Прочитај ми чланак

Такозвано Косово у УЕФА – заслуга “марионета и издајника“ у Влади!

0

Српски народни покрет Наши први је реаговао на учешће јужне српске покрајине у међународној спортској организацији и оптужио је актуелног премијера и Владу Србије да је директно учествовала у пријему самопроглашеног Косова у ову организацију…

snp-nasi

Они су навели да “захваљујући издајничкој политици Александра Вучића, лажна држава „Косово“ примљена je у УЕФА простом већином од 28 гласова, иако пре тога није промењен статут, који изричито напомиње да само чланице УН могу бити примљене у УЕФА“.

У саопштењу СНП Наши овај покрет оптужио је Владу Србије се 2013. године Бриселским споразумом обавезала да “неће ометати чланство Косова у међународним организацијама”, након чега је уследио низ признавања “Косова” од стране бројних спортских савеза, укључујући и Међународни олимпијски комитет.

“Ово је само још један од примера да је у Србији на власти марионетска Влада на челу са издајником Александром Вучићем, који безусловно испуњава све налоге запада, зарад опстанка на власти.“, пише у саопштењу.

Почетак краја

“Лажна држава Косово треба да захвали Александру Вучићу и марионетској Влади Србије на примању у ЕУФА. Ово су прави плодови потписивања бриселског спорзума и то је и један једини разлог због којег је запад поставио Вучића на власт. Он је човек који треба да обави прљаве послове како би лажна држава Косово ушла у међународне институције, а круна свега ће бити и промена Устава РС, када ће се и Србија званично одрећи Косова и Метохије. Вучићева `нормализација` односа са Приштином ући ће у историју као најсрамнија тачка српске политике због које ће нас се чукун унуци стидети“, рекао је Иван Ивановић за Ослобођење.

31 коментара “Такозвано Косово у УЕФА – заслуга “марионета и издајника“ у Влади!

  1. ALEKSANDAR VELIKI каже:

    Da nije Vucica ne bi Kosovo bilo nase

    1. SlavenMilanov каже:

      у праву си … не би…. било би српско…

    2. Дуња каже:

      :))) браво

    3. Stojko Moj каже:

      Набио ти тај велики у педерско дупе западњачко.

  2. Vrana каже:

    2018 Svetsko prvenstvo fudbala u Moskvi je pod velikim znakom pitanja. Ako se još plasiraju šiptari biće interesantno.

  3. Бр каже:

    Србија би требала да иступи из тог срања званог УЕФА.

    1. ултра каже:

      И ја сам за то ,а и онако репрезентација и фудбал нам је на нивоу сеоске лиге,само се брукамо.

  4. ja 1244 каже:

    Ovo danas je iznenadjenje samo za one koji ne znaju ko je Karadzic, Lakovic ili Curkovic (Dacicevu ulogu kao tadasnjeg premijera bolje da ne spominjem)

    Datum: 13. 01. 2014
    Svetska fudbalska federacija potvrdila da je Odbor za hitna pitanja danas dozvolio kosovskoj selekciji da igra prijateljske utakmice, ali bez isticanja zastave i intoniranja himne.
    Kako se navodi na sajtu Fife, dogovor je postignut prošlog petka na sastanku u Cirihu, kojem su
    prisustvovali čelnici – Sep Blater, Tomislav Karadžić i Fadilj Vokri.

    Prema dogovoru triju strana, članice Fife mogu da igraju prijateljske utakmice sa kosovskim timovima, ali kosovske selekcije i ekipe ne mogu da ističu nacionalne simbole, dok im je dozvoljeno da na opremi nose natpis Kosovo, ali da uz to bude istaknuta i zvezdica.

    Pored toga, kosovski klubovi i reprezentacije neće moći da igraju zvanične ili kvalifikacione utakmice, jer tamošnji savez nije član Fife.
    Uz to, kosovske reprezentacije ili klubovi do daljeg ne mogu da igraju utakmice protiv ekipa iz zemalja nekadašnje Jugoslavije.
    Sve dozvoljene utakmice mogu da se igraju na teritoriji Kosova, pod uslovom da tamošnji savez bar 21 dan ranije obavesti Fifu o tome, a Svetska kuća fudbala informisaće FSS.
    U slučaju kršenja bilo koje odredbe ovog dogovora, on će prestati da bude validan.

    „Odluka odbora za hitna pitanja Fife predstavlja veliki podstrek za razvoj fudbala na Kosovu i još
    jednom potvrđuje da naš sport poseduje veliku moć u spajanju ljudi“, rekao je predsednik Fife Sep Blater povodom sporazuma.

    Fudbalski savez Kosova želi da već 5. marta odigra prvi prijateljski meč, a iz Prištine stižu
    informacije da su potencijalni rivali SAD, Holandija, Bugarska ili Švedska.

    1. ja 1244 каже:

      Zamolio bih sve da ukljuce SOS kanal i vide sramotu koju propagira N. Petrovic i njegovi gosti………..pored ovakvih pripadnika „srpskog“ naroda nama neprijatelji nisu ni potrebni……

    2. Икако каже:

      Какав тренинг за ово мало нерава, ууууух

    3. ja 1244 каже:

      Na zalost…….na ovakav nacin braniti savicevica i karadzica je na ivici povracanja

    4. Дуња каже:

      Ја им саветујем одмах утакмицу са Белгијом, због Брисела и због белгијских, специјалних, веза са Шиптарима из давних времена….

    5. ултра каже:

      Белгијанци су познати педофили и п.дери тако да шиптари ако мисле да победе морају да пошаљу своје петлиће.:-)

  5. NGO_Informer каже:

    Izabela Kisić je izvršna direktorka Helsinškog odbora za ljudska
    prava u Srbiji. Autorka je niza dokumentaraca od kojih su poslednji
    o tragičnim posledicama desničarskah idelogija danas: „Šta hoće žene
    na desnici“ i „Žene koje su ubile svoje nasilnike“. Devedesetih
    godina je radila kao novinarka „Naše Borbe“ i „Danas-a“. Na poziv
    jednog ministra počinje da radi u prvoj postoktobarskoj vladi, koju
    napušta već krajem 2002. kada se jasno oseća poraz proevropske
    politike koju je vodio Zoran Đinđić.

    Subota, 23. april

    Tokom predizborne kampanje nije bilo debate. Nikada nije bilo manje
    televizijskih duela između kandidata. Nikada nije bilo teže odlučiti
    za koga glasati. Zašto se u Srbiji stalno ponavlja matrica „glasamo
    za manje zlo“?

    Večera kod prijatelja, razgovor pred izbore, okupljeni ljudi
    različitih profesija, oni koji utiču na javno mnjenje. Nema žustre
    rasprave kao pred prethodne izbore. Ovog puta nema „belih listića“,
    zbog kojih smo 2014. debatovali.

    Nedelja, 24. april

    Rano ujutro, sa prvim biračima odlazim na glasanje jer posle toga
    putujem u Prištinu. Slično sam se osećala 23. septembra 2000. kada
    sam takođe odlučila da pre jutarnjeg puta u Krakov moram da stignem
    da glasam. Pitanje da li ću to uspeti pre polaska autobusa bilo je
    kao da sve zavisi od tog mog jednog glasa.

    Putujem sa grupom studenata, mladih umetnika, iz Srbije i Kosova,
    „interkulturalnim ledolomcima“. U organizaciji Helsinškog odbora,
    prethodna četiri dana proveli su u Beogradu i Novom Sadu. Kosovski
    studenti su bili posebno uzbuđeni tokom posete Fakultetu dramskih
    umetnosti u Beogradu, gde su ih studenti pozvali da prisustvuju
    ispitu glume. Žele da upišu master na beogradskoj Akademiji. Po
    dolasku u Prištinu, mladi umetnici nastavljaju rad sa trenerima
    Tamarom Tomašević i Demirom Mekićem na kreiranju projekta koji će
    predstaviti publici krajem maja.

    A ja čekam prve izborne rezultate.

    Noć je teška. Umesto da se družim sa prištinskim prijateljima,
    provodim je „na internetu“. I to me podseća na Krakov 2000. Jedina
    komunikacija sa Srbijom je preko vibera, mobilni telefoni sa
    srbijanskim brojevima ne funkcionišu već godinama. Povučeni
    neprofesionalnim procenama CESID-a, razmenjujem sa beogradskim
    prijateljima mračne poruke.

    Ponedeljak, 25. april

    Jutro je samo prividno nešto lakše budući da su liberalne
    proevropske partije ipak prešle cenzus. To daje nadu da će u
    parlamentu biti prave debate koja će podsticati prihvatanje i
    razumevanje savremenog koncepta ljudskih prava, podsticati
    regionalnu saradnju što podrazumeva i prihvatanje odgovornosti za
    devedesete.

    Očekivano, u parlament je ušla i ekstremna antievropska desnica. Na
    koncu, nacionalistički koncept u Srbiji nikada nije poražen. Bojana,
    studentkinja, u jednoj rečenici ocenila je rezultate izbora: „Ja ću
    ostati kod kuće, a moj drug Stanislav ide u vojsku“. Ta rečenica
    jasno opisuje konzervativnu političku atmosferu koju donose novi
    izbori sa ulaskom ekstremne desnice u parlament i pobedom populista.

    Tokom noći – nasilje u Beogradu. U Savamalu su upali bageristi, uz
    pratnju maskiranih ljudi naoružanih palicama i krenuli da ruše kuće.
    Vezali su čuvara jednog od objekata.

    Utorak, 26. april

    Sa studentima putujem za Prizren. Prva stanica je Dokufest, filmski
    festival, koji je za kratko posleratno vreme, izrastao u jedan od
    najznačajnih filmskih događaja, ne samo u regionu, već i van njega.
    Umetnički direktor Dokufesta, Veton Nurcollari, kaže da je
    najvažniji deo festivala – Balkanski program. Objašnjava da pod
    Balkanom ovde misli, pre svega, na postjugoslovenske zemlje,
    uključujući i Sloveniju.

    Razmišljam kako se taj pojam regiona menjao poslednje dve decenije
    od bivše Jugoslavije, preko postjugoslovenskih zemalja do Zapadnog
    Balkana. Kada sam bila prvi put na Dokufestu, 2005, grad je imao
    samo jedan hotel – Theranda. izgrađen 60-ih. Osim što je Theranda
    moderno renovirana, u gradu je otvoreno na desetine boutique hotela.
    Grad u vreme Dokufesta ima prihode od 2,5 miliona evra. Prizren je
    postao jedno od najznačajnijih i ekonomskih i kulturnih dostignuća
    savremenog Kosova.

    Opet putujem kroz vreme. Na jednom od poslednjih festivala
    dokumentarnog filma u Beogradu koji je imao jugoslovenski karakter,
    srela sam mladog slovenačkog režisera koji je tada nagrađen za
    debitantsko delo. Pamtim njegove reči da priprema naučno-fantastični
    film, da budžet još nema ali da to nije važno, već da je bitno imati
    ideju, a da će se novac lako naći. Opet sam ga srela na Dokufestu
    2005, na moje pitanje da li još razmišlja na isti način, nasmejao
    se. Želim da budem bliža njegovom entuzijazmu od pre 2,5 decenije,
    posebno sada kada pokušavam da obezbedim sredstva za novi
    dokumentarac.

    Tokom dana, gotovo da nemam pristup internetu, pa ni informacijama o
    postizbornim dešavanjima u Srbiji. Listam kosovske novine, pokušavam
    da dokučim šta prišu o izborima u Srbiji. Dardan, mladi kosovski
    novinar, koji je na našem seminaru, kaže da kosovske medije slabo
    interesuju izbori u Srbiji, da pišu da je sve ostalo isto i da se
    biračko telo nije promenilo.

    Prevodilac za srpski, albanski i engleski jezik Bashkim Fazliu, naša
    domaćica Vlera Spahiu i ja idemo na promociju časopisa 2.0.
    Najnoviji broj posvećen je devedesetim. Opet asocijacija na izbore u
    Srbiji.

    Sreda, 27. april

    Prvo predavanje danas ima filozof Shkelzem Maliqi, s kojim se družim
    i sarađujem skoro dve decenije. Govori o savremenoj slikarskoj sceni
    Kosova, novim umetničkim medijima i praksama. Koreni te nove
    umetnosti, koja nastaje devedesetih, nisu u institucijama, već su
    rezultat nekoliko pojedinaca, među kojima su najpoznatiji Sokolj
    Beqiri i Mehmut Behluli. Ređaju se slajdovi radova umetnika iz
    devedesetih do prve polovine prošle decenije, a mnogi od njih danas
    su deo svetske scene. Čuveni evropski kustos Rene Blok izjavio je
    2004. da je kosovska likovna umetnost avangarda regiona. I
    srbijanski i kosovski student po prvi put vide ove radove.

    Umetničke radionce i predavanja se održavaju u kući Shkelzena
    Maliqija, koju je njegov nećak Dren, takođe umetnik, pretvorio u
    Klub M, koji okuplja mlade i otvoren je za performanse, debate,
    književne večeri… Na galeriji je i dalje kultna Shkelzenova
    bibliteka sa retkim izdanjima. Natalija, beogradska studentkinja
    albanskog jezika, oduševljena, snima video o biblioteci. Kada sam
    prvi put bila u ovoj kući, 1996. sa grupom intelektualaca
    Beogradskog kruga, bila sam njenih godina. To je bio i moj prvi
    dolazak na Kosovo. Na Kosovu je tada bio aparthejd. Sećam se kako
    Albanci nisu smeli da budu na ulici posle 10 uveče jer je za njih
    tad počinjao policijski čas.

    Iz Beograda stiže nova šok poruka. Šalje novinarka Safeta Biševac:
    „U Beogradu se komplikuje. Pokušavaju da ponove izbore na 167 mesta,
    kako bi SNS dobio još nekog poslanika. Još ne objavljuju zvanične
    rezultate. SRS i SNS žele da bace Dveri i LDP ispod cenzusa“.

    Četvrtak, 28. april

    Povratak u Beograd. Na prvoj benzinskoj pumpi posle granice kupujem
    štampu, prvi put posle izbora. Na naslovnoj strani „Danas-a“ tekst
    novinarke Ljiljane Bukvić o fizičkom i psihičkom zlostavljanju i
    dehumanizovanju radnika u fabrici Jura. Sindikalni vođa Željko
    Veselinović kaže da su radnike tukli metalnim palicama, žene su
    uznemiravali seksualno (…). „Radnicima je zabranjivano da idu u
    toalet i savetovano im je da nose pelene. Kada nekom pozli, Hitna
    pomoć se zove u fabriku i, ukoliko radnika ne odvedu u bolnicu, on
    je dužan da se vrati poslu nakon što mu je ukazana pomoć“.

    Nije ovo prva takva priča. Setila sam se svedočenja radnice Vesne
    Đorđević iz Zrenjanina o crvenim trakama: „Kad radimo po 12 sati,
    uglavnom šetaju direktorčići, stalno nas opominju da ne smemo da
    pričamo. Ne smemo da ustajemo, sem kad je pauza, pogotovo žene. Ako
    idu više od dva puta u wc moraju da donesu lekarska uverenja da su
    bolesne ili ako žene imaju menstruaciju, moraju da prijave šefovici,
    jer su one tad manje produktivne, ili da nose crvenu traku. Izborila
    sam se da ne nose crvenu traku, tako što sam stala ispred gazde,
    koji jako retko dođe u firmu, i rekla: ‘Daj, šta je to, šta se
    radi?’ Tad su skinuli te crvene trake“.

    Ministar za rad Aleksandar Vulin, najodgovorniji za ove nehumane
    uslove rada, kaže povodom Jure da je bilo manjih nepravilnosti (…)
    ali ne ovakvih o kojima se piše.

    Ministar poručuje: „Radnici prijavljuju nepravilnosti tek kad
    prestanu da rade. Zato apelujem na sve radnike u Srbiji koji se
    osećaju ugroženo da to odmah prijave, a ne tek kad odu iz firme“.

    Ima puno nelogičnosti, neiskrenosti, u ovoj njegovoj izjavi.
    Zapravo, ministar odbija da čuje žalbe radnika. Odbacuje ih bez
    ikakve istrage. Ovaj slučaj pokazuje da ne postoji sistem koji
    sprečava neljudsko ponašanje menadžmenta. Ovo nije bilo tema izborne
    kampanje.

    Petak, 29. april

    Cela sedmica obeležena je nasiljem. Završava se incidentom koji su
    izazvale Dveri u Republičkoj izbornoj komisiji, nakon što im je
    saopšteno da su za jedan glas ispod cenzusa. Prelazak cenzusa visi o
    koncu i za listu Jovanović, Čanak, Tadić za svega 788 glasova.

    Stižu i prve spekulacije o sastavu nove vlade: mogući kandidat za
    ministra vojske je Aleksandar Vulin. Militarističko i
    nacionalističko ponašanje kod ovog ministra rada je očigledno. S
    njim nema ni reforme vojske, ni oslobađanja od ratnog balasta, kao
    što i bez liberalne evropske opozicije nema proevopskog parlamenta.

    1. Monter каже:

      Још један британски министар је поручио да би Европска унија требало да одустане од политике проширења, а да би Британци у супротном требало да напусте Унију.

      Министар правде Мајк Гоув навео је да би европска породица ускоро могла да се прошири за још пет чланица – Турску, Србију, Македонију, Црну Гору и Албанију и да те земље са собом „доносе бројне проблеме“, као и да отварају многа питања над којима би Британци морали да се замисле.

      „Британија ће морати да отвори своја врата за још 88 милиона људи из Турске и са Балкана уколико одлучи да остане у ЕУ. А шта би још имиграције из ЕУ значило за Британију? Колико би нам још кућа било потребно, колико би још зелених површина морало да оде? Можемо ли да сачувамо послове и осигурамо будућност за наше грађане и њихов стандард, ако 88 милиона људи из сиромашнијих нација добију право да живе и раде овде“, упитао је Гоув у ауторском тексту у листу „Дејли мејл“.

      Још 88 милиона људи ће имати право на лечење, а њихова деца на школовање

      Како је навео, када у ЕУ стигну Албанија, Србија, Црна Гора, Македонија и Турска још 88 милиона ће имати права на лечење, а њихова деца на школовање у Британији.

      „Чак и они који имају посао у Албанији имају приходе седам пута мање од британских. У Србији је то петина“, наводи Гоув“.

      Гоув је рекао да би нови прописи о минималним платама за раднике у Британији зато представљали „неодољив позив за имигранте“.

      „Зашто да не дођу чим буду могли? Ова забрињавајућа питања нису ни почела да добијају одговоре. И то нису једини проблеми које са собом носи омогућавање овим земљама да уђу у ЕУ“, навео је Гоув.

      Гоув је истакао да се све ове земље приближавају ЕУ, упркос томе што многи тврде да су још далеко, а на том путу им новчано помаже Британија.

      Гломазна група од 28 чланица ће постати гомилетина

      „И овако гломазна група од 28 ће постати гомилетина од 33 (чланице). Британија не само да то подржава, већ то и плаћа у милијардама“, навео је Гоув.

      Он је рекао да су они који су упозоравали на прилив људи из Румуније и Бугарске били у праву и да су неправедно оптуживани за „запаљиву реторику“.

      „Сада је пред нама три пута више људи, који ће имати права да се доселе у Британију. То просто не може бити исправно“, навео је Гоув.

      Од свих затвореника из евопских земаља 10 одсто су Албанци

      Од свих затвореника, који долазе из европских земаља 10 одсто долази из Албаније, наводи Гоув. „Као министар правде ја сам свестан да у нашим заворима има око 10.000 страних криминалаца, а један од 20 њих долази из Албаније. „Ти затвореници, наводи Гоув кошрају британске пореске обвезнике скоро 18 милиона фунти годишње. Он додаје да је већ од почетка ове године чак 20 криминалаца из Албаније осуђено због трговине дрогом у Манчестеру. „Они су озбиљни криминалци који су стигли у Велику Британију захваљујући фалсификованим италијанским и грчким документима“, каже Гроув и додаје да нема ефикасног начина да се провери криминални досије и оних који улазе са оригиналним документима.

      Црна Гора има лепу обалу, али је криминална држава

      Албанија, каже он, није једина држава која има проблем са организованим криминалом. Црна Гора има лепу обалу и романтичне пејсаже у унутрашњости, али има мафијашке кланове и има репутацију центра за прање новца и место је где се тргује дрогом. Премијер Мило Ђукановић на власти је скоро непрекидно већ 30 година. Своју каријеру је започео као пријатељ српског диктатора Слободана Милошевића.

      Британски министар је навео да је једини начин да Британија не пристане на ‘Албанску опцију’ излазак из ЕУ.

      „Једини начин да зауставимо укидање наших граница јесте да повратимо контролу и напустимо Европску унију. Ако у јуну изгласамо излазак, онда ћемо повратити контролу над новцем који дајемо Бриселу и контролу над тиме ко може да уђе у нашу земљу“, навео је Гоув.

      Гоув, члан Конзервативне партије Дејвида Камерона, подсетио је на речи министарке унутрашњих послова Терезе Меј, која је рекла да је проширење погрешна политика ЕУ и да са новим чланицама доноси и озбиљне безбедносне проблеме. Како је рекао, то има везе и са крвавим распадом Југославије

      Британци би могли да блокирају улазак Турске и балканских земаља у ЕУ

      Тереза Меј је поставила и питање да ли је „заиста у интересу Британије“ да, између осталих, пусти Србију у ЕУ.

      Говор британске министарке, такође из редова конзервативаца, није привукао много пажње у Србији, јер је објављен у дану након избора.

      Ипак, британски политички аналитичар и стручњак за Балкан Џејмс Кер-Линдзи навео је на Твитеру да је тај говор „велика вест“ и да Тереза Меј најављује да би Британци могли да блокирају улазак Турске и балканских земаља у ЕУ.

    2. NGO_Informer каже:

      Često imaš dobre tekstove, pamtim naprimer taj o Mirku Djordjeviću. I ja sam u značajnoj meri ubedjen da bi trebalo pustiti Englesku niz vodi. Sa Evropskom unijom je to ko sa zdravljem – dok je čovek zdrav, on nije dobro svestan šta to za nega znači. Slično je i sa članstvom u Evropskoj uniji.

    3. Monter каже:

      За Енглезе не знам, али за нас сам 100% сигуран да нам није место у ЕУ.

    4. NGO_Informer каже:

      Ja znam za Engleze i za Srbiju.

    5. Monter каже:

      U poslednjem izveštaju EK je u decembru prošle godine ocenila da vlasti u Prištini sporo napreduju u ispunjavanju ključnih uslova – slamanja korupcije, organizovanog kriminala i ilegalne imigracije.

      Nemačka i još neke članice su izrazile bojazan da će doći do povećanog priliva ilegalnih imigranata s Kosova, ako vlasti u Prištini ne dokažu da su sprovele sve mere da se to spreči, ukljujući vraćanje ilegalnih imigranata na Kosovo, na osnovu ugovora o readmisiji između Prištine i članica EU.

      Prošle godine je, prema statistici EU, u Nemačkoj 30 hiljada žitelja Kosova zatražilo azil u Nemačkoj, ali je samo veoma malom broju to i odobreno.

    6. ултра каже:

      С.рем ти се на балкан и бившу југу,кењ!!

Коментари су затворени.