Прочитај ми чланак

СРПСКИ СНАЈПЕРИСТА ОТКРИО БРУКУ ХРВАТА У УКРАЈИНИ У бежанији заглавили тенк у бари

0

Српски снајпериста Дејан Берић, који је до недавно био добровољац и активни припадник снага ДНР, испричао је у интервјуу за Центар за геостратешке студије како су браниоци Донбаса ликвидирали Усташе код Мариупоља и заробили њихов тенк.

Хрватски добровољци се сви налазе у батаљону Азов. То је сасвим природно да једно фашисти иду код других фашиста. Сви се налазе у јединицама које су артиљеријске. Тамо нема пешадије, чиста артиљеријска јединица је у питању. Што се тиче њихове борбене готовости, она је на врло ниском нивоу. Никакви су као борци. После 15 до 20 минута борбе они већ беже, остављајући све своје погинуле и рањене. Рецимо на правцу Мариупоља су били Хрвати и гађали су једно село.

Дејан Берић на заробљеном тенку (Фото: Фејсбук)

Наше две групе од по петоро људи су добиле наређење да крену ка њима и да им униште артиљерију. Ми смо ушли око 3 км у њихову позадину и почели смо отпозади да уништавамо једно по једно оружје. Они су имали много људских губитака и нису знали шта се дешава. Почели су брзо да беже толико да је један њихов тенк упао право у бару. Они су оставили и тај тенк и побегли. Двојица су покушала да убаце гранату у тенк, али ми смо били бржи. Они су остали да леже поред тенка. Ми смо јавили у команду да смо заробили тенк, али је био нопходан тегљач да се извуче из те баре. Нама је наша артиљерија дала подршку  док није стигао тегљач, извукли смо тенк из баре. Имам и фотографију тог тенка на чијој цеви је писало Хрватска са усташким „У“ поред. Тако да имамо трофеј од њих. Дакле комплетна улога Хрвата је у артиљерији – испричао је Берић а као доказ показао и слику заробљеног тенка.

Берић каже да су поред војника у Украјини боравили и инструктори из Хрватеске.

– Што се тиче саветника, први контакт који су остварили званично је било да су борци батљона Азов ишли у Хрватску на лечење. Хрватска их је примила на лечење, а после тога су почели да долазе хрватски доборовљци у Азов. Након тога су долазили официри, конкретно два официра која су командовала операцијом „Олуја“ а затим и психолог који је припремао хрватске официре за операцију „Олуја“. Он је боравио тамо 2016. године. Психолог је иначе прошао обуку у НАТО пре „Олује“ и онда је долазио да Украјинцима пренесе искуства. Имали смо заробљенике који су нам то све препричали и дали су нам конкретна имена, датуме када су они долазили. Ми смо то после проверили и установили да су нам говорили истину – испричао је Берић у интервјуу.

Иначе заробљени тенк имао је прилику да види и уредник Правде Игор Маринковић током недавне посете Доњецку. Тенк који је био оштећен у борби у којој је заробљен је у потпуности поправље, префарбан и предат армији ДНР-а.

ПОМОЗИТЕ РАД СРБИН.ИНФО ДИНАРСКОМ УПЛАТОМ – КЛИКНИТЕ ОВДЕ!

36 коментара “СРПСКИ СНАЈПЕРИСТА ОТКРИО БРУКУ ХРВАТА У УКРАЈИНИ У бежанији заглавили тенк у бари

  1. xyz каже:

    А ми дозволили да нас таква багра најури из србске Краине. То ме ждере већ годинама, када се побијеш и добијеш боја од неког ко је бољи и јачи, некако мање боли али ако добијеш боја од дрипаца и кукавице на превару е то те ждере до смрти!

    1. AUTOR каже:

      republika
      pa još srpska
      pa krajina

      kakvo je to leglo razbojnika, lopova, prevaranata bilo
      sve samo ne borci…

    2. xyz каже:

      Хајде не лупај глупости, људи из РСК, мислим они обични, не говорим о политичарима су већином храбри и поштени, знам о чему причам јер сам био скоро у свим деловима РСК од 1991 до 1994!

    3. AUTOR каже:

      vala i ja sam negde nekog i ponesto video …
      takvih razbojnika nikad vala nisam video kao tih godina
      to je bio go lopov do lopova

    4. Миле Војиновић каже:

      Ти си видео само оно што си хтео да видиш. Да си заиста хтео да гледаш вероватно би био далеко мудрији. Паметнији ниси никако могао да будеш јер то тражи обимно читање књига. Знаш како се каже :
      Што више књига прочиташ мање си глуп !

    5. Slucajni каже:

      Не знаш ти мазгове шта си видео јер да би видео није довољно имати само очи.
      Много је важније имати мозак који ће „слику“ обрадити и протумачити а ти то очито немаш.
      Једино што ти имаш је злонамерност и довољно безобразлука да је испољаваш у свакој прилици.
      Ја знам такве као ти и од вас се не надам никаквом чојству, јер за чојство је потребно имати карактер.

    6. Pravedni Srbin каже:

      TO se stručno zove PSI RATA i njih je bilo na svim stranama,došli samo da pljačkaju i kući se sa zlatom i raznim većim trofejima vraćali ,poginu jedino kada halapljivo krenu na neku kuću a tamo mina iznenadjenja ispod nekog televizora,bilo i biće ,ali kakve veze ti ljudi imaju sa pravim borcima koji su branili svoje domove od ustaša i balija!!!???

    7. AUTOR каже:

      nikakve veze, naravno

    8. Спира каже:

      Усташки смрадови неби ништа учинили да се нису умешали фашисти из Вашинтона.

      УЧЕШЋЕ АМЕРИКЕ У ЕТНИЧКОМ ЧИШЋЕЊУ И ГЕНОЦИДУ НАД
      СРБИМА У ХРВАТСКОЈНовински чланци, анализе и фотографије на сајту доказују непосредно учешће САД у припреми, организацији и реализацији удруҗеног злочиначког подухвата којим је Хрватска окончала злочин геноцида над Србима и етнички очистила Републику Хрватску и Републику Српску Крајину од Срба, прогнавши их у броју од 80%. Прогон је учињен иако је Република Српска Крајина била Зона под заштитом Уједињених нација. Ова чињеница упућује на закључак да су Срби, одлуком Парламента и Владе Републике Хрватске – 1990, СТАВЉЕНИ ВАН ЗАКОНА. То је учињено по узору на законодавство Хитлерове Немачке и њен програм биолошког истребљења Јевреја и Рома, од 1933. до 1945. године. СТАВЉАЊЕ СРБА ВАН ЗАКОНА имало је за резултат геноцид и бројне злочине

    9. Радо Мир каже:

      Потписујем!

    10. Aleksandar Aca каже:

      крв ти погану

    11. СТРАХИЊА каже:

      Tvoji preci iskljucujuci pradedu koji je bio Srbin su bili decoubice – ubijali su srpsku decu u logorima… E sad, ima li ista gore od toga, pa cak i od lopova, prevaranata, razbojnika… Ponosis se sto imas na dusi zivote srpske dece ? Tvoju hrvatsku skupinu treba izolovati na nekom ostrvu i ostaviti da se tamo medju sobom pokoljete…

    12. AUTOR каже:

      evo ti, citaj sta je NASA SRPSKA VOJSKA RADILA

      Krajem 1912. godine, u prvom balkanskom ratu, Kraljevina Srbija je
      okupirala veći deo Albanije. Srbija je nastojala da izađe na Jadransko
      more, što je smatrala operacijom od strateškog značaja. Trećom armijom
      koja je osvajala Albaniju komandovao je general Božidar Janković.
      Albansko stanovništvo se tome protivilo, i pružalo je otpor srpskoj
      vojsci. Zbog toga su uvedene drastične mere odmazde nad civilnim
      stanovništvom.

      Kada je general Božidar Janković video da se plemena Ljume opiru
      napredovanju srpskih trupa ka Jadranskom moru, proglasio ih je za
      ljudski odrod koji treba pobiti, nakon čega je naredio trupama da
      nastave sa posebnom žestinom.

      Prema pisanju inostrane štampe, srpska vojska je masakrirala civilno
      stanovništvo, muškarce, žene, decu, i popalila 27 sela u oblasti Ljume.
      Izveštaji govore o nečuvenim svirepostima srpske vojske, uključujući
      spaljivanje žena i dece vezanih za plastove sena, pred očima očeva.
      Nakon toga, oko 400 muškaraca iz Ljume se dobrovoljno predalo srpskim
      vlastima, ali se navodi da su odvedeni u Prizren, gde su poubijani. The
      Daily Telegraph je tada pisao da su “svi užasi istorije premašeni
      zverstvima koje su počinile trupe generala Jankovića”, a The New York
      Times da je “Srpska vojska ostavila krvav trag”.

      Na londonskoj konferenciji decembra 1912. odlučeno je da Ljuma ostane
      Albaniji, ali srpska vojska se nije povukla. Albanci dižu veliku pobunu
      u septembru 1913. godine, nakon čega je Ljuma je još jednom teško
      stradala u odmazdi srpske vojske.

      Navodno, rezervni oficiri su dobili naređenje da selo u Ljumi zapale i
      sve što u njemu zateknu stave pod nož. Oni su pokušali da se odupru,
      izveštavajući komandanta da u selu nema nikoga osim žena i dece i
      tražeći preispitivanje naređenja. No, kapetan Jurišić, koji je radio u
      sporazumu sa potpukovnikom Milićevićem, im je potvrdio naredbu za
      ubistvo svih žitelja sela.

      Prema pisanju Dimitrija Tucovića, jednog od učesnika albanskog
      pohoda, srpske trupe su ušle u albansko selo u kojem nije bilo
      muškaraca. Za dva sata poubijano je više stotina ljudi:

      Dimitrije Tucović, jedan od učesnika albanskog pohoda.

      “ Za dva sata selo je bilo potamanjeno uz scene koje je
      teško reći. Plotuni su poobarali žene koje su držale odojčad u naručju;
      pokraj mrtvih matera drala su se njihova dečica koja su slučajno bila
      pošteđena kuršuma: tela, kao jela vitka, lepih gorštakinja rila su se
      kao crvi po ledini; žene su se porađale od straha. Za dva sata
      potamanjeno je na 500 duša.

      Prema Tucoviću, klanje je obustavljeno kada je deo oficira uložio
      energičan protest, priznajući da „divlji Arnauti“ zarobljene srpske
      vojnike razoružaju pa puste, a srpska vojska ubija njihovu decu. Nakon
      toga, leševi su potrpani u kuće a kuće zapaljene, da bi se zločinu
      prikrio trag.

      Izveštaj međunarodne komisije o Balkanskim ratovima navodi pismo
      srpskog vojnika koji opisuje kaznenu ekspediciju krajem septembra protiv
      pobunjenih Albanaca. On piše da se “strašne stvari dešavaju ovde” i
      pita se “kako ljudi mogu biti toliko surovi da počine takva zverstva”. U
      nastavku piše:

      “ Ne usuđujem se da kažem više, ali mogu reći da Ljuma
      (albanska oblast pored istoimene reke) više ne postoji. Nema ničega osim
      leševa, prašine i pepela. Tamo su sela od 100, 150, 200 kuća, gde više
      nema ni jednog čoveka, bukvalno ni jednog. Skupljamo ih na gomile od
      40-50, i probadamo bajonetima do poslednjeg. Pljačka je na sve strane.
      Oficir je rekao vojnicima da odu u Prizren i prodaju stvari koje su
      ukrali.

      U decembru 1913. godine, poslat je zvanični izveštaj velikim silama
      sa detaljima o pokolju Albanaca u oblasti Ljume i Debra, koji je izvršen
      nakon proglašenja amnestije od srpskih vlasti. U izveštaju se navode
      imena i prezimena osoba koje su ubili srpski odredi, često na
      najokrutniji način: spaljivanjem, klanjem, kasapljenjem bajonetima i
      tome slično.[6] Takođe se navodi detaljan spisak spaljenih i opljačkanih
      sela u oblasti Ljume iHasa.

      Vest o stravičnim pokoljima u Ljumi ubrzo je procurela u svet. Vlada
      Srbije je većinu izveštaja o ratnim zločinima dočekala službenim
      poricanjem.S druge strane, beogradska štampa je pokušala da ublaži
      razmere zločina. Dopisnici beogradskih listova javljali su da je jedno
      selo u Ljumi uništeno jer su se Albanci navodno zatvorili u kuće i do
      poslednjega uporno branili. Tucović kvalifikuje ovu verziju kao “namernu
      obmanu javnosti”.

    13. СТРАХИЊА каже:

      Nije te mrzelo da iscupas neki clanak iz novina koje je stampala tzv NDH
      ili neka srbomtzacka organizacija poput tvoje hrvatske skupine, pa da
      to predstavis kao istinu ? Boze, Boze, pa sta ocekivati od DECOUBICE… ?

    14. AUTOR каже:

      ubice i zlocinci
      SRAMOTA

    15. СТРАХИЊА каже:

      Secaj se DECOUBICO !!!!!!!!!

      DA SE NE ZABORAVI: Jastrebarsko – ustaški logor isključivo za srpsku decu!

      Spas za logoraše došao je 26. avgusta 1942, kada su partizani oslobodili sve lokacije logora. Zvanični podaci kažu da je u najtežim mukama umrlo oko 3.000 nedužne dece

      Tokom ratne 1942. godine, 12. jula, u mestu Jastrebarsko kod Zagreba formiran je ustaški koncentracioni logor za decu, jedini takve vrste u fašističkom delu Evrope i ostatku ratom zahvaćenog kontinenta!

      Spas za logoraše došao je 26. avgusta 1942, kada su partizani oslobodili sve lokacije logora, a zvanični podaci kažu da je u najtežim mukama umrlo oko 3.000 nedužne dece.

      U NDH je postojalo više koncentracionih logora smrti, a neki od njih su u svojim kompleksima sadržavali i odeljenja za decu, poput onih u Staroj
      Gradiški, Jasenovcu, Uštici, Jablancu, Gornjoj Rijeci kod Križevaca i Lobogradu u kojima su, po nepotpunim istraživanjima, stradala deca: 42.791 srpske, 5.737 romske i 3.710 jevrejske narodnosti.

      Jedinstvenost logora Jastrebarsko, čak i za tadašnji fašistički svet i za formiranje njihovih logora smrti, jeste u tome što je ovaj logor formiran isključivo za decu. Odraslih zatočenika ovde nije bilo.

      Deca ovog logora su, do jednog trenutka kad se humanost nekih ljudi upustila u borbu za spasavanje onih koji su imali malo više životne snage ili sreće da prežive teror, u potpunosti bila prepuštena sebi, tačnije na milost i nemilost
      časnim sestarama koje su vodile brigu o njihovom (pre)odgoju.

      – Ustašk logor za decu u Jastrebarskom osnovan je po nalogu Ante Pavelića, poglavnika NDH za decu Kozare – piše u članku o stradanjima dece s Kozare objavljenom na internet stranicama sajta Udruženja za istinu o logorima Jasenovac.

      Međutim, ne sme se nikako zanemariti da u ovom logoru nisu bila samo deca stradalnice Kozare, već su tu svoje kosti ostavili i mali Ličani, Banijci i Kordunaši, kako i stoji uklesano na spomeniku u Jastrebarskom podignutom žrtvama u čast Logor Jastrebarsko bio je smešten na tri lokacije u gradu, skoro pa u samom gradskom jezgru, na nekadašnjim imanjima grofova Erdedijevih. Međutim, treba pomenuti postojanje još jednog logora, smeštenog u selu Reka udaljenom 3 kilometara od grada.

      Prva lokacija jeste ona gde se danas nalazi spomenik stradanja dece na gradskom groblju Jastrebarsko, tačnije, na poljani smeštenoj pokraj pruge ka železničkoj stanici, uz današnje groblje.

      Starija deca uzrasta od oko 10 do 14 godina bila su smeštena u zgradama crkvenih ekonomata, ranije napuštenih italijanskih baraka. To je bilo mesto
      prevaspitavanja dece u ustašku mladež, mesto učenja ustaških pesama, prisilnog rada na crkvenim ekonomijama, mesto mučenja i svirepog kažnjavanja.

      Dečaci koji su boravili ovde, obučeni u crna odela s kapama na glavama, s prišivenim slovom „U“, određeni su bili da postanu novi ustaški „janjičari“.

      Ostala starija deca, uglavnom devojčice, bila su smeštena u tadašnji franjevački samostan, samo nekoliko stotina metara udaljenom od danas nepostojećih zgrada ekonomata, gde je bila druga lokacija logora.

      Devojčice su ovde terane na rad, ali i na redovnu molitvu, kao i na odlaske u crkvu, jer se prevaspitavanje i ovde podrazumevalo.

      Klerofašistička propaganda tadašnje NDH u novinama je navodila
      da su na ovim mestima grada smeštena deca radi oporavka od partizanskog
      ropstva, te da su se o deci brinule časne sestre. Na ulazu u logoru,
      ograđenom žicom stajao je bezazleni naziv – Sabiralište za decu.

      Istinu su, međutim, znali, pored stradalnika i ostali humani ljudi, žene koje su
      prihvatale decu na pružnom putu koji je prolazio kroz Sisak, Samobor, Jasku i
      ostala mesta, izvlačeći ih iz ustaških kandži, dok im ni to nije bilo
      onemogućeno direktnim zabranama, ličnim terorom nad porodicama koje su se drznule da prihvate neko srpsko dete, ili strahom od priča koje su kružile o
      kažnjavanju takvih „loših“ Hrvata.

      Po podacima, u ovom logoru, tačnije na ove dve lokacije, ukupno je stradalo oko 700 dece. Tačan broj naravno, ostaje nepoznat.

      Oslobođenje za one izdržljivije stiglo je 26.avgusta 1942, kada je IV Kordunaška brigada na čelu s komandantom Nikolom Vidovićem u 5 časova ujutro započela napad na Jastrebarsko.

      Partizani su uništili ustaško uporište, žandarmeriju, no uništenje jedne druge lokacije pokazalo se daleko značajnije.

      Uništenje železničke stanice, tada najefikasnijeg sredstva transporta oružja i municije, a u ovom slučaju dece, koja su svoju smrt nalazila i u toku samog dopremanja u logor, u zagušljivim vagonima, pokazalo se kao jedan od značajnijih momenata za rasformiranje logora.

      V Kordunaška brigada zauzela je Jastrebarsko, oslobodila male logoraše, pritom nalazeći u njima i svoju decu ili decu svojih bližnjih, te je rasformirala lokacije logora na području grada. Starije dečake, njih 727, partizani su poveli sa sobom, dok su manju decu morali da ostave.

      Deca koja nisu imala snage za dugi povratak kućama ostavljana su po okolnim selima, a neke je, po postojećim podacima, njih oko 500, zbrinuo katolički Karitas ili su ih preuzimali građani Jaske i okolnih sela, ili su deca slana vozovima do drugih mesta gde su preuzimana i smeštana u hrvatske porodice.

      Logor u Reci formiran je kao svojevrsno rasterećenje onome u gradu, a toliko je dece bilo, da stoji da je u njemu stradalo oko 2.000 dece, koja su bila smeštena po štalama, dakle, daleko veći broj nego na lokacijama logora smeštenom u gradu Jastrebarsko.

      Jedno svedočanstvo o broju umrlih, koje zapanjuje i dan danas svojom morbidnošću, jesu isečci, faksimili listova iz dnevnika Franje Ilovara, gradskog grobara koji je beležio svako umrlo dete, ciframa, a često i samo reckama.

      Ilovar je sabirao svaku smrt, jer za telo svakog deteta je bio plaćen.

      Strahote svirepog kažnjavanja dece kaznama poput „tavana i slane vode“,
      „krampusa“, „klečanja na pijesku“, „vlačane teškog kamena“, od kojih su deca masovno umirala ili bivala dovedena do granice ludila, ostavile su neizbrisiv trag u pamćenju preživelih. Najteža kazna, ipak, po njihovim svedočanstvima bila je sahranjivanje bezimene dece, svojih drugova.

      Još jednu činjenicu bitno je pomenuti, a to je da je pokušaj pomoći deci ovoga
      logora ipak postojao. Humanošću i izuzetnom hrabrošću određenog broja žena, njih oko 26 sestara Crvenog krsta na čelu s Tatjanom Marinić, spasen je određen broj dece.

      U borbu za život dece uključili su se i tadašnji stanovnici Jaske, kao i neki
      istaknutiji ljudi javnog života. Neke od tih hrabrih ljudi i žena kasnije su
      streljale ustaše zbog takvih aktivnosti.

    16. Миле Војиновић каже:

      Прво, пиши под својим правим именом и презименом. Овако је јасно да нешто кријеш или лажеш.
      Друго, Туцовића само Арнаути узимају као некакав историјски извор и нико више.
      Треће, Албанију као државу створила је Србија на крају 1912 године. У том моменту није била уопште међународно призната.
      Четврто, оно што се данас зове тероризам то је било дејство такозваних Арнаута, пардон терориста. Још тада су били на туђој земљи и самим тим потпуно легитимна мета.
      Пето, Албанија као држава никада у историји није постојала а то значи ни такозвани албански народ. Самим тим не постоји никаква културна баштина осим неки остаци османлијске културе. Ту су живеле племенске заједнице без икакве културне и историјске традиције у чврстим рукама племенских вођа и бавили су се искључиво сточарством. Писмен је био тек донекле сваки десето-хиљадити Арнаут.
      Цела територија данашње Албаније вековима је била део српске државне територије и данас највећи део такозваних Албанаца пореклом су Срби.
      И тако даље.
      Значи пиши са историјским чињеницама или не сметај и не лажи.

    17. AUTOR каже:

      nikakve istorijske činjenice ne mogu da obrišu zločine
      a ta država koju je stvorila Srbija, ta Esad pašina Albanija… sranje živo

    18. berislav каже:

      Не сери превише,,,,,осим ако ниси плаћени провокатор….

    19. Slucajni каже:

      Само неко ко баш ни мало нема чорбе у глави може прихватити ову наивну бљувотину као истину.

      Много је разлога због којих се овакво баљезгање не може прихватити но вилокоји да наведем ти са својом памећу не би схватио па ћу ти рећи само једно.
      Извор ове бљувотине је могла бити само непријатељска пропаганда која се и данас служи истим методама као и онда и са мотивима који су идентични данашњим.
      Дакле то ти је усташка прича а стварност се увелико разликује од тога.

    20. AUTOR каже:

      ko hoće može da proveri
      znam da je teško,i meni je bilo kad sam prvi put čuo za to
      posle sam video da na svo vreme lažu – naši istoričari

      dakle,imajte hrabrosti
      pogledajte u prošlost i videćete

    21. Slucajni каже:

      Рат је сам по себи злочин.
      Наведи ми рат у којем се не дешавају злочини?
      Спомињеш цифру од 500 невино убијених и ни једну више?

      Ко ти је нашао баш тако заокружен број и што не изнесеш цифре за сваки наведени злочин као и ко и на који начин и са којим мотивима га је утврдио?
      Кажем ти, то је типичан пример западне пропаганде којој је то требао бити повод за доношење неке неповољне одлуке како би ОНИ остварили неки свој циљ.
      Такве бљувотине и полуистине усташији служе да би ублажиле своје злочине разних „Јасеноваца“ по Хрватској као ето и Срби су чинили злочине па смо онда исти.
      Умањићемо наше а нагласити српске па смо онда исти.

      Ако си Србин а прихваташ овакве бљувотине здраво за готово, онда си БУДАЛА, а ако си „онај други“, онда си злонамерник !

    22. Урбана Герила каже:

      Нисмо МИ дозволили, него АВНОЈ, Милошевић и његова црвена банда. Мене нико ништа није питао, а верујем ни тебе.

    23. Kurtzbau Merkelfuker каже:

      ZABORAVLJAŠ „SITNICU“ – DA HRVATIĆI NIKADA NE BI SE NI USUDILI DA RATUJU PROTIV NAS AKO NE IDU IZA LEĐA NEMACA (HITLERA,AUSTROHABZBURGOVACA) ILI AMERIKANACA (GALBRAJTA NA 1.TENKU I NATO AVIONA).

      NISU HRVATI UZELI RSK NEGO NATO, KAO I NEMCI U 2.SV.RATU ILI AUSTROHABZBURZI U 1.
      HRVATI IM SLUŽE SAMO KAO PARAVAN DA ONI NE ODGOVARAJU ZA ZLOČINE (TAKO SU HRVATI BILI KRIVI ZA JASENOVAC A NE I NEMCI) I NE ULAZE U ISTORIJU KAO PORAŽENI, I KAO TOPOVSKO MESO (25.000 HRVATA JE U TUĐMANOVOM RATU ZA NDH2 POGINULO).

      HRVATI SU KUKAVICE USPOREDIVE SA CIGANIMA; NAPADAJU SAMO 5 NA 1.

  2. Дражо каже:

    Комент за усташе је сви су копилад до копилета,свијет би био далеко чистији да нема њих,а доће и тај дан ако Бог да.

    1. Иван° каже:

      Реч „Хрват“ не описује националност већ – психијатријску ДИЈАГНОЗУ !☝️

    2. Спира каже:

      Као и Бошњак

Коментари су затворени.