Прочитај ми чланак

УСТАШЕ СУ били ок момци!?

0

Министар за рад, запошљавање, борачка и социјална питања Александар Вулин изјавио је данас да дешавања у Загребу на протесту и на фудбалској утакмици нису инциденти већ званична политика Хрватске, која покушава да објасни да фашизам и није био тако лош, а да су усташе били хуманитарни радници.

4

Министар за рад, запошљавање, борачка и социјална питања Александар Вулин изјавио је данас да дешавања у Загребу на протесту и на фудбалској утакмици нису инциденти већ званична политика Хрватске, која покушава да објасни да фашизам и није био тако лош, а да су усташе били хуманитарни радници.

„То што се дешавало у Хрватској није инцидент, инцидент је нешто што се деси једном, па се више не понавља. Ово је наставак званичне политике Хрватске у којој уместо да се разрачуна са фашизмом и усташким наслеђем покушавају да објасне да фашизам и није био тако лош, а да су усташе били хуманитарни радници и да је све што су радиле Србима било заслужено и да су то Срби морали да очекују“, рекао је Вулин за РТС.

Он је додао да је несхватљиво да земља ЕУ није у стању да се разрачуна са фашистичким наслеђем и да га продубљује и покушава да оправда постојање фашизма у својој земљи. „Једино могуће објашњење је да је то званична политика.

Ако министар спољних послова Хрватске каже да ће проглашење за свеца Алојзија Степинца бити разлог за радост свих, а зна да се ниједан Србин никада неће обрадовати да усташки викар постане светац, онда говорите о званичној политици Хрватске“, нагласио је министар. Како каже, веома је забринут за положај српске мањине у Хрватској, али је забринут и за стање духа у хрватској нацији ако нису у стању да се изборе са фашизацијом сопственог друштва. „Ово више није питање за Хрватску, ово је питање за ЕУ“, рекао је Вулин.

9 коментара “УСТАШЕ СУ били ок момци!?

  1. Petar Kuz каже:

    Ustaska ‘pogan’ kako je moja Bakica to volea da kaze kada su krvolocni ‘krvati’ u pitanju,.. nisu ‘krvati’ poceli sa svojim neljudsjkim djelima samo 41ve nad golorukim Srpskim, Jevrejskim , Romskim Narodima,.. oni su se vec ‘dokazali’ kao prvoklasni koljaci vec davnije 1740 tije godina kada su krvnicki ubijali i unistavali sva sela i sve ispred sebe u Bavariji i danasnjoj Austriji,… tada svakodnevna molitva toga Naroda je bila : ‘ BOZE spasi nas od GLADI , KUGE i HRVATA’ … to prokleto Slavensko pleme vec davnije dana zatrovano Vatikanskim virusom treba totalno fizicki da se unisti.,.. to je jedini nacin da se Balkanski Narodi oslobode kuge zvanom ‘Krvati’

  2. xyz каже:

    Nije Draža Mihailović bio saradnik Nemaca i ustaša,nego TITO
    ”Mi se u Srbiji moramo ponašati kao u zemlji koju smo okupirali” (beleži Brozov biograf Dušan Bilandžić njegovu izjavu na sednici Politbiroa KP, 30. oktobra 1944. u Beogradu).U govoru na Banjici novembra meseca Tito je rekao: „Srbija nema čemu da se nada. Za nju neće biti milosti”, dok je prva izjava „poludivljeg” Slobodana Penezića Krcuna glasila: „Premnogo vas je ostalo u životu, ali još imamo vremena da tu grešku ispravimo”. Izveštaj Državne komisije Republike Srbije kaže, da su partizani posle Drugog svetskog rata likvidirali 416 đaka i studenata,2892 žena domaćica,jer su im muževi bili četnici,72 novinara,857 trgovaca,kafedjija,345 učitelja,77 glumaca i umetnika.Ne zaboravimo i stotine hiljada ubijenih, utamničenih, izbeglih, kojima je oduzeta imovina! ….Ratni cilj komunista nije bio oslobađanje zemlje, već osvajanje vlasti,oni su neprijatelja videli u čuvarima te vlasti – kralju, vladi i legalnoj vojsci – a ne u okupatorskim trupama.Pregled ratnih događaja pokazuje da su se partizani borili protiv okupatora samo kad su morali, u onim situacijama kad ne bi stigli na vreme da se sklone, dok bi oštricu svoje borbe uvek usmeravali ka neprijatelju broj jedan, čijim bi uništenjem ostvarili svoj ratni cilj – dakle prema četnicima!Na osnovu dokumenata iz nemačkih i ustaških izvora, danas znamo da je rukovodstvo partizanskog pokreta bilo odgovorno za svesrdnu kolaboraciju sa okupatorom.To što su pobednici u gradjanskom ratu potom optužili borce djenerala Mihailovića za svoj greh, predstavlja svojevrstan primer njihovog cinizma. Tito je tokom Drugog svetskog rata bio zaokupljen više borbom za vlast nego otporom fašizmu, što najbolje pokazuju pregovori koje je marta 1943. preko svojih bliskih saradnika vodio s Nemcima.Đilas i Velebit tada u Zagrebu ubeđuju Kašea i Horstenaua:„Mi se ne borimo protiv vas, Nemaca. Mi se samo branimo. Nemojte nas goniti i nećemo pucati na vas. Naši neprijatelji su četnici. Mi se borimo samo protiv njih.“ („Ein General im Zwielicht“, Band 3, Bohlau Verlag Wien-Koeln-Graz 1988; M. Đilas „Partizanski rat“, Beograd 1979. godine)…Navedite jednu ofanzivnu akciju partizana protiv Nemaca do dolaska Crvene armije septembra 1944 ,…” Vajs ”, ” Švarc ” , itd, to su očigledno nemačke akcije.U martu mesecu 1943. g. kada su i Berlin i Titov Vrhovni štab bili ubeđeni da u predstojećim mesecima sledi savezničko (angloameričko) iskrcavanje na Jadranskoj obali u cilju otvaranja Drugog fronta Tito je lokalnim Nemcima u Jugoslaviji ponudio otvoreni sporazum o strateškoj saradnji protiv zajedničkih neprijatelja, tj. Angloamerikanaca i Dražinih četnika kao njihovih saveznika[Vojni arhiv, Beograd, MF NAV-N-T-501, rolna br. 267, snimci 528 i 529]. Tada su Titovi partizani i sročili krilaticu koju su javno pevali: „Partizani spremte mitraljeze da pucamo na kralja i Engleze“.Dakle, u ovom slučaju se radilo o ponudi klasične kolaboracijije, savezništva između Brozovih partizana i nemačkih Vermaht-nacista, i to od strane samog “Vrhovnog komandanta”!Staljin je tim povodom bio krajnje neprijatno iznenađen da mu partijski činovnik koga je on lično poslao iz Moskve u Jugoslaviju 1937. g. otkazuje lojalnost što se vidi iz sledećeg dokumenta:“U čemu je stvar? … Vodi se žestoki rat sa okupatorom i najednom dolazi do odnosa između Vas i Nemaca. Nije li sve to povezano sa politikom Nemaca da iskoriste Vaše ljude radi raspirivanja međusobne borbe među samim Jugoslovenima” [Arhiv Jugoslavije, 791, CK KPJ-KI, 1943/73].Otvaranjem desetak arhivskih kutija u Hrvatskom državnom arhivu dobijenih od Ministarstva unutrašnjih poslova, može se doći do dokumenata koji bacaju sasavim drugačije svetlo na pojedine procese,ljude i događaje 1941-1945. godine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Na primer, predstavnici nemačkog Vermahta i partizanskog pokreta sastajali su se više od 100 puta, uglavnom na severu Hrvatske! (Nada Kisić Kolanović, „Siegfried Kasche: njemački pogled na Hrvatsku 1941. godine“, Časopis za suvremenu povijest, 3, Zagreb, 2011, 773-800).Ima još!U decembru 1946, pred sudom se našao Franc Nojbaher, bivši generalni opunomoćenik za Balkan koji je rekao:„Kao šef nemačke privrede u okupiranoj Srbiji odlučno i odgovorno izjavljujem da mi partizane i komuniste nismo ni osećali. Ako su naša skladišta bila stalno napadana, to je bila krivica Mihailovićevih ljudi, a ne partizana“.Ne znam da li smem da citiram Josipa Broza, koji kada je pobegao iz Srbije objašnjava šta je zadatak komunista: „Naš zadatak nije u tome da se organizuje borba protiv okupatora i ustaša, jer bismo u tom slučaju potpuno oslabili za završnu fazu borbe za oslobođenje, kada će nam snaga biti najpotrebnija. Okupatora imaju da sruše i oteraju iz naše zemlje svetski događaji i Sovjetski Savez.“.Titoistima nije odgovarala nikakva ofanzivna taktika protiv Nemaca i Italijana, jer i jedni i drugi napuštaju područje Jugoslavije nakon prodora Crvene Armije sa Istoka, što se stvarno i dogodilo.Stoga je za KPJ glavni i jedini problem bio poraziti jedinog unutrašnjeg neprijatelja koji je komunistima stajao na putu do vlasti i bio sposoban da ih porazi na njihovom fanatičnom putu ka toj vlasti, a to je bio Ravnogorski pokret Draže Mihailovića.TITO VOLEO USTAŠE. Komunisti su sa ustašama bili u dobrim odnosima godinama pre rata. U broju 28. za 1932. godinu, u glasilu Centralnog komiteta KPJ pisalo je doslovce ovo: ”Komunistička partija pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu.Vođstvo jugoslovenske komunističke stranke svijesne svoje uloge, priznaje da do komuniziranja Balkanskog poluostrva ne može doći dok se ne slomi kičma srpstvu i pravoslavlju, jer je poznato da su to dva faktora koja su omela prodiranju Osmanlija na Zapad i komunizma i Austrije na Istok. Sporazumni su da uništavanjem svega što je srpsko i pravoslavno, utire se teren za komuniziranje Jugoslavije i Balkanskog poluostrava”.U Vojno istorijskom institutu nekadašnje JNA, nalazi se u arhivi/ Br. reg. 3/2; Kutija-116/1638/ original Sporazuma o saradnji komunista i ustaša. Sedam dana posle osnivanja Pavelićeve NDH,u ugovoru potpisanog 17. aprila 1941. godine,kojeg su u ime ustaša potpisali Mile Budak i Mladen Lorković, a u ime Komunističke partije Hrvatske Andrija Hebrang i Vladimir Bakarić stoji ovo:Komunisti neće preduzimati nikakve akcije protiv NDH.INTERESANTNO JE DA SE TITO CELO VREME RATA NALAZIO NA TERITORIJI NDH!Postoji najmanje pet nemačkih dokumenata o borbenoj saradnji ustaške Crne legije Jure Francetića i 1. i 2. proleterske brigade pod komandom Koče Popovića i Peka Dapčevića protiv četnika proleća 1942. u Istočnoj Bosni protiv Dangićevih četnika (major Jezdimir Dangić je bio komandant četničkih jedinica „Jugoslovenske vojske u Otadžbini“ u Istočnoj BiH do aprila 1942, gde je prvenstveno štitio srpski narod od ustaških pokolja) koja su objavljena 2005. u beogradskom stručnom časopisu „Vojnoistorijskom glasniku“. U prikazu knjige nemačkog istoričara Klausa Šmidera Partizanski rat u Jugoslaviji 1941-1944.godine, na jednom mestu se doslovce kaže da je na slom četničkih jedinica Jezdimira Dangića „uticala taktička saradnja između ustaša i partizana početkom aprila 1942, koja je trajala oko dve nedelje.Ne zaboravimo i zajedničku bitku ustaša i partizana u Lijevču polju kod Laktaša/opština Banja Luka/.U ranu zoru 4 aprila 1945.godine,Ravnogorce sa narodnim zbegom su napali istovremeno sa tri različite strane: Nemci, ustaše pod komandom generala Metikoša i Maksa Luburića i partizani pod komandom Koče Popovića! Partizani su žestokom vatrom podržavali ustaške jedinice, uz pomoć nemačke teške artiljerije, koja je zasipala četničke položaje.Četnici su imali samo lako naoružanje.Kako su borbe neprestano vođene nekoliko dana,ostali su i bez municije.Tu je ubijeno oko 7000 četnika i 5000 zarobljeno.O direktnoj sprezi hrvatskih ustaša i Brozove KPJ i NOVJ iz ratnog perioda u cilju rešavanja srpskog pitanja u NDH indirektno govori i slučaj od 31. jula 1966. godine na otvaranju Mauzoleja i spomen obeležja žrtvama jasenovačkog logora ( fabrike ) smrti. Tada je, naime, kao jedna od zvanica i ujedno predstavnik vlasti SR Hrvatske na ovoj ceremoniji bio prisutan i predsednik Sabora SR Hrvatske – Stevo Krajačić, inače jedan od Brozovih najpoverljivijih saradnika. Kada se ceremonija otvaranja završila, a misleći da su mikrofoni isključeni, Krajačić se okrenuo srpskim borcima rekavši im doslovce: ” Ovdje smo vas premalo pobili “. Međutim, mikrofoni nisu bili isključeni tako da je nakon nastalog skandala Krajačić bio prisiljen da podnese ostavku.TITO je bio simbol svih komunističkih zločina, od kojih je najviše stradao srpski narod.Žalosno je što i posle toliko godina, Tita čak i ne označavaju kao diktatora i masovnog ubicu! ….Zaboravljeni heroj – Huska Miljković3FOTO:Saradnja ustaša i partizana…Organizovanu, vojno-gerilsku borbu protiv naci-fašizma otpočela je, prva u okupiranoj Evropi, Jugoslovenska vojska u otadžbini na čelu sa pukovnikom Dragoljubom Dražom Mihailovićem na čelu, i to 17. aprila 1941. g. (istog datuma je sačinjen aneks sporazuma između komunista i ustaša koji je zaključen još 1935. g. kojim je ugovorena saradnja u cilju slamanja jugoslovenske države, srpstva i pravoslavlja).Ratni cilj komunista nije bio oslobađanje zemlje, već osvajanje vlasti: prema tome, oni su neprijatelja videli u čuvarima te vlasti – kralju, vladi i legalnoj vojsci – a ne u okupatorskim trupama. Pregled ratnih događaja pokazuje da su se partizani borili protiv okupatora samo kad su morali, u onim situacijama kad ne bi stigli na vreme da se sklone, dok bi oštricu svoje borbe uvek usmeravali ka neprijatelju broj jedan, čijim bi uništenjem ostvarili svoj ratni cilj – dakle prema četnicima.Prema partizanskim filmovima i TV serijama, gradovi u Srbiji su bili puni komunističkih ilegalaca. Međutim, u Fondu Gestapo (BDR) u Arhivu Grada Beograda, od 5.500 dosijea koje su vodili gestapovci, oko 80 posto su četnički….00017-partizani-i-nemciFOTO:Nemački vojnik August Heler sa Ljubičkim partizankama i partizanima, u vreme saradnje komunista i nacista 1941. godine…Tada je važio sporazum između SSSR i Nemačke, tako da nijedna komunistička organizacija, uključujući i Brozovu, nije bila, niti je mogla biti u sukobu sa naci-fašistima. Tek “verolomni” napad na SSSR 22. juna 1941. g. otvara mogućnost ratovanja komunista protiv Hitlera.Srbija i srpski đaci su posle Drugog svetskog rata iz istorije učili da su gradove i mesta poput Loznice, Gornjeg Milanovca, Čačka, Lazarevca, Kruševca i mnogih drugih od Nemaca oslobodili partizani, međutim,to nije tačno,sva ta mesta od fašista oslobodili su četnici Dragoljuba Draže Mihailovića!Tek početkom devedesetih bivši Jugosloveni saznali su da je Loznica bila prvi od Nemaca oslobođeni grad u porobljenoj Evropi i da su ga, krajem avgusta 1941. godine oslobodili četnici Draže Mihailovića, pod komandom potpukovnika Veselina Misite.Navedite makar jedno gradsko naselje koje su partizani oslobodili od Nemaca pre nego što je Staljinova vojska prešla Dunav, 4/5. septembra 1944. godine.Malo je poznato da je u Titovom dovođenju Tita na vlast u Beogradu učestvovalo čak 414.000 sovjetskih vojnika. A još manje da je Tito za ovu ključnu ratnu operaciju uspeo da odvoji samo 26.000 boraca iz raznih delova Jugoslavije i tek oko 15.000 pristalica iz svojih jedinica u samoj Srbiji.Tito “oslobodioc” je tek uz pomoć Rusa uspelo da zavlada Srbijom i Beogradom. Pre toga pokušao je sam, bezuspešno, tri puta da uđe u Srbiju: u jesen 1943, u martu/aprilu 1944. i u julu/avgustu 1944..…https://www.youtube.com/watch?v=IWIYHPSOkUY…https://i1.wp.com/s29.postimg.org/llzeisuvr/bombardovanje.png JOSIP BROZ JE NARUČIO KRVAVI USKRS 1944. GODINE!…PRILIKOM savezničkih bombardovanja Beograda nije pogođen nijedan nemački cilj od strateškog značaja.Intenzitet bombardovanja prevazišao je čak i napade nemačkog Luftvafea iz 1941. Kolone sa kovčezima protezale su se kilometrima beogradskim grobljima, kao nekoliko dana ranije u Nišu koji je, takođe, razoren „prijateljskim bombama“.U britanskoj vladi je nesumnjivo postojala podrška Titovom pokretu. Bogoljub Jeftić, poslanik jugoslovenske vlade u Forin ofisu, uručio je demarš zbog direktnog stavljanja saveznika na jednu stranu u građanskom ratu. Britanski obaveštajac Majkl Liz bio je član vojne misije u Jablaničkom okrugu 1944. i gorko je zaključio da se Staljin sigurno grohotom smejao dok su saveznički bombarderi ubijali Srbe za račun njegovog pulena Tita…Zabeleženo je da su prilikom bombardovanja Prijepolja partizani igrali kolo i vikali: „Neka vide četnici na čijoj su strani saveznici“.Ne zaboravimo da Tito nije dopuštao da se ruši/bombarduje Zagreb…Ovo je prevod nekih dokumenata iz Britanske tajne arhive koji su po njihovim zakonima čuvani punih 50 godina u najstrožijoj tajnosti:Napuštanje savezničnog đenerala Draže Mihailovića i višegodišnje pomaganje komunista od strane Britanaca od 1943. presudno je uticalo na ishod građanskog rata u Srbiji i pre ulaska Crvene armije. Tada su Britanci spasli partizanski pokret od uništenja.Nakon Teheranske konferencije u novembru 1943. godine, na kojoj su se sastali Ruzvelt, Čerčil i Staljin, Mihailovićeva zvezda je počela da bledi. Nakon tog sastanka, Ruzvelt i Čerčil su značajno promenili poglede na budućnost Evrope nakon rata. U tom pogledu, zapadni saveznici su nagovoreni da daju podršku Titovim partizanima i odmah prekinu sa podrškom mnogo jačih vojnih formacija Draže Mihailovića. Uprkos činjenici da su podaci obavještajnih službi govorili suprtotno, pobedila je čuvena Čerčilova tvrdnja koji je izjavio da “Titovi partizani ubijaju više Nijemaca”.Mnogo manje se zna o tome koliko daleko su išli saveznici da bi bili sigurni da će Titovi partizani pobediti u Jugoslaviji nakon rata. Posebno se ističu dva događaja. Prvi je stravično bombardovanje gradova u kojima su Mihailovićeve trupe imale najsnažniju podršku. Beograd je uništavan od strane saveznika tri puna dana u toku Vaskrsa tj. 7. aprila 1945. godine. Crnogorski gradovi Nikšić, Podgorica i Danilovgrad su uništeni na Đurđevdan ( 6. maj 1945. ) a 50 američkih bombardera B-29 su poravnjali Leskovac.Jedna druga epizoda, o kojoj se do nedavno samo šaputalo jer nije bilo nikakve dokumentacije po tom pitanju, bilo je uručivanje Titovim partizanima oko 200 hiljada hrvatskih ustaša koji su kao hrvatski fašisti služili režimu Ante Pavelića. Navodno, ovi zločinci su pobijeni od strane partizana. Međutim, prava istina je da je ogromna većina njih, nakon što su predati komunistima u drugoj sedmici maja 1945. godine, odmah regrutovano od strane pratizana i odmah poslati da se bore protiv Mihailovićevih snaga u Bosni i Srbiji. Ovo je bio zadatak za koji su oni, zbog svog anti-srpskog i genocidnog iskustva u ranijoj fazi rata, bili idealna jedinica.Ovo je odmah izmjenilo odnos snaga u Jugoslaviji jer su do tada Titove slabije jedinice došle u situaciju da mogu da pobjede Rojaliste, i na taj način Tito više nije bio zavisan od pomoći Staljina i njegovih trupa,navodi se u dokumentu .Original dokumenata:http://slavicnet.com/sokolac/slike/english_communists_end_of_ww2.pdf

  3. Еееј каже:

    Овај треба да се захвали Хрватима, јер кадгод они направе неки инцидент, он као дежурни министар за хрватско питање, добије прилику да на ТВ-у држи говоре о патриотизму, ваљда да покуша да спасе своју продану душу, али не може то да га извуче, све и да на себе накачи сво ордење које је неком „заслугом“ стекао.

  4. Roberto Raviola - Magnus каже:

    Ako je verovati Kobilindi i njenim suradnicima koje su fratri u mladosti “uveli“ u svet odraslih tako što su im skinuli gaće i natakarili ih, elem ovim satrapima su ujkani bili deca cvijeća i skupa su sa malim Mujicom iz Ćakija SS divizije bili zlostavljani i maltretirani od zločestih i razularenih logoraša.
    To je svet načisto isčašenih poluljudi, izvitoperenih mržnjom i odlutalima u bespuća povijesne zbiljnosti. Naravno, uglavnom bivši Srbi. Zato je humano i bogougodno svakog Srbina koji preferira Nemačku medicinu preventivno umlatiti. Ne može se pogrešiti, nema šanse.
    Mali klempo Vulin je u ovoj priči 13 prase, apsolutno nebitan stvor.

    1. Milan Miljkovic каже:

      Aleksandar Vulin: ženski Če Gevara, lažni socijalista, lažni evropejac i lažni muškarac http://www.magazin-tabloid.com/casopis/?id=06&br=312&cl=11

    2. Roberto Raviola - Magnus каже:

      Kod skoro svih naših političara-pilićara se može to reći. Inače, ne komentarišem komentare, ovo je izuzetak. Neki nisu dostojni, neki se ponavljaju a neke bih doveo u nepriliku i imali bi neprijatnosti od raznih trolova i propalih ljudi. Pouzdano znam da nemate tih problema. Pozdrav

    3. Milan Miljkovic каже:

      Hvala i vama veliki pozdrav.

  5. МатерВамИздајничкуАнтиСрбску каже:

    Ово лажно патриотско позирање свих србских политичара лажних патриота у земљи која је у потпуности издана је одвратно.

Коментари су затворени.