Прочитај ми чланак

ВУЧИЋ: Не нудим решење за Космет, него дијалог

0

Председник Србије Александар Вучић поручио је у Нишу да је његова иницијатива за унутрашњи дијалог о Косову и Метохији нешто што би свако озбиљан и одговоран морао да покрене.

Александар Вучић је, током посете Нишавском округу, рекао да многи само размишљају шта је то што се народу свиђа, а не и шта нам је потребно.

Истиче да он ни до сада није тако размишљао и радио, јер да је радио само оно што се народу свиђа „ми данас не бисмо имали стабилне финансије, Закон о раду, уређену економију“, а земљом би, додао је, управљали они који узму милион, два, 10 или 100, а не врате ништа, јер су се тако договорили са политичарима.

„То више није могуће у Србији“, истакао је председник.

Истакао је да је Србија нормална, пристојна и све успешнија земља, а да је то могуће само када народу не подилазите, већ решавате проблеме.

„И то је нека врста дијалога“, рекао је Вучић непосредно пре полагања камена-темљца за аустријску фабрику „Цумтобел“.

„Ако неко мисли да је најлакше да просипају клетве, а неко да забије главу у песак као ној и каже ‘мене то не интересује, нека Вучић решава те проблеме’, онда је и то нека врста дијалога“, додао је председник.

Истакао је да је и због тога задовољан, јер ће неки показати да немају решење, а неки да немају одговорности.

„Захвалан сам људима и интелектуалцима, као што је Душко Ковачевић, људима из цивилног сектора, невладиног, и политичарима који су на озбиљан начин разумели потребу да све што урадиш данас јесте 10 пута боље него сутра“, нагласио је председник Србије.

Додао је да није понудио решење, већ само разговоре, те да сматра да је разговор увек лековит.

24 коментара “ВУЧИЋ: Не нудим решење за Космет, него дијалог

  1. EUInformer2 каже:

    Pavle Radić: Stare mantre u ratu sa stvarnošću

    Trezven razgovor i razuman odnos prema Kosovu (jednako kao i prema BiH) nasušna je potreba Srbije. Da je sreće da je tako bilo ranije – recimo pre tridesetak -četrdesetak godina – danas bi se ovde živelo kud i kamo normalnije, bez jada i histerije.

    Da se radikal Vučić kojim čudom stvarno demokratski prosvetlio, njegov poziv na „unutrašnji dijalog o Kosovu i Metohiji“ zaista bi bio znak razuma i nacionalne odgovornosti. Naravno, ako bi to prosvetljenje demonstrirao i delom – kad je reč o Kosovu da pre svih upravo on jasno i nedvosmisleno iskorači iz pogubnih nacionalističkih zabluda koje su izvor zla i bede. Da je Vučić demokratski ovo, da je ono… Ali nije, niti se demokratski prosvetlio, niti je prosvetljenju ma vidiku, naprotiv. Zato svaki njegov predlog – čak i ovako naizgled razuman da se najzad odgovorno razgovara o Kosovu, o budućnosti građana Srbije i Kosova – kod razboritih građana opravdano izaziva podozrenje, pa čak i podsmeh.

    Vučićev poziv prilika je međutim da u Srbiji, štono se kaže, svaka zverka ponovo pokaže svoj trag. I pokazuje. Nacionalističke stranke (malo ih je koje nisu takve) već se pene – neće, je li, da se odreknu svetog Kosova i Metohije, neće da se odreknu preambule Ustava kojom su Kosovo i Metohija za svagda, je li, neopozivo deo Srbije. U fikciji ne samo Koštuničine preambule – na papiru i u nacionalističkim glavama – to je tako. A u realnosti… Ali ko ovde od iole većeg društvenog uticaja u zadnjih tridesetak godina uopšte uvažava realnost? Na mestima gde se donose po život sudbonosne odluke razboritih i odgovornih ljudi je malo, pa smo tu gde smo, na dnu Evrope.

    Na Vučićevu zadatu temu odmah su se uskopistili nacionalisti svih fela. Među prvima se oglasio njihov najvažniji mentor i zaštitnik – Srpska pravoslavna crkva. Bez sumnje sa namerom da, umesto razboritosti, autoritetom mantije i tamjana odredi smer „unutrašnjeg dijaloga“ i predodredi većinsko opredeljenje njegovih aktera. (“Apelujemo na naše državnike da ne smeju nikada da daju svoju saglasnost na otuđenje Kosova i Metohije, jer ono što se silom uzme, to se i vrati, ono što se pokloni nekome, to je za svagda izgubljeno, a to Srbi i Srbija ne smeju dozvoliti”, rekao je patrijarh.)

    U kakvoj realnosti žive prvosveštenici SPC, kad nakon svega kroz šta smo prošli i prolazimo ponavljaju stare mantre i daju – hteli bi – zavetne obaveze? Zar zbog nacionalističkih tlapnji demagoga (nebitno da li pod mantijama ili u civilnim odelima) Srbija – i ne samo ona – treba da nastave ćorsokakom još dublje u mrak i berznađe? Zar sadašnjim generacijama, koje su se nažalost ne jednom lakomisleno povele za demagozima pa traće živote u bedi, nije dosta jada i čemera; zar i novim generacijama bešćutni demagozi treba da oduzmu budućnost? Patrijaršija oko toga izgleda nema nikakvih briga i dilema. O savesti i da ne govorimo.

    Kad je reč o Kosovu, prvosveštenici teraju po starom (jednako destruktivno kao i prema BiH), pa šta košta, da košta. Ne brinu zbog sve veće reke iseljenika iz Srbije, iz nekada bogate a danas zbog njihovih vizija „srpske sabornosti“ – do bede dovedene Vojvodine; ne brine ih što Srbija demografski kopni, a pastva im je iz dana u dan sve manja. Zaštićena i tetošena sa svih strana, protežirana i mažena kao jelda neupitan svetonazorski i nadasve moralni autoritet srpstva; hijerarhijom i rigidnom ideološkom disciplinom iznutra osigurana od kritičkih glasova razboritih crkvenih ljudi – SPC zagubljena u vremenu i prostoru gusla li gusla stare nacionalističke bajke. Kao da se u zadnjih tridesetak godina baš ništa nije desilo, a nekmoli da obraćaju barem hrišćansku pažnju na kosti stradalnika koje se još vade sa nebrojenih stratišta „regiona“ – između ostalog i zbog njihovog doprinosa pada u varvarstvo. Nijednom se u Patrijaršiji – retko i u celoj jerarhiji, čast pojedinim stamenim i hrabrim vernicima – niko nije javno kritički osvrnuo na ponašanje SPC u strahotama i sramoti zadnjih decenija. Malo ko se tamo pošteno pogledao u ogledalo i kritički javno oglasio. Samoamnestirana SPC stalno bi da bude vrhovni nacionalni i moralni arbitar, stalno bi da je i u svetovnim stvarima njezina reč poslednja. A među klerom i u jerarhiji toliko nepriličnosti, sujeta, toliko ogrezlosti u hedonizam i srebroljublje; toliko bavljenja ispraznim manje-više politikantskim crkvenim ritualima kojima među slabo prosvećenim narodom grade sebi auru izuzetnosti, umesto da se bave jevanđeljizacijom i svedočenja vere delom, što bi crkvi valjda trebalo da bude osnovno poslanje.

    Sigurno to neće biti pod Vučićem, ali Srbija će kad-tad morati da se razumno i hrabro pozabavi pitanjem Kosova (kao i BiH, čija je beda zakovana Dejtonskim sporazumom; srpski nacionalisti su pak zakovani za Dejtonski sporazum bez obzira što je on suštinski i protiv interesa Srba). Sa stanovišta budućnosti Srbije i srpskog naroda (i drugih naroda koji ovde žive dakako), to je, može se reći, odsudno pitanje. Ako će se
    društvo – oni koji imaju uticaj, moć, koji donose odluke – tim pitanjem baviti na stari način, ako će se zakovati za preambulu Ustava Srbije (ili kad je reč o BiH, za Dejtonski sporazum) – bolje da se time uopšte ne bave. Znamo kakve su posledice takve brige, predugo kusamo tu gorku čorbu.

    Razumno je da Srbija prizna nezavisnost Kosova i pomogne njegov prijem u međunarodne institucije i evroatlanske organizacije. Razumno je da Srbija pomogne razrešenje gordijevog čvora BiH, tako što će uvažiti realne interese svih tamošnjih građana, tako što će podržati demogratsku građansku integraciju i novo funkcionalno ustrojstvo BiH. Ako bi Srbija tako postupila, bio bi to pouzdan znak da je konačno iskoračila iz sveta pogubnih opsena i iracionalnosti, da se okrenela budućnosti i dobrobiti svojih građana.

    1. Херцеговина каже:

      Поглабај нам сабахудине грухоњићу!;)
      Или ,,павле радићу,,?:)
      Сад уз Устав Србије сметњу представља и Дејтонски споразум?
      Е..да не би, мало је мачку говеђа глава.

    2. Византинац каже:

      Замантало се пијаном и ментално ометеном „Сабахудину“ изгледа у глави од претеране конзумације тешких опојних средстава која му дају да би писао ове глупости. Толико му се замантало у празној главурди да ево пише „да је време да свака зверка покаже свој траг“ и да „је разумно да Србија призна независност Косова“. А није свестан да је он са здравим разумом одавно раскрстио, разишли су се после бурне свађе свако на своју страну. :-)

    3. Херцеговина каже:

      Манта му се откад је дош,о у Нови Сад, у Србију.
      Не море поднијети мирис тамјана, па то ти је.:)
      Сад је гарант завршио са,,џума-намазом,, изудар,о челенку о под..види се по писанији;)

    4. Византинац каже:

      Хехе ееее дааа у праву си тамјан тамјан му највише смета. Тим православним тамјаном се ми бранимо од некрштених луђака попут њега. Док у Србији православно кандило гори дотле има наде за Србадију. Јеебо је јежа овај „Сабахудин“ кад се Србадија дигне, а дигнуће се. :-)

    5. Византинац каже:

      Да се ти пијандуро „разумно и храбро“ позабавиш са својом памећу. Да би убудуће уопште знао шта пишеш.

    6. Simerijanac каже:

      Ruski projektili sa veštačkom inteligencijom

      Ruski projektili sa veštačkom inteligencijom

      Autor:
      mondo.rs

      28.07.2017. | 15:19

      Prema rečima zapadnih IT
      medija, Rusija ubrzano razvija projektile sa veštačkom inteligencijom,
      kako bi dominirali u trci naoružanja…

      Foto: Guliver/Getty Images/Thinkstock

      7

      A-
      A
      A+

      Kalašnjikov, ruska kompanija za razvoj i proizvodnju oružja, objavila je da radi na ruskim projektilima, koji će imati veštačku inteligenciju (AI). Prema objavi TNW portala, Rusija se sprema da u eri robota, algoritama i botova ubija protivnike projektilima navođenim veštačkom inteligencijom.

      Ipak, prema rečima istog portala i Amerika ima pametne rakete Tomahavk,
      ali one nisu u stanju da uče, niti da biraju metu. Smatra se, zapravo
      tako smatraju zapadni mediji, da Rusija uspešno rešava problem
      implementacije veštačke inteligencije u ratne projektile, koji će
      omogućiti da lansiran projektil samostalno „misli“, da u momentu promeni
      metu, uz minimalnu komunikaciju s čovekom.

      Veštačka inteligencija naučila da igra video igre

      „Videli
      smo primer ovoga kad su Amerikanci upotrebili tako nešto u Siriji… kad
      je moguće promeniti cilj projektila na neki drugi. Posao na ovom polju
      je uveliko u toku. To je veoma ozbiljno polje delovanja, koje zahteva
      fundamentalna istraživanja. Već danas imamo određen uspeh u vezi s ovim,
      ali biće nam potreno još nekoliko godina kako bismo došli do
      specifičnih rezultata“, rekao je Boris Obnosov, Šef razvojnog tima za taktičke projektile, na MAKS 2017 aeromitingu u Moskvi.

      Ovo
      je prvi put u istoriji ruskog naoružanja da neki zvaničnik ruske vojske
      tako otvoreno priča o planovima o ruskom naoružavanju, tvrdi The Next Web.
      Ovaj sajt članak zaključuje tako što smiruje strasti i kaže da Rusija
      verovatno nije na pragu kreiranja raketnog terminatora ili bota koji je u
      stanju da sam misli, ali nas podseća na tezu da isto radi verovatno i
      Amerika.

      Sama činjenica da se veštačka inteligencija aktivno
      inkorporira u oružje nama je sama po sebi jeziva i uznemirujuća. Ovo je
      samo dodatna briga…

  2. Vujadin каже:

    Kosovo više nije problem Srbije, treba zamrznuti pregovore, zvanično objaviti okupaciju i čekati pogodan trenutak. Unutrašnji dijalog je mlaćenje prazne slame, a iza toga bogzna šta se krije, sigurno ništa dobro za Srbiju i Srbe.

    1. Византинац каже:

      Не „више није“ проблем Србије него никада и није било проблем Србије. Не може део тебе да буде твој проблем наравно. Проблем су манити шизофреници који руководе овом јадном несрећном државом.

    2. Vujadin каже:

      Država Srbija nema kontrolu nad stanovništvom i teritorijom Kosova i Metohije, za sve su odgovorne okupacione snage. Srbija ima obavezu da protjera, pohapsi ili pobije okupatore i sve vrati u ustavno-pravni sistem Države Srbije. Do tada ima Rezoluciju SB UN 1244. Obezbijediti strpljenje i čekati priliku.

    3. Византинац каже:

      Наравно, то је то слажем се. Ја сам само напоменуо да Космет никада није био проблем Србије у смислу решавања његовог статуса, јер би Срби то морали бранити свим силама, то не би смело да дође у питање јер је то неотуђиви део Србије, колевка Српства. А што се тиче поступка који би Србија у вези Космета данас требала да спроводи, ту је ствар јасна, да у српској власти данас има имало достојанства и патриотизма а и памети, онда би Србија званично прогласила окупацију Космета што је чиста истина, затим би се позвала на Резолуцију СБ УН 1244 и што је најважније нипошто не би мењала сопствени Устав, нарочито не ставке у њему које се тичу Космета наравно. Али пошто данашња српска власт нема нимало достојанства ја очекујем да ураде управо супротно, наставиће велеиздају Космета преговорима са Шиптарима и натовцима у Бриселу, донеће одлуку без референдума а најпре ће променити сопствени Устав. А ко то може да спречи док не буде прекасно? Народ! Само народ масовним бојкотом система и изласком на улице!

  3. Бр каже:

    Nemoj da nudiš ništa, daj ostavku, spasi Srbiju i srpski narod!!!

  4. урбана герила каже:

    Са тобом једини дијалог може бити конопац или метак!

    1. perungromovnik каже:

      метак је скуп брате…

  5. Lars каже:

    Укини бриселски неспоразум, врати 1244, и прекини да лажеш и мажеш. Врати Србске органе на Космету, уклони пунктове и нема више попуштања. Без измена устава републике. Доста сте дивљали.

    1. моћни Ђоле Јанговић каже:

      Прво треба да јавно стави на интернет и прочита на Дневнику шта пише у том „споразуму“. Сви знамо шта пише у Резолуцији 1244, па опет ова багра за то не хаје.
      Сви можемо прочитати Устав па опет не значи да ова багра поштује Устав. Морамо га поштовати само ми који се не бавимо политиком и који се не увлачимо овој бљутавој накази са слике…
      Дакле питање: Нико јавно не објављује текст Бриселског споразума, нико јавно не објављује изворни текст Дејтонског споразума. Зашто?
      Вероватно зато што га Срби као народ и не траже. Свеједно нам је.

    2. Jogi Ber каже:

      то би урадио СВАКО нормалан, и са макар ПОЛА ГРАМА образа….

      само овај дегенерисани, хистерични слабић машта о неким вечним компромисима и помирењима…..

      ЈЕЛ МОЖЕ ЖРТВА ДА ПРУЖИ РУКУ СВОМ КОЉАЧУ И ДА ГА ЗАМОЛИ ЗА МИР ???

      Сви су га провалили брате, СВИ. Подржавају га само они који имају ниске користи од њега, и шака лудака жртава транзиције и беде…

      п.с.
      у историју ће отићи КАО СЛАБИЋ И ИЗДАЈНИК, само се питам да ли је тога свестан, или лаже себе неким причама…

Коментари су затворени.