Прочитај ми чланак

СНС ЈЕ СВЕ МАЊЕ ПОЛИТИЧКА ПАРТИЈА, а све више интересна група која предаторски пљачка Србију

0
nikola savic

Никола Савић

На почетку , када сам дошао на власт, веровао сам да ћу променити цео свет, а сада на крају, видим да сам променио само себе, а свет је остао исти, говорио je један од књижевних ликова Меше Селимовића.

Верујем да неписмени СНС кадрови, никада нису прочитали ову реченицу, али се некако инстиктиво понашају по њеном обрасцу, с том разликом што ће на крају њихове владавине, свет постати гори него што је био пре њих.

Предизборна парола, «будућност у коју верујемо» вратиће се као бумеранг, а та верујућа будућност, на крају ће се уместо очекиваног раја, претворити у прави пакао.

Све већем броју грађана Србије данас је јасно, да чега се год дохвати Вучићев режим, ту више Бог не помаже. Вучићевим кадровима, не треба дати ни  флашу пива испред неке сеоске задруге, а камоли им поверити да одлучују о судбини државе и народа.

СНС је све мање политичка партија, а све више интересна група која предаторски пљачка Србију. То најбоље показује чињеница да је распуштено више од половине одбора, а последњи пример за то је град Ниш, где та странка формално и не постоји. Владајућа СНС, налази се у стању политичке хибернције али то и није највећи проблем ове земље. Проблем је у томе што владајућа елита сматра, да је та хибернација нормалан временски циклус и да њихово право вереме тек долази. Власт уопште не узбуђују њени катастрофални резултати. Делимично су и они свесни те катастрофе, али сматрају да је и таква владавина, способна да одоли «нејаким» политичким противницима.

Зато се народу и даље причају бајке, јер иако бајка није остварива, она делује умирујуће а лаковернима и неспокојнима представља једину наду. Таквих је у Србији данас много. Власт поручује грађанима, господо грађани стрпите се, па зашто сте нам дали неограничено поверење , полако, биће боље, само не знамо кад!

Ако сте нестрпљиви и бесни, онда свој бес искалите на гласачким кутијама, јер смо ми из њих извукли бинго којим Вас обмањујемо. Ако се толико наљутите да поломите све гласачке кутије, ништа страшно, већ су спремне нове, са новом обманом. Ионако, одлуке не доносмо ми за које сте гласали, знате Ви добро ко одлуке доноси!

sns predizborni marketing _n

Владајућа елита се мало продрмала, тек након захтева трибунала да Војислава Шешеља поново врати у Хаг. Али то раздрмавање се не односи на очекивани покушај супротстављања неразумној, антидржавној и антицивилизацијској одлуци Хашког трибунала. То раздрмавање призилази из страха од оправданог бунта српског народа који више није спреман да трпи понижавајућу неправду свака врсте. Без обзира што режим пилатовски пере руке, спреман је да испуни све налоге наших непријатеља, испоручи Војислава Шешеља и тако га пошаље у сигурну смрт. Ипак такав срамни поступак, више ће узнемирити режим, него Војислава Шешеља. За разлику од власти, народ у Србији осећа да хашко правосуђе функционише тако, да се осуди, не само невин, већ и неупућен човек.

Режим се почео понашати као ожалошћена породица, која је свесна да је Србија пред упокојењем и остало је још само да се дочепају покојниковог наслеђа, за које сматрају да им припада на основу добијених гласова на последњим изборима.  

Међутим, у животу често испада обрнуто од онога што очекујете. Једини легитимни «наследници» ове земље су њени грађани. Срска историја је пуна примера, народног бунта и незадовљства према разним режимима. Зато власт треба да води рачуна о интересима својих грађана, приликом доношења одлуке о евентуалном испоручивању Војислава Шешеља хашком трибуналу. Стрпљење и понижавање грађана Србије није бесконачно. Ни стрпљење нишлија није бесконачно без обзира што се режим потрудио, да Ниш буде једини град који је одбио да угости Војислава Шешеља. Када се Ниш пробуди , цела Србија се усталаса!

(Србин.инфо – Никола Савић)

11 коментара “СНС ЈЕ СВЕ МАЊЕ ПОЛИТИЧКА ПАРТИЈА, а све више интересна група која предаторски пљачка Србију

  1. C.M. каже:

    Gradonačelnici pod komandom Aleksandra Vučića: pljačkaju, varaju, ucenjuju, prebijaju, potkazuju…

    Vođine ovce sakupljaju novce

    Način na koji Vučić danas drži pod kontrolom
    gradonačelnike u Srbiji, više liči na podelu teritorija italijanske
    mafije, gde je svaki lokalni mafijaš u obavezi da svome Kumu i celoj
    Familiji, doprinese određenim iznosom novca. Ovu prostu nauku, Vučić je
    znao i pre nego što ga je u aprilu mesecu 2012. godine u Beogradu
    posetio mafijaški sin i bivši gradonačelnik Njujorka Rudi Đulijani, koji
    mu je održao kraći kurs o kontroli gradskih kasa, otimanju novca i
    nameštanju poslova za sebe, rodbinu i prijatelje. Onaj ko je to shvatio,
    napredovao je i u karijeri i u stranci. Najbolji primer za to je bivši
    gradonačelnik Kruševca, Bratislav Gašić, koji je nagrađen funkcijom
    ministra odbrane. Ali, tu su i drugi „grobovlasnici“ Srbije, koji su
    članstvom u Srpskoj naprednoj stranci dobili zaduženje da pljačkaju za
    Vođin račun i haraju u svojim atarima kao turske dahije.

    Nikola Vlahović

    Dok je u devetnaestom veku Srbijom vladao Miloš Obrenović,
    svaka nahija je imala svoga gazdu (gospodara), koji je upravljao
    određenom teritorijom, ljudima i prihodima koje je ubirao. Svako od njih
    je bez pogovora sprovodio Miloševe odluke, a pred njega se nije
    dolazilo bez „kese“ pune zlatnika. Ali, Miloš je, uprkos svemu, vodio
    Srbiju u oslobođenje od Otomanske imperije. Istorija mu nije zaboravila
    surovost i grehe, ali je imala i razloga da mu ih oprosti i da se divi
    njegovoj državničkoj mudrosti.

    Dva veka kasnije, Aleksandar Vučić, jedan mali, prolazni i
    u svakom pogledu mizerni političar, uveren da je baš on novi
    neprikosnoveni vladar, vodi Srbiju u konačnu propast. Umesto odanih
    gazda, on danas ima odane gradonačelnike i predsednike opština, umesto
    ubiranja prihoda zaveo je masovnu pljačku građana. Njegovi opštinski i
    gradski seizi, surovo otimaju zadnju paru sadašnjoj gradskoj sirotinji,
    među kojom ima dosta onih koji su nekada, u srećnija vremena, bili
    srednja klasa.

    Prema zvaničnim podacima, u Republici Srbiji ima 150
    opština, 23 grada i grad Beograd. Srpska napredna stranka (SNS) vlada u
    80 opština i 14 gradova, dakle, drži sve poluge vlasti u najvećem broju
    urbanih centara. Na ključnim pozicijama (gradonačelnici i predsednici
    opština), nalaze se predstavnici većinske SNS i oni samostalno
    upravljaju budžetskim ustanovama. Odgovaraju jedino šefu svoje stranke,
    Aleksandru Vučiću i nikome više.

    Da bi njegova lična vladavina lakše kontrolisala gradske i
    opštinske budžete (i „zahvatanja“ iz njih), smišljeno je da se
    gradonačelnici biraju po takozvanom dvokružnom sistemu, te da im se daju
    znatno veća ovlašćenja od predsednika skupština gradova i opština.
    Funkcija gradonačelnika je po zakonu izvršna, a opštinsko veće čiji
    sastav on predlaže (a bira ga lokalne skupština), je savetodavno telo.
    Dakle, sva vlast jednom čoveku! Taj jedan mora biti iz vladajuće
    stranke, u ovom slučaju SNS, i on novcem opljačkanim od građana, plaća
    Aleksandru Vučiću za poverenje koje dobio.

    Gradonačelnik je istovremeno i naredbodavac za izvršenje budžeta
    lokalne vlasti. Načelnik opštinske uprave svojim odobrenjem plaćanja ili
    transfera sredstava korisnicima budžeta, samo potvrđuje da će sredstva
    biti utrošena. Ali, gde i kako, to odlučuje najuži krug ljudi oko
    Vučića.

    Ovako zamišljeni sistem očuvanja vlasti i sistem pljačke
    građana, potpuno je oslobodio sve kriminalne potencijale u gradovima po
    unutrašnjosti Srbije, a ponajviše u glavnom gradu Beogradu, gde je
    protok novca i poslova najveći. Na ovaj način, Vučić je suspendovao
    svaki privid demokratskog odlučivanja i zakonskih procedura.

    Gradske skupštine i opštinski odbornici u gradovima gde vladaju
    naprednjaci, samo aminuju ono što je već odlučeno u kabinetu
    gradonačelnika ili predsednika opštine. A, oni polažu računa samo Vučiću
    ili njegovim stranačkim „kontrolorima“.

    Kako to u praksi izgleda, govori i novi plan za pljačku najsiromašnijih građana donet još drugom polovinom 2014. godine…

    Pod izgovorom velikih „ušteda“, masovna smanjenja plata i
    penzija od 10 odsto, završile su krajem prošle godine u opštinama i
    gradovima koje vode kadrovi SNS-a. Igrajući na tu kartu, Vučićeva vlada
    je gradonačelnicima iz SNS-a prebacila više od milijardu dinara za
    popunjavanje lokalnih budžeta. Taj novac, prebačen u budžete lokalnih
    samouprava, odmah je otišao u kase naprednjačkih firmi po gradovima i
    opštinama gde SNS ima vladajuću većinu.

    Da bi bilo jasnije kako to izgleda, treba se poslužiti
    primerom naprednjačkog gradonačelnika Kragujevca, Radomira Nikolića,
    kome je Vlada Srbije prebacila na gradski račun 300 miliona dinara
    „ušteđenih“ na republičkom nivou od penzionera i prosvetnih radnika. Da
    bi Nikolić (odnosno SNS) dobio te pare, trebalo je smanjiti čak 73.000
    profesorskih plata, ili 136.000 penzija.

    Vučićev gradonačelnik u Nišu, dr Zoran Perišić, dobio je,
    samo jednom odlukom Vlade, 1,7 miliona evra iz republičkog budžeta. Tim
    novcem koji je transferisan u budžet grada Niša, raspolaže Perišić, a on
    je odgovara za utrošak Aleksandru Vučiću. Do cifre od 1,7 miliona evra,
    došlo se „uštedom“, odnosno otimanjem onih 10 odsto od penzija i plata
    zaposlenih u zdravstvu, školstvu i drugim državnim ustanovama.

    Mada je Novi Sad prosečno među tri najbogatije lokalne samouprave
    u Srbiji, i na račun ovog grada je iz republičkog budžeta uplaćeno 120
    miliona dinara, direktno skinutih od plata i penzija.

    Naprednjačkom gradonačelniku u Leskovcu uplaćeno je 120
    miliona dinara, a grad Beograd je pred kraj prošle godine od umanjenih
    plata i penzija „prihodovao“ čitavih milijardu dinara. Gradonačelnik
    Beograda Siniša Mali, inače dalji rođak Aleksandra Vučića, odmah se
    pobrinuo da taj novac „krene dalje“, u firme koje vode stranački kadrovi
    Srpske napredne stranke!

    Zbog uspostavljanja potpune kontrole nad najvećim gradskim
    budžetom na prostorima nekadašnje Jugoslavije, Vučić je za
    gradonačelnika Beograda postavio Sinišu Malog. Reč je o čoveku koji je
    bio direktor za tendere u Agenciji za privatizaciju i to u periodu od
    2001. do 2003. godine, u vreme najžešće demokratske pljačke (ne postoji
    tender u koji se Mali nije „ugradio“!), kada su na čelu Agencije bili
    Vladimir Čupić (bivši direktor Hypo Alpe Adria Banke) i bivši premijer i
    ministar finansija Mirko Cvetković. Shvativši kakav „potencijal“ ima
    pred sobom, Vučić mu je, ubrzo po dolasku na vlast, ponudio da pređe u
    njegov tabor, po znatno boljim uslovima. Sad Mali pljačka na veliko, sa
    pozicije najbližeg Vučićevog saradnika i bliskog srodnika. Novac, kako
    reče mafijaški sin Đulijani, mora ostati u Familiji.

    Brat Siniše Malog, Dejan, bio je načelnik u Izvršnom odboru grada
    Beograda, a sa pozicije pomoćnika gradskog sekretara za saobraćaj,
    kupio je vilu na Senjaku i postao vlasnik nekoliko skupocenih stanova,
    automobila i računa teških po nekoliko miliona evra.

    Ipak, Siniša je bogatiji od Dejana. Novac koji se sada oko njega
    vrti nemerljivo je veći nego što ga je Dejan Mali imao dok je služio
    Tadićevoj vladi.

    Samoupravljanje za gazdine interese

    Još od proleća 2012., uoči izborne pobede SNS, znala se
    uloga budućih gradonačelnika i predsednika opština koje je kandidovala
    ova stranka. Tokom maja i juna meseca te godine, održano je više
    sastanaka u stranci gde je jasno rečeno svima koji su bili određeni da
    preuzmu vodeće funkcije u svojim lokalnim samoupravama, da će njihova
    uloga biti od ključne važnosti za opstanak na vlasti. Još preciznije,
    rečeno im je da će „…način ubiranja prihoda i veština upravljanja tim
    novcem“, biti garancija njihovog opstanka na položajima. Oni koji nisu
    pravilno shvatili ovu poruku, ubrzo su bili zamenjeni. U roku od godinu i
    po dana desile su se i smene u nekim gradovima i opštinama, upravo zbog
    toga što je Vučić lično procenio da mu pojedini funkcionera ne donose
    novac.

    Neki su bili znatno veštiji od ostalih pa su se odmah
    dopali novom vođi. Među najboljima, koji su najviše para davali, istakao
    se i sadašnji ministar odbrane i nekadašnji gradonačelnik Kruševca,
    Bratislav Gašić, zvani Bata Santos (nadimak je zaradio kao mešetar i
    trgovac „Santos“ kafom). U decembru 2012. godine, sa položaja
    gradonačelnika, ovaj ambiciozni uvlakač počinje da shvata važnost
    finansijske potpore stranci i njenom vođi, pa u svoj kabinet dovodi
    znatno krupniju ribu od sebe, tajkuna Miroslava Miškovića! U svom
    kabinetu se i fotografisao sa njim, pa je ta fotografija postavljena na
    zvaničnom sajtu grada, a ubrzo je počela da kruži i društvenim mrežama
    kao prvorazredna senzacija, jer je Vučić već uveliko pretio Miškoviću da
    će ga strpati u zatvor.

    Dan kasnije, Gašić skida tu fotografiju sa gradskog sajta
    (ali je dva sata kasnije vraća) i saopštava da je o susretu sa Miškoviće
    na vreme obavestio Vučića! Da ne bi bilo nikakvih nedoumica, Gašić je
    potvrdio lokalnim novinarima u Kruševcu, da je sastanak sa Miškovićem
    dogovorio uz pomoć Aleksandra Vučića, a preko Jelene Krstović,
    potpredsednice „Delta holdinga“, te da je razgovarao sa Miškovićem o
    privatizaciji preduzeća „Deva“ i „Ravnište“. U nadi da će Miškovićeva
    „Delta“ uložiti u ova dva propala preduzeća, Gašić se pozvao na
    činjenicu da „Delta“ u Kruševcu ima svoje ogranke, „Delta fungi“ i „Moto
    komerc“, i pomenuo da su najveća zaduženja dva kruševačka javna
    preduzeća kod Univerzal banke. To je, valjda, trebala da bude neka vrsta
    „preporuke“ kako bi Mišković „ušao u posao“.

    Gašić je kasnije uporno tvrdio da ništa od onoga što je
    dogovoreno na tom sastanku nije poštovano, te da u momentu kada je
    sastanak održan nije znao da se protiv Miroslava Miškovića vode
    predistražne radnje!

    Dva bivša službenika gradske vlade u Kruševcu, u
    nepotpisanom pismu, pokušali su preko dnevne štampe da obaveste javnost u
    Srbiji da je Gašić Miškoviću tražio pare za račun Vučića i da tu
    nikakvog biznisa nije bilo, te da je Vučić preko Gašića „dao Miškoviću
    poslednju priliku“!

    Šta se ovde zaista desilo, nikada sasvim nije istraženo,
    ali je činjenica da je Gašić nakon toga naglo „porastao“ u nomenklaturi
    stranke i na kraju stigao i do pozicije ministra odbrane. Izvesno je da
    Vučić nagrađuje poslušne gradonačelnike, ali, Gašić je unapređen bolje
    nego ijedan njegov kolega iz lokalne samouprave. Nije teško zaključiti
    zašto.

    Među onim gradovima koji najbolje pune svoj budžet, nalazi
    se i Pančevo. Kao velika inustrijska zona, uvek je bio na meti
    političkih obračuna. Ali, ono što su u ovom gradu poharali nekadašnji
    članovi Demokratske stranke, nastavili su kadrovi Srpske napredne
    stranke i Aleksandra Vučića. Istinski pakao u gradskoj vlasti nastupio
    je imenovanjem Pavla Radanova na mesto gradonačelnika. Od tog momenta
    počinju nezapamćene intrige i spletke, a ključni čelnici grada jedni
    druge prijavljuju policiji, koja, kako tamo kažu „hapsi samo one koji
    nemaju dovoljno jake veze u Beogradu“.

    Da bi se nekako dopao Aleksandru Vučiću, gradonačelnik
    Pavle Radanov, proglasio je šefa Misije Evropske unije u Srbiji, Majkla
    Devenporta, počasnim građaninom Pančeva. Pančevačka opozicija koja se
    jedva čuje, optužila je Radanova da je direktno ili indirektno uključen u
    kriminalne tokove, kao i svi ostali vodeći ljudi u gradskoj vladi koji
    su iz SNS, te da je brat Aleksandra Vučića, Andrej, oslobodio iz zatvora
    Dejana Simeunovića, nasilnika optuženog za ubistvo, koji je,
    istovremeno, i „siva eminencija“ pančevačkog odbora SNS-a. Nije ostalo
    neprimećeno i to da je Simeunović imao i sukob sa pomoćnikom
    gradonačelnika Radanova, Dejanom Živanovićem, koji je takođe hapšen, ali
    zbog primanja mita.

    Među Vođinim gradonačelnicima ima još mizernijeg polusveta
    poput gradonačelnika Vranja, Zorana Antića, koji je u ovom gradu
    „obeležen“ zbog jednog skandala koji se desio u Moskvi, tokom jednog
    svečanog prijema u pozorištu, koji su ruski domaćini organizovali u čast
    srpske delegacije: naime, Antić je ukrao flašu ruskog konjaka i pokušao
    da je odnese u hotel. Izlazeći iz pozorišta, Antiću je flaša skupocenog
    pića ispala na stepeništu i razbila se, a bruka je pukla na sve strane.
    Jedan izveštač sa mesta događaja slikovito je prikazao šta se desilo:
    „…Dok su ostali članovi srpske delegacije šokirano gledali u svoja
    odela uflekana od konjaka i pokušavali da izbegnu parčiće stakla, Antić
    je nonšalantno išetao iz teatra, kao da se ništa nije dogodilo. Svi smo
    videli šta je uradio i ostali smo bez teksta, jer nas je bilo sramota
    što je predsednik jedne opštine ukrao flašu koja u prodavnici košta samo
    1.200 rubalja, odnosno 30 evra!“. Ruski domaćini su elegantno prešli
    preko ove bruke, kao da se nije ni desila…

    Vučić traži „rezultat“- najmanje sedam cifara!

    U Vučićevoj stranačkoj jazbini, odluke o smenama i
    postavljenjima gradonačelnika donose se isključivo na osnovu prihoda i
    lojalnosti. Nema trećeg kriterijuma. Dokaz da je to tako, na svojoj koži
    je osetio i bivši gradonačelnik Užica, Saša Milošević, koji je smenjen
    nakon velikog skandala sa višemesečnim nestankom vode u gradu. Mada je
    taj problem star koliko i užički vodovod, Vučića je najviše pogodilo što
    njegov kadar nije našao neko finansijsko rešenje, umesto da troši novac
    iz republičkog budžeta, koji mu je potreban da što duže traje na
    vlasti.

    Milošević je krotko pristao na smenu (reče da je „vojnik
    partije i da poštuje odluku SNS), nakon što ga je Vučićev emisar
    podsetio da u stranačku kasu nije dao ni prebijene pare. Na pitanje
    novinara zašto je smenjen, Milošević je rekao da „stranka smatra da nije
    dovoljno urađeno i da je moglo bolje“ i dodao: „…Možda je i moglo
    bolje, ali mi smo dali maksimum od sebe…“. Ukratko, para nije bilo a
    havarije krenule…Umesto njega, na mesto gradonačelnika izabran je
    Tihomir Petković, njegov stranački kolega, inače nekadašnji padobranac
    63 padobranske brigade JNA. Sudeći prema stanju u budžetu grada i ovaj
    „Rambo“ se neće dopasti Vučiću. On traži „rezultate“. Ništa ispod sedam
    cifara…

    Zrenjaninski gradonačelnik Ivan Bošnjak, tipičan je primer
    Vučićevog slepog poslušnika. Istinsku vlast u Zrenjaninu predstavlja
    Goran Knežević, nekada demokrata a sada član SNS. Bošnjak samo izvršava
    ono što mu Vođa naredi a Knežević prenese. Novac iz ovog dela Banata ide
    preko Kneževića u pravcu Vođe.

    Svi oni koji su na ovaj način shvatili ulogu
    gradonačelnika, odnosno, koji su razumeli zadatak „računopolagača“,
    najbliži su Vučićevom klanu u Beogradu. I gradonačelnik Sremske
    Mitrovice, Branislav Nedimović nedavno se istakao ulogom dobrog
    domaćina vlasniku austrijske kompanije „Girlinger“, koja je bila jedini
    ponuđač za kupovinu klanične industrije „Mitrosrem“. Sve je Vučić lepo
    zamislio i unapred dogovorio sa „Girlingerom“. Ostalo je samo da
    Nedimović organizuje svečani prijem. I to je odradio kako treba, a Vođa
    mu to neće zaboraviti. Ipak, na talasima Radio Novog Sada, Nedimoviću
    se u jednoj izjavi „omaklo“, pa je rekao: „…investitoru se jako žuri“,
    što je jasno ukazivalo da ni „Girlinger“ nije imao nimalo poverenja u
    Vučićeva obećanja da će im „Mitros“ biti skoro poklonjen. Ali, Vođa je
    široke ruke, i ne gleda na sitnice…

    U novembru mesecu prošle, 2014. godine, republički
    inspektori za privredni kriminal iz Beograda, detaljno su pretresli
    poslovanje gradonačelnika Leskovca, Gorana Cvetanovića. Ubrzo,
    Cvetanović se drsko obratio javnosti rekavši: „…Tri dana su ispitivali
    i bili zapanjeni kakvu dokumentaciju ja lično imam. Ispitivali, gledali
    dokumentaciju, i, mogu da saopštim da su prezadovolnji, da sve tu
    stoji, od porekla novca, do dokumentacije, do građevinske dozvole…“.
    Ali, Cvetanović nije objasnio šta je policija kod njega tražila
    ustvari…

    Ono što je inspektore zanimalo, bila je i izgradnja
    Cvetanovićeve kuće u samom centru grada, pored glavne pošte, za koju je
    on tvrdio da je gradi na poklonjenom placu, ali i izgradnja vikendice na
    Vlasinskom jezeru, za koju mu je takođe poklonjen plac!

    U međuvremenu, do javnosti je stigla i vest da je Nenad
    Arsić, službenik Agencije za lokalni ekonomski razvoj (ALER) u Leskovcu i
    funkcioner u Gradskom odboru SNS, prijavio gradonačelnika Cvetanovića
    policiji, tvrdeći da ga je u centru grada posle svađe napao i pretukao.
    Prisutni svedoci su potvrdili da je Cvetanović nekoliko puta udario
    Arsića, ali u svom kabinetu. Oni dodaju i da je tuči prethodila svađa
    između dvojice nekadašnjih veoma bliskih saradnika zbog predstojećeg
    sajma u Grčkoj i tračeva vezanih za sastav delegacije koja će tamo
    putovati. Međutim, izvori bliski gradonačelniku pak tvrde da čitava
    stvar ima mnogo dublju pozadinu i da je u vezi sa upornim ponavljanjem
    konkursa za direktora filijale Nacionalne službe zapošljavanja u
    Leskovcu za koje konkuriše Nenadov brat blizanac Predrag.

    Nedavno se Cvetanović potrudio da oko sebe okupi veliki
    broj istaknutih članoca Srpske napredne stranke, među kojima i
    Bratislava Gašića, šefa poslaničke grupe SNS, Zorana Babića i mnoge
    druge znane i neznane ličnosti. Povod je bio lične prirode! Naime,
    Cvetanović je odlučio da spektakularno proslavi svoj pedeseti rođendan!
    Trošak je, direktno ili indirektno, pao na teret građana Leskovca. Neko
    od njegovih saradnika reče tom prilikom. „…Što da ne, građani su ga i
    birali!“.

    Leskovčani pominju i „jako čudnu vezu“ između Gorana
    Cvetanovića i Božidara Đermanovića-svetskog šampiona u kik-boksu.
    Cvetanović ga je postavio za predsednika lokalnog Sportskog saveza, a
    njegov restoran je postao mesto okupljanja za sve važne dogovore.
    Upućeniji Leskovčani tvrde da je Cvetanović omogućio Đermanoviću da
    raširi poslove i postane zakupac velikog broja lokala čiji je vlasnik
    Javno preduzeće Dom. Iako to po ugovorima ne bi smeo, on dalje izdaje u
    podzakup taj prostor po daleko većim cenama od one koju on ima ugovorenu
    sa JP Dom. Uzgred, Đermanovića pominju kao opasnog zelenaša, pa mu u
    gradu niko ne sme stati na put. On je čak i investitor neke stambene
    zgrade koja se trenutno zida na javnoj površini u Leskovcu. Nije teško
    zaključiti da Cvetanović ima svoju ulogu u ovome.

    Dobar primer je i leskovačka bolnica. Između direktora
    bolnice Nebojše Dimitrijevića i gradonačelnika Cvetanovića postoji
    „posrednik u zapošljavanju“. Preko ove veze u bolničkom krugu nikla je i
    prodavnica čiji je vlasnik firma zadužena za zimsko i letnje održavanje
    grada. Cvetanović je i suvlasnik firme Agrodinamik DOO iz Leskovca, sa
    Nebojšom Gavrilovićem (pobratimom) koji je inače sedam godina bio u
    zatvoru zbog pokušaja ubistva. Firma je otvorena pre par meseci i već
    je u blokadi petnaestak miliona, a pre nekoliko nedelja su otvorili i
    novu firmu Agrodinamik plus koja će uskoro potpisati ugovor sa
    Institutom Zemun polje i firmom Agromaks, čiji je vlasnik bivši direktor
    pomenutog instituta. Kako se čuje planiraju zauzimanje tržišta na Jugu
    zemlje za svu semensku robu.

    Vrhunac beskrupuloznosti je i nedavno postavljenje novog
    načelnika Jablaničkog okruga izvesnog „Bože Bimteksa“, kažu, dobro
    poznatog policiji iz ranijeg perioda i bliskog saradnika Cvetanovića u
    mnogim nelegalnim radnjama kao što je uzimanje novca iz budžeta za
    podsticaj zapošljavanja u privatnom sektoru u više navrata. Novac uzet,
    ljudi zaposleni, pa odmah po „završavanju papirologije“, otpuštani. I to
    više puta.

    Mnoge svoje postupke Goran Cvetanović (doduše u kafani) opravdava
    time da svakog meseca mora premijeru Vučiću na ruke da donese između 50
    do 100 hiljada evra! Valjda tako kupuje pravo na svu svoju bahatost,
    licemerje, nečovečnost i gaženje zakona.

    Ali, krug ovakve pljačke neće još dugo trajati. To znaju i
    Vučićevi „računopolagači“. Zato im se i žuri da podele što više novca za
    što kraće vreme. Ide nova rekonstrukcija Vlade, da bi se dobilo na
    vremenu (a vremena za ovu vlast sve manje!)…I kontrolori iz MMF-a
    stižu već u maju mesecu…

    1. DeckoPoluNeverovatan каже:

      mogao si link da das :)))

  2. спира каже:

    http://www.kurir.rs/komentari/istrazivanje-rad-vucica-podrzava-56-odsto-clanak-1727367?sort=best-rated

    погледао сам мало Курир Ја сам просто фациниран докле иде ботоизам да од неких 380

    коментара ни један није притив АВ. Сви говоре у суперлативу о вУЧКу

    1. C.M. каже:

      Шта се и ти чудиш, па на сајту Телепромптер нема ниједан текст притив Жутих, ДС, Нове Странке, Тадића, Ракића, досманлија.

  3. ултра каже:

    Ко са ђаволом тикве сади о главу му се обијају, кап по кап и напуни се чаша трпње.

  4. спира каже:

    СНС Смрдљиви Нељудски Сатанисти су препуни и ботова

    http://vukajlija.com/zabava/posteri/721095

    1. Горан каже:

      http://www.ivonazivkovic.net/RUSIJA/RUSIJA-PRVI-DEO.html

      Посебно ме занима ваше мишљење о делу ко је Путин
      Хвала

  5. Владимир Челекетић каже:

    Свака политичка партија „демократије“ је интересна група, или, боље рећи, криминално удружење чији главни циљ јесте пљачка пореских обвезника. Овај систем се мора срушити иначе ће бити као и до сада: и после Вучића Вучић.

Коментари су затворени.