Прочитај ми чланак

РАДА ТРАЈКОВИЋ:Вучић прекрива кривицу за убиство,срамно,понижавајући Србе с Косова

0

Српска политичарка са Косова и Метохије Рада Трајковић рекла је данас да је вишесатни разговор председника Србије Александра Вучића са грађанима у Лапљем селу код Грачанице "права политичка задруга" која је за циљ имала да "прекрије кривицу за убиство Оливера Ивановића".

„Ја мислим да се никада нешто толико срамно десило као што је трибина изношења и личних проблема Срба са Косова и Метохије и њихово представљање јавности Србије и света. То је понижавање Срба, тај систем, теби три овце, другоме десет кокошака, не знам шта, приче које су заиста дно дна. Подсећа на оно што већ Палма ради у Јагодини, а суштински је попут ријалитија који се приказује на Пинку и Хепију, ово је била права политичка „Задруга“, сматра Трајковић.


 По њеној оцени, „снимање и то вишечасовно вечерње преношење интимних породичних проблема суштински за циљ имало да прекрије кривицу о лидеру који је нама нестао, који је убијен и кога нема“.
 
„И можда за све нас још тужније што Оливер који је иначе предосећао да му се спрема атентат, није имао прилике да буде примљен од председника Србије иако је то тражио два дана пре него што је убијен“, рекла је Трајковић.

13 коментара “РАДА ТРАЈКОВИЋ:Вучић прекрива кривицу за убиство,срамно,понижавајући Србе с Косова

  1. EUngoInformer2 каже:

    Odgovori Živana Berisavljevića na pitanja Bedrudina Gušića

    1.
    Poštovani gospodine Berisavljeviću, prošlo je 29 godina od znakovite
    Jogurt revolucije u kojoj ste bili jedna od političkih žrtava iste. Kako
    se sa današnje vremenske distance sjećate tih događaja koji su odredili
    Vašu daljnju političku karijeru, ali i sudbinu Vojvodine?

    BERISAVLJEVIĆ:

    Ja sam svoje analize i sudove o tome šta mislim o tzv.
    “jogurt-revoluciji“, o političkim procesima koji su joj prethodili, o
    političkim snagama koje su je par decenija i pripremale i izvele ,kao o
    njenim najvažnijim nosiocima i ovdašnjim kukavnim akterima iznosio
    nebrojeno puta javno – u čestim autorskim tekstovima i intervjuima,
    opsežnijim esejističkim raspravama, kao i u brojnim obnarodovanim
    političkim govorima .

    Poznato je i da sam- među prvima, ne samo iz Vojvodine, kako u sve intenzivnijim internim političkim raspravama, tako i javno – od svog povratka iz Londona 1981. – gde sam, kao što se
    to ponegde kaže, „obnašao“ dužnost poslednjeg Titovog ambasadora u
    Velikoj Britaniji , najotvorenije i najodlučnije kritikovao
    centralističko – nacionalističku politiku, koju je odmah posle Titove
    smrti ofanzivno poveo srbijanski republički državno – partijski vrh, kao
    avanturistički opasnu pre svega po istorijske interese srpskog, ali i
    drugih jugoslovenskih naroda i osudio je kao ratoboračku i razbijačku.
    Tvrdio sam još tada, uz puno dokaza, da taj vrh to čini u dosluhu, pa i u
    otvorenom sadejstvu sa sve više raspmamljenim srbo-šovinističkim
    snagama srbijanske intelektualne elite, kobajagi „disidentskim“, a i u
    dogovorenom ili kondominijumskom sadejstvu sa sebi sličnim elitama u
    drugim delovima Savez komunista i države Jugoslavije.

    Sam čin „jogurt revolucije“ sam – već na prvim sednicama pokrajinskog
    partijaškog rukovodstava nakon što nam je Milošević političkom prisilom
    iznudio kolektivnu ostavku – nedvosmisleno i javno kvalifikovao kao
    besramno brutalni nasrtaj ne samo na ustavnu autonomiju Pokrajne, na
    neupitni politički subjektivitet, samosvojni regionalni identitet i
    neporeciva istorijska prava Vojvodine, dakle – na njeno osobeno
    multinacionalno evropsko biće, nego i kao početak dugo pripremanog udara
    na avnojevske osnove druge Jugoslavije. Odnosno, kao početak kraja
    avnojevske Jugoslavije.

    A kvalifikovao sam“jogurt revoluciju“ i kao brutalni početak srpske nacionalističke kontrarevolucije – u civilizacijiskom, a ne ideološkom značenju pojma kontrarevolucija. Kao
    politiku po svojoj suštini istrijski mračnjačku i nazadnjačku, a i po
    nizu svojih vidljivih obeležja- fašistoidnu, mrzilački destruktivnu i
    potencijalno etno-genocidnu. Dakle, smatrao sam politiku „događanja
    naroda“- i „jogurt revoluciju“ kao njeno „vojvođansko izdanje-“ ne samo
    kao čedo i završni čin višedecenijske izrazito anti-vojvođanske, odnosno
    anti-kosovarske politike, nego i kao početak ostvarivanja
    anti-avnojevske, odnosno anti-jugoslovenske, anti-socijalističke i
    anti-civilizacijske strategije i politike, koja je inače – znao sam to
    dosta pouzdano – znatno pre Titove smrti osmišljavana u vrhovima države i
    partije Srbije i u njenim u elitnim institucijama nauke, obrazovanja i
    kulture. Isticao sam i da besomučni i od početka osamdesetih iz godine u
    godinu sve upadljivije pojačavani javni napadi tih vrhova na ustavni
    položaj Pokrajine proizilaze ne samo iz ustavno-pravnih razloga, nego
    i iz njihove tačne procene da bez Vojvodine, kao demografski dominantno
    srpske regije, politički bespogovorno pokorne nalozima srbijanskih
    političko – državnih vrhova i bez mogućnosti samovlasnog korišćenja
    njenih svekolikih bogatstava od strane tih vrhova, Srbija nema ni
    političke predpostavke ,ni finansijske snage da krene u svetu bojnu
    na Jugoslaviju. Preduslov da se „desi“ ratoborački Gazimestan,dakle,
    bio je da se desi „jogurt revolucija i ostvari politička okupacija
    Vojvodine.

    Zbog takvih svojih viđenja i sudova sam još krajem
    1981., dakle samo par meseci po mom povratku u zemlju, obeležen kao
    „ideološka perjanica vojvođanskog autonomaštva“ i decenijama – od tada
    do danas – najbesomučnije politički žigosan i javno orkestrirano
    označavan kao „izdajnik srpskog naroda“, kao „nepopravljivi vojvođanski
    separatista“, kao „notorni brozovac“, “nepopravljiva komunjara“, i sl. A
    nakon “pobede“ „jogurt revolucije“ – zajedno sa onom grupom svojih
    istomišljenika koja je nastavila da se nepomirljivo javno suprotstavlja
    politici koju ona simbolizuje, proglašen sam od bezbednosnih službi
    novouspostavljene tiranske vlasti nad Pokrajinom za „ remetilački faktor
    No.1“ i shodno tome pojačano lično i porodično tajno bezobzirno
    šikanirana,a javno sistematski satanizovan,vređan i grubo maltretiran.

    Međutim, ja ipak ne prihvatam da sam – kako Vi u pitanju velite – „politička
    žrtva jogurt revolucije“ .A nije mi žao ni one „političke karijere“-
    koja je nomenklaturno gledano prekinuta „jogurt revolucijom .“ Dakle –
    uprkos skoro poluvekovnog nasrtanja na moje ime, ličnost i renome,
    odnosno – šikaniranja članova moje porodice i meni bliskih ljudi zbog
    moga političkog angažmana – ne pristajem na status žrtve. Jer, moj je
    izbor i opredeljenje bio – bez trunke kolebanja – da pružim otpor kako
    razularenim silama veliko – srpskog unitarizma i šoveno-nacionalizma,
    tako i eskalaciji svih drugih nacionalizama na ovim prostorima.
    Sledstveno, i da –svestan veličine cene kojm se to plaća -uđem u odlučnu
    političku borbu sa njihovimsve bahatijim silnicima. Zapravo, sa onima
    čija je vrtoglava koliko i brzometna „karijera“ – u velikoj meri
    zahvaljujući i otporu takvih kao ja- završila istorijski relevantnim
    osudama za najsramniju politiku u istoriji srpskog naroda, za dugoročne
    neispravljive štete koje su svojom politikom naneli sopstvenom narodu i
    zemlji, za krvave ratove i međunarodno osuđene etno-genocidne nepočini.

    Uključujući tu i sva zla, poniženja i nepopravljive štete koje su naneli i još uvek nanose narodima i građanima Vojvodine…

    Odlučno sam – neposredno nakon famozne Osme sednice – odbio da prihvatim višekratne i
    štedre ponude Miloševića lično i njegovih brojnih doglavnika da sa takvima
    brzometno ostvrim zavidno blještavu „političku karijeru“. Ponosan sam
    što sam od ranih osamdesetih odabrao da budem njihova isturena“ meta“, a
    ne njihov panonski kolaborant

    A i zato što sam sve do danas ostao na meti njihovih degenerisanih i recikliranih naslednika, koji
    još uvek pustopaše srbijanskom političkom scenom, zabludelo verujući i
    obećavajući vlastitom narodu da će nekakvi barbarogenijskim lukavstvom u
    miru ostvariti ciljeve njihovih zlosrećnih političkih očeva,
    istorijski poražene u sramnim ratovima devedesetih. I istorijski – po
    mom sudu – neostvarive.

    Rečju, bio bi me stid da me takvi nisu izabrali za „metu.“

    Nadam sam da će to „odobriti“ i moja deca i moji unuci.

    I njihovo potomstvo

    1. Simerijanac каже:

      Означен си глодару.
      Јјебо те берисављевић да те јјебо.
      Види се да си комуниста-титоиста jugoslAvenske провинијенције, који има симпатије према злочинцима типа распале титоистичке курве латинке перовић,непознатог и минорног писца радомира константиновића, крвника и титовог улизице владимира велебита и сл.

      Jugoslavija, гробница српског народа и наша трагична грешка ( мегаломанија носатог краља) се више никада, никада неће поновити. Ни у каквом облику, ни под било каквим називом.

      Срби су се окренули на праву страну, очи су им упрте тамо гдје су одувјек и припадали, а то је Византијски цивилизацијски круг.

    2. Бели Орао каже:

      Такође

    3. Lune каже:

      Hm,hmm..a,vi “ neki. “ jos,kukate za proteranim,folksdojcerima iz Vojvodine

  2. Љубен Момчиловић каже:

    Опет бот замеће траг да заштити ацу ,све више верујем у Радину причу да је неко трчао на место злочина да заметне траг али се раније вратио са путујућим циркусом

  3. Зверојед каже:

    А што ти тета Радо не кажеш јавно колко си лове накрала , колико си људи запослила а који су били дужни да ти плаћају за то од те исте плате коју су зарађивали , а што лепо не кажеш ко је могао да добија лекове на косову и које апотеке и преко кога је то ишло и за коју лову ??
    Срам те било , ако је био иоле један радник лекар а да је био амбициозан добар ногом си му за врат стајала …
    Док си ти на сва уста приповедала о Србству твоја деца су се школовала у Америци …
    Сви сте ви пацјенти са истом дијагнозом политички паразити болест и пошаст нашег друштва чланови НГо организација кајмакџије …

    1. Alek Sutulov каже:

      Није тета Рада потписала предају Косова и Метохије него радикалска багра на челу са Вучићем.

    2. моћни Ђоле Јанговић каже:

      Није, ал је исти радикалски куурац ко и они.

  4. gifteconomy каже:

    http://www.kmnovine.com/2018/01/pusta-ulica.html

    Не само да је понижавао Србе него уопште није хтео да погледа срж проблема. Није срж, трка за убицом и кршење неког мира кога и нема.
    Право питање Косова неће да сагледа, јер он ради за стране елементе који управо распродају све што је наше. Он руши срБско Косово и ако то не признамо – ми смо следећи на мети.
    Већ сада расдваје изборе за Београд… е, па видите докле ћете да толеришете овy џекелу

    1. frf каже:

      ….izbori nisu potrebni kada bi opet on pobedio …

  5. Vujadin каже:

    Bravo Rado, u centar. Kad on glumi Deda Mraza ne treba mu pudlica Marko.

Коментари су затворени.