po tempu ekonomskog rasta posle Irske i Luksemburga.

      Zbog ovakve politike udeo usluga u BDP zemlje je porastao sa 62
      (1996. godine) do 75 (2009. godine) procenata, a udeo industrije je
      znatno smanjen. Međutim, tada niko nije obraćao pažnju na ovo, pošto su
      krediti obezbeđivali prilično visok nivo prihoda osnovne mase
      stanovništva.

      Kad je Grčka primana u EU morala je da prihvati uslov da promeni
      odnos prema svojini i upravljanju svojinom, kao i da privatizuje
      strateška preduzeća koja kontroliše grčka država.

      U Grčkoj je 1992. godine usvojen zakon o privatizaciji koji se
      odnosio na oko 700 preduzeća. Do 2000. godine je privatizovano 27
      velikih preduzeća, među njima i 5 glavnih banaka u zemlji. Udeo države u
      Narodnoj banci je tada pao na 50%, a do 2010. g. – na 33%. Za bankama
      su prodati telekomunikaciona kompanija, fabrike građevinskih materijala i
      prehrambena industrija. Čak je i proizvodnja poznatog konjaka Metaxa
      pripala britanskom Grand Metropolitan. Država se povukla iz pomorskog
      saobraćaja koji daje veliki prihod i počela je da rasprodaje morske
      luke.

      Danas poverioci od Grčke ne traže samo ekonomske, već i političke
      ustupke: da smanji vojsku, da odvoji Crkvu od države, da obezbedi prava
      imigranata-pripadnika drugih vera.

      Po programu o privatizaciji koji je usvojen na insistiranje evropskih
      činovnika Grčka treba da se izbavi od 80.000 objekata koji se nalaze u
      svojini države. U aktivu koja treba da bude prodata na aukciji ili da
      «promeni profil delatnosti» dospeli su pravoslavni hramovi, bolnice,
      zatvori i poljoprivredna dobra.

      Slučajevi otvorenog mešanja u unutrašnje stvari Grčke od strane
      poverilaca su vrlo mnogobrojni. Na primer, predstavnici nemačkih
      vladajućih krugova su već više puta preporučili Grčkoj da «razmisli o
      prodaji nekoliko ostrva koja joj pripadaju». U godinama članstva u EU
      usvojen je čitav niz antihrišćanskih zakona: legalizovani su abortusi,
      ukinuto je da nedelja bude neradni dan, uzakonjeni su «slobodni saživot»
      i homoseksualni brakovi.

      Ekonomska kriza je predstavljala teško iskušenje za Pravoslavnu
      Crkvu. Zbog nedovoljnog broja sveštenoslužitelja zatvaraju se hramovi
      (posebno u slabo naseljenim delovima zemlje).

      Uskoro će pod pritiskom Brisela biti usvojen novi «antirasistički
      zakon». Nacrt zakona se odnosi na «zaštitu» osećanja onih koji mogu biti
      uvređeni ispoljavanjem «preteranog» patriotizma od strane Grka. Za
      vređanje pripadnika druge vere, negiranje Holokausta i druge pojave
      ksenofobije prete krivično gonjenje i realne zatvorske kazne. Po rečima
      mitropolita Ftiotidskog Nikolaja, sad će se Grci «plašiti da izraze
      svoju ljubav prema domovini», neće smeti da ističu primere narodnih
      junaka «zbog toga što će to povređivati osećanja dece muslimana ili
      Albanaca».

      Nacrt novog «antirasističkog zakona» takođe predviđa cenzuru tekstova
      bogosluženja Strasne sedmice, između ostalog, i Jevanđelja.

      (Pravoslavie.ru)

    3. Frojd каже:

      ….ne siri laznu propagandu…Grcka i pored svih problema ima tri puta veci standard od nas….to kako su oni ziveli pre par godina, je cist parazitizam….moj surak ves 17g.zivi dole….tako da…a crkva i treba da bude odvojena od drzave……

    4. Sašo каже:

      Aj i ti malo kod šureta treba krofne pripremati jos malo pa će sezona i ostani tamo koji ćeš nam …ac.

    5. Frojd каже:

      ….Sale ne mrsi, kad bi take ‘vrecice’ sluso, fekalije bi bile na sve strane…

    6. Simerijanac каже:

      Опет користиш простачке ријечи типа ггована и сл.
      Ја то немогу да смислим, а камоли да би их икад написао.

    7. Simerijanac каже:

      Од нас није тешко имати већи стандард.
      Јер од Милошевића, преко Ђинђића па до Вучића је на власти црвено- жуто смеће. А Грчка је задужена преко 300 милијарди евра, као и већина земаља запада што су задужене.

      Што се тиче цркве она и треба бити одвојена од државе, јер давно је речено : “ Богу Божије а цару царево“, само боље прочитај горе написано.

Коментари су затворени.