Прочитај ми чланак

Вучић: Ако говорим лоше о НАТО бомбардовању, избегаваће нас инвеститори

0

vuci mekejn

„Могао бих да показујем мишиће због 1999. и кажем неку ружну реч, али се питам шта би био резултат, да ли ће због тога доћи више инвеститора, да се запосли више људи…“, рекао је Вучић поводом Мекејнових изјава из 1999.

Премијер Србије изјавио је данас да Србија неће подизати ограде према мигрантима.

„Нећемо подизати ограде, то није европски ни цивилозовано“, казао је Вучић у Београду након сусретра са америчким сенатором Џоном Мекејном и Бобом Коркером.

Он је навео да ће Србија поштовати свако заједничко решење и договор када је реч о мигранској рути, али је указао и да нема економске снаге да прими на стотине хиљада њих.

„САД нам помажу на европском путу, што јесте стратешки циљ ове земље“, казао је Вучић и навео да добри односи са САД представљају одговорну политику актуелне Владе Србије.

Амерички сенатор Боб Коркер изјавио је после састанка са премијером Вучићем да веома цени како се Србија понаша када је реч о односу према избеглицама.

Осим тога, он је навео и да је свестан великих тешкоћа и оптерећења које избегличка криза ствара Србији и истакао да САД подржавају евроатланстке интеграције Србије.

Вучић је навео да Србија у САД-у има савезника на свом европском путу и да се поноси добрим односима са том светском силом.

Вучић је рекао и да је „неозбиљан и неодговоран“ свако ко мисли да Србија без подршке САД може да остане на европском путу и да економски напредује.

„Могао бих да показујем мишиће и изговорим ружну реч због 1999. године, али се питам шта би био резултат, да ли ће да дође више инвеститора, да се запосли више људи…“, рекао је Вучић, одговарајући на питања новинара после разговора са делегацијом америчког Конгреса.

Упитан у којој мери савезништво Србије и САД у два светска рата може да помогне сарадњи, Вучић је рекао да се Србија сећа пријатељства из тих ратова, које је потом изгубљено 1999. године.

„Време је да инвестирамо много труда, енергије и напора да бисмо то поверење поново успоставили и ја сам захвалан што сенатори то чине, а и ми ћемо то да радимо“, рекао је Вучић.

Мекејн је рекао да САД препознају напоре Србије у нормализацији односа са Приштином, напретку у односима са Босном и Херцеговином, економском напретку, као и посвећености Србије у придруживању ЕУ.

 

86 коментара “Вучић: Ако говорим лоше о НАТО бомбардовању, избегаваће нас инвеститори

  1. Оливер каже:

    ЈБТ НЕ МОГУ ДА ВЕРУЈЕМ!!! Ајде пицоуста подгузна јајаро,откопчај му шлиц крени да му дуваш.НЕ МОГУ ДА ВЕРУЈЕМ ЉУДИ МОЈИ! Почивај у миру Србијо!

    1. Владица каже:

      Слободан се одозго слатко смеје.

    2. Оливер каже:

      Кукала нам мајка,ово је потпуна КАТАСТРОФА!

    3. Лав Јеленовић - БИП каже:

      Јес вала а на крају је баш ово и прорекао.

    4. Владица каже:

      Све је Цоби прореко од А до Ш….има Лаве,јенкији и пиваре да ни затвору,..за њих су то бућкуриши…бадвајзер ће само да се продаје..и то ће да цуга само куј има шушке…остаје нам шљивовица,ако нам и то не забране..онда једино да дувамо лепак,да заборавимо муку.

    5. Владимир каже:

      Кад смо већ тога, нема је нешто она Милица91, неко од вас ми дође два пива договорите се! Може и 2 пута по 100г ракије, на метлин предлог…

    6. Владица каже:

      Добра процена момче,паметан си ка Његош Владика.
      гајбу море..није бег циција

    7. giulio1970 каже:

      AL virtualnu gajbu?

    8. Велика метла каже:

      Није бег циција,осим мало пред „први“;;;;))))

    9. Лав Јеленовић - БИП каже:

      Бранићу Челарево до последње флаше пива.

    10. Cher Ami каже:

      sempre fidelis!!!

    11. Сербо Макеридов каже:

      Море плаче брале.

    12. Владица каже:

      рида

    13. Аца Тодоровић каже:

      Смеје се лопина и каже: „Срби још нису укапирао колико сам их зајебо и не схватају да са ја створио оне који пљачкају и уништавају Србију, 15 година после мене“.http://vukajlija.com/zabava/posteri/719412

  2. Бобан за царевину Србију каже:

    На све стране тај понос врца! Прво су поносни педери што су се успротивили Богу. Па је поносан УЧКо што му је дошао мили мекејн (кољач и људождер) па је поносан на своје америчке пријатеље који му помажу да стигне на крај европског пута. Што је тај крај на крају литице нема везе, напротив тим боље биће мање Срба.
    Море поносно се носите у три лепе сви од реда слуге некрофилске хазарије!

  3. vlado каже:

    Ovo je sramota za srpski rod,ni Turci nas sa dankom u krvi nisu ovoliko ponižavali.Bolje da živimo svi na selu, nego da nam krvnici otvaraju radna mesta.

    1. Нада каже:

      Која радна места? За кога радна места? Заборавите те глупости! Долазе да нам униште простало оружје и муницију. Све остало је фарса.

  4. Бр каже:

    Група дебила стигла у Београд и домаћа говнаријада клечи пред њима.

    1. Владица каже:

      само можемо да констатујемо и ништа друго

    2. Нада каже:

      Овај Мекејн није цењен ни у сопственој земљи, а наш премијер му не сме спочитавати ни ону агресију 1999. и његове грозоморне изјаве које је давао. Тобоже неће доћи инвеститори. Као боже мој, они масовно долазе, па ако их подсетимо на њихове злочине, неће више долазити. Да није тужно, било би смешно! Наш премијер је једна инфантилна особа, која нас гура све дубље у провалију, а при томе се још и бестидно размеће овако глупим оправдањима за грозно понижавање, као и материјално и духовно пропадање Србије.Тешко је и прочитати изјаве које даје свакодневно а камоли живети овде и сада. Иначе, трећи пут за редом, на врата су ми долазили активисти његове странке. Постаје несношљиво, мораћу да се браним, сада већ свим средствима.

    3. Владица каже:

      следећи пут Надице кад наиђу,а ти извади шприц напуњен црвеном бојом,па викни и избечи се ово је крв са сидом,саћу ве све инфицирам

    4. Нада каже:

      Добар предлог! Усвојено! Мајке ми, има да им спремим гадну фарбу и да је држим у приправности, како ме не би изненадили. Појма немам што су се окомили на нашу зграду?

    5. giulio1970 каже:

      Slabići i izrodi nam vode ovu zemlju Nado !!!!!

    6. Putin za nas каже:

      Ti SNS botovi su ti isto sto i turci 1389! Na celu sa muratom! Okupljaj saveznike pa udri!

    7. Нада каже:

      Гори су од Турака. И Турци су умели да се повуку. Ови, не! Мурат је наредио да нападају и они не одустају. Недоказани ботови. Не разумем зашто им непрестано треба поново и поново говорити да оду и не долазе више. Чудна сорта! Подсећају ме на ЕУСрбина. Само је још он толико досадан и мантра једно те исто.

    8. Владица каже:

      ма Надице кад би само прогунула парче од тог сендвича и ти би постала Снс боткиња…куј зна шта турају туна у тај бајати сендвич.Наса је то направила,и делује баш….

    9. Нада каже:

      Немо да ме наговарате да се трујем!

  5. Владица каже:

    био једном један народ,звали се срби…

    1. giulio1970 каже:

      A sada zemlja izdajnika i slabića…..

    2. Владица каже:

      а сада кишних глиста.Питам се којом ли је чаролијом црни-Ђорђе успео да дигне народ на буну?Кажу историчари да се ту грдно намучио јер је силом истеравао из кућа да би се придружили устанку,а неке је морао да олади за пример.међутим на крају су и њега упропастили па је побего главом без обзира.

    3. xyz каже:

      Bitka na Kosovu (Boj na Kosovu; albanski: Beteja e Kosovës,turski: Kosova Meydan Muharebesi) vodila se 15. juna(odnosno 28. juna po novom[5]) 1389. godine između srpskei turske vojske, u Zemlji Brankovića, na Kosovu Polju, kodVukove prestonice Prištine.

      Kosovskom gospodaru Vuku Brankoviću došle su u pomoć snage dveju susedih oblasti, Kneževine Srbije i Kraljevine Bosne, kao i lokalne albanske snage. Srpske snage je vodio knez Lazar Hrebeljanović, a bosanske vojvoda Vlatko Vuković.

      Obe strane pretrpele su velike gubitke, ali je osvajačka turska armija poražena kao nikad do tad i izbačena iz srpskih oblasti. Dvojica od trojice otomanskih zapovednika su stradali. Ubijen je čak i sultan Otomanskog carstvaMurat I, kao i njegov sin Jakub. Tokom bitke je poginuo i jedan od srpskih zapovednika, knez Lazar Hrebeljanović. Nakon bitke, Srbi su poslali na Zapad Evrope vest o potpunom porazu Turaka na Kosovu polju.

      Kosovska bitka je bila jedna od najvećih bitaka u 14. veku i jedina ikad u kojoj je pao sâm osmanski sultan.

      Nakon bitke dolazi do dinastičke borbe za prevlast izmeđuVuka Brankovića, koji je nastavio da se bori protiv Turaka, iStefana Lazarevića, koji se priklonio Turcima i učinio Srbiju vazalnom. Nepokorni Branković je poražen osam godina nakon kosovske bitke, a Lazarević je vladao svojim i njegovim zemljama do smrti.

      Bitka na Kosovu je imala značajan uticaj na historiju i kulturujužnoslavenskih naroda, posebno na stvaranje srpskog nacionalnog identiteta. Kosovski mit prikazuje bitku kao kataklizmićki poraz nakon kojeg su Turci pregazili ostatak Srbije.

      Pozadina

      Glavni članak: Oblast Brankovića

      Otomanska osvajanja na Balkanu uoči kosovske bitke.

      Otomanska osvajanja na Balkanu uoči kosovske bitke.

      Nakon pogibije kralja Vukašina u bici na Marici 1371. godine, dolazi do propasti srpskog carstva. Turci zauzimaju njegove južne oblastiVelbuždsko despotstvo i Prilepsko kraljevstvo, a gospodari tih oblastiMarko Kraljević i Konstantin Dragaš postaju turski vazali. Preko njihovih zemalja Osmanlije vrše upade u Srbiju i Bosnu.

      1380-ih je vođeno više borbi sa Turcima, koje su sve okončane njihovim porazom:

      Bitka na Dubravnici kod Paraćina (1381), okončana turskim porazom

      Bitka kod Pločnika u Toplici (1386), okončana turskim porazom

      Bitka kod Bileće (1388), okončana turskim porazom

      1388. godine, knez Lazar odbija da prihvati vazalstvo prema sultanu, a zbog ove nepokornosti sultan Murat pokreće veliku kampanju protiv njega. Lazar se povezuje sa okolnim gospodarima: Vlatkom Vukovićem, pobediocem Turaka kod Bileće, i svojim zetom Vukom Brankovićem radi zajedničke odbrane od otomanske invazije.

      Sukobljene snage

      Srpski knez Lazar Hrebeljanović, koji je pao u borbi sa Turcima.

      Srpski knez Lazar Hrebeljanović, koji je pao u borbi sa Turcima.

      Radi odbrane od Turaka su angažovane snage Zemlje Brankovića,Kraljevine Bosne, Kneževine Srbije, kao i lokalne albanske snage. Pominju se i odredi Grka, Bugara, Hrvata, Vlaha, Čeha, Mađara iPoljaka, ali neki to smatraju preterivanjem. Sa Bosancima došli su u pomoć Srbima i hrvatski „krstaši“, pod vodstvom Ivana Paližne, koji je kao vranski prior imao pod sobom krstaše vitezove Ivanovce.

      Sultan Murat je prikupio silnu vojsku. Uz njegove azijske ešalone askera našle su se i evropske čete vazala. Marko Mrnjavčević i braće Dragaš su bili turski vazali i moguće je da su se oni nalazili u turskoj vojsci, dok su se neki Dragaševi odredi nalazili sigurno.

      Na putu za Kosovo, turska vojska je prolazila oblašću despotaKonstantina Dragaša, u to vreme turskog vazala. On je tu vojsku verovatno morao gostiti i sprovoditi do Kosova polja. Nema pouzdanih podataka o učešću Kraljevića Marka u Kosovskoj bici. Kao turski vazal morao se boriti protiv Srba. Postoje podaci da je sultanova vojska išlapreko Prilepa, a da su joj cijelim putem do Gazimestana mjesni vazali izlazili u susret i pokazivali put. Turski kroničari pominju učešće kršćanskih vazalnih vladara u boju, ali ih ne navode poimenice. Neki veruju da je Marko nekako uspio izbjeći svoju vazalnu obavezu, dok drugi argumentuju da posredno možemo zaključiti da se borio na turskoj strani na Gazimestanu.

      Tok bitke

      Glavni članci: Miloš Obilić i Lazar Hrebeljanović
      I kada je došlo do boja i nastala bitka, bila je tolika zveka i jeka da se treslo i mesto gde se ovo događalo. I toliko se krvi izlilo da se kroz izlivenu krv poznavao i trag konjski, i bi mnogo mrtvih bez broja.

      Srbi i njihovi saveznici su dočekali otomanske snage 15. juna 1389. godine, na Kosovu Polju, kod Vukove prestonicePrištine. Prema turskim povjesničarima, Turci su imali šezdesetak hiljada vojnika. Srpske snage dvadesetak hiljada manje.Vuk Branković je vodio svoje snage u bici na Kosovskom polju. Snage susedne Srbije je vodio knezLazar Hrebeljanović, a snage Kraljevine Bosne vojvoda Vlatko Vuković.

      O samom toku bitke se ništa pouzdano ne zna. Prema predanju, Branković je vodio desno krilo od deset hiljada malih vlastelina, Vuković lijevo iste jačine, a preostalo činjaše sredinu pod knezom Lazarom. Problem sa predanjem je što se zasniva na crkvenom mitu, koji slavi isključivo „cara“ Lazara, dok Vuka Brankovića prikazuje „izdajnikom“, nasuprot istorijskim činjenicama. Tri dela otomanske vojske su vodili sultan Murat I i njegovi sinoviBajazit i Jakub.

      Obe strane pretrpele su velike gubitke, ali je osvajačka turska armija poražena kao nikad do tad i izbačena iz srpskih zemalja. Dvojica od trojice otomanskih zapovednika su stradali. Ubijen je i sam sultan Otomanskog carstvaMurat I, kao i njegov sin Jakub. Već sutradan je Bajazit sa preostalim snagama napustio bojište i vratio se nazad Maloj Aziji. Tokom bitke je poginuo i jedan od srpskih oblasnih vođa, knez Lazar Hrebeljanović. Bosanski kraljTvrtko Kotromanić je poslao u Firencu vest potpunom porazu Turaka na Kosovu polju. Prema predanju, u Parizusu zvona sa Notr Dama zvonila u čast velike hrišćanske pobede.

      Posljedice

      „Pisa se ova sveta knjiga Otačnik, koja se zove Lapsaitik, u dane blagovernog Vuka Stefana. Te godine kada Turci ubiše kneza Lazara, a cara Amurata Srblji. Hvala Bogu za sve.“

      (Najstariji srpski zapis o Kosovskom boju)

      Bajazit, jedini od tri vrhovna otomanska zapovednika koji je preživeo bitku, sa ostacima vojske se povukao u Malu Aziju.

      Nakon kosovske bitke u Srbiji se postavilo pitanje ko će biti naslednik kneza Lazara. U to vreme sinovi kneza Lazara, Stefan i Vuk, bili su maloletni i nisu mogli nikako da naslede njegovo mesto. S druge strane, bilo je sasvim neoubičajeno da vlast vrši kneginja Milica. Stoga je bilo sasvim za očekivati da novi vođa Srbije postane njen najmoćniji velikaš, Vuk Branković.

      Uspon Brankovića

      Glavni članak: Vuk Branković

      Zemlja Brankovića, gde je 1389. zaustavljena otomanska najezda.

      Zemlja Brankovića, gde je 1389. zaustavljena otomanska najezda.

      Vuk Branković je iz kolosalne bitke sa Turcima izašao kao pobednik i najmoćniji srpski oblasni gospodar. Na sebe je preuzeo Lazarevu titulu »gospodar Srba i Podunavlja“, istakavši se tako za naslednika njegove vlasti.Ovenčan slavom, Vuk je proširio svoju titulu, dodeljujući sebi vladarsko ime Stefan, koje je bilo simbol krune Nemanjića, čime je izrazio pretenziju na nasleđe Carstva.

      Njegov međunarodni ugled i status bio je nesporan, njega su iDubrovčani i Mlečani primali kao glavnog među srpskom gospodom. Slično je mislio i Ugarski kralj koji je samo tri nedelje nakon bitke, 7. julaiste godine, poslao svoga moćnog velikaša Nikolu Gorjanskog kod Vuka Brankovića na pregovore o stvarima koje su na korist vašu i raške zemlje, pri čemu je unapred aminovao svaki dogovor koji postignu. Bilo je očigledno da Ugari smatraju Vuka za novoga vladara u Srbiji. Sadržaj pregovora se ne zna, ali se može pretpostaviti da je ugarski kralj želeo da Srbiju zadrži kao vazala i da se tada o tome razgovaralo.

      Okretanje Lazarevića Turcima

      Glavni članci: Kneginja Milica i Stefan Lazarević

      Nakon očeve pogibije u Kosovskom boju, maloletni Stefan Lazarević je postao novi knez Moravske Srbije, u čije ime će do njegovog punoletstva vladati njegova majka, kneginja Milica. Uprkos porodičnoj tragediji, Lazarevići su se ubrzo okrenuli Turcima. Ne želeći da priznaju prevlast dinastije Brankovića, oni odlučuju da prihvate vrhovnu vlast sultana Bajazita. Nakon ovoga su otpočeli pregovori sa Osmanlijama, čime su Srbiju učinili vazalnom, pre sredine 1390. godine.

      Sporazumom sa sultanom, Stefan se obavezao na slanje vojnika Otomanskom carstvu i plaćanje danka, i na to da sa bratom Vukom i vlastelom jednom godišnje odlazi na dvor sultana i potvrđuje pokornost. Povrh svega, sultanu Bajazitu je lično odveo svoju najmlađu sestru Oliveru, ćerku pokojnog kneza Lazara, u maloazijski grad Bursu. Već tokom leta 1390. godine Lazarevićeve snage počinju da se bore uz otomanske.

      Podela u srpskoj crkvi

      Glavni članci: Patrijarh srpski Jefrem i Danilo III

      Nakon smrti pećkog patrijarha Spiridona, 18. avgusta 1389. godine, dolazi do dvovlašća u srpskoj crkvi. Lazarevići 1390. godine sazivaju sabor u Žiči, na kome je Danilo III izabran za pećkog patrijarha, čime je došlo do dvovlašća u srpskoj crkvi. U narednom periodu, postojala su dva „pećka patrijarha“, Jefrem u Peći (1375—1399), u oblasti Brankovića, i Danilo III u Žiči (1390—1396), u oblasti Lazarevića.

      Patrijarh Danilo III je bio naklonjen Lazarevićima i intenzivno je radio na stvaranju kulta kneza Lazara.[34] On je Lazareve ostatke preneo iz Vukovog sedišta Prištine u manastir Ravanicu, kanonizovao ga i time, stvaranjem nove svetorodne loze, dao legitimitet njegovom sinu Stefanu Lazareviću kao nasledniku prestola.

      Uloga srpskih vazala u turskom osvajanju Balkana

      Glavni članci: Stefan Lazarević, Marko Kraljević, i Konstantin Dragaš

      U jesen 1394. godine Bajazit je počeo da okuplja vazale za pohod protiv vlaškog vojvode Mirče Starijeg. Njemu su se od srpskih velikaša pridružili Stefan Lazarević, Marko Kraljević, Konstantin Dragaš i Konstantin Balšić, sa svojim snagama.[33] 17. maja 1395. godine je došlo do bitke na Rovinama, u Banatu. U samoj bici su poginuli Marko Kraljević i Konstantin Dejanović, nakon čega je Bajazit Otomanskoj imperiji pripojio njihove vazalne posede. Vlaški vojvoda je posle bitke priznao sultanovu vrhovnu vlast i obavezao se da mu plaća danak. Osmanlije su nakon bitke zauzele i Vidin.

      Stefan Lazarević, sin palog kneza Lazara koji je značajno pomogao Turcima u osvajanju Balkana.

      Stefan Lazarević, sin palog kneza Lazara koji je značajno pomogao Turcima u osvajanju Balkana.

      Sultanove trupe, ojačane srpskim vazalnim odredima, su početkom 1396. godine, upale u zemlje Brankovića i tom prilikom zauzele njihov veći deo. Naglo osmansko širenje na Balkanu pokrenulo je poslednji veliki krstaški pohod, kojim su udružene evropske snage pokušale da zaustave Otomansko carstvo. Snage evropskog saveza su činile Sveto rimsko carstvo, Ugarska, Francuska, Vlaška, Poljska, Engleska, Škotska,Švajcarska, Venecija, Đenova i vitezovi drugih zemalja. Krstaške snage su prešle Dunav i zauzele Vidin. Nakon toga, pohod je nastavljen niz Dunav i opsednut je Nikopolj, u kome se nalazio otomanski garnizom. Bajazit je prekinuo blokadu Carigrada i uputio se ka Dunavu, a njegovim snagama se kod Plovdiva priključila i srpska vazalna vojska sa Stefanom Lazarevićem na čelu.

      25. septembra 1396. godine je došlo do presudne bitka kod Nikopolja u severnoj Bugarskoj, u kojoj su evropske snage potpuno razbijene. Prema nekim mišljenjima, sultanovi vazalni srpski oklopnici, predvođeni Stefanom Lazarevićem, su imali odlučujuću ulogu u ovoj neočekivanoj turskoj pobedi.

      Posledice poraza kod Nikopolja za hrišćanske države na Balkanu su bile katastrofalne. Posle nje je uništena tzv.Vidinska Bugarska, zauzeta je oblast Brankovića, Morejska despotovina je ponovo opustošena, naredne godine je zauzeta Atina (1397), , a Carigrad je ostao u okruženju.

      Vazalni knez Srbije Stefan Lazarević, koji se istakao na turskoj strani u bici kod Nikopolja 1396. godine, je za to kao nagradu dobio veći deo kosovskih zemalja Vuka Brankovića, koji se do kraja odupirao Turcima.

      Poslednji nezavisni srpski gospodar Vuk Branković je zarobljen i nakon godinu dana (6. oktobra 1397) umro u turskom zarobljeništvu. Veći deo oblasti Brankovića je predat na upravu vazalnom knezu Stefanu, mali deo (sa središtem u Vučitrnu) je ostavljen Vukovoj udovici Mari i sinovima (Grguru, Đurđu i Lazaru).

      Vazalni knez Srbije Stefan Lazarević je nakon toga pomogao osmanlijama u osvajanju susedne kraljevine Bosne, koja se još odupirala. Januara 1398. godine on je sa turskom vojskom učestvovao u pohodu na Bosnu i stigao do Glasinca.

      Kosovski mit

      Glavni članci: Kosovski mit i Kosovski ciklus

      Vuk Branković, jedini koji je nakon kosovske bitke nastavio da se bori, proglašen je izdajnikom.

      Vuk Branković, jedini koji je nakon kosovske bitke nastavio da se bori, proglašen je izdajnikom.

      Kosovski mit, koji se temelji na mitologizaciji kosovske bitke, jedan je od ključnih srpskih političkih mitova, koji čini osnovu nacionalnog identiteta i pokretačko jezgro srpskog nacionalizma. Naročito ga neguje Srpska pravoslavna crkva.

      Jedno od temeljnih vjerovanja kosovskog kulta glasi da je „srpsko carstvo“ propalo na Kosovu polju, iako je Moravska Srbija u to vreme bila kneževina. Knez Lazar Hrebeljanović, nazvan „sveti car Lazar“, navodno je svjesno žrtvovao svoje „zemaljsko carstvo“ da bi zadobio carstvo nebesko. Miloš Obilić je uzet kao uzor svetog ratnika koji daje život u borbi za pravoslavnu vjeru protiv muslimanskih nevjernika, postajući tako stanovnik „nebeske Srbije“. Nebeska Srbija je predstavljena kao nacionalno nebesko carstvo u koje nakon smrti odlaze pobožni Srbi koji daju život za vjeru i za Kosovo, poput Lazara i Obilića. Vuk Branković, jedini koji je nakon kosovske bitke nastavio da se bori, proglašen je izdajnikom.

    4. Владица каже:

      свака част

    5. Putin za nas каже:

      Lepo. Napokon istina. Cudni smo mi Srbi. Ni vecih ratnika ni vecih ludaka. Da smo bili malo pametniji sj*bali bi lojave vec na pocetku. Verovatno je vec tad poceo pocetak kraja Srbskog naroda. Sto promasise turci to EU i NATO dokrajcise.

    6. Miro каже:

      Sve je nažalost istina sem onoga da nam u pomoć dolaze albanci hrvati itd…Sve su to Srbske teritorije do devetnaest vijeka pod okupacijom Austrija i Italije.Brojke vojske su daleko veće i korišćeni su topovi.Kasnije su Turci igrali na dividi et impera međ Srbima.Već viđeno koliko puta do dana današnjeg.

    7. giulio1970 каже:

      Samo me zanima koji su to „državni razlozi“ bili zbog kojeg gaje ubio Miloš,kada se Crni zalagao za proterivanje Turaka,za ujedinjenje Srba ,Grka i Bugara da to zajedno odrade ,ja mislim da se Miloš isto zabrinuo za svoju stolicu ,ali ko to zna?

    8. Putin za nas каже:

      Ma jok, ti sto nisu hteli da mu se pridruze to su ti SNS botovi-pretece. Vec tad su poceli da ruse drzavu!

    9. Владица каже:

      Ђорђе је погрешио што је побего.Милош је био један од вођа устаника,и остао је уз народ,ризикујући колац.Ипак нас је Књаз ослободио,и учинио да после четри века поново зазвоне Црквена звона,да се граде Цркве.Својом мудром политиком,отерао је турке прво из села,варошица и градова.Тако да их је све сатерао у београдски пашалук.Успео је и да формира Србску стражу и србски суд…итд,итд.Тако кад неко упоређује Коџу са вучићем,тај је сагорео по главе.Дудук бре…за историју.
      Али најјаче Коџино оружје су били његови шпијуни.Дебело их је плаћао истина.али је знао све унапред какву му клечку спрема порта,или Пешта,запад.

    10. SlavenMilanov каже:

      Чаролија се звала просто – кубура у главу ко неће ?
      Да је Црни чекао јединство – дочекао би и Годоа, ал’ турцима леђа видео не би…

    11. Владица каже:

      али и онај је био љута гуја…..што рече ономад…“Евo,мене,ето вас,рат турцима“…..у праву је био Славене наш добри професор,захвалан сам му што сам схватио.

    12. SlavenMilanov каже:

      Њих Двојицу можемо посматрати само као целину… у датом тренутку су одиграли поверене им улоге и то је резултирало како је резултирало… Пуна је наша историја појединаца који су били вођени првенствено интересима Србије па тек онда својим личним… Зато су и постали Великани…
      Идеологија је дошла са демократијом и сје*ала све…

    13. Владица каже:

      Да,као целину,свиђа ми се та формулација.То је праведно,свака ти част.

    14. Vrana каже:

      Јео је овњанско месо и крв му је врила а не ово увозно ђубре пуно хормона од којих не може ни да нам се дигне.

    15. Владица каже:

      ма немо мене ту да мећеш,,ја кад видим Зоку…леле
      диж… ми се….ди… ми се..поглед у висине,поглед у висине…

    16. Rastko каже:

      Iskreno, ja se pitam kako narod trpi ovoliku izdaju ili ne vidi ili je sludjen…ili se boji, šta li je..

    17. giulio1970 каже:

      To se zove Rastko klinička smrt. E ,sada nam ostaje ili da se probudimo iz nje ili da odemo u 3PM.

    18. Милош81 каже:

      Па нормално када сви велики изгибоше у првом па и другом св.рату .Зато више и нема Обилића већ шака лудака који не знају од муке шта да раде па лупетамо овде свашта из своје немоћи :(

    19. Rastko каже:

      Meni se plače kad vidim na kakve mizerne nivoe on svodi našu naciju i kako nas uništava, o Bože pomozi nam

    20. Dogodine na Kosmetu каже:

      Sta se desava sa srbskim majkama, zasto vise ne radjaju Obilice?

    21. Чича Мића каже:

      Зато што пазе да не добију стрије по стомаку…

    22. Владица каже:

      па да им после кожа личи на кору од помаранџе…ијуууу грдна, далеко било

    23. Бобан за царевину Србију каже:

      Главно да су у гузице набиле по које кило силикона, а и у сисурдаче па сада личе на наказе са оним силиконским устима… Одвратно!

    24. Cher Ami каже:

      i hidrogen im sprzio lobanju…

    25. Бр каже:

      Па ево ова двојица на слици што се тако љубавнички гледају и осмехују, за почетак би могли да набију палчеве један другоме у дупе. Ко зна, можда би се нешто и родило…

    26. giulio1970 каже:

      Što misliš samo da to ne rade ??

    27. Сербо Макеридов каже:

      Ја не смем ни да мислим шта све раде, одма ми дође мука.

    28. Чича Мића каже:

      На брдовитом Балкану…

    29. Dogodine na Kosmetu каже:

      Ima jedna zemlja na Balkanu koja se GRANIČI sama sa sobom.

      Gde ljudi slave slavu, a psuju Boga.

      Gde se ratovi nikad ne završavaju.

      Gde se istorija ponavlja svaki dan.

      Gde postene proglašavaju budalama,a lopove sposobnima.

      Gde se svako svakom smeška, a niko nikome ne želi dobro.

      Gde se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemamo pravo.

      Gde vlast prezire građane kao neželjene svedoke.

      Gde smatraju da će zemlja duže napredovati ako što više nazaduje.

      Gde normalni svakako nikom nisu potrebni.

      Gde je svetska kriza dobila državljanstvo.

      Gde su najbogatiji oni koji nikad nisu radili.

      Gde nepismeni pišu istoriju.

      Gde su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje.

      Gde sudski postupci traju duže od života.

      Gde žive najlepše žene, a natalitet opada.

      Gde nezaposleni najviše rade,

      Gde na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju.

      Gde vozovi kasne po redu vožnje.

      Gde svi igraju fudbal, a pobjeđuju u drugim sportovima

      Gde svi žure na posao, a niko ne stiže na vreme.

      Gde osmosatno radno vreme traje dvanaest sati.

      Gde je zdravstvo besplatno, a lečenje skupo.

      Gde su novinari slobodni da napišu što god im se naredi.

      Gde su samo poplave način navodnjavanja zemljišta.

      Gde su javne nabavke tajne, a državne tajne javne.

      Gde je strana valuta uzeta za domaću.

      Gde prizivaju diktatora, a demokratiju smatraju porezom na budale.

      A i sam

      život je najveći paradoks; živiš samo da bi umro,

      reći će nam oni koji misle da je vreme beskonačno, a oni na vlasti besmrtni”.

    30. Чича Мића каже:

      Где се паметан клања пред будалом…

    31. Владица каже:

      прднули смо у чабар Чича,ни добра шљива не може да залечи ове ране.кесера сера

    32. Чича Мића каже:

      Може, али не лечи трајно… И не ваља ако ујутро нема киселих краставаца и расола…

    33. Владица каже:

      расо Чича,па види се да си кафански,а и домаћин.расола дај, да главу разбистри

Коментари су затворени.