Прочитај ми чланак

„СИЛА“: Украјинци хоће да ратују у Шпанији, а не на Косову

0

Једини тероризам детектован у Европи у смислу територијалне присутности постоји на Косову и Метохији. Зато би Украјинци могли да упуте батаљон од 300 људи да се бори против албанских сепаратиста на Косову, сматра Драгољуб Анђелковић.

Упркос томе што и Мадрид и Барселона позивају на мирно решавање ситуације узроковане проглашењем независности Каталоније, бивши учесници операције у Донбасу спремају се, ни мање ни више, него за — рат у Шпанији.

Наиме, такозвани „Свеукрајински савез ветерана антитерористичке операције“ на Фејсбуку је објавио саопштење некадашњих учесника операције у Донбасу о формирању батаљона за заштиту територијалне целовитости Шпаније.

Како тврде, они сматрају својом „светом дужношћу да помогну својој шпанској браћи јер се над Шпанијом надвила претња сепаратизма“. Представници организације саопштили су да је у бази „Савеза“ формиран батаљон од 300 добровољаца који су спремни да „са оружјем у рукама крену у заштиту јединства Шпаније“.

Шта заправо хоће украјински „миротворци“ у Шпанији и против кога тачно планирају да се боре? Политички аналитичар Драгомир Анђелковић за Спутњик каже је реч о чистом маркетиншком потезу.

„Тај потез нема никакву практичну тежину јер је јасно и онима који су такво саопштење дали да они нити ће стићи у Шпанију, нити су Шпанији потребни. У Шпанији се не одвија рат, не постоје терористи у Каталонији, баскијски тероризам је у приличној мери замро, па је стога и онима који такву помоћ нуде потпуно јасно да она неће бити примљена. Дакле, све се своди на скретање пажње на себе јер се унутар Украјине одвијају сталне политичке борбе, па су и Десни сектор и разна удружења војних ветерана у борби у Донбасу маргинализовани и немају онај значај који су раније имали. Зато покушавају да на себе скрену пажњу украјинске и светске јавности“, објашњава Анђелковић.

Како каже, они такође покушавају и да направе лажну паралелу између дешавања у Каталонији и оних Донбасу.

„Сваки од тих случајева је потпуно специфичан и ту не треба олако правити паралеле, а ако већ желе да се негде боре против тероризма — једини прави тероризам детектован у Европи, у смислу територијалне присутности, постоји на Косову и Метохији. Зато би могли да упуте батаљон од 300 људи да се бори против албанских терориста и сепаратиста на Косову, јер једино су то прави терористи. Све ово остало су политички покрети са разним елементима који постоје како на страни оних који теже самоопредељењу, тако и на страни оних који бране централне органе. Чисту ситуацију да је тероризам у питању смо имали само у вези са Косовом“, категоричан је Анђелковић.

8 коментара “„СИЛА“: Украјинци хоће да ратују у Шпанији, а не на Косову

  1. моћни Ђоле Јанговић каже:

    Тачно сам знао да ће се већ наћи идиЈоти за формирање нових интербригада у Шпанији 21. века..:)))
    Зашто ме не чуди да су идиЈоти искључиво словенског порекла?!

  2. Stevan-Vd каже:

    Gosn , Admine , dozvoljavam sebi slobodu da vas pozovem da banujete , definitivno provokatore : EU informer , Frojd , Tomahavk , EU -Srbin , Don – Kihot i još par njih . Ovaj portal se sveo na replike 4-5 provokatora i izaziva opšte nezadovoljstvo komentatora koji više ne biraju reči kako odgovoriti na te provokacije Među njima i JA LIČNO. Revoltirani i isprovocirani permanentnim antisrpskim i antiruskim stavovima dovode nas u sitaciju da im spominjemo celu familiju, rod , porod seme i pleme . Nema diskusija i razmena mišljenja . Svaki dan i noć vidim samo replike na sve vrste tekstova…ovih provokatora…biću skroman ako kažem da ih je oko 100 – tinak ukupno na dnevnom nivou . Vreme je da se ovaj portal očisti od ovih idiota i koliko toliko upristoji diskusija. Unapred zahvalan na odgovoru .

    1. ултра каже:

      Игноришите те идијоте и решили сте проблем.

  3. EUInformerI каже:

    Nataša Mićić: Zašto je Srbiji potrebna Herta Miler

    Kako smo se pretvorili u palanku koja je jedva dočekala da baci kamen na nobelovku

    A šta je to rekla Herta Miler a da nije tačno? Šta je to što je izazvalo tektonski poremećaj u srpskoj javnosti kada se, povodom Sajma knjiga, ova gošća pojavila u Beogradu?

    Zašto smo dobitnicu Nobelove nagrade dočekali na nož, željni njene krvi, brojeći joj krvna zrnca i osporavajući je kao osobu, pisca, psujući joj i oca i majku? Kako smo se, preko noći, pretvorili u palanku koja je jedva dočekala da baci kamen na nju, bez da smo razmislili koliko smo i sami grešni? A zar nije upravo o tome Herta Miler i govorila, da smo sami najveći krivci za sve što nas je snašlo u periodu tranzicije?

    Možda je teško čuti istinu kada ti je saopšti “neko sa strane”, pa još u tvom gradu. To je, međutim, pokazalo i to da nismo zaista spremni ni da čujemo istinu, a još manje da se suočimo sa istom. Da, zaista ni ove dve decenije nisu bile dovoljne da i sami, bez jedne Herte Miler, priznamo kako smo se našli tu gde smo danas – na skoro istom mestu kao i sa kraja prošloga veka. Da li je moguće da nam je teško da shvatimo, posebno nakon toliko velikog datuma kao što je peti oktobar, da je politika Slobodana Miloševića uzrok bombardovanja? Znamo li danas da izgovorimo da je njegova ratna politika dovela do krvavih sukoba, zločina, do premeštanja ubijenih ljudi u hladnjačama i zakopavanja njihovih ostataka u Batajnici? Da li smo svesni da je isti taj čovek, godinama pre sankcija i bombardovanja, upozoravan i da je tačno znao šta će uslediti? To ga nije sprečilo da uništava druge narode, ali i sopstveni. Kada su činjeni zločini nad drugim, narod koji je “čuvao” grcao je pod sankcijama i bombama koje su letele kao poslednja moguća kazna za politiku koje je Milošević vodio.

    Naravno da je najviše nevinih stradalo u tom poslednjem činu vladavine Slobodana Miloševića. Pre nas to je isto radio sa drugima i trećima i nastavio bi to da čini i dalje da se nije desio peti oktobar.
    Zar to nismo savladali i shvatili i sami? Ili je bilo nužno da nas na to podseti Herta Miler, pa da se svi glasno brecnemo na nju, dokazujući burnom reakcijom da ama baš ništa nismo razumeli za sve ove godine? Jako je teško priznati da smo i mi odgovorni za sve izgubljene živote koje je tadašnja politika proizvela. Naravno da smo se osvestili kada smo i sami postali žrtve. Ali to osvešćivanje je očigledno bilo kratkog daha.

    Ovde je nacionalizam koren svakog našeg problema. Nerado ga prepoznajemo kao uzrok sopstvene propasti. Neće biti da je razmišljanje Herte Miler uzrok svih naših problema. Ona je odavno slobodna, jer se suočila i sa sopstvenim duhovima prošlosti. Mi smo još uvek njeni zatočenici, oni koji ne prihvataju da se mnogo toga lošeg činilo u naše ime. Jer, da jesmo to shvatili, bilo bi nas barem malo sramota dok slušamo istinu, a ne bes, pa makar nju rekla i jedna gošća ovogodišnjeg Sajma knjiga.

    Milošević je na Gazimestanu započeo svoj nacionalni, ratni ciklus, koji je završio iza haških rešetaka gde je i umro. Danas je, sudeći po reakcijama na Hertu Miler, življi nego ikada. Razmislite, građani i građanke Srbije, ima li nas sve više ili sve manje nakon te destruktivne politike, zbog koje smo kažnjavani i sankcijama i bombardovanjem i da li smo svesni da živimo u državi u kojoj ne znamo njene granice? To je zaostavština nacionalnih politika koje smo vodili, pored nevinih žrtava iz tuđih i iz sopstvenih redova. A nevini su isti, ma koje nacionalnosti bili. Samo nas naše žrtve više bole.

    Upravo je zato teško suočiti se sa sopstvenom odgovornošću, jer smo svi na Balkanu doživeli te jezive ratne godine. Zato je Herta Miler potrebna, da shvatimo barem da nismo daleko odmakli u shvatanju skore prošlosti. Moramo da pričamo o tome, jer je od napada na Hertu Miler delotvornije da čujemo i jedni druge i one zbog kojih se osećamo loše. Posebno njih. A onda možemo dalje, ako za to uopšte imamo snage.

    1. Лав Јеленовић - БИП каже:

      ───────────────────██
      ──────────────────█─██
      ──────────────────█───█
      ──────────────────█───█
      ──────────────────█───█
      ──────────────────█───█
      ──────────────────█───█▓
      ──────────────────█───▓█
      ──────────────────█───░█
      ──────────────────█───░█
      ──────────────────█░░░─█
      ───────────▓███──██▓▓███
      ───────────██──▓██▓────██
      ───────────█▓────█▓─────▓█
      ───────────█▓─────█──────░█
      ██████─────█▓─────█────────█
      ████████▓███░──────█──█▓────█
      █░░░░░░█───────────█░███────█▓
      ▓██████─────────────█▓██────██
      ███████░────────────────────▓█
      ▓██████░────────────────────░█
      ▓██████░────────────────────▓█
      ▓██████░────────────────────█▓
      ▓██████░────────────────────█
      ▓██████░───────────────────██
      ▓███░██░──────────────────█
      ▓███──████████████████████
      ██████

    2. Simerijanac каже:

      Ово је свињски куурац који га је направио.

    3. W.Dart каже:

      Otcepljenje YU republika je bilo protivustavno ustavu YU,EU zemlje,i SAD su ih priznale momentalno.Rata nije bilo a on je nastupio posle priznanja kao posledica istog.Da ponovim tebi i toj tvojoj Natasi otcepljenje Yu republika je po ustavu bilo moguce samo ako se sve republike saglase sa tim.Zasto danas rade suprotno sa Spanijom.

  4. Marinos Ricudis каже:

    300 људи – батаљон

Коментари су затворени.