Прочитај ми чланак

СРБИЈА И РУСИЈА ПОТПИСАЛЕ ПЛАН о војној сарадњи у 2016.г.

0

Начелник Управе за међународну сарадњу Министарства одбране Србије Милан Коњиковац и аташе за питања одбране амбасаде Русије у Србији Андреј Киндјаков потписали су План билатералне војне сарадње за 2016. годину, саопштило је Министарство одбране.

Тим поводом, они су истакли обострано задовољство суштинским напретком сарадње у области одбране.

То се посебно односи на континуитет посета високог нивоа, пре свега на учешће министра одбране Зорана Ђорђевића на 5. Московској конференцији о међународној безбедности, као и на предстојећу посету начелника Генералштаба Војске Србије генерала Љубише Диковића Руској Федерацији.

Капетан бојног брода Коњиковац исказао је захвалност Руској Федерацији због подршке коју пружа територијалном интегритету и суверенитету Републике Србије и нашим напорима да проблеме на простору Косова и Метохије решимо мирним путем, кроз дијалог заинтересованих страна.

Он је посебно нагласио да Србија наставља примену прокламоване војне неутралности, те да ће наставити равноправно да сарађује са свим партнерима, на бази међусобног поштовања и уважавања.

Пуковник Киндјаков се сагласио да је сарадња у области одбране достигла висок ниво општих и политичких билатералних односа, као и да ће бити учињени напори да се тај ниво задржи и у наредном периоду.

Такође, он је потврдио опредељење да се настави са развојем и интензивирањем обострано корисне војно-војне, војнотехничке, војнообразовне и војномедицинске сарадње.

У конструктивној атмосфери размењени су ставови о актуелној политичко-безбедносној ситуацији у региону и свету, сагледана билатерална војна сарадња и модалитети за успешну реализацију планираних активности.

Фото: Војни комитет ЕУ

Фото: Војни комитет ЕУ

Генерал Диковић на састанку Војног комитета ЕУ

Начелник Генералштаба Војске Србије генерал Љубиша Диковић је у понедељак, 17. маја, у Бриселу учествовао у раду Војног комитета Европске уније посвећеном мисијама ЕУ за обуку и саветовања.

На скупу су команданти мисија Европске уније у Малију, Сомалији и Централноафричкој Републици, у којима су ангажовани и припадници Војске Србије, представили начелницима генералштабова резултате удруживања у мисијама у Африци. Било је речи и о генерисању снага, финансирању, иницијалној подршци и менторству у мисијама.

Генерал Диковић је разговарао и са шефом Мисије Републике Србије при Европској унији Душком Лопандићем.

39 коментара “СРБИЈА И РУСИЈА ПОТПИСАЛЕ ПЛАН о војној сарадњи у 2016.г.

  1. Kriticar каже:

    Rusija ni sa kim vojno ne saradjuje, sve je to gola predstava

  2. Неле каже:

    Ово изгледа као да су потписали портири.
    Оно, кад и кога смеју да пусте у сале за састанке.
    Сада ће ови из НАТО начисто да се усеру……….. од смеха.

  3. gifteconomy каже:

    Срби ће у НАТО да изшпијунирају амере, па да помогну баћушкама када буде требало…

    1. Kriticar каже:

      tebi nema pomoci dok god srces penicilin koji krades od pacijenata

    2. gifteconomy каже:

      Пеницилин се нити срче нити је адиктиван… болесна машта, болесног ума који вређа без разлога

    3. Kriticar каже:

      pa ti bre vredjas zdrav razum> pre neki dan napisa da su Sjerbi podigli Vavilonsku kulu.

    4. Велика Mетла каже:

      Не обраћај се тој фукари усташкој!Само презир њега „лечи“!А „админ“га брише редовно!

    5. Kriticar каже:

      admin mene obozava, da nisam ja bilo bi dosadno, hihihihihihihihihihhiii

    6. Dijasporac каже:

      Таквих који вређају без разлога има овде довољно. Не требају нам за то још неки Антисрби, када су Срби довољно добри у томе.

    7. Ђорђе (expatriate) каже:

      Десетка за читање између редова!
      Како каже она пословица: Да би се борио против непријатеља, мораш га најпре упознати.

  4. Jogi Ber каже:

    Sta su potpisali? Koliko ima aktivnosti? Jel ima vise aktivnosti sa natom, i ako ima ZASTO koj moj?

    Sta kakva neutralnost? Svi znamo da trcite na nato vezbe kao pomamljeni!
    Slava Rusiji i slobodnoj Srbiji koja ce tek biti!

    1. Milan Miljkovic каже:

      Јоги, и ја кажем слава Русији и слободној Србији и велики сам Русофил, али чини ми се да је званична Русија дигла руке од Србије, не желећи да буду већи Срби од нас самих.
      Одлично они знају да је АВ НАТО човек, али на завршну конвенцију СНС-а шаљу свога човека , а и лично Вучићу честитају, додуше само дипломатски, победу на изборима.
      Имају Руси и превише других проблема да би имали времена мењати свест Србима. Дај боже да грешим.

    2. Kriticar каже:

      ma boli rusiju za srbiju a i obrnuto

    3. Milan Miljkovic каже:

      Са ким се ти свађаш.

    4. Драган каже:

      Милане, ми смо мали, Руси су велики. При распаду СССР-а преко 20 милиона Руса је остало ван матице и ти Руси се морају изборити да се прикључе матици. Да је Русија довољно снажна да без последица по себе врати у своје крило крвљу стечене територије, мислиш да неби урадила?
      Сачекајмо.
      Ја верујем у Путина и људе који су уз њега, и верујем да ће тада пмоћи и нама.
      Све ово је игра у коју се баш много и неразумемо или коју нисмо кадри да схватимо.
      Молимо се Богу, и снажимо мишице своје…

    5. Milan Miljkovic каже:

      Живим у нади да сте у праву.
      У сваком случају позитиван став и оптимизам су људске врлине.
      А да ми обичан народ мало тога око дипломатије знамо, ту сте апсолутно у праву.
      Велики поздрав.

    6. Kriticar каже:

      pa sto onda tupis koji k kad sam priznajes da si fukara

    7. Kriticar каже:

      jel to tvoja maticna kuca hhuihuihhihihihihihih

    8. EUSrbin каже:

      Jasno je da vi rusofili nista ne shvatate inace ne bi bili rusofili :)

    9. Драган каже:

      Модеран конвертит је небројено пута јаднији од Хрвата…

    10. Dijasporac каже:

      Таке је. Руси поштују све што ови сматрају да је добро за Србију. Значи, ако желимо у ЕУ, то Русија подржава. Да сам ја Рус ја бих од Србије диго одавно руке. Само кукају када им нешто треба, а када треба да изађу у сусрет (хуманитарни центар у Нишу) или другачије подржати Русију, Србија се окрене опет ка ЕУ.

    11. Jogi Ber каже:

      Digli su ruke od rukovodstva, sada su tu prisutni samo onako „da ne izgube mesto“. Ali verujem da od naroda nisu digli ruke, jer je u krajnjem slucaju vise nego jasno da mi nato necemo, a u tome racunamo na Rusku vojnu pomoc – sto im daje zgodno tlo. (da ne budem da samo idealizujem)

      Takodje vlade i ideologije se menjaju, narodi ostaju braca! To znamo mi, znaju i oni!

    12. EUSrbin каже:

      Zato sto idemo u EU i NATO a ne idemo u Rusiju, pa je normalno da nam je i veca saradnja sa saveznicima.

    13. Паметан као Тесла каже:

      Хахаххахахахахаххаххахааааааааа

    14. NGO_Informer каже:

      Šta se tiče svinjetine i rakije, biće više aktivnosti nego sa NATOm.

  5. Marko каже:

    A šta je taj plan u odnosu na onaj što su potpisali sa NATO pre više godina!??Pa NATO može slobodno vršljati po Srbiji,koristiti infrastrukturu,resurse…i to sve bez naknade!!!!Ovo što kao sa Rusima potpisuju,to je samo lepak za muve!!
    Oni(SNS) oće da vode neku kao neutralnu politiku i da sede na dve stolice,ali neće da može!!
    Vlada treba jasno da postavi i jednim i drugim uslove!Izvolite gospodo,uradite autoputeve,i železnice,mostove,dajte neku“kintu“,dajte naoružanje pa ćemo razgovarati,a ne ovako zapetljali se kao pile u kučinu i tapkaju u mestu!!!

    1. EUSrbin каже:

      Videti odgovor gore.
      Srbiji je prioritet clanstvo u EU i NATO zato su takva pitanja besmislena.
      Radimo za interes Srbije.

    2. xyz каже:

      Навеки с Россией
      PUTIN JASAN: Svaka država u istočnoj Evropi koja ustupi svoju teritoriju NATO-u, postaće vojna meta Rusije!
      U bazi Deveselu u Rumuniji 12. maja stupila su na borbenu dužnost prva 24 protivraketna projektila američke PRO u Evropi. A već 13. maja u Poljskoj, u bazi Redzikovo, započeta je izgradnja drugog elementa tog sistema.

      Istog dana, ruski predsednik Vladimir Putin na sastanku o mobilizacionoj spremnosti vojno-industrijskog kompleksa je izjavio da SAD ne mogu obmanuti Rusiju izjavama o odbrambenom karakteru svoje PRO u Evropi jer je faktički reč o instaliranju dela nuklearnog potencijala SAD na periferiju (u državama Istočne Evrope).

      Predsednik je obećao da će Rusija adekvatno odgovoriti na novonastale pretnje njenoj bezbednosti.

      Odmah nakon izjave Vladimira Putina u SAD i NATO-u nastala je histerija zbog neadekvatne (po njihovom mišljenju) reakcije Rusije na potpuno „bezopasne“ akcije alijanse.

      Dakle, koliko su „bezopasne“ nove američke baze?

      Dugogodišnja praksa pokazuje da predsednik Rusije ne žuri sa oštrim izjavama.

      Ova je pak bila nezabeleženo oštra. Govoreći o neophodnosti „neutralisanja pretnji sa kojima se suočava bezbednost Ruske Federacije“, Putin je maksimalno otvoreno stavio do znanja da vlade država Istočne Evrope, dajući svoju teritoriju za razmeštanje američke PRO, pretvaraju svoje zemlje u potencijalne ciljeve ruskih napada.

      Treba napomenuti da je 11. maja, uoči otvaranja rumunske baze, takođe objavljeno saopštenje Ministarstva inostranih poslova RF.

      Direktor odseka za pitanja neširenja i kontrole naoružanja Mihail Uljanov okarakterisao je postupke SAD kao kršenje sporazuma o raketama srednjeg i kratkog dometa (RSKD) iz 1987. godine.

      Šta je uznemirilo rukovodstvo Rusije i zašto je čak i samo najava iz Moskove „neutralisanja pretnje“ izazvala histeriju u NATO-u?

      Kopneni sistemi „Idžis“, koji čine osnovu američke PRO u Evropi, predstavljaju dvostruku pretnju Rusiji.

      Nakon potpisivanja Sporazuma o ograničenju strateškog ofanzivnog naoružanja Sjedinjene Države i Rusija su smanjile broj svojih nuklearnih bojevih glava sa nekoliko desetina hiljada (u svakoj zemlji) na 6-7 hiljada (svaka). Formalno, Rusija danas raspolaže sa 7.300 nuklearnih bojevih glava.

      Međutim, svaka glava mora da se dopremi do cilja. Trenutno ruske oružane snage raspolažu sa 526 nosača nuklearnog oružja, koji su naoružani sa 1735 bojevih glava.

      Računajući i rezervne, ukupan broj nosača može se povećati na 877, a bojevih glava na njima – do 3200.

      Pritom, polovinu raspoređenih nosača nuklearnih bojevih glava čine avioni strateške avijacije i nuklearne podmornice.

      U slučaju protivničko iznenadnog razoružavajućeg udara, sigurno svi avioni ne bi uspeli da uzlete i ne bi svi avioni koji uzlete došli u poziciju za lansiranje raketa.

      Ne bi ni sve podmornice doprle do zona borbenog patroliranja. Čak i one, koje se tamo već nalaze, mornarica SAD bi pokušala da uništi i pre formalnog početka borbenih dejstava.

      U ovom trenutku, Rusija raspolaže sa samo deset brodova-nosača balističkih raketa, čija je neutralizacija izuzetno koplikovana za mornaricu SAD.

      Na taj način, sigurnu pretnju SAD garantuju samo kopneni lansirni sistemi interkontinentalnih balistički raketa.

      Upravo te rakete i jesu cilj američke protivraketne odbrane, čije približavanje ruskim granicama treba da omogući presretanje interkontinentalnih nosača u momentu kada su najranjiviji – u ubrzavajućoj fazi njihove trajektorije.

      Danas Rusija ima oko 300 interkontinentalnih raketnih nosača nuklearnih bojevih glava. Sigurno je da 24 protivrakete raspoređene u Rumuniji nisu dovoljne da spasu SAD od uzvratnog udara.

      Ali, SAD ne planiraju da se ograniče jednom bazom raketa-presretača. Osim toga, kada ceo sistem bude instaliran i testiran, povećanje broja lansera neće biti problem.

      Nisam slučajno skrenuo pažnju na izjavu Ministarstva inostranih poslova RF o kršenju sporazuma o RSMD. Stvar je u tome što je sistem „Idžis“ univerzalan i sposoban za lansiranje kako raketa-presretača, tako i krstarećih raketa „Tomahavk“ koje mogu da nose nuklearno oružje.

      Podsećam da je – kada su „Tomahavci“ (zajedno sa „Peršinzima“ koji više nisu u naoružanju SAD) raspoređeni 1980. godine u Zapadnoj Evropi – vreme njihovog leta do ciljeva u evropskom delu SSSR (sada Ukrajine, Belorusija, baltičkih država i Rusije do Urala) iznosilo je 5-8 minuta.

      Lako je izračunati da će se, uz raspoređivanje „Tomahavka“ u Rumuniji i Poljskoj (hiljadu-hiljadu i po kilometara bliže) to vreme leta dodatno smanjiti.

      U takvim okolnostima, vreme za procenu situacije i utvrđivanje namera protivnika ne postoji – sve, što se može okvalifikovati kao pretnja nuklearnog napada na Rusiju, mora da izazove neposredni odgovor u vidu lansiranja interkontinentalnih raketa.

      Inače postoji velika verovatnoća da one budu uništene u mestu stacioniranja.

      Ograničen (posle smanjenja zbog Sporazuma), broj nosača i bojevih glava ne ostavlja nadu da će nakon takvog preventivnog napada preteći dovoljno raketa za adekvatan odgovor neprijatelju.

      Ovo znači rizik vraćanja nuklearne konfrontacije na nivo iz 1980-ih godina, kada je bio najviši u istoriji međusobnih odnosa SSSR i SAD, osim za vreme dve (od 15. do 28. oktobra 1962. godine) kritične nedelje Kubanske raketne krize.

      Usput podsećam da je ta kriza bila izazvana razmeštanjem američkih raketa srednjeg dometa „Jupiter“ u Turskoj.

      Sadašnja međunarodna situacija je daleko eksplozivnija. SAD još uvek ne žele da priznaju kraj svoje svetske hegemonije i potpuno otvoreno pokušavaju da je sačuvaju vojnom silom.

      Sukobi koje SAD raspaljuju nepogrešivo vode ka direktnom sukobu sa Rusijom, pri čemu obe strane koriste svoje oružane snage za podršku svojim diplomatskim naporima.

      Samo demonstrativna spremnost Rusije da pokrije Siriju protivvazdušnim kišobranom protiv bilo kakvih vazdušnih napada zaustavila je direktnu vojnu intervenciju Zapada po libijskom scenariju.

      Nije tajna da vojni savetnici SAD i Rusije konsultuju Kijev i Donbas, suprotstavljene strane u građanskom ratu u Ukrajini.

      Na kraju krajeva, napad na ruski bombarder u Siriji izvršila je Turska – članica NATO-a, a zatim je Ankara nekoliko meseci pretila kopnenom invazijom na sirijsku teritoriju, što bi gotovo neizbežno dovelo do sukoba ruskih i turskih trupa.

      Generalno, svet živi u uslovima nesmanjujuće (možda čak i rastuće) ratne opasnosti.

      Međutim, još kada je mogućnost raspoređivanja američke protivraketne odbrane u Evropi razmatrana samo na teorijskom nivou – ruska vojska je pokazala da je jedino pouzdano sredstvo za sprečavanje opasnosti preventivni napad korišćenjem sistema „Iskander“ (a sada je tu još i „Kalibar“) u slučaju da političko rukovodstvo dođe do zaključka o neminovnosti izbijanja borbenih dejstava.

      Uništavanje sistema PRO visokopreciznim oružjem sa nenuklearnim punjenjem nije povod za nuklearni rat sa Sjedinjenim Državama (iako praktično garantovano dovodi do vojne konfrontacije sa zemljom koja se našla na udaru).

      Međutim, približavanje ruskim granicama desetina potencijalnih nosača nuklearnih bojevih glava sa minimalnim vremenom leta, Moskva može posmatrati kao pretnja samom postojanju ruske države.

      U takvom slučaju, postojeća ruska vojna doktrina predviđa mogućnost primene nuklearnog oružja, bez obzira na to, da li je ono upotrebljeno protiv RF.

      U pomenutoj doktrini se govori o situaciji u kojoj je agresija izvršena protiv Rusije. Ali, u današnjem svetu shvatanje agresije i pretnje postojanju države je izuzetno fleksibilno.

      Tokom proteklih nekoliko decenija smo videli koliko je zemalja praktično uništenih bez objave rata, tako da je praktično nemoguće definisati tanku liniju koja razdvaja rat od mira.

      Čak se i stručnjaci već spore o definisanju trenutnog stanja međunarodnih odnosa (da li je ono predratno, da li se odavno vodi treći svetski rat, ili je već počeo četvrti).

      U postojećim okolnostima, što su bliže pozicije strateškog oružja geopolitičkih protivnika, što je manje vremena za donošenje odluka političkog rukovodstva – to je veći rizik automatskog pokretanja ratnog scenarija, u kojem vojska jednostavno izvršava ranije napisane instrukcije „za krajnji slučaj“.

      Svaki generalštab polazi od činjenice da se sve nejasne namere neprijatelja moraju tumačiti kao agresivne (inače se može zakasniti sa reakcijom), a to garantovano uvodi vojnike, koji stoje oči u oči jedni sa drugima (bez nadzora političara i diplomata), u začarani krug fatalno neizbežnih poteza.

      Upravo zato SAD i NATO i histerišu povodom Putinove izjave. Oni se nadaju da će ga, stavljajući ga pred indirektnu, ali nedvosmislenu vojnu pretnju, naterati da se povuče.

      Putin je prihvatio njihovo povećanje uloga do krajnjih granica, i sada Vašington mora da odluči: ili rizikovati mogućnost nekontrolisanog nuklearnog požara, ili se povući pred očima celog sveta.

      (autor: Rostislav Išćenko

    3. NGO_Informer каже:

      U pravu si. Sa Rusima biće svinjetine i rakije ali glavom smo u Briselu.

    4. Simerijanac каже:

      Шта тебе брину Срби и њихови проблеми, кад нит си Србин нит живиш у Србији ? Брини се за своју јјебену чешку, словачку или пољску ( све намјерно малим словима) одакле већ и јеси. Нас твој народ ( који је, да је) не занима у еУ живио или се у језерима крви потопио, свеједно нам је.

    5. NGO_Informer каже:

      Svi smo na jednom brodu. Srbijino pristupanje EU ima uticaj i na gore navedene države i u interesu svih tih država jeste da se ono sprovede sa što najmanje izuzetaka, egzempcija, propusta i slično. Žao mi je da nisam u stanju da to sve objašnjam na srpskom.

    6. Simerijanac каже:

      Интерес Брисела и јесте Србија у ЕУ и НАТО, јер несмију дозволити да једна изразито проРуска држава и народ буде у њиховој позадини без њихове контроле. Ја сам то овдје више пута понављао и наглашавао да када би издајничка Српска елита којим чудом одустала од погибељног пута ка еУ, да би у истој тој еУ настала паника. Бриселу јесте итекако интерес Србија у еУ, али Србији то никако, никако, није.

      Кад већ спомињеш брод, еУ је по народе и државе у њој брод који тоне. У сваком смислу : и историјском и религиознао и културолошком и моралном, и генетском ево у посљедње вријеме и економском. Што се нас тиче, слободно потоните и никад више не изроните. Подавите се, не занима нас. жалити нећемо буди сигуран. Само знај да огромна већина Српског народа не жели добровољно дијелити судбину са својим непријатељима.

      …“ Žao mi je da nisam u stanju da to sve objašnjam na srpskom.“… – немој ни објашњавати.

    7. NGO_Informer каже:

      Moram da objašnjavam jer si naveo nešto u smislu da, naprimer, Češku, Slovačku ili Poljsku Srbija ne bi trebala da brine. Sam tim se prosto neslažem. Uzmi naprimer Češku. Navedu jedno veliko zajedničko pitanje tih država, i to je uživanje izraza „slivovice“ i „šljivovica“. Ovo pitanje mora da se uredi na neki pravedan način, tako da ove izraze mogu da budu uživane u cijeloj Uniji od strane srbskih proizvodjača i tih čeških (češka strana kao članica EU ima sada instrumente da Srbiji potpuno pravno onemogući da Srbija izvozi proizvode sa nazivom „šljivovica“ i slićnima, šta bi nebilo pravedno i taj problem mora da se nekako reši u okviru pristupnih pregovora). Postoji i niz manje vidljivih ali takodje bitnih problema, kao naprimer problem avionskog ili kamionskog saobračaja gde bi trebalo da se ponovo ne odvoje srbske i evropske tehničke standarde).
      Šta se tiče geopolitičkog opredeljenja Brisela, on se možda može i u izvesnoj meri menjati. Nisam za to nikakav stručnjak, jer nisam direktno povezan sa nijednom briselskom institucijom, ali verujem da je tim ljudima najvišim interesom interes Evrope. Nisu svi tako antiruski opredeljeni, naprotiv – mnogo je tih, koji su antiamerički nastrojeni jer smo u vezi sa transatlantskim trgovinskim sporazumom videli da je Amerika brutalan pregovarač. Svi su pre svega realisti.

    8. Simerijanac каже:

      Чешка коју наводиш ме ни најмање не занима јер ми Срби са њом ( осим мале језичке сличности) немамо ништа заједничко. Исто тако ни са Словачком ни са Пољском. Пансловенизам и његов сурогат југословенизам нас је у историји скупо коштао.

      Та еУ нам је тотално уништила пољопривреду кроз бесцаринаски увоз пољопривредних производа из ње. Село остаје пусто, а село је израз здраве народне снаге одувјек било. Што више еУ у Србији ( кроз разне споразуме и ево сада и поглавља) то у Србији мање Срба и све тежи живот.

      Зашто би ми улазили у еУ и чекали да се геополитичко опредјељење Брисела мијења, ако се икад буде и мијењало ?

      Никаквог реализма у еУ нема, јер да има неби уводиле санкције Русији које еУ скупо коштају. У еУ има само сервилности и послушности према Америци, но што се то нас тиче ?

      И молим вас, немојте се бринути о нама нити нам добро мислити. Биће нам сигурно далеко боље. Од ваше бриге само штете имамо.

    9. Marko каже:

      Konane,svaka ti je ki u Njegoša!!

    10. Велика Mетла каже:

      Ти си главом у чмару брисела!Него се носи одавде смраду од смрада усташки!Мрш стоко!

Коментари су затворени.