• Почетна
  • СВЕТ
  • Путин Амеркинацима: Желите да потчините Русију, али то никада никоме није успело,нити ће
Прочитај ми чланак

Путин Амеркинацима: Желите да потчините Русију, али то никада никоме није успело,нити ће

0

397289_vladimir-putin-barak-obama-2012--foto-reuters_f

Сједињене Америчке Државе желе да потчине Русију свом утицају, али то никоме није пошло за руком, нити ће икада, изјавио је данас руски председник Владимир Путин.

“ САД не покушавају да нас понизе, они желе да нас потчине, реше своје проблеме на наш рачун“, рекао је Путин на форуму Сверуског народног фронта у Москви.

„Нико у историји никад није успео да оствари овај циљ у односима с Русијом и нико никад неће“, нагласио је Путин, што је наишло на снажан аплауз учесника, пренео је Ројтерс.

Путин је рекао да већина Руса воли амерички народ и Америку, али не одобрава политику њихових власти.

„Мислим да наш народ пре воли него не воли Америку и амерички народ. Али највероватније, већина наших грађана има негативан став према владајућој класи (у САД)“, казао је Путин, пренео је ТАС С.

 

Tanjug

15 коментара “Путин Амеркинацима: Желите да потчините Русију, али то никада никоме није успело,нити ће

  1. Dusan Bukovic каже:

    II

    Na kraju da vidimo sto oni sami kazu o sebi. Milutin Rajkovic u komunistickom
    listu “Nova Borba” od 8 aprila 1950 (izlazio u Pragu) u clanku koji jeobjavljen pod naslovom “Odnarodjeni i fasizirani inteligenti u sluzbi dolara”,
    kaze: “Americki monopolisticki kapital tezi za svetskim gospodarstvom. Njemu na
    putu stoji tabor mira, demokratije i socijalizma. Agresivnost americkog
    imperijalizma ugrozava slobodu mnogih naroda. Mnoge nacije leze pod jarmom
    njegove kolonijalne eksploatacije, ugnjetene i porobljene. Ali americki
    imperijalisti moraju, hteli ili ne hteli, da vode racuna o patriotskom
    rasplolozenju slobodoljubivih naroda. U pripremama za potpaljivanje novog rata
    oni mobilisu ogroman propagandni aparat sa zadatkom da razoruza, uspava i
    oslabi volju za odbranom nacionalne nezavisnosti i drzavnog suvereniteta kod
    ostalih naroda… U klevetnickoj kampanji
    protiv Sovjetskog Saveza, pored americkih dolarskih ideologa, desnih
    socijalista, pojavili su se sada, razume se, i titovci.
    Oni zagadjuju i truju nase istinski progresivne tradicije, sire burzoaski
    nacionalizam i sovinizam i preplavljuju nas javni i kulurni zivot
    popularizacijom americke imperijalisticke “kulture”. Sve ustanove javnog zivota
    pretvorene su u antisovjetske tribune i sluze idejama razoruzavanja nasih
    naroda, slabljenju volje za otpor protiv americke ekonomske, politicke i
    kulturne agresije. Udruzenje novinara, knjizevnika, slikara, akademija nauka, film,
    pozoriste, sve to sluzi za rafiniranu i maskiranu popularizaciju “zapadne
    kulture”, pri cemu se sa zagrizenom mrznjom napada predvodnicka uloga sovjetske kulture i nauke. Tako su se, pod zastavom imperijalizma, otvoreno obreli – nadrealisti, sarena gomila beogradskog carsiskog snobizma, Marko Ristic, Koca Popovic, Oskar
    Davico, Aleksandar Vuco, i drugi; sitnoburzoaski anarhista i “buntar” Miroslav
    Krleza; povrsni kosmmolit Milan Bogdanovic; zakrzljali malogradjanski
    individualist Jovan Smokiljan Popovic; sav ogrezao u “zapadna” shvatanja,
    bezrodni beskicmenjak Oto Bihali koji propoveda odbacivanje tromog, prostog
    osecanja zadovoljstva sa samim sobom i preporucuje trud za dobrim delima –
    tacno u stilu “istinskog” socijalizma Karla Grina;
    doajen titovskih knjizevnih kosmopolita nesumnjivo je Ivo Andric, koji je bio
    doajen i Stojadinoviceve profasisticke diplomatije; profasisticki
    Stojadinovicevi novinari Z. Mitrovic, P. Milojevic, Duda Timotijevic, Dojcilo
    Mitrovic, Dusko Blagojevic, S. Paunovic, kojima su se pridruzili potpisnik
    Nedicevog apela milioner Vl. Ribnikar, nemoralna kreatura i lump Branko
    Draskovic, kukavica, laktas i americki spijun Vl. Dedijer i slicni spijuni kao
    B. Pesic, M. Sudjic; gebelovski karikaturisti i slikari Dzumhur, Ciric, Kun i
    drugi; knjizevnicka beda i sekretar princa Djordja, Panic-Surep, falsifikator
    marksizma Ziherl; novcano-poslovni majstor u zgrtanju ogromnih prihoda Branko
    Copic, krezuba knjizevna usedelica Isidora Sekulic, Velibor Gligoric i Gustav
    Krklec. Koliko su se ovi izrodi srozali
    i pretvorili u policijske provokatore klike Tito-Rankovic vidi se po tome sto
    oni podrzavaju udbaske dzelate u hapsenju, zatvaranju i inkvizitorskom mucenju
    velikog broja istinskih rodoljuba… Prelaz
    na otvorene fasisticko mracnjacke pozicije, sluzenje titovskoj spijunskoj
    agenturi i njenim gospodarima americkim imperijalistima, zderalo je i poslednje
    tragove toboznje progresivnosti sa njih. Danas su oni otvorena fasisticka
    banda. Borba protiv spijunske bande Tita-Rankovica obuhvata i definitivno
    ciscenje nase progresivne ideologije, nauke i umetnosti od burzoazke agenture koja se
    sepuri pod zastavom kosmopolitizma i burzoaskog nacionalizma, placena americkim
    dolarima a cuvana zandarskim bajonetama titovskog gestapovskog aparata…
    U komunistickom listu: “Za Socijalisticku Jugoslaviju” od 30 marta 1950
    Vladimir Mihailovic ovako prikazuje svoga druga i clana CKKPJ i Saveznog
    Izvrsnog Veca Dobrivoja Radosavljevica: “kao sin neobicno bogatog kraljevskog
    oficira, Radosavljevic je od malena vaspitavan u duhu veliko-srpskog sovinizma.
    Jos pre rata na Beogradskom univerzitetu Radosavljevic je postao provokator i
    policijski dostavljac”. U istom komunistickom listu: “Za Socijalisticku Jugoslaviju” od 15 oktobra 1950 (izlazio u SSSR), izvesni S. Cekic, pukovnik J. A. , ovako prikazuje pojedine
    vojne rukovodioce u clanku: “Anglo-americki spijuni pasuju u Jugoslovenskoj
    Armiji”, gde kaze: “Klika Tita-Rankovica pomocu agenata anglo-americke
    obavestajne sluzbe, koji su se docepali rukovodecih polozaja u J.A. jos davno
    pre rezolucije Informbiroa pocela je da sprovodi u armiji zakamufliranu
    neprijateljsku propaganda protiv zemalja narodne demokratije i Sovjetskog
    Saveza. Titovci su poceli sa tim sto su sistematski umanjivali ulogu Sovjetske
    armije u oslobodjenju nase zemlje… Nasi
    borci i oficiri znaju dosta o takvim antinarodnim elementima. Medju njima i o

    ugladjenom gospodinu general-lajtantu Bogdanu Orescaninu, poznatom po svojim
    zlobnim antisovjetskim istupanjima. Taj gospodin u generalskoj uniformi nema
    nista zajednickog sa radnickom klasom, sa njenom borbom i njenim patnjama. On
    je sin najbogatijeg veleposednika sa Korduna. On je bio u ostao, i dusom i
    srcem, sa burzoazijom … Vukasin Micunovic, rodom iz omrznute plemicke porodice
    u Crnoj Gori koji je 1944 godine bio kapetan danas je general-major. U ratu je
    bio poznat kao plasljivac, posle rata kao naduvena neznalica. Pukovnik Nikola
    Gazetic, koji se 1941 godine iz kukavicluka predao Italijanima, umesto da bude
    zasluzno kaznjen zbog toga, on je forsiran kao “dobar rukovodilac”. Danas on
    rukovodi takozvanim partijsko-politickim kadrovima J.A.
    Na polozaju nacelnika Glavne politicke uprave nalazi se danas poslusni Titov
    lakej, americki spijun general-lajtant Otmar Kreacic, rodom iz zandarmeriske
    porodice. Ovaj izdajnik je lako postao americki spijun, jer on nema i nikada
    nije imao nista zajednickog sa borbom radnicke klase. Po naredjenju svojih
    americkih gospodara ovaj izrod sprovodi danas u J.A. sramnu antikomunisticku i
    antisovjetsku propagandu. Svi oni, na celu sa matorim amerckim spijunom i
    starim prijateljem Randolfa Cercila generl-pukovnikmom Ivanom Gosnjakom, upinju
    se iz petnih zila da od J. A. naprave slepo i poslusno orudje anglo-americkih
    imperijalista. Tito, Rankovic, Tempo, Gosnjak i sva njihova spijunska banda
    likvidirali su partijske organizacije u armiji i od njih napravili pomocni
    policijsko-politicki organ KOS-a. Takozvane partijske organizacije u armiji
    sluze danas u prvom redu da omoguce organima KOS-a pronalazenje i hapsenje
    postenih komunista prijatelja Sovjetskog Saveza. “Izbori” koji su pocetkom o.
    g. sprovedeni u takozvanim partijskim organizacijama bili su gnusna lakrdija,
    jer su sva rukovodstva bila unapred postavljena uz blagoslov organa KOS-a.
    Clanovi partije morali su da glasaju za one ljude koji su im bili unapred
    predlozeni. Organi KOS-a sakupili su potom glasacke listice i pohapsili sve one
    koji nisu glasali za predlozenu listu. Drugi osnovni zadatak takozvane
    partijske organizacije jeste da svakodnevno vrsi antisovjetsku i antikomunisticku
    propagandu, da usadjuje u srca i u duse ljudi mrznju prema Sovjetskom Savezu i
    prema zemljama narodne demokratije. Nije onda ni malo slucajno sto Gosnjak,
    Kreacic, Micunovic i ostali izdajnici daju direktive i neposredna naredjenja da
    se primaju u partiju razni tudji elementi sa tamnom prosloscu, a cesto puta i
    sa rukama do lakata okrvaljenim narodnom krvlju. Tako je po izricitom
    naredjenju glavne politicke uprave primljen u partiju pukovnik Radoslav Djuric,
    bivsi zamenik Draze Mihailovica za Jugoistocnu Srbiju i
    Makedoniju sve do avgusta 1944 godine. Svima koji znaju za njegove zlocine u
    Toplici, Jablanici i Pustoj Reci izvesno je da je on engleski spijun. To znaju
    i Gosnjak i general Otmar Kreacic, ali su oni i pored toga, u stvari bas zbog
    toga naredili pukovniku Janku Bobetku politkomesaru pesadijske oficirske skole,
    da primi u partiju pukovnika Djurica. Na isti nacin general Gosnjak naredio je
    partijskoj organizaciji u kojoj sam i ja bio sekretar, da primi u partiju
    general-majora Vjekoslava Klisanica, bivseg
    generalstabnog potpukovnika stare Jugoslavije i bivseg nacelnika staba jedne
    Paveliceve divizije, koga su nase jedinice zarobile pred kraj 1943 godine. Nasa
    partijska organizacija ga nije primila. Onda je Glavna politicka uprava
    obrazovala komisiju da ispita slucaj takve neposlusnosti partijske
    organizacije. Cela partijska organizacija, a biro celije posebno, pretpeli su
    tesku kritiku. Ostro je ukazano na “nezrelost” partijske organizacije. Jedan
    clan biroa je kaznjen strogim partijskim ukorom i izbacen iz Generalstaba kao
    nepozeljan, a jedan clan partije partijskim ukorom. Takvim drasticnim merama
    hteli su da zavedu red, “disciplinu” i “poslusnost” u partijskoj organizaciji.
    Gosnjak je odmah posle toga povisio platu generalu Klisanicu i dao mu automobil
    na licno raspolaganje. Pre 4 meseca na Gosnjakovu intervenciju Klisanic je
    primljen u kandidata partije. Od 1946 godine clan je partije inzenjer hemije
    Kikovic Sekula, a jedno vreme je bio i sekretar osnovne partijske organizacije.
    Kikovic Sekula je 1941 godine bio u Beranskom srezu organizator cetnika Draze
    Mihailovica. Odatle je pobegao u Beograd gde je citavo vreme rata radio za
    Nemce u jednoj fabrici sapuna. Pred kraj rata trebao je da sagradi svoju
    sopstvenu fabriku, ali su mu Sovjetska
    Armija i jugoslovenski partizani pobrkali licne racune. Medjutim on se brzo
    snasao i stupio u J. A. Pomocu licnih veza dobio je cin majora i visok polozaj
    u armiji. Danas je on jedan od visih rukovodilaca komande hemijskih jedinica.
    Za vreme okupacije bio je agent gestapoa, a danas KOS-a. Mnogi radnici
    podnosili su pismene tuzbe protiv njega, dokazivali njegovu saradnju sa Nemcima
    i gestapom, davali imena ljudi koji su zbog njegove denuncijacije prebijani po
    nemackim logorima. Ali, sve to je bilo uzalud, signali radnika bili su glas
    vapijuceg upustinji. Primanje u partiju takvih ljudi kao sto su Kikovic,
    Klisanic i Radoslav Djuric nije ni malo slucajno. To nisu greske nizih partijskih organizacija koje su sirom otvorile vrata partije raznim neprijateljskim elementima, to je sistem
    zasnovan na naredjenjima iz vrha. To je kurs koji sprovode agenti
    anglo-americkih imperijalista, koji se nalaze na vlasati i koji su zaseli u
    vrhovima takozvane komunisticke partije Jugoslavije. Note Sovjetske Vlade i
    budimpestanski proces razobliciili su izdajnicku Titovu kliku. Svima je postalo
    jasno da je ta klika odavno bila u sluzbi anglo-americkih imperijalista u
    svojstvu njihovih placenih agenata. Tito, Rankovic, Kardelj i Djilas, ti matori i podli zaverenici protiv zemalja narodne demokratije i Sovjetskog Saveza odredili su J. A. duboko kontrarevolucionarne zadatke. Oni su namenili Jugoslovenskoj armiji ulogu
    zandarma anglo-amerikih imperijalista na Balkanskom Poluostrvu i posebno u
    Jugoslaviji. Vec sada, po zelji Titove bande jedinice J. A. koriste se za
    oruzane provokacije protiv zemalja narodne demokratije i za pomoc grckim
    monarho-fasistima u borbi protiv grckog naroda. Podli izdajnik Tito nastoji da
    pripremi J. A. za vojne avanture imperijalista protiv Sovjetskog Saveza –
    protiv najboljeg prijatelja i zastitnika nacionalne nezavisnosti nasih naroda…”
    Todor Todorovic, pomocnik ministra finansija NR Srbije, predratni rukovodilac rodom iz Zajecara u komunistickom listu “Napred” (izlazio u Bugarskoj) u broju od 15 jula 1950 objavio je clanak pod naslovom “Socijalna osnova fasisticke diktature Tita – Rankovica” gde kaze: “Treba imati u vidu, da je Titova klika, pre nego sto je pristupila tajnim
    pripremama za kontrarevolucionarni prevrat, vec imala uza se k a m a r i l u
    s a s t a v lj e n u od najtipicnijih pretstavnika burzoazije. Tu kamarilu
    okupili su oko sebe Tito i Ko. tokom rata, a narocito kada je Crvena Armija
    oslobodila Srbiju i Beograd. Bilo je nekoliko garnitura predstavnika burzoazije
    grada i sela, koji su preziveli revolucionarni nalet radnih masa krajem 1944 i
    pocetkom 1945 godine. Tu su ulazili bivsi kraljevski ministri i diplomate,
    stari spijuni gestapoa i obavestajnih sluzbi Engleske i SAD izraziti
    pretstavnici stare reakcionarne burzoazije i lideri gradjanskih partija. Svima je bilo zajednicko da kompromituju izgradnju socijalizma i da upropaste ekonomske tekovine narodne demokratije. Mnogi iz te kamarile svoju
    saradnju sa Titovom klikom zapoceli su kao spijuni UDB-e. Upravo preko njih je
    UDB-a dzelata Rankovica koordinirala svoj rad sa radom Intelidzens Servisa i
    americke obavestajne sluzbe. Tako naprimer nacelnik UDB-e za Beograd Vojkan
    Lukic drzao je na vezi: popa Milana Smiljenica narodnog poslanika i
    potpredsednika prezidijuma skupstine Srbije za vreme rata saradnik cetnika
    Draze Mihailovica, inace bogati eksploatator seoske sirotinje; profesora Sinisu
    Stankovica saradnika gestapoa iz vremena rata; Milana Popovica sekretara
    reakcionarne zemljoradnicke stranke; Vladu Simica lidera burzoaske
    republikanske stranke; Milosa Carevica lidera reakcionarne demokratske stranke…
    Kada je posle istoriske rezolucije Kominforma o stanju u KPJ od juna 1948
    godine, tokom druge polovine 1948 i 1949 godine uglavnom okoncala
    kontrarevolucionarni prevrat i presla od burzoaskog nacionalizma ka fasizmu,
    Titova klika se nasala potpuno izolovana od narodnih masa… Titova fasisticka
    banda uspela je pomocu terora i falsifikata, kao u vreme Hitlera, da
    isfabrikuje jednu hajl hitlerovsku skupstinu ( titovski Rajhstag ), koja je spremna da aminuje sve akcije te bande usmerene na dalju fasizaciju zemlje i na razbijanje fronta mira i demokratije… Specijalni i politicki sastav najviseg organa vlasti –
    prezidijuma titovske skupstine, vlade Jugoslavije i republikanskih vlada upotpunjuje sliku u tome, koliko su burzoaski i fasisticki elementi prodrli u sve pore drzavnog zivota
    Jugoslavije. Pored vladajuce fasisticke cetvorke: Tito, Kardelj, Djilas i
    Rankovic, kao clanovi prezidijuma i ministi vlade Jugoslavije tu su: Sava
    Kosanovic kao fakticki pretstavnik Trumana u titovskoj skupstini i vladi (
    preko njega vlada SAD diktira Titovoj bandi ), tu su pretstavnici burzoaskih
    partija – hrvatske seljacke stranke, zemljoradnicke, slovenacke klerikale
    partije, demokratske i republikanske stranke: Ivan Ribar,
    Frane Frol, Josip Rus, Vlada Zecevic, Marko Vujacic, Vaso Cubrilovic, Josip
    Vidmar, Ivan Regent, Dobroslav Tomasevic, Stanoje Simic, Aleksa Tomic, Vlada
    Simic, Kosan Pavlovic – Brdjanski, hriscanski socijalisti: Marijan Brecelj i
    Edvard Kocbek, i drugi…”
    Jos neki podaci o socijalnom sastavu Brozove vladajuce klike objavljeni su u
    komunistickom listu “Pod Zastavom Internacionalzma” (izlazio u Rumuniji) od 1
    oktobra 1949 u clanku “Spijunske veze titovaca i anglo-amerikanaca” gde stoji:
    “Za vreme rata u Svajcarsku bio je poslat Misa Lompar, kome je bio postavljen
    zadatak da uspostavi vezu sa rukovodiocem americke spijunske organizacije u
    Evropi Alenom Dalsom. Dosavsi u Svajcarsku Lompar je takodje uspostavio vezu sa
    trockistickim grupama koje su se tamo nalazile. U Marselju se nalazio
    Latinovic, a u Bariu Vaso Jovanovic, koji su uspostavili tesne veze sa
    anglo-americkom obavestajnom sluzbom. U Londonu se nalazio general Velebit koji
    je bio stari engleski spijun. On je predavao engleskoj obavestajnoj sluzbi sav
    raspolozivi material, kao i obavestenja o Sovjetskoj Armiji. Kako govori
    Brankov, o tome je on takodje saznao iz tajne arhive Udbe. Sada pukovnik Cicmil
    zauzima polozaj jugoslovenskog poslanika u Londonu, Latinovic- – jugoslovenskog
    poslanika u Svajcarskoj, Lompar – saradnika jugoslovenske misije u Bukurestu.
    Sto se tice Velebita on je posle oslobodjenja Jugoslavije bio prvi zamenik
    ministra inostranih poslova. Jovanovic je bio savetnik jugoslovenske misije u
    Budimpesti i proteran od strane madjarskih vlasti iz Madjarske.
    Po opozivanju Cicmila veza sa anglo-americkom obavestajnom sluzbom privremeno
    je oslabila. Posle poznate Rezolucije Informbiroa polozaj se pogorsao i
    Rankovic je ponova dao zadatak da se ucvrsti veza sa anglo-americkom
    obavestajnom sluzbom u Madjarskoj. Brankov govori, da je u to vreme on bio u
    Beogradu i razgovarao sa Djilasom. Ovaj mu je ispricao o pregovorima koje je
    Tito imao sa Englezima i Amerikancima koji su izjavili, da su oni spremni da
    ukazu vojnu i politicku pomoc Jugoslaviji, ako se Tito saglasi da ide sa njima
    protiv Sovjetskog Saveza. Djilas je podvukao pri tom, da jugoslovenska vlada
    mora primiti taj predlog, jer su Englezi i Amerikanci prirodni saveznici Titove
    Jugoslavije…” U istom listu od 1 oktobra 1949 objavljen je clanak pod naslovom
    “Titova klika je odavno izdala interese naroda Jugoslavije”, gde stoji: “Sto se
    tice odnosa jugoslovenske vlade prema narodima Jugoslavije, optuzeni govori, da se Titova klika odavno odvojila od naroda, prodajuci njegove interese anglo-americkim
    imperijalistima. Po misljenju Brankova, izdaja Tita, Kardelja, Djilasa i
    Rankovica potice jos iz doba rata, koncem 1943 godine – pocetkom 1944 godine,
    kada je Tito dozvolio prisustvo anglo-americkih pretstavnika u vrhovnom stabu.
    Na pitanje pretsednika suda moze li Brankov kazati imena anglo-americkih
    pretstavnika, Brankov je izjavio da je spisak sa tim imenima bio razaslan po
    svim stabovima u zemlji i dat je zadatak da se nauce ta prezimena, da bi u
    slucaju potrebe ukazali odgovarajucu pomoc tim ljudima. Brankov je podrobno
    nabrojao imena i prezimena anglo-americkih pretstavnika koji su se nalazili u
    to vreme u Jugoslaviji. Pri Titovom vrhovnom stabu nalazila se misija SAD u
    sastavu pukovnika Hamiltona, potpukovnika Ferca i Teljera, misija Velike
    Britanije u sastavu generala Maklina, potpukovnika Mura i Seljbina i majora
    Cercila. Na ostrvu Visu nalazio se americki major Urban, engleski major Korvet.
    Pri glavnom stabu u Makedoniji nalazio se engleski major Kulnej i potporucnik
    Makdonald: pri glavnom stabu Srbije – americki kapetan Grils, engleski majori
    Hensker i Armstrong; pri glavnom stabu Hrvatske – americki kapetan Rejd i
    engleski major Rodzers; pri glavnom stabu Slovenije – americki major Dzojns;
    pri glavnom stabu Vojvodine, engleski major Lejvideli i potporucnik Vud i dr.
    Sva ta lica govori optuzeni saglasano tajnim podacima, koji se nalaze u
    arhivama Udbe bili su oprobani anglo-americki obavestajci. Oni su postavili
    sebi za cilj da potcine uticaju anglo-amerikancima rukovodioce Jugoslavije, a
    zajedno s tim narode Jugoslavije i narode susednih zemalja…
    Brankov govori, da se iz razgovora sa Cicmilom, iz tajnog materijala, iz arhive
    Udbe ubedio u to da su od Amerikanaca i Engleza bili za njihove agente u prvo
    vreme zavrbovani Djilas, Kardelj, Rankovic i, pored toga, Marko Belinic sada
    minister Hrvatske vlade, Petar Stambolic – sada pretsednik vlade Srbije, Karlo
    Mrazovic, Miha Marinko – pretsednik vlade Slovenije, Svetozar Vukmanovic –
    minister jugoslovenske vlade, Kidric – minister industrije i pretsednik
    Privrednog saveta Jugoslavije i drugi…”
    Tako su pisali oni o sebi u vremenu 1948-1953 u jeku sukoba Kominform – Tito.
    (Napomena: U vezi sa ovim tekstom posebno su interesantne studije Radonje
    Golubovica “Burzoaski nacionalizam Titove klike pod maskom socijalizma”, Moskva,
    1948. godine; Gorge W. Hoffmana-a i Fred-a Warner Neal-a “Yugoslavia and the
    new communism, New York, 1962; Lorraine M. Lees, Keeping Tito afloat,
    Pennsylvania State University, 2005; Reno de Zuvenel, Tito- glavar predatelej,
    Moskva, 1949…) Iako se do sada situacija mozda u malome izmenila, ipak njihovi
    sopstveni dokumenti i podaci nesumnjivo potvrdjuju nase teze (Vidi: SOCIJALNI
    SASTAV KOMUNISTICKE VLADAJUCE KLIKE – KO JE NAJVISE DOPRINEO BOLJSEVIZIRANJU JUGOSLAVIJE I KO DANAS NJOME VLADA, “Sloboda – Liberty”, Chicago, Illinois, br. od 2. aprila i od 1. maja 1959; Isto: Todorovic Todor, SOCIJALNA OSNOVA FASISTICKE DIKTATURE TITA-RANKOVICA, “Napred”, br. 12 (28) od 15. jula 1950 – Organ jugoslovensih komunista-politemigranata u NR Bugarskoj; Isto: Milutin
    Rajkovic, Odnarodjeni i fazizirani inteligenti u sluzbi dolara, „Nova Borba“,
    br. 6 (35) od 8. aprila 1950 – Organ jugoslovenskih komunista-politemigranata u
    NR Cehoslovackoj; Isto: Vlastimir Mihajlovic, Spijunskolice titovskog ministra
    Dobrivoja Radosavljevica, „Za Socijalisticku Jugoslaviju“, br. 12 (35) od 30.
    marta 1950 – Organ jugoslovenskih komunista-politemigranata u SSSR-u; S. Cekic,
    pukovnik J. A., Anglo-americki spijuni pasuju u Jugoslovenskoj armiji, „Za
    Socijalisticku Jugoslaviju“, br. 14 od 15. oktobra 1949 – Organ jugoslovensih
    komunista- politemigranata u SSSR-u; Spijunske veze titovaca i
    anglo-amerikanaca, „Pod Zastavom Internacionalizma“, br. 10 od 1. oktobra 1949
    – Organ jugoslovenskih komunista-politemigranata u NR Rumuniji; Isto: Titova
    klika je odavno izdala interese naroda Jugoslavije, “Pod Zastavom Internacionalizma”.
    br. 10 od 1. X. 1949 – Organ jugoslovenskih komunista-politemigranata u NR
    Rumuniji).

    (Nastavak II)

    1. SrbIN каже:

      Čoveče, sve isto kao i sad… samo neka druga imena, uloge iste, predstava ista… svaka čast na objavljenom izvoru…

    2. Stroja каже:

      Dušane Bukoviću, svaka čast i hvala!

      Čitaćemo ovo natenane…

  2. Dusan Bukovic каже:

    Imajuci u vidu da su u Drugom svetskom ratu anglo-amerikanci ujarmili Brozovu fasisticko-titoisticku kliku u sluzbu zapadno-evropskih i americkih imperijalista
    koje olicavaju velike korporacije, tz . “veliki izabranici”, veliki finansijeri, carobnjaci
    idolatriskog drustva medjunarodne masonerije, rimskih katolickih templara i kabalista,
    sto odslikava i ovaj clanak izvesnog obavestajca beogradske Specijalne policije. Clanak je objavljen u “Slobodi”, Organu Srpske Narodne Odbrane u Americi u br. od 2. aprila i od 1. maja 1959. godine, koji doslovno glasi:

    SOCIJALNI SASTAV KOMUNISTICKE VLADAJUCE KLIKE – KO JE NAJVISE DOPRINEO
    BOLJSEVIZIRANJU JUGOSLAVIJE I KO DANAS NJOME VLADA

    I

    Da je Jugoslovenski komunisticki pokret i gradjanski rat 1941-1945 bazirao
    svoje bitisanje i crpeo svoju snagu prema ucenju komunistickih teoreticara na
    sirokim slojevima proletarizovanog radnistva i njegovog saveznika pauperizovane
    seoske sirotinje, on nikada ne bi mogao izvesti tako zvanu “socijalisticku
    revoluciju” u nasoj zemlji. Jos manje bi mogao dovesti na vlast danasnju
    vladajucu komunisticku kliku, koja s p r a v i m radnistvom ili seljastvom niti
    je ikada imala niti danas ima ma kakve prakticne veze. Nijedna revolucija kroz
    istoriju sveta ne moze se pohvaliti svojim
    specijalnim fenomenima i paradoksima kao tako zvana Jugoslovenska
    komunisticka “narodno-oslobodilacka borba” i revolucija. Za poznavaoce naseg
    komunistickog fenomena i paradoksa nije tajna da su se na celu KPJ jos od
    njenog osnivanja 1919 nalazili ili odnarodjeni intelektualci k a o profesori
    dr. Sima Markovic, Mika Todorovic, Ljuba Radovanovic, Dusan Djordjevic, lekari
    dr. Vukasin Markovic, dr. Cetkovic, dr. Sima Milosevic, dr. Pavle Gregoric,
    advokati dr. Rajko Jovanovic, Slavko Mijatovic, dr. Vladimir Bakaric,
    ekonomista i pravnik Boris Kidric i drugi. Ili medjunarodni profesionalni i
    skolovani agenti Kominterne tipa Martinovica-Svarca, Josipa Cizinskog (Milana
    Gorkica), Josipa Broza (Tita), Adolfa Muka, Alekse Beblera, Perzihova Voraneca
    (Lovra Kuhara) i drugih. Rukovodioci iz redova profesionalnih radnika koji bi
    postajali profesionalni revolucionari
    kao Filip Filipovic, Djura Djakovic, Nikola Hecimovic, Leka Rankovic, mogu se na prste izbrojiti. Glavni rukovodeci i intelektualni sloj cinili
    su sinovi bogatih trgovaca, industrijalaca i bankara, ministara, djenerala,
    profesora univerziteta i drzavnih funkcionera, veleposednika, penzionera i
    rentijera. Pravih radnika i sinova seoske i gradske sirotinje bilo je malo. I
    ukoliko ih je bilo oni su pred konkurencijom ovih prvih tesko dolazili na
    rukovodece polozaje. A da bi paradoh bio jos veci, oni su i pre rata i za vreme
    gradjanskog rata bili u velikom broju s druge strane barikade. Uzelo bi nam mnogo vremena i prostora ako bi pokusali da objasnimo
    ovaj nas jugoslovenski komunisticki fenomen. On je toliko paradoksalan, nelogican
    i prosto neverovatan da ga je vrlo tesko i objasniti. Ako je tacno kazano da su mnoge revolucije pojele svoju decu, za nas primer mogli bi kazati da su deca pojela revoluciju.
    Za nas komunisticki rukovodeci sloj sastavljen uglavnom od nedoskolovanih
    snobova, degenerika, avanturista, karijerasa i drustvenih otpadnika, moglo bi
    se reci da se je od vecito progonjenog vuka ili psa lutalice kakav bi on trebao
    biti po dogmama komunistickim, pretvorio u umiljato perfidno jagnje koje je tri
    majke sisalo. Pre rata uzivao sve pogodnosti vladajucih rezima uticajnih otaca,
    za vreme rata igranjem na sve karte koristilo kako okupatorsku tako i
    zapadno-saveznicku pomoc i saradnju, da bi posle rata pirovali u plodovima
    revolucije, izborne, organizovane i monopolisane od njih i za njih. Mnogobrojni
    primeri najrecitije ce dokumentovati nasa izlaganja i kojima nece biti potrebni
    nikakvi drugi komentari.

    Milovan Djilas je sin bogatog penzionisanog majora i zemljoposednika, Koca
    Popovic, potice iz poznate trgovacke porodice, Boris Kidric je sin slovenackog
    profesora univerziteta Franca Kidrica, Ivo-Lola Ribar, narodni heroj i
    organizator celokupne komunisticke omladine je sin dr. Ivana Ribara – Fisera,
    predsednika Ustavotvorne skupstine i bogatog advokata, Marko Ristic, unuk
    srpskog drzavnika, Djuro i Olga Nincic su deca dr. Momcila Nincica, Melentije
    Popovic, sin imucnog protojereja iz Crne Trave, Filip Filipovic i Predrag
    Vijorovic (organizator udarnih teroristickih trojki u Beogradu) su djeneralski
    sinovi. Bora Simovic, komunisticki diplomata sin je denerala Dusana Simovica,
    Branko i Gordana Mihailovic su deca poc. djenerala Draze Mihailovica. Dragce –
    Dragan Pavlovic blagajnik Crvene pomoci sin trgovca i milionera Pavlovica
    vlasnika firme Marko Vuletic, Gavrilovic i k o m p., Ratomir Belovic
    organizator spanskih dobrovoljaca sin je beogradskog trgovca i predsednika
    bogradske trgovacke omladine Nikole Belovica, dr. Mirko Sardelic, sadanji
    komunisticki minister na strani sin je drzavnog savetnika dr. Rudolfa
    Sardelica, Slavko Fejic, minister na strani sin je reis-uleme Fejica, Dusan
    Trivanovic bivsi urednik “Borbe”, sin je skolskog nadzornika Trivanovica,
    sestric pok. Adama Pribicevica, dok je Svetozarev sin dr.Stojan Pribicevic bio
    jedan od sefova Titove propagandu u SAD. Sinovac heroja Gavrila Principa i sin
    narodnog poslanika Jova Principa Slobodan Princip “Seljo”, poginuo je kao
    organizator ustanka u Bosni i proglasen za narodnog heroja, Djoka Jovanovic –
    Jarac komunisticki knjizevni kriticar poginuo k a o politkom kosmajskog
    partizanskog odreda je pukovnicki sin a za vreme svih hapsenja pre rata javno
    se je pozivao na svoje dalje srodnicke veze s nasom vladajucom kucom. Kao
    komunisticki agitator bio je hapsen jos pre rata i Mirko Plamenac sin Jovana
    Plamenca bivseg pretsednika vlade. Organizatori komunistickog ustanka u srezu
    Pljevljanskom bili su inzinjer Mirko Pejatovic, sestric patrijarha Varnave i
    Danica Rosic studentkinja medicine sinovica velikog patrijarha. Narodni heroj
    Slobodan Skerovic, je sin istaknutog politicara i pedagoga dr. Nikole
    Skerovica. Za vreme rata kao komunisticki organizator u Beogradu bio je hapsen
    i advokatski pripravnik Bukovac, zet poc. Mise Trifunovica. Istaknuti agitator
    za racun komunista p r i jugoslovenskoj izbeglickoj vladi u Londonu bili su
    Bata Nesic, sin poc. Ljube Nesica, biv. Jugoslovenskog ministra na strani i
    Koen sin dr. Leona Koena, prof. medicinskog fakulteta. Sin uglednog srpskog
    kanadjanskog privrednika Pera Bulata Rade, aktivan je komunisticki djeneral
    major, clan komisije za atomsku energiju i narodni heroj a kcerka Milka,
    narodni poslanik, narodni heroj i glavni organizator zenskog antifasistickog
    pokreta u Jugoslaviji. Komunisticki knjizevnik dr. Milos Savkovic, potice iz
    imucne porodice iz Sumadije, isti je slucaj i sa advokatom Dragomirom
    Isakovicem, dugogodisnjim agentom Kominterne, koji je sin imucnog prote
    Isakovica iz sela Banje, obadvojica likvidirani od strane cetnika. Dobrivoje
    Radosavljevic – Bobi clan saveznog Izvrsnog Veca i clan SK KPJ je sin bogatog
    predratnog oficira i prema komunistickim priznanjima najbogatijeg coveka u
    Istocnoj Srbiji; Otmar Kraecic, general pukovnik, drzavni potsekretar za
    poslove narodne odbrane potice takodje iz dobro situirane cinovnicke porodice;
    Ivanka Cukovic i sestra joj Olivera, organizatori komunisticke omladine iz
    Beograda, deca su beogradskog trgovca R a s e Cukovica; isti je slucaj i sa
    decom beogradskog apotekara S v e t e Trajkovica, cija je kcerka bila
    ljubavnica Ive Lole Ribara. Slobodan Tuzlic – “Butum”, narodni heroj i sestra
    mu Smilja studentkinja medicine su deca beogradskog drvarskog trgovca Ljubomira
    Tuzlica, Hercegoca poreklom. Rodoljub Colakovic potice iz burzoaske porodice iz
    Bjeljine, Vladimir Velebit, pomocnik ministra spoljnih poslova i bivsi
    ambasador u Londonu sin je djenerala Ljubomira Velebita. Anica Paskaljevic,
    organizatorka komunisticke omladine u Krusevcu, kcerka je Zoje Paskaljevica,
    industrijalca iz Krusevca. Dr. Jasa Davico, komunisticki ekonomista potice iz
    trgovacke porodice iz Beograda, isti je slucaj i sa Jasom Almulijem, novinarom
    sa beogradskog univerziteta i urednikom “Borbe”. Djordjevic Milutin, sudija vrhovnog suda
    (sudio poc. Drazi Mihailovicu) i brat mu Ziva Djordjevic inzinjer, drzavni
    potsekretar u Izvrsnom vecu NR Srbije, sinovi su bogatog trgovca iz Kragujevca;
    dr. Jovan Djordjevic, prof. univerziteta i clan vrhovnog saveta, sin je Svetislava
    Djordjevica nacelnika uprave drzavnih monopola, rez. potpukovnika i nosioca
    Karadjordjeve zvezde s macevima. Marijanovic Filip, direktor vise privrednih
    preduzeca, sin je Svetozara Marijanovica, trgovca iz Uzica; Marko Nikezic,
    sadasnji ambassador u Sjed. Amr. Drzavama, sin je imucnog zastupnika americkih
    petrolejskih firmi Petra Nikezica. Pavicevic Miso, sekretar glavnog sindikalnog
    saveza i dugogodisnji ambasador sin je imucnog penzionisanog potpukovnika
    Vojina Pavicevica iz Pljevalja. Isti je slucaj i sa inz. Velimirom Jakicem sinom penzionisanog potpukovnika Miljana Jakica iz Pljevalja (Jakic je umro odmah posle
    rata kao narodni heroj). Dr. Nenad Parenta lekar i sestra mu Gordana, arhitekt obadvoje likvidirani za vreme rata kao komunisti bili su deca Milosa Parente rektora zadarske bogoslovije. Dusan Timotijevic, jedan od glavnih komunistickih novinara sin je senatora i clana demokratske stranke Koste Timotijevica, dok je njegova zena Olga urednica
    komunistickog zenskog glasila “Zena Danas” kcerka dr. Fridriha Pops Dragica,
    beogradskog advokata i biv. Pret. Jevrejske opstine; dr. Mihailo Vuckovic danas
    sekretar glavnog komunistickog zadruznog saveza i brat mu dr. Vojislav Vuckovic
    likvidiran za vreme rata, sinovi su vrlo imucnog advokata Pere Vuckovica a
    Vojislavova zena Fani Politeo, stud. umetnosti je kcerka dr. Politea, nacelnika
    ministarstva finansija, Hrvata iz Splita. Stanislav Ocokoljic, vojni atase i
    visi oficir, sin je takodje istaknutog komuniste Negoslava Ocokoljica, biv.
    Nacelnika ministarstva unutrasnjih poslova; dr. Milutin Ivkovic “Milutinac”
    likvidiran od streane Nemaca, zet je gore pomenutog dr. Fridriha Pops Dragica,
    a bio je licni lekar princa Djordja. Isti je slucaj i sa drugim poverenikom
    princa Djordja Miloradom Panicem – Surepom, danas nacelnikom za prosvetu NR
    Srbije, koji potice iz posednicke porodice iz Macve.
    General pukovnik M i l a n Kupresanin sin je bogatog posednika iz Gospica;
    Milan Dedinac knjizevnik sin je pukovnika Dedinca iz Beograda, a zloglasni
    Vladimir Dedijer, zvanicni Titov biograf i njegov brat Stevan, sinovi su
    zasluznog dr. Jefte Dedijera, docenta univerziteta, poreklom iz Bileca. Dusanka
    Kecmanovic, organizatorka antifasistickog fronta z e n a, kcerka je prote D.
    Kecmanovica prvaka samost. Demokratske stranke iz Bjeljine, dok jedan od
    najglavnijih ekonomskih komunistickih teoreticara narodni heroj Veselin Maslesa
    potice iz trgovacke porodice iz Banja Luke. Sinovi prote Milana Smiljanica iz
    sela Ravni uzicki okrug koji je pod uticajem dece i sam prisao komunistima,
    poginuli su kao istaknuti komunisticki vojni rukovodioci od kojih je stariji
    Manojlo bio gardijski oficir; dr. Dobrila Siljak, komunisticki sanitestski
    pukovnik i spanski dobrovoljac bila je kcerka biv. Narodnog poslanika prote
    Slobodana Siljka iz Pljevalja koga su kao istaknutog nacionalistu ubili komunisti.
    Aleksandar Vuco, rektor zavoda za kinematografiju potice takodje iz beogradske
    bogate porodice; Bosko Vidakovic, raniji komunisticki generakni konzul u Cikagu
    sin je poc. Vitomira Vidakovica, protojereja i nar. poslanika iz Uzica, njegov
    blizi saradnik i kolega narodni heroj Mirislav Igumanovic, sin je direktora
    gimnazije Jevrema takodje iz Uzica. Momcilo Budisavljevic, jos pre rata hapseni
    komunista, sinovac je biv. Ministra Srdjana Budisavljevica a jedno vreme bio je
    i njegov licni sekretar. Bosko Djuricic, poginuo u toku rata sin je pretsednika
    okruznog suda iz Jagodine. Ljiljana Calovska, studentkinja medicine hapsena za
    vreme revolucije, danas istaknuti novinar i diplomata kcerka je apotekara
    Calovskog iz Bitolja. Pavle – Paja Gerencevic, pre rata hapsen, sin je bogatog vinarskog trgovca iz Sremskih Karlovaca. Dzuverovic Nikola, narodni poslanik i clan Izvrsnog veca NRS, vrlo istaknut za vreme revolucije u Toplici, sin je dr. Arse Dzuverovica, uglednog imucnog lekara iz Prokuplja. . Finci Eli, director preduzeca “Kultura” i
    urednik komunistickog casopisa “Knjizevnost”, potice iz vrlo bogate jevrejske
    porodice iz Sarajeva; Matic Milovan predratni pretsednik komunistickog
    kulturnog odbora na beogradskom univerzitetu, sada generalni sekretar
    jugoslovenske komisije za UNESKO, sin je poznatog beogradskog lekara Matica;
    Maocevic Ivanka, studentkinja medicine, zena generala potpukovnika dr. Gojka
    Nikolisa, sefa saniteta jug. Armije, vrlo aktivna i za vreme rata, kcerka je
    poznatog lekara dr. Maocevica, Hrvata iz Osijeka; dr. Olga Popovic – Dedijer,
    predratna komunistkinja nastradala za vreme revolucije, zena Vl. Dedijera,
    kcerka je dr. Svetislava Popovica, ministra i nekadanjeg prvaka samostalne a kasije
    Jug. nacionalne stranke; Jevremovic Branko, savezni javni tuzilac, predratni
    osudjivani komunista sin je bogatog trgovca Andrije Joksimovica iz Uzica, a
    sestric Milivoja Smiljanica biv. pomocnika min. spoljnih poslova, koji ga je
    stalno uzimao u zastitu pa cak zaposlio u nasem poslanstvu u Moskvi, odakle se je u
    toku rata prebacio za Kairo. Joksimovic Savo, general major JNA, clan CKKPCG,
    potice iz uglednog crnogorskog bratstva Joksimovica iz sela Buca kod Berana;
    Jovanovic Milos, javni tuzilac NR Srbije, kao komunista hapsen i osudjivan jos
    pre rata, potice takodje iz imucne trgovacke porodice iz Kragujevca, poznat po
    tome sto je bio pomocnik Milosa Minica, tuzioca na procesu poc. Drazi
    Mihailovicu. Minic se skrivao izvesno vreme u toku rata u kuci istaknutog
    seoskog monarhiste i Drazinog pristalice g. Pantovica u selu Ljutici kod
    Pozege. Kapetanovic Hajro, drzavni sekretar za finansije, pre rata kao
    komunista bio ubacen u Zemljoradnicku stranku, potice iz begovske porodice iz
    Bosanskog Novog; Karamatijevic Prvoslav akademski slikar, docent arhitektonskog
    fakulteta u Beogradu, poznati predratni a za vreme rata sa celom porodicom
    narocito istaknuti borac i agitator, sin je prote Jevstatija Karamatijevica iz
    Nove Varosi, koji je pod uticajem dece takodje prisao Titovom pokretu, gde je
    ostao sve do smrti 1949 kao potpretsednik komunistickog Crvenog Krsta; Popovic
    Nikola, general major, sin je viseg penzionisanog oficira Krste Popovica sa
    Cetinja; Makiedo Dr. Sergije, opunomoceni minister u sekretarijatu za spoljne
    poslove vodi svoje poreklo iz istaknute hrvatske porodice iz Zadra; Mandic dr.
    Oleg, istaknuti komunisticki sociolog, sin je dr. Nikole Mandca, advokata iz
    Rijeke, Hrvata po narodnosti; Marjanovic Jovan, director drzavne arhive i
    zvanicni istoricar danasnjeg komunistickog rezima, sin je profesora Marjanovica iz Beograda. Pozdarec Hakija, generalni direktor Narodne Banke u Sarajevu, od 1942 istaknut u partizanskom pokretu Bosne i Hercegovine, sin je bivseg narodnog poslanika
    Jug. Muslimanske organizacije Nurije Pozderca, koji je i sam sve do svoje smrti
    aktivno ucestvovao u partizanskom pokrertu, Hrvat iz Cazina; Prodanovic dr.
    Bora, advokat iz Beograda, poginuo u revoluciji sin je Jase Prodanovica sefa
    srpske republikanske stranke; Puric Ljubica, clan saveza komunista od 1941
    istaknuti funkcioner u Crvenom Krstu i zenskim komunistickim organizacijama,
    rodom je iz Nove Varosi, kcerka prote Ilije Purica, cuvena po tome sto je kao
    clan partizanskog prekog suda osudila na smrt svog rodjenog brata Vasilija cetnickog
    oficira; Radovanovic dr. Ljubomir, ambasador u sekretarijatu za inostrane
    poslove, jos od pre rata kao ugledni advokat u Beogradu bio je poznat kao
    komunisticki nastrojen; dr. Radomir Geric, inspektor Izvrsnog Veca za Srbiju,
    rodom iz ugledne porodice iz Peci, sestric vojvode Koste Pecanca koji ga je i zasticivao,
    aktivan u toku rata.

    (Nastavak I)

  3. Predrag Vujičić каже:

    Pa uspelo im je dok je vladao Jelcinj.

    1. Т. Горски каже:

      Није брате,
      да им је то којим несретним случајем успјело не би данас било ни Путина ни Русије овакве какву знамо.
      Живио !

    2. Неша каже:

      Можда, док је владао Лењин !!!

  4. Biskvit каже:

    Mislim da je uspjelo Mongolima, ispravite me ako grijesim :)

    1. @biskvit каже:

      Da Mongoli su bili opaki ratnici. Bili su jako spretni jahaci i mogli su svojoim strelama probiti i najcvrsce oklope srednjovekovnih vitezova. Fantastican mi je taj podatak da su kada su ratovali protiv teftonskih vitezova, uvek ostavljali jedan broj zivih koje su bukvalno silovali i ostavljali ih u zivotu tako uzurpirane. Bas su bili luckasti slazes se sa mnom? :)

    2. Пантелија каже:

      Овде је прича о утицају а не о освајању.
      А ко је на крају потчинио Монголе ако не грешим…а?

    3. Логика каже:

      Није, јер ако тако гледамо, онда је успело и Французима и делимично Немцима. Французи су освојили Москву и шта су добили- смрт. Немци нису ни стигли до Моске и шта су добили смрт и класично покоравање тако што су им ови ушли у престоницу и контролисали је нажалост само око 50 година. Исто је и са Монголима, Руси који су живели јужније су страдали под налетом хорди, али се већина повукла на север. Људи разумите следеће, народ који не одраста на простору Русије где је клима изузетно сурова има велики проблем да се на истом одржи. То је главни разлог зашто је Русија непокорива. А други може бити тај да су Руси врло тврдоглав и слободарски настројен народ.

    4. Nemoj da lupaš каже:

      Ujko, ne kaki molim te. Misli svojom glavom i isključi CNN BBC HRT RTS i ostale TV stanice koji ispiru mozak. I samo vi tkz hrvati nemojte da pričate o istini i moralu i čovekoljublju jer posle svega što su vas zapadne službe i katolička crkva (koja je takođe jedna od zapadnih službi) naterali da uradite sami sebima a i svojoj muslimanskoj i pravoslavnoj braći, je to toliko tužno i bedno da je svaki dalji komentar suvišan.

    5. sotto creaturo каже:

      Vidim ima dosta ljudi sa inspiracijom pa znaju bolje od Putina šta je Rusija bila, šta je i šta će biti. Zanimljivo.

  5. White man каже:

    Black monkey face hahahhahaa

    1. ČIKA DIMITRIJE каже:

      NIGGER SHIT

Коментари су затворени.