Прочитај ми чланак

ВРАТИТЕ НАМ НАШЕ ПАРЕ: И војни пензионери крећу у протесте против Владе Србије

0

vojni penzioneri i prosvetari protest

Војни пензионери, окупљени око разних својих удружења најавили су за уторак, 29.09.2015. г. у 11.00 часова,  протест с почетним местом окупљања на Тргу Николе Пашића, а затим покретом ка Народној скупштини Србије, Председништву Србије, Влади Србије. 

Разна удружења војних пензионера (Удружења војних бескућника Србије (УВБС), Удружења синдиката пензионисаних војних лица Србије (УСПВЛС), Удружења пензионисаних подофицира Србије (УППС), Удружења пензионисаних подофицира Србије-Градски одбор Ниш (УППС-ГО Ниш), Асоцијације пензионисаних припадника Војске Србије (АППВС), Удружења пензионисаних војних лица Апатин (УПВЛ Апатин), Удружења ветерана 63.падобранске бригаде (УВ 63.падбр), Асоцијације војних ветерана Србије (АВВС), Удружења грађана СРЦ Сурчин (УГ СРЦ Сурчин) и ФБ групе Војни пензионери Србије) су сложна да њима држава Србија скоро већ десет година ускраћује законско право за које чак и Уставни суд потврдио да имају право.

Наиме, војним пензионерима је ускраћено право на ванредно усклађивање пензија за 11.06% од 01.01.2008.године, а тај незаконски поступак није отклоњен до данашњих дана, без обзира што је Уставни суд Србије по том питању донео више одлука у корист војних пензионера, а затим је то исто учинио и Управни суд на основу тих одлука.

Оваквим поступањем институција система државни буџет је оштећен за милионске вредности, а војни пензионери изложени материјалној дискриминацији, малтретирању и биолошком докусуривању.

Обзиром, да су представцници извршне власти, на челу са Председником владе Србије до сад више пута обманули војне пензионере, обећавајући решење проблема „убрзо, кроз неколико дана, само што није…“ и како се решење тог проблема не назире, већ су војни пензионери додатно осиромашени неуставним Законом о умањењу пензија, присиљени су пензионери да правду потраже масовнимк изласком на улице Београда.

У том смислу је за 29.09.2015.године у 11.00 часова заказан протест с почетним местом окупљања на Тргу Николе Пашића, а затим покретом ка Народној скупштини Србије, Председништву Србије, Влади Србије.

Истог дана Народној скупштини биће предата петиција с потписима војних пензионера и грађана Србије о обезбеђивању Уставне равноправности и једнакости пред законом војним пензионерима, а њихове пензије да се ускладе у духу одлуке Уставног суда „на исти начин, под истим условима, у истој висини као и осталим осигураницима РФ ПИО из осигурања запослених“.

Извор: Србин.инфо

21 коментара “ВРАТИТЕ НАМ НАШЕ ПАРЕ: И војни пензионери крећу у протесте против Владе Србије

  1. Rokan каже:

    Dug Drzave prema vojnim penzionerima trenutno iznosi 200 miliona evra( glavnica+zakonska zatezna kamata+ sudski troskovi, jer je preko 38.000 vojnih penzionera tuzilo RF PIO)! Trenutan iznos duga po pojedincu, u proseku iznosi oko 6.000 evra!
    Najveci, i jedini krivac za tu stetu nanetu Budzetu Republike Srbije, je bivsi ministar vojni, Sutanovac!!!
    Umesto da resi taj dug 2011.godine, kad ga je upozorio Zastitnik gradjana, predajuci mu Peticiju od preko 30.000 potpisa vojnih penzionera, i svoju Preporuku, ovaj je besno sve to bacio sa stola u kabinetu, uz komentar: ,,Taj problem ce resiti zakoni Biologije!,,
    Ova dzukela je prevario i vojne beskucnike u Valjevu, te iste, 2011.godine, javno obecavsi tokom javne promocije Projekta, da ce Ministarstvo odbrane izgraditi 50 montaznih kuca u Valjevu!
    Taj Projekat nikada nije realizovan, iako je za njega bilo opredeljeno iz budzeta MO 120 miliona dinara, i iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava 10 miliona dinara!!!
    Nikada, ni Vojna policija, ni VBA, ni BIA, ni Agencija za borbu protiv korupcije i kriminala nisu istrazili gde se denulo tih 130 miliona dinara, jer su isti skinuti sa Racuna pomenutih ministarstava. Dokumentacija u vezi sa tim postoji u Gradskoj upravi Grada Valjeva!
    Ja znam gde su ti novci: eno ih na Vracarskom ,,pasnjaku,,, u luksuznom stambeno-poslovnom prostoru!!! Da! Da! Da!

  2. тек успут каже:

    Има међу њима и војних пензионера који не да не заслужују повећање пензије, него је не заслужују уопште кад се узме у обзир како и на који начин су водили рат деведесетих.

    1. Нада каже:

      Слажем се да међу њима има оних који не заслужују повећање пензије, али мислим да они немају потребе да протестују јер имају велике пензије и високи положај у друштву. Не долазе они на протесте јер им је исплаћена и разлика од 2008. Демонстрирају они који су жртве њихових срамних поступака 90

    2. Аца Тодоровић каже:

      Треба подржати сваког оног ко тражи већу плату и пензију. Сваки нормалан човек и тражи већу плату и бољи живот и они нису проблем у овој држави. Проблем су они који имају 16-20 000 дин плату и неће да се буне и траже већу, а против су оних који захтевају веће плата. Њих треба извести пред стрељачки вод. Докле год буде у Србији било оних који неће да траже већу плату и бољи живот, у Србији неће бити добро. Такви су и гласали Вучића .
      Срамне поступке је изводио политички врх војске на челу са Миошевићем, а официри који су сада пензионери, само извршавали оно што им је Милошевић наређивао, а народ је изабрао Милошевића а не они.

    3. Нада каже:

      Након што сам прочитала све коментаре и одбацила половину информација као можда нетачне, данас на Крстовдан, морам да констатујем да нас само Бог може спасити од овог смрада и смећа које нас је као лавина затрпало! Смилуј нам се Боже!

    4. Thomas каже:

      ima itekako ali ovde je sasvim drugaciji problem
      radi se o cistom lopovluku smrdljivog Dragana Sutanovca u dosluhu sa Borisom Tadicem, impotentnim i nastranim pedofilom .
      Novca je bilo, njih dvojica su naocigled svih pokrali taj novac i podelili ga medjusobno.
      znaci, ovde je u pitanju cista pljacka za koju niko ni do dan danas nije odgovarao a ucesnici su itekako poznati.
      i ko da veruje ovakvoj drzavi gde se sopstgveni gradjani potkradaju ?
      i ko da se zrtvuje i da strada za ovakvu drzavu u kojoj heroje i junake isporucuju inkvizitorskim, katolickim sudovima ?
      ovo je propala drzava.
      Smrt Sutanovcu, Tadicu i ostalim izdajnicima i hohstaplerima
      Smrt svim izdajnicima Srbije.

    5. perungromovnik каже:

      тако је брате! СМРТ шљаму и ГО-внима која владају већ више од деценије мајке им га свима набијем!

    6. DIKI каже:

      Ima među njima zrelih za streljački stroj. Kao i njihovim šefovima iz politike. A bogami i među biračima tih političara. A to bi već bio genocid. Pa savezna i republička administracija… Lele. pola Srbije bi otišlo pravo u pi…mat…. A to je i jedino dobro rešenje. Municije ima, samo još da se ramotri…mislim skraćenje…. za glavu.

    7. Аца Тодоровић каже:

      Војска је водила рат деведсетих онако како им је врх Србије на челу са Милошевићем наређивао.Војска је колико-толико одрадила свој посао, а Милошевић је продао све територије које је војска ослободила.

    8. DIKI каже:

      Nego, šta ćemo sa dezerterima i raznoraznim pobeguljama? Šta su to sa njima radili vojvode Putnik i Stepa? Bojim se da se nekim komentatorima ne bi dopala ta varijanta, skoro svaki drugi je bio dezerter. Šta sa pandurima koji su i po 100 na dan napuštali MUP kada je trebalo da se ide na Kosovo? Ali, smanjenje budžeta bi bilo drastično. Kako je to regulisao Karađorđe? Pa ovako: -Nemojte mene, braćo, ja sam prek čovek, brzo planem. -Toooo, takav nam i treba!
      -Nemojte, ja hoću i da ubijem onoga ko me ne sluša.
      -E baš takav nam treba, ti ćeš biti naš vodja.
      E tako se to radi.

    9. Аца Тодоровић каже:

      Не верујем да је неко од војних пензионера био дезертер, јер онда не би добио пензију. Војни официри су бивши официри и војници по уговору. Ако је неко био дезертер а добио пензију онда треба пронаћи кривца који им је доделио пензију. Дезертери су били углавном резервни састав а активни официри после дезертирања нису могли поново наставити војну службу.
      Знам добро да се војска часно и поштено борила, сва зла дела у рату деведесетих чиниле су Арканове,Легијине и друге паравојне формације, које су после ослобођења места од стране ЈНА, долазили и пљачкали незаштићено становништво.
      Међутим овде је проблем, јер Србину је највећа срећа када комшији цркне крава, а ови људи траже веће пензије и бољи живот.Само људи који желе бољи живот спасиће Србију од тоталног пропадања. Њих треба да следимо а не ове који примају 16-20 000дин и тиме се задовољавају, а срећни су због гледања парова, фарме и великог брата.

    10. DIKI каже:

      Iznenadio bi se koliko ih ima. I ja sam bio iznenađen svojevremeno. Kakvih sve tu kombinacija nije bilo. Ali, ja dezertere spominjem zbog kritika na račun vojnih penzionera. Jer, da se streljalo zbog toga, mnogi civilni penzioneri danas ne bi bili u životu.
      Što se zločina tiče, tačno je, paravojske su činile te zločine, JNA to nije htela da radi. Kada te od malih nogu vaspitavaju u duhu Ženevske konvencije, nema mesta zločinima. Par izroda ne menja stvar. Ali, mnogi su svojim idiotizmom omogućili neprijatelju da vrši zločine. A to se u ratu takođe jako strogo kažnjava.
      Što se tiče nekih sa malim penzijama, naglašavam “nekih“, tu ima masa penzionera koji su mitom i nezakonitim rabotama došli do penzija. Time je onima koji su radili ceo radni vek a dobili malu penziju učinjena dvostruka nepravda.
      I na kraju, prosek civila penzionera kada je radni staž u pitanju je oko 25 godina. Ako to nije katastrofa, ja onda ne znam šta jeste.
      A ima i onih kojima je samo važna Farma, Parovi, veliki brat, tu si u pravu. Sve u svemu, katastrofa. Mrzeo sam bombardovanje Srbije ali je bilo i zanimljivo. Ideš po službenom poslu gradovima, selima za vreme uzbune, nigde nikog, svi u mišjim rupama. Prva detonacija i nestaju. Ko bi rekao da su tako uvežbani u bežanju. Ulazim u hol VMA (povređeno koleno) nigde žive duše, svi bolesni ozdravili. Nove čizme (dobio ih posle 13 godina nošenja starih) škripe da ceo hol ječi. Znaš, kada si bolestan i treba ti hećim onda nema veze što je rat, mora se na lečenje i na pregled. Što znači da smo bogati i simulantima i hipohondrima i besposlenima. KATASTROFA !!!!

    11. perungromovnik каже:

      Брате Ацо, криви су јер НИСУ извршили ДРЖАВНИ УДАР и похапсили све главаре република и ЈАВНО их стрељали за ПРОТИВУСТАВНУ делатност и ВЕЛЕИЗДАЈУ НАЦИЈЕ! а могли су то да ураде! и не би данас било овог лудила и ових подела који НИКОМЕ не доносе добро осим ОНИМА НА ВЛАСТИ у свим републикама!

    12. VRS каже:

      Cenim tvoje komentare ali gresis. Onaj Skot General JNA sto je nekolicini pijani zengi predao svu tehniku pijanim zengama u Varazdinu da bi spasao svoje dupe i nekolicine debelo guzana iz svog korpusa je imamo penziju. Ona pijandura General Kukanjac je kriv za smrt vise desetina vojnika JNA i on je imao penziju itd itd! Postoji nepisano pravilo u vosci da neka neredjenja ne treba izvrsavati i se eventelno pobuniti i svrgnuti sa vlasti nesposobne politicare koji dovode u pitanje opstanak naroda i drzave. Licno poznajem coveka koji je odbio naredjenja GS VRS da njegova Brigada ide preko Vlasenice i napadne Konjevic polje pun sa vojskom 28 Divizije A BiH i tako da se probije do Bratunca u zimu1993 koji je bio pred padom. Covek je odbio glupo naredjenje i preko kontakata sa DB Srbije sredio da Brigada predje preko srbije i u Bratunac udje iz Ljubovije. Kada je VRS najurila Muslimane nazad u Srebrenicu niko nije vise pricao o ne izvrsenju glupog naredjenja GS VRS, nego su oficiri iz Han Pieska bili zadovoljni i sebi pripisivali zasluge za dobro izvrsenu operaciju spasavanja Bratunca!

    13. perungromovnik каже:

      тако је брате! требали су да изврше државни удар и побију сва ГО-вна, почев од Милана Кучана, Туђмана, Изметједовића, Милошевића, Ђукановића и данас бисмо сви живели у благостању! али то НИСУ урадили а овамо траже пензију за НЕОДРАЂЕНИ посао и не-вршење својих обавеза произашлих из ЗАКЛЕТВЕ коју су дали! тако им БОГ помогао! мајке им га свима на гомилу набијем!

    14. тек успут каже:

      Хтедох да одговорим али видим да је колега ВРС великим делом већ рекао оно што бих и ја. То, наравно, не умањује Милошевићеву кривицу којој му је добрим делом допринела и жена.

  3. giulio1970 каже:

    Počelo je!AV u problemima si i teško da ćeš se izvući do aprila kada „želiš da raspišeš izbore“.

    1. VRS каже:

      MEDIJSKI AGRESIVAC: ZAVOĐENJE REDA U DRŽAVI PREKO MEDIJSKOG SPEKTRA SRBIJE!!!
      Kraj svake tiranije, uvek je obeležen glasnim pevanjem u slavu vođe i njegovog režima. Srbija živi u epohi medijskog ludila u kome sa svih televizija, sa talasa svih radio stanica i sa stranica svih novina, govori samo jedan čovek, Aleksandar Vučić. Laže o svojim velikim pobedama, o tome kako je Srbija prebogata zemlja a njeni građani srećni i zadovoljni.

      Na čelu tih medija nalaze se opasni klovnovi, dobro plaćeni i spremni u svakom momentu da ga opevaju kao velikog državnika, mada svi znaju da je u pitanju opasan bolesnik. O odlazećem diktatoru i njegovom odnosu prema novinarkama i novinarima piše Predrag Popović, bivši urednik Dnevnog Telegrafa, Nacionala i Pravde, dugogodišnji Vučićev blizak saradnik.

      Predrag Popović

      Zdrav čovek ima hiljadu želja, bolestan samo jednu – da zavede diktaturu u Srbiji. Iako je zaražen tom ambicijom, Aleksandar Vučić u svojoj bolesti uživa, a pate svi normalni građani.

      Vlast nije promenila Vučića, samo ga je raskrinkala. Ko god više veruje svojim očima nego njegovim lažima, posle tri i po godine naprednjačke torture, shvata da se na vrhu vladajuće piramide nalazi opaki faraon, koji je spreman da svoj tron brani na sve načine, naročito strahom i nasiljem.

      Okupirao je političku scenu, državne institucije je pretvorio u centre za udomljavanje starleta nepismenih stranačkih kadrova, privredu je rasteretio od radnika, a mediji mu služe za hajke na nepodobne pojedince i lečenje vlastitih kompleksa.

      Svih 28 sati svog radnog dana Vučić posvećuje isključivo odbrani kulta svoje bezličnosti.Bez reda u glavi, red u državi zavodi preko medija. Nesposoban da uradi bilo šta korisno za građane, na vlasti pokušava da se održi uz pomoć kolektivne hipnoze. Da bi to ostvario, morao je da se promoviše u nezvaničnog glavnog i neodgovornog urednika svih srpskih televizija i novina.

      Još pre ulaska u politiku, Aleksandar Vučić se zaljubio u medije. Privukla ga je mogućnost da preko njih plasira političke i privatne intrige i spletke, preti i vređa protivnike, a da hvali sebe i sebi slične. Na njegovu žalost, ljubav nije uzvraćena.

      Ej, blago meni, kad me Voja ženi…

      Otkad je ušao u politiku, Vučić zloupotrebljava i svoju porodicu. Pre nego što se oženio,kukao je zbog napada na njegovog batu Andreja, koji je u svakoj izbornoj kampanji izazivao incidente, tukao se i bio privođen i hapšen. E, kad ga je Šešelj naterao da se venča sa Ksenijom Janković, tada u poodmakloj trudnoći, Vučićeva patetika se razmahala.

      U decembru 1998. javno je kukao kako, siromah, sa suprugom i maloletnim sinom živi kao podstanar u garsonjeri od 26 kvadrata. Dok je to izgovarao, sa suzama u očima, već tri meseca je u džepu nosio rešenje kojim mu je vlada Mirka Marjanovića poklonila stančić od sto četrdeset kvadrata u elitnom beogradskom naselju „Ju biznis centar“.

      Glavne maskote radikalskih i naprednjačkih kampanja bili su prestolonaslednik Danilo iprinceza Milica. Ćerku je politizovao čak i izborom imena, koje joj je dao po Milici Rakić, devojčici koja je tokom bombardovanja ubijena u Batajnici, kako bi dokazao svoj velikosrpski zanos i otpor NATO zlikovcima.

      Suprugu Kseniju, koja je bila voditelj na PINK-u nije promovisao u medijima. Dopuštao joj je da se oglašava samo kad mu je bilo potrebno da demantuje tekstove o njegovom švarelisanju s televizijskom voditeljkom Gordanom Juzbašić, i priče o tome kako ju je pretukao skoro do smrti. Nasilničko ponašanje Vučić je saradnicima i svedocimaobjašnjavao osvetom za „ono što je uradila“.

      Šta mu je Ksenija „uradila“ znali su svi u njegovom okruženju. Kad sam prihvatio poziv da uređujem „Pravdu“, neki od Vučićevih saradnika su stekli uverenje da sam „njihov“, pasu mi otkrivali detalje te, najsramnije, njegove tajne. U širenju prljavog veša najangažovanije su bile Jadranka Joksimović, Ana Stefanović, supruga dr Nebojše, i direktor Đorđe Minkov.

      Dijalozi i dijagnoza

      U opisu mog radnog mesta bila je i obaveza da početkom svakog meseca napravim predlog plata svih članova redakcije. Sa tim spiskom, jedno jutro mi je u kancelariju došao direktor Minkov i, sav skrušen, zapitao zašto na njemu nema Nevene Janković.

      – Ko je to? – pitao sam.

      Opisao mi je devojku koja liči na dečka, malo je čudna, ali ponaša se korektno, pristojna je i lepo vaspitana.

      – Kako ne znaš? Ona je Vučićeva svastika… – rekao je.

      Pošto nije predala radnu listu, što znači da ništa nije radila, odbio sam da joj odredim platu. Isto veče, na sastanku na koji me pozvao sasvim drugim povodom, Vučić me je, skrušen kao Minkov, zamolio da mu „ne pravim problem sa Nevenom“.

      – Molim te, trpi je. Iz svog džepa ću dati pare za njenu platu, neka radi šta hoće, a tebi bi bilo najbolje da i ne dolazi u redakciju. Od nje nećeš imati nikakve koristi, može samo da nanosi štetu – rekao je gazda Vučić.

      Obojica, i Minkov i Vučić, bili su u pravu. Nevena se ponašala korektno, ali širila je najpodlije tračeve, neprestano se pozivajući na Vučića. To sam shvatio kao izraz genetike, pošto je i Ksenija takva. U lice se smeška, a pri tom smišlja i pakuje najpodlije gadosti.

      Jadranka Joksimović je često znala da bane u redakciju. Cvrkutava i koketna, puna ambicije da sa facom pedesetogodišnjakinje glumi nestašnu tinejdžerku, uvek bi mi ulepšala dan. Tako enegrična, jednom je još s vrata oplela po Neveni:

      – Kako trpiš ovu Vučićevu pastorku? Odvratna je…

      Iako prvo nije verovala da nisam upućen u afere porodice Vučić, gorljivo je izogovarala Kseniju i Nevenu. Po njenim tvrdnjama, Ksenija je 1984, kao maloletnica, rodila vanbračnu ćerku.

      Da ne bi iritirala malograđansku sredinu, Nevenu je predstavljala kao sestru. Aleksandar je za to saznao mnogo posle venčanja s Ksenijom, kad su već dobili sina Danila. Zbog toga mrzi Kseniju, zlostavlja je i vređa.

      Bez obzira na sve te detalje, priču sam shvatio kao običan trač. Znao sam da Joksimovićka mrzi Vučića jer nije pomogao njenom bratu Predragu da izbegne odsluženje zatvorske kazne zbog nekakvog razbojništva, pa nisam hteo da joj verujem, niti me, u krajnjoj liniji, sve to zanimalo.

      Istu verziju, s mnogo više gorčine, ispričala mi je Ljiljana Đurđevac, tada uticajnanovosadska radikalka, a kasnije naprednjakuša. Ljuta na Vučića jer nije podržao njenog miljenika, ako može tako da se kvalifikuje, vladiku Porfirija u finansijskom skandalu u Radio-difuznoj agenciji.

      Na te priče nadovezala se Ana Stefanović, koju je, krajem 2009, Vučić postavio za direktora „Pravde“, umesto Minkova. Lepa i kabasta, a odlično informisana, Ana je često svraćala u moju kancelariju na čašicu pića i tračeva.

      – Oho, bila ti je u poseti Vučićeva tašta? – rekla je jednom prilikom, sa pakosnim osmehom.

      Videla je da je tog dana u redakciju svratila starija koleginica, nekada zvezda „Politikinih“ izdanja, koja se proslavila biografijama komandanata Vojske Republike Srpske. Ana Stefanović, logično, o radu te novinarke nije znala ništa, ali bila je dobro upućena u pikanterije koje su povezale nju i Vučića.

      – Njen sin je Kseniji napravio dete, Nevenu. Nije hteo da se oženi, pa je pobegao u inostranstvo. Priča se da se u Parizu venčao s nekom crnkinjom s kojom ima dvoje dece.Imao je sreće, spasao se Ksenije… – ispričala mi je supruga aktuelnog ministra policije s plagiranim doktoratom.

      Lep sinopsis za holivudsku romansu s elementima misterije i horora. Pošto sam imao, a i dalje imam, previše svojih problema, nisam se bavio Vučićevim. Ne, dok mi on opet nije digao pritisak s pričom o Neveninim novinarskim egzibicijama.

      – Zašto nije potpisan intervju s Gocom? – bilo je prvo što me pitao u jednom ponoćnom pozivu.

      – O čemu pričaš? Ko je Goca?

      – Nevena je napravila intervju s Gocom Tržan, objavljen je na srednjim stranama. Zaštonije potpisan? – proširio je pitanje. Čuo sam kako ga Ksenija brifuje, zahtevajući da insistira na mom objašnjenju. I dobio je adekvatno objašnjenje:

      – Boli me…za Gocu i za Nevenu. A i za Kseniju. Čujem šta dobacuje, pa joj reci neka Nevenu ponekad pošalje na posao. Posle šest meseci prvi put je nešto napisala, a sad pravi problem što nije potpisana…

      Mogao sam da mu psujem mamu Angelinu, Vučić bi svejedno ponavljao da nije u redu što mu svastika/pastorka nije potpisana.

      Pola sata kasnije, opet je nazvao.

      – Vidiš li s kakvim ludacima imam posla? Izvini, bilo mi je lakše da tebe iznerviram, nego da trpim njih dve – rekao je i otvorio dušu, odnosno ono što mu je ostalo od nje.

      – Znam sve, znam kakva je Nevena. Obaveštavaju me šta priča po redakciji. Što je još gore, dođe ovde, pa truje Kseniju. Ne mogu da ih podnesem. Ksenija je napravila budalu od mene. Lagala mi je da joj je Nevena sestra, a ne ćerka. Kao idiot, poslednji sam saznao da je Ksenija imala dete pre nego što smo se venčali – naricao je Vučić nad zlom sudbom.

      No, te teme on smatra zabranjenim. Ne mari za porodice Ćuruvije, Aleksandre Juras,kao ni za urednike i novinare Magazina Tabloid i svih ostalih žrtava njegovih političkih i drugih zločina. Oni nisu bitni, neka stradaju. A, stradaće ako pomenu da je sin Danilo leto proveo na jahti odbeglog kriminalca Bogoljuba Karića i da noći provodi bančeći po splavovima i noćnim klubovima.

      Silovatelj medija, rođen u tuđoj krvi

      Vučićev moralni kompas uvek pokazuje u pravcu njega. Veličanstvenog i nedodirljivog. I svemoćnog.

      Muku mu prave tekstovi u kojima mu se pominje porodica. Za one u kojima se problematizuju prevare poput „Beograda na vodi“, Etihada, nameštenog tendera za„Tamnavu“, priznanja nezavisnog albanskog Kosova, pljačke penzionera i otpuštanja radnika, za njih ne brine.

      Te teme će lako amortizovati manipulacijama preko podobnih medija. Sa druge strane,sve normalne građane ne zanima ko je pravi Vučićev otac, zašto se tajno razveo i još tajnije venčao, s koliko novinarski se švalerisao, ko su mu i kakva deca.

      Neuporedivo su ozbiljnije posledice koje će Vučićeva tiranija ostaviti na Srbiji.

      Zato urla na „bandu reketaša“. Na taj ton i rečnik je navikao u krugu svoje porodice i najbližih saradnika. Što se mene tiče, ne samo reket, nego od njega ne bih uzeo ni lek. Niti bih mu ga dao. Neka preti, tuži i hapsi.

      Njegovo nasilje neće iznenaditi nikoga ko se seća Slavka Ćuruvije, iza koga je ostao krvavi trag koji vuče pravo prema Aleksandru Vučiću. Tačno je primetio jedan opozicionar – Vučić je rođen u krvi. Da, u tuđoj krvi.

      – Ne mogu da me slome moralno i fizički, ako hoće da me uklone moraće da me ubiju – rekao je Slavko Ćuruvija nekoliko dana pre nego što je tadašnji režim, u kome je Vučić bio ministar protiv informisanja, realizovao tu ideju.

      Svako ko drži do dostojanstva, istine i pravde danas mora da citira tu Ćuruvijinu izjavu. Pa, neka Vučić opet radi što misli da mora. Uostalom, i Hitler je 1942. bio mnogo jak, ali svi su, pa i on, znali da će na kraju izgubiti rat.

      Iako je uveren da je jači od zdravog razuma, i Vučićeva diktatura ima kraj.

      Mediji, bar onaj ispravniji deo, prikazivali su ga onakvim kakav jeste – sablasno smešan, kvaran, podao i primitivan. Na televiziji je izgledao komično, kao zli klovn koji sebe neosnovano smatra ozbiljnim igračem, a novine su štancovale tekstove u kojima su ga podsećale da će kad-tad odgovarati zbog huškanja na ratove i dobrovoljnog davanja tuđe krvi.

      Ljut zbog odbijanja, Vučić je odgovorio u skladu sa svojim karakterom – silovao je medije. Svaki put kad su se stekle okolnosti. Radio je to javno, pred više miliona svedoka, uživajući u sadističkim perverzijama.

      Prvi put kad je došao na vlast, u crno-crvenoj koaliciji 1998. godine, kao ministar protiv informisanja naišao je na kakav-takav otpor tzv. nezavisnih novinara. Slobodu javne reči ugasio je anticivilizacijskim zakonom, koji mu je omogućio da zabranjuje rad, montira sudske postupke, pleni redakcijsku i privatnu imovinu, kreira atmosferu linča i progoni defetiste koji su sumnjali u uspeh njegovih ratnih avantura. Pojedini učesnici tog sukoba mišljenja, poput Slavka Ćuruvije, završili su na Novom groblju.

      Sa istom strašću, još moćniji i agresivniji, Vučić danas neprikosnoveno vlada medijima. Umesto političkih i ekonomskih programa za izlaz iz krize, narodu nudi rijaliti-programe na svim svojim televizijama.

      Vlasnici privatnih televizija s nacionalnom frekvencijom bespogovorno ispunjavaju želje diktatoru.

      Kako i ne bi, kad su ucenjeni. Željko Mitrović javno priznaje da i ne spava zbog Vučića. Ne sme da rizikuje. Šta ako se, dok on drema, Vučić seti pokojne Andree Bojanić i njenog ubice Aleksandra prestolonaslednika Mitrovića?

      Kakav je, premijer bi mogao da svoje sluge iz pravosuđa uputi da sprovedu istragu koja bi utvrdila ko je zaista odgovoran za tragični saobraćajni udes, kako su i zašto svedoci menjali iskaze, šta se dešavalo na VMA, pre nego što je princ pristao da, u društvu oca i advokata, ode u policiju, koja je vlasniku Pinka dala snimke bezbednosnih kamera s mesta nesreće, da on i njegova svita samo izvrše uviđaj i uvere se da je pokojna devojčica sama izazvala nesreću.

      Groktanje preko „Informera“

      Željko Mitrović je svakakav, samo nije naivan. Posle te dve tragedije, čiji tragovi vuku ka njemu, shvatio je da je đavo odneo šalu i poslao mu Vučića. Za dvadeset godina turbulentnih odnosa, u kojima su se preplitali periodi saradnje i sukoba, Mitrović je imao mnogo prilika da se uveri da je Vučić najopasniji agresivac koji je zaseo na vlast.

      Predrag Ranković Peconi, vlasnik televizije Hepi i još desetak firmi, nema teret privatnih skandala, ali Vučić može, hoće i želi da ga ucenjuje pritiskom na biznis.

      – Peconi svakog meseca plaća četiri miliona evra kreditne rate. Dovoljno je da sa jednom ratom zakasni, pa da mu se poslovni sistem raspadne kao kula od karata – pretio je Vučić.

      S obzirom da Peconi važi za starog i izdašnog finansijera Socijalističke partije Srbije, logična je i njegova zebnja da će se, pre ili kasnije, naći na udaru svemoćnog vladara.

      U nešto lagodnijoj poziciji nalaze se TV Prva i B92. Vlasnici kiparske kompanije„Astonko holdings limited“, koji su preko svoje istoimene beogradske ćerke-firme kupili te dve televizije, ponašaju se kao i drugi stranci koji ulaze u srpske medije.

      Uređivačku politiku su prilagodili interesima režima, stoje na usluzi vladaru i kad god on poželi ustupaju mu prostor i sve ostalo. U najlagodnijoj poziciji nalaze se Vučićevištampani bilteni „Kurir“ i „Informer“.

      Medije su poslednjih dve decenije osnivali razni politikanti, kontroverzni biznismeni, pa i mafijaški bosovi. Izdavačka preduzeća su korišćena za pranje para, utaju poreza i slična krivična dela. ‚‚Na udaru najtežih optužbi našli su se mnogi izdavači, ali samo je

      Radisav Raja Rodić priznao da je kriminalac. Uhapšen je u septembru 2009, a mesec dana kasnije podignuta je optužnica koja ga je teretila da je, u saradnji s još troje osumnjičenih, oštetio više banaka, poslovnih partnera i budžet Srbije za oko 10 milionaevra.

      ‚‚Posle godinu dana, vlasnik „Kurira“ se nagodio, osuđen je na dve godine zatvora i šest godina zabrane rada u medijima. Firmu je samo preneo na ime sina Aleksandra i nastavio po starom. U vreme dok je trajao sudar zakona s klanom Rodić, Rajin sin Aleksandar se skrivao u Jajincima, u kući velikog Ace, današnjeg diktatora.

      ‚‚Iako je njihova emotivno-kriminalna veza na neko vreme bila uzdrmana, pošto suRodići podvili rep pred Draganom Đilasom, sve je došlo na svoje kad je SNS preuzeo vlast.

      Aca Rodić je diktatoru ustupio na raspolaganje svoj „Kurir“, preko koga su vođene kompromitujuće kampanje protiv svih režimskih protivnika. Ipak, „Kurir“ i klan Rodić ne mogu da se porede sa „Informerom“ i Draganom J. Vučićevićem. Ono što je Vučić u politici, to je Vučićević u novinarstvu. Obojica su dokazani lažovi i prevaranti, štetočine s istom vrstom patologije.

      Vučićević se zalepio za Vučića kao guma za otčepljivanje wc-šolje. Sada je guma prljava, ali to njima ne smeta. Naprotiv, miris koji proizvode stvara im utisak beskrajne moći. To je i logično, pošto sarađuju s istim kriminalcima i na isti način se obračunavaju s nepodobnim pojedincima.

      Vučić je na primeru svog moralnog dvojnika Vučićevića dokazao da štampa nije tigar, nego svinja od papira. I to dobro dresirana. Sve što Vučić misli, Vučićević grokće i, valjajući se u naprednjačkom glibu, baca blato na svakoga ko zasmeta. „Informer“ nisu novine, nego dnevna dijagnoza mentalnog stanja diktatora.

      Kako izgleda Vučićev obračun s onima koji misle drugačije, najbolje ilustruje primer Slavka Ćuruvije. Čim je „Dnevni telegraf“ počeo da objavljuje informacije o skandalima radikalske vlasti u Zemunu, 1997. godine, Ćuruvija je targetovan za odstrel. Napad je,naravno, predvodio Vučić.

      Uslovljen vlastitim karakterom, tadašnji generalni sekretar SRS-a nije mogao da se zadrži samo na novinskom prepucavanju. U svim nastupima, u medijima i sa skupštinske govornice, Vučić je rafalnim uvredama gađao Ćuruviju, ali to mu se činilo nedovoljnim, pa je sukob spustio na najprljaviji nivo, gde se osećao kao svoj na svome.

      U januaru 1998. godine, Vučić je štampao pornografski pamflet protiv Ćuruvije. Uzdesetak eksplicitnih fotografija seksa nekog muškarca sa televizijskom voditeljkom Aleksandrom Juras, objavljeno je pismo Petra Panića, tadašnjeg šefa radikalskog obezbeđenja, a današnjeg Vučićevog kuma, člana Glavnog odbora SNS-a, dvostrukog ubice i svemoćnog specijalnog savetnika u Bezbednosno-informativnoj agenciji. U novijoj istoriji Srbije nikada ništa prljavije od toga nije objavljeno.

      Ni to nije zadovoljilo Vučićevu patologiju. Korak dalje otišao je 16. februara 1998. uintervjuu magazinu „Argument“.

      – Jedna lažljiva, prljava novina, „Dnevni telegraf“ objavila je neistinite tekstove o meni.Slavku Ćuruviji to nikada neću zaboraviti i platiće mi kad-tad. To je objavio kad mi se rodio sin i Ćuruvija će to platiti. Ja sam čovek koji ne zaboravlja ni dobro, ni zlo. To je moja lična stvar. Skupo će to platiti Ćuruvija, ja ću mu to vratiti… – režao je Vučić.

      Preteće obećanje je ispunio nekoliko meseci kasnije, kad je stao na čelo hajkaša na Ćuruviju i „Dnevni telegraf“.

      Presudu je, izgleda, izvršio neko drugi. Ćuruvija je 11. aprila 1999. izrešetan sa 17 metaka u leđa. Na dan sahrane, Vučić je, prilikom slučajnog susreta, dvojicu bivših urednika „Dnevnog telegrafa“, s veselim osmehom pitao: „Gde vam je Ćuruvija, je l’ pobegao iz zemlje ili je u zemlji?“

      Dokazujući večnu mržnju, kasnije je s ponosom govorio da ne pije alkohol, napio se, tvrdio je, samo tri puta u životu – 1. kad je Zvezda u Bariju osvojila titulu šampiona Evrope, 2. kad je ubijen Slavko Ćuruvija i 3. kad je Zvezdan Jovanović Zmija streljao Zorana Đinđića.

      Pritiskom na beogradske štamparije, „Dnevni telegraf“ je 1998. prognao iz Srbije u Crnu Goru, gde se štampa i ovaj broj „Tabloida“.

      Na Ćuruviju je istresao osvetnički bes zato što je „objavio neistine na dan kad mu je rođen sin Danilo“. Patološku potrebu da sažaljenje javnosti i opravdanje za svoju agresivnost i sada pokušava da izazove optužbom na račun Magazina Tabloid, koji, eto, pominje njegovu porodicu, pa čak i nekog Saliha za koga se tvrdi da mu je pravi otac.

      Naravno, laž do laži. Prvo, autori „Tabloida“, koji su objavljivali informacije te prirode, pominjali su, kao što Aleksandar i Angelina Vučić dobro znaju, Fahrija Muslijua, a ako je u to umešan i neki Salih, neka o tome brine tata Anđelko.

      ©Geto Srbija

    2. Велика метла каже:

      Не,него је овим маторима дошло из дупета у главу!Мада касно!Срамота што напунише толике године,а празна глава!Где су били кад су им смањивали пензије?Тада су подржавали овог пицоустог издајника и смрада и чак говорили многи нека су нам смањили пензије!

    3. giulio1970 каже:

      Nije u redu da optužuješ penzionere ,mislim da smo svi krivi za situaciju u kojoj smo ,šta više puno prorodica je na njihovoj grbači ,što je žalosno za državu .Prodala je sve što je vredno a ti radnici su svi na birou čekajući da se otvore radna mesta .Ista ta država pušta strane investitore ne donošeći zakon o minimalnoj plati niti podiže min .samo zbog novca u džepu(mito bekrijo) koje dobijaju od vlasnika firmi koje dolaze upravo zbog eksploatacije radne snage koja je najeftinija u Evropi (bar ja mislim da smo tu),a neće da podigne na tričavih150din.min satnicu.Propali smo skroz inema tu izlaska sa ovima na čelu države .Sve su umištili i porodice i penzionere i mlade koji odlaze u inostranstvo za boljim poslovima,i tako nam ne ostaju pravi kadrovi ostaju nam samo stare političke garniture koje su navikle i naučile da kradu i varaju.Eto metlo to je to u KRATKOME, jer je ova tema neiscrpna i povezana ssvim aspektima života u Srbiji ,rekao bih lančana reakcija(fizika).I na kraju šta nam preostaje ,pa kada više ne izlazi niko na ulice moraju oni jer jedino oni mogu još da izvuku nešto od države ALI KADA BI SE SVCE STRUKTURE OVOG DRUŠTVA SLOŽILE I UJEDINILE U JEDNU GRUPU I TO U INTERESU SVIH LJUDI U SRBIJI BILO BI NAPREDKA.Ovako izgleda da će pokušavati svako za sebe kqao što su pokušavali prosvetari pa sada penzioneri a biće još,umesto da su se udružili nego kada jedan traži drugi im se podsmevaju ,eto tako je to kod nas Srba u Srbiji!!!!!!JEDNOM REČJU ŽALOSNO

    4. giulio1970 каже:

      Nisu svi govorili to!

Коментари су затворени.