Прочитај ми чланак

„Русија води жестоку борбу за Косово“

0
Фото: Танјуг/АП - Дарко Војиновић

Фото: Танјуг/АП – Дарко Војиновић

– Русија води „жестоку дипломатску битку“ у настојању да спречи пријем Косова у Унеско, тврди лидер Српске народне партије Ненад Поповић, коментаришући гласање у Извршном савету Унеска поводом предлога Албаније и групе држава за пријем Косова у ту организацију.

Поводом става Русије и других земаља које су у Паризу на Извршном савету Унеска гласале против предлога Албаније и групе држава за пријем Косова у ову организацију, Поповић је за руску агенцију Тас с рекао да се правим пријатељима могу назвати само земље које нам, како је казао, нуде истинску подршку у одбрани виталних српских националних и државних интереса.

Поповић је за Тас с казао да је Русија била уз Србију у најтежим периодима у историји, као што су Први и Други светски рат, ратови у бившој Југославији деведесетих година прошлог века, а, такође, је ставила вето на недавни британски предлог резолуције о Сребреници.

Извор: Танјуг

20 коментара “„Русија води жестоку борбу за Косово“

  1. GORAN каже:

    Aleksandar Vučić stavlja do znanja da je prijem lažne države Kosovo u
    Unesco gotova stvar i da bi svi morali da se pomire sa tim! Naime, on
    kaze Srbija je svojim dosadašnjim postavljanjem pokazala svoju punu
    posvećenost rešavanju svih otvorenih pitanja sa Prištinom mirnim putem i
    kroz dijalog. Srbija je protiv svake politizacije rada Uneska kao
    organizacije čija bi misija trebalo da bude promovisanje saradnje među
    državama kroz obrazovanje, nauku i kulturu.

    mi jesmo mala zemlja, i teritorijalno i po broju stanovnika, nemamo
    političku moć kojom možemo da se suprotstavima onima koji sponzorišu
    ulazak Kosova u Unesco, ali je naša obaveza da celokupno čovečanstvo
    upoznamo sa protivpravnim i nemoralnim merama koje se protiv naše zemlje
    preduzimaju i time, ako ništa drugo, odbranimo istinu i ponos svih
    pravdoljubivih naroda u svetu…“.

    Vučić, dakle, ubeđuje građane Srbije da „nemamo političku moć“ da
    sprečimo ulazak lažne albanske države u Unesco! To govori čovek koji tri
    pune godine laže kako „imamo najmoćnije prijatelje na svetu“.

    Da postoji politička opozicija u Srbiji, i da postoje medijske slobode, i
    ova notorna laž bi odmah bila demaskirana! Jer, prava adresa na koju
    predsednik srpske vlade trebalo da se obrati su Ruska federacija,
    Vaseljenski patrijarh, patrijarh Ruske pravoslavne crkve, poglavar
    katoličke crkve, Papa Bergoljo (Franja), i konačno, Svetski kongres
    crkava, čiji je uticaj takođe nemerljiv na sve države članice Unesco,
    koje imaju odlučujuću ulogu u ovakvoj situaciji.

    Na sceni je vele i zd ajnički posao, koji je Vučić najavio prilikom
    nedavnog kratkog i neslužbenog klečanja pred američkim potpredsednikom
    Džozefom Bajdenom, u nekoj sporednoj sobi. Reč je, između ostalog, o
    njegovom obećanju da će bespogovorno sprovoditi sve ono što SAD od njega
    očekuju u vezi sa priznavanjem albanskog Kosova, u šta spada i članstvo
    albanske nadri-države u Unesco. Dan uoči odlaska u Brisel 14. oktobra
    (na unapred planiranu večeru sa predsednikom vlade samoproglašenog
    albanskog Kosova, Isom Mustafom), Vučić je pročitao svih 36 tačaka za
    pregovaračko Poglavlje 35, koje se tiče pitanja Kosova i Metohije. Među
    tim tačkama ima barem pola onih koje su direktno uperene protiv daljeg
    opstanka Srba na Kosovu.

    Ali, onda ga je iznenadio amandman Nemačke, kojim se od Srbije zahteva
    bezuslovno priznanje Kosova, predaja jezera hidrosistema Gazivode, uz
    obavezu da srpska ministarstva kvartalno podnose izveštaje o svom radu
    albanskim vlastima u Prištini! Vučić je ostao šokiran, a naročito kada
    je šef vladine kancelarije za Kosovo i Metohiju, Marko Đurić, javno
    rekao šta se od Srbije traži, a što je Vučić očigledno nameravao da
    prećuti. A prećutao je ono šta mu je rekla delegacija Srpske pravoslavne
    crkve (sa kojom je dva dana kasnije imao sastanak u Vladi) na čelu sa
    patrijarhom, koja je od njega zahtevala da odmah prekine pregovore sa
    EU. A drugi put se nije oglasio povodom sastanka sa ambasadorima Kvinte,
    što govori da je u nokdaunu, jer se od njega traži da odmah uvede
    sankcije Rusiji!

    Ali, kako je posle tog sastanka rekao Majkl Devenport: posao mora da se
    uradi do kraja!

    Da ne bi povredio svoje američke mentore, Vučić ne pominje da su Albanci
    na Kosovu uništili više od 250 pravoslavnih spomenika, crkava i
    manastira, a da preostale treba da štite oni koji su ih razarali! Taj
    zločinački posao nije bio ništa manji od onoga koji sada rade manijaci
    takozvane Islamske države na terenima istorijske nekropole Palmira i
    širom Bliskog Istoka! Šta onda, i u ovom slučaju, Vučić može da donese
    Srbiji osim nesreće?

    Ali, da bi bilo jasnije šta je prava pozadina albanske kampanje za
    ulazak u Unesco, treba se osvrnuti i na izjavu ambasadora Srbije pri
    ovoj organizaciji, profesora Darka Tanaskovića, koji je albanski juriš
    na vrata Uneska nazvao „…delom strategijskog i sistematično
    sprovođenog plana međunarodnog afirmisanja državnosti ove teritorije pod
    protektoratom UN-a, sa krajnjim ciljem njenog ulaska u Organizaciju
    ujedinjenih nacija…“, posebno napominjući koje su posledice svega toga
    po državu Srbiju: „…Ako uspeju da se prokrijumčare u Unesco,
    predstavnici Kosova bi se ovom organizacijom pre svega koristili kao
    arenom za stalne političke provokacije…“.

    Vučićeve laži o „borbi za srpsko Kosovo“, demaskirao je i šef Delegacije
    Evropske unije u Srbiji, Majkl Devenport, u izjavi datoj 12. oktobra, u
    vezi sa nacrtom pregovaračke platforme Evropske unije za poglavlje 35,
    koje se odnosi na Kosovo, kaže da tu nije rečo zahtevu za priznanjem
    nezavisnosti južne srpske pokrajine, već o sprovođenju dogovorenih
    obaveza iz dosadašnjih sporazuma: „…Nije reč o pritiscima, već o
    nastavku dijaloga. Reč je o sprovođenju obaveza koje proističu iz
    sporazuma od 19. aprila 2013. i ostalih sporazuma u okviru dijaloga, s
    ciljem sveobuhvatne normalizacije odnosa između Beograda i Prištine. O
    tome je uvek bilo reči!“.

    Dakle, Devenport ovde jasno govori o tome da je Vučić još 2013. godine
    (zajedno sa Dačićem) stavio potpis na priznanje nezavisne albanske
    države na Kosovu i da to danas više nije tema, nego „normalizacija
    odnosa dvaju država“

  2. GORAN каже:

    Plodovi Vučićeve vladavine, država razorena u tolikoj meri, da u mnogo
    čemu više i nije država, nego teritorija atraktivna za širenje NATO
    pakta i albanske mafije. predsednik Vlade Srbije, Aleksandar Vučić,
    trebalo bi da putuje u Moskvu 28. oktobra ove godine. Biće to uvod u
    konačnu demontažu njegove lažljive politike i svega onoga što je ona sa
    sobom donela: pljačku, rasturanje preostalih državnih resursa, haos u
    sudskoj, zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, glad, izumiranje i zastrašujuće
    represije u svakoj oblasti života, nepodnošljivi nameti, masovno
    siromaštvo, kriminal i opšti pad moralnih vrednosti.

    Vučić će u Kremlju morati da odgovori na mnogo pitanja, a jedno od njih
    je i pitanje statusa vojne neutralnosti, koju je on svojim velei
    zdajničkim aktivnostima već doveo u pitanje. U Moskvi ga čeka ministar
    odbrane Ruske federacije Sergej Šojgu (mada je taj susret neizvestan),
    koji će mu staviti na sto sve tačke koje je Srbija potpisala sa NATO
    paktom pred kraj prošle i početkom ove godine.

    Naime, u pozadini svih sadašnjih dešavanje u Srbiji, kako ekonomskih,
    tako i političkih, nalazi se realizacija takozvanog Individualnog
    akcionog plana partnerstva (skraćeno: IPAP) potpisanog između Republike
    Srbije i Severnoatlanskog pakta (NATO) koji je 20. decembra usvojila
    vlada Srbije, a 15. januara i Severnoatlantski savet. Sporazum su, kako
    je poznato, potpisali ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić i
    ministar odbrane, Bratislav Gašić, a javnost u Srbiji je o tome
    obaveštena sa nekoliko rečenica citiranih iz agencijske vesti, kao da je
    reč o jednodnevnoj vremenskoj prognozi, a ne o daljoj sudbini ove
    države i njenog naroda.

    Naime, prema sporazumu IPAP, Srbija se na taj način već našla u procesu
    „remodelovanja“ a NATO pakt se postavlja kao garant potpunog gubitka
    suvereniteta Srbije i sprovođenja reformi u svim sferama društva.
    Jednostavnijim rečnikom rečeno, to znači rasparčavanje države,
    korporativno preuzimanje svih vitalnih grana privrede, potpuno razaranje
    sistema nacionalne bezbednosti i odumiranje stanovništa.

    „Reforme“ koje predviđa IPAP, već su zadrle u politički i bezbednosni
    domen, vojna pitanja, naučnu saradnju, upravljanje krizama, sistem
    planiranja u vanrednim situacijama, zaštitu tajnih podataka…Na meti je
    „remodelovanje“ političkog, etničkog, duhovnog, obrazovnog i svakog
    drugog bića srpske nacije.

    Nakon što je u novembru 2011. napravljen prvi nacrt IPAP-a između Srbije
    i NATO-a, ruski ministar odbrane Sergej Šojgu je dve godine kasnije,
    prilikom posete Beogradu, direktno pitao tadašnjeg prvog potpredsedniku
    Vlade Aleksandra Vučića, kakve su namere srpske vlade u pogledu NATO
    pakta. Vučić mu je spremno odgovorio: „Republika Srbija se nikada neće
    priključiti NATO paktu“.

    Ovaj razgovor između Šojgua i Vučića vođen je u novembru 2013. Godinu
    dana kasnije, oktobra 2014, srpska vlada je dala ista uveravanja Moskvi,
    kada je predsednik Vladimir Putin posetio Beograd. Mesec dana pre
    dolaska Putina u Beograd, međutim, Srbija je bila pozvana da u Njuportu
    (Velika Britanija) bude po prvi put učesnik na samitu NATO pakta. Vučić
    je to oberučke prihvatio.

    Odobrenjem sprovođenja IPAP-a, 20. decembra 2014. godine, Vučićeva vlada
    je još jednom prevarila Rusiju, pa je danas Srbija članica i bez
    formalnog učlanjenja u NATO i može, protiv volje svojih građana, biti
    upotrebljena u eventualnom ratu Zapada protiv Rusije, ili bilo koje
    druge zemlje koja zasmeta američkoj imperijalnoj politici.

    Kad se pojavi u Moskvi, 28. oktobra, Vučića čeka suočenje sa istinom:
    izigrao je ili pokušao da izigra sve strateške rusko-srpske sporazume,
    kako one vojno-bezbednosne, tako i energetske. Predsednik Ruske
    federacije Vladimir Putin i svi njegovi ministri i savetnici, kao i sve
    bezbednosne službe ove moćne imperije, odlično znaju da je srpski narod
    jedno, a njegove naopake vlasti nešto sasvim drugo. Kad se Vučić bude
    vratio iz Rusije, njegov privremeni boravak na poziciji neprikosnovenog
    vladara, biće ubrzano demontiran.

    1. Дражо каже:

      И Путин је имао доста живаца с њим,сад ће морати да одговара или си с браћом Русима или ниси ако ниси одмах силазак са власти и хапшење приликом доласка на аеродром и ћорка са шоићом.

  3. perungromovnik каже:

    Слава БОГУ! Слава Расији! Слава Сербији! РАС – РАСИА, РАШКА – РАША – РАШАНИ, РАСИЈАНИ – Братство у генетском, крвном, духовном и сваком другом погледу!

  4. Vladimir каже:

    Ne treba zaboraviti prvi i drugi srpski ustanak, oslobođenje južne Srbije. .. Bez Rusije 1804 – 1812 Srbija danas ne bi postojala kao država.

  5. gifteconomy каже:

    Амен. Хвала небесима, најзад

Коментари су затворени.