Прочитај ми чланак

СПОМЕНИЦЕ у част хероја Кошара

0

Држава припрема посебна одликовања за учеснике битака током одбране Косова и Метохије 1999. године. Разматра се проширивање круга одликованих на учеснике у свим ратним дејствима на КиМ.

Канцеларија ордена Председништва Србије ради на припреми процедуре за доделу државних споменица у част хероја битке на Кошарама, сазнају „Новости“. Разматра се и могућност да слично признање добију сви учесници великих и најтежих битака на Косову и Метохији током НАТО агресије 1999. године.

Споменица за битку на Кошарама биће прво овакво признање на највишем нивоу којим ће председник Републике наградити заслужне грађане. У средишту иницијативе, иза које стоји лично председник Вучић су јунаци са Кошара, који су све донедавно били готово невидљиви у домаћој јавности.

– Закон о одликовањима усвојен 2010. године познаје три врсте признања – објашњавају у Председништву. – Србија додељује шест ордена и три медаље, и њима је претходних година одликован велики број домаћих и страних личности. Споменице до сада нису додељиване, а идеја је да првим одликовањима овог ранга држава захвали херојима Кошара.

Према сазнањима „Новости“, у Канцеларији ордена, која припрема одговарајући правилник о споменицама, размишља се и о могућности да се круг награђених овим признањем прошири и на припаднике тадашње Војске Југославије који су учествовали у осталим биткама, али и свим ратним дејствима на Косову и Метохији током 1999. године.

Председник удружења „Српски ратни ветерани“ Миле Милошевић, поздравља одлуку државе да ода признање учесницима битке на Кошарама, али и предлаже да се сличне споменице доделе учесницима свих сукоба од 1991. до 1999. године.

– Велики број бораца отишао је са овог света без достојног признања државе – подсећа Милошевић. – У ратовима у Хрватској и Босни имали смо изузетно велики број јунака и часних бораца, којима би такође требало уручити ову врсту одликовања.

Одликовања су гест поштовања, како сматра Милошевић, али ветеранима ратова потребна је и друга врста сатисфакције, која подразумева решавање њиховог правног статуса.

Хероји битке на Кошарама више од деценије били су готово потпуно заборављени и ван фокуса јавности. Међутим, истина о њиховој храбрости у одбрани Србије преживела је проток времена. Најкрупнији корак у исправљању неправде према борцима Војске Југославије који су погинули и рањени на граничним каменовима Србије направљен је јуна ове године, подизањем споменика погинулом војнику на Кошарама Тибору Церни, у његовој родној Дебељачи.

На најаву системског одавања почасти јунацима рата на Космету, Тиборова мајка Ката Церна каже да је било време да држава направи тај корак.

– Очекивали смо овај чин, будући да је председник Вучић то јавно обећао – каже Церна. – С пуним правом смо очекивали да се то и догоди. Нама и другим родитељима то не може вратити децу, али ће нам то одликовање, као гест државе, ипак много значити.

ПОГИНУЛИ ВОЈНИЦИ

Караула Кошаре и њена околина поприште су најпознатије битке за одбрану Косова и Метохије 1999. године. Снаге Војске Југославије, заједно са групом добровољаца, од 9. априла до 10. јуна супротстављале су се терористима ОВК, трупама албанске војске и НАТО авијацији, који су покренули ширу операцију копнене инвазије на Космет. У овој бици погинуло је 108 бораца ВЈ. Битка на Кошарама део је албанске операције „Стрела“, у оквиру које су жестоке борбе вођене на планинама Паштрик и Јуник, као и дуж готово целе граничне линије.

9 коментара “СПОМЕНИЦЕ у част хероја Кошара

  1. tomahawk каже:

    Nemojte slucajno da objavljujete imena ovih vojnika koji su zrtvovani na Kosarama, kakva je situacija mogu biti proglaseni za ratne zlocince i poslati u Hag
    nemojte da cackate mecku, mnogo je prgava

  2. Simerijanac каже:

    Да је ово српска власт, она би херојима са Кошара требала додијелити националне и доживотне пензије. То је најмање како им се може одужити. А из средстава које одваја за олошке антисрпске невладине организације, сви знамо које су то.

  3. EUInformer2 каже:

    Inicijativa mladih za ljudska prava najavila je danas da će se žaliti na odluku Osnovnog javno tužilaštva u Staroj Pazovi da odbaci krivičnu prijavu zbog napada na aktiviste Inicijative na tribini Srpske napredne stranke na kojoj je govorio haški osudjenika Veselina Šljivančanina u mestu Beška u januaru.

    Inicijativa je saopštila da će uložiti prigovor na to rešenje Tužilaštva i da će “iskoristiti svaki pravni lek koji joj stoji na raspolaganju”.

    “Važnije od toga, Inicijativa će nastaviti borbu protiv nasilja u javnom prostoru, ratnohuškačke politike i opravdavanja i relativizacije ratnih zločina“, navodi se u saopštenju.

    Tužilaštvo u Staroj Pazovi odbacilo je 4. avgusta krivičnu prijavu koju su podneli članovi Inicijative, tvrdeći da su početkom godine pretučeni u Beški na tribini Srpske napredne stranke na kojoj je govorio Šljivančanin, preneo je prethodno Insajder.

    Dodaje se da je krivična prijava odbačena jer ne postoje osnovi sumnje da su učinjena krivična dela koja su navedena u prijavi, kao ni neko drugo krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti.

    Inicijativa je ocenila da su brojni zaključci koje je Tužilaštvo iznelo “refleksija političke i opšte kulture u Srbiji koja u različitim situacijama nasilje smatra opravdanim”.

    Na tribini SNS-a u mestu Beška kod Indjije 17. januara 2017. se dogodio incident kada su aktivisti Inicijative pre početka govor Šljivančanina, osudjenog pred Haškim tribunalom za ratne zločine, razvili transparent na kojem je pisalo “Ratni zločinci da zaćute da bi se progovorilo o žrtvama”.

    Tokom performansa došlo je do koškanja, a okupljeni na tribini pocepali su plakate Inicijative i izacili njihove aktiviste.

    Potom je predstavnica Inicijative Anita Mitić rekla da je povredjeno svih devet aktivista koji su došli u Bešku i da je dvoje njih završilo u Hitnoj pomoći.

    1. Simerijanac каже:

      PRILOG ZA BIOGRAFIJU DRUGARICE BISERKO – ko je autor ovoga teksta? dijaspora
      PRILOG ZA BIOGRAFIJU DRUGARICE BISERKO
      Sonja Biserko vlasnica je Helsinskog odbora za ljudska prava u Srbiji, sa sedistem u Beogradu, u Zmaj Jovinoj 7. Već godinama Biserko na sva usta predstavlja Srbiju kao bastion mraka, a Srbe kao patoloske ubice i zločince. Pravo je Biserko da otvoreno iznosi svoja mišljenja. Demokratija podrazumeva slobodu javnog istupa. Ipak, vredi prelistati biografiju SOnje Biserko. Rođena je 14 februara 1948 godine u Beogradu.. Iz mesovitog je braka, od oca Srbina i majke Hrvatice. Njen otac Djuro Biserko rođen je 28 aprila 1925 godine u zaseoku Biserci kod Knina, a majka Marija (od oca Shime) rođena je 4 septembra 1924 godine u selu Sutomisica kod Zadra. Zavrsila je osnovnu skolu i domaćica je.
      Djuro Biserko stanuje na Novom Beogradu, ulica Pariske komune broj 33 stan 20, na istoj adresi je prijavljena i Biserko. Djuro radio je u saveznom ministarstvu unutrasnjih poslova, i bio je sluzbenik u ambasadama u Egiptu i Alziru, i po povratku sa sluzbe nastavio je da živi u Beogradu. Zeljko Biserko brat Sonje Biserko, rođen je 6 novembra 1950 godine, i bio je prijavljen na ocevoj adresi. Bio je ozenjen sa Ruzicom Trazivuk koja se odselila za Split. Njihov sin Marko, rođen 1980 još je prijavljen na adresi kod dede, na Novom Beogradu. Brat Sonje Biserko poginuo je kao pripadnik Zbora narodne garde u borbama sa krajiskim Srbima. Njegova smrt teško je pogodila Sonju Biserko, i ona na sva usta Srbe predstavlja kao patoloske ubice. Njena rođena sestra Ljiljana, jedno vreme nosila prezime Gligic, koja živi na Novom Beogradu, zbog njene anti srpske histerije ne kontaktira sa Sonjom. Biserko u svom helsinskom odboru vodi projekat „prikupljanje dokaza o ratnim zločincima od strane srpskih i jugoslovenskih snaga”. U januaru 2000 godine zajedno sa Natasom Kandic, na skupu albanskih intelektualaca sa kosova i Zapadne Evrope, odrzala je govor u Zenevi kojima je okupljenim Albancima porucila da “Albanci svoju perspektivu treba da vide van Srbije„, sto je odusevilo sve prisutne.
      U ambasadu Hrvatske ulazi kao u svoju kucu. Ima hrvatski pasos, a za potrebe ambasade njeni saradnici po Srbiji tragaju za izbeglim srbima iz Hrvatske, koji su pred tamosnjim sudovima optuzeni za ratne zločine, i prikupljaju sve podatke o njima – gde žive, koji su im brojevi telefona, kuda se krecu, a sa ciljem da ih hrvatske obavestajne sluzbe likvidiraju. Od ambasade Hrvatske dobija značajna sredstva za obavestajni rad.
      Njen visegodisnji zastitnik bio je Dusan Mihajlović. Glavni saradnik Biserko u njenom odboru je Boris Delic, poreklom iz Drvara, po opredeljenju peder, koji je ujedno i sef organizacije ”Izbeglicki servis za povratak„, koji ima za cilj da optuzene Srbe namami na povratak, radi hapsenja.
      Način na koji Biserko vrslja po Srbiji zaprepascujuci je, a direktora BIA Rada Bulatovica, čija sluzba
      tolerise njenu aktivnost treba izvesti na sud. Javno prica kako je osvetila bratovljevu smrt.
      – Biserko je radila u SSIP na odgovornim poslovima (kabinet Budimira Loncara). Takvo mesto su podrazumevala clanstvo u SKJ i pripadnost „kadrovskoj listi”.
      U to vreme, SKJ je sprovodio lov na vestice na nezavisne intelektualce. (Djogo, Seselj, mnogi drugi). Tada to drugarici Biserko nije smetalo, jer je ona bila na strani koja je drzala batinu (Miloseviceva partijska drugarica). Bila clan komunisticke partije do raspada SKJ.
      „Ko o cemu ***** o postenju”. Drugarica Biserko je bila i ostala partijski batinas, koji radi bez grize savesti za frakciju koja je na vlasti. Juče Tito, danas Soros, sutra ko plati vise. To je njeno shvatanje ljudskih prava. Sve sto je dobro za Biserko i loše za srpski narod.
      -Pre bombardovanja Nato pakta sirila laži koje su potpomogle da do bombardovanja Srbije i dodje.
      -Za vreme bombardovanja otvoreno pozivala na ubijanje civila. To je zločin za koji se sudi u svim demokratskim zemljama, samo ne u Srbiji. (u anglosaksonskom pravu „aiding and abetting the enemy during the hostilities”
      -Uvela komunisticki pojam „čistka” (samo preveden na latinski kao „lustracija”)u post-komunisticki politicki govor u srbiji.
      Ponovo „ko o cemu ***** o postenju” Prvo bi nju trebalo krivicno goniti za izdaju zemlje (doticna ima državljanstvo SCG)
      -Uvela anglosaksonski termin „hate crime” kao „govor mrznje”. Naravno,
      opet „ko o cemu, ***** o postenju”. Izjave Sonje Biserko o SPC, srpskoj kulturi, srpskoj istoriji u demokratskim zemljama bi bilo krivicno kaznjivo kao „hate speech”.
      Ima toga još.
      DA JE SRBIJA PRAVNA ZEMLJA, BISERKO BI SE ODAVNO NASLA IZA RESETAKA.

    2. EUInformer2 каже:

      Sve do početka devedesetih je biografija gosp. Biserko potpuno normalna i bez pogrešaka. Čak naprotiv – čini mi se da je ona i njena porodica bila istinski jugoslovenski raspoložena.

      Taj rat koji je bio vodjen u devedesetim je bio pogrešan rat. Oni koji su istinski bili za Jugoslaviju a jugoslovenske vrednosti trebalo je da (privremeno) kapituliraju pred nacionalistima a daju njima sve šta oni hoće, jer nije bilo moguće Jugoslaviju očuvati a nacionalisti su bili previše snažni. Greška je bila voditi rat protiv neke druge nacije, jer to mogao da rezlutira samo potpunim neprijatelstvom izmedju južnoslovenskih naroda i narodnosti, što se na kraju i dogodilo. Trebalo je da se sačeka neko bolje, normalnije vreme za novu izgradnju Jugoslavije. Te države i državice koje su nastale raspadom Jugoslavije su dugoročno neodržive, državne administracije u tako malim državama su preskupe a samo je pitanje vremena kad će one tražiti ponovo ujedinjenje. Naprimer, Evropska unija je nešto kao nova Jugoslavija – što i ti sam priznavaš.

    3. Simerijanac каже:

      Јиржек, опет сеереш говорећи у туђе име, јер за нас Србе из РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ, рат није био погрешан пошто имамо своју РЕПУБЛИКУ СРПСКУ која је за нас светиња и за коју је 27000 набољих српских синова животе дало.
      Нова југославија може само преко нас мртвих, а без нас не може.
      Да, ЕУ је идентична и крепалој и неприродној СФРЈ и СССР-у и завршиће слично као ове двије неприродне творевине.

      Лично мислим да ће ЕУ ускоро доживјети судбину СФРЈ, а не СССР, јер се овај распао на прилично миран начин.

    4. perungromovnik каже:

      какве решетке брате мили, то је за ВЕШАЛА! да се копрца док јој душа лагано излази маму ли јој ону њену усташку јеббем да јој је јеббем! хак, пу! даће БОГ да их ускоро све ОБЕСИМО! Амин!

Коментари су затворени.