Прочитај ми чланак

ВУЧИЋ СА ПУТИНОМ 15. септембра о косовском чвору

0

Сусрет председника Србије и Руске федерације у Москви. Састанак после још једне рунде преговора у Бриселу

Председник Александар Вучић и први човек Руске Федерације Владимир Путин састаће се у Москви 15. септембра, сазнају „Новости“. Током боравка Вучића у руској престоници централна тема његовог разговора са Путином биће решавање косметског питања.

Пре овог сусрета Вучић ће се још једном састати у Бриселу с председником привремених институција у Приштини Хашимом Тачијем, на рунди дијалога на високом нивоу која би, по календару европских посредника, требало да се одржи у првој недељи септембра.

Током последњег сусрета српског и руског председника у Москви 8. маја, најављено је да ће Русија на активан начин пратити садржаје разговора Београда и Приштине, а посебно утицај међународног фактора на то питање, и да ће правовремено реаговати. Вучић је тада нагласио да је немогуће добити било какво решење за КиМ без сагласности Русије у Уједињеним нацијама.

Сусрет двојице званичника следећег месеца биће њихов 13. официјални састанак и трећи откако је Вучић изабран за шефа државе. Како је раније најављено, долазак Путина у Србију планира се у новембру.

Током септембра, иначе, дипломатски разговори о коначном решењу за КиМ интензивираће се на свим меридијанима.

Тако ће, после Москве, следећа прилика за разговоре са светским лидерима бити у Кини, у којој ће Вучић, на позив председника те земље Си Ђинпинга, бити гост на Светском економском форуму, такозваном летњем Давосу, који се од 18. до 20. септембра одржава у кинеском граду Тјанђину.

Већ недељу дана касније, председник Србије имаће прилику да о Космету и другим важним темама разговара са многобројним светским званичницима који буду дошли на Генералну скупштину Уједињених нација у Њујорку. У Америци ће Вучић боравити од 24. до 28. септембра, и том приликом видеће се и са првим човеком САД Доналдом Трампом.

ТРАМПОВ САРАДНИК СТИЖЕ У БЕОГРАД

У првој половини септембра у Србију долази високи званичник САД задужен за један од економских ресора америчке администрације. Реч је о блиском сараднику председника Трампа, па ће, осим привредне сарадње, како се очекује, у разговорима са српским званичницима „на столу“ бити и низ политичких тема. Оне ће првенствено бити посвећене решавању косметског питања, за које из Вашингтона последњих недеља стижу сигнали да није „закуцано“ и да је око њега компромис могућ.

14 коментара “ВУЧИЋ СА ПУТИНОМ 15. септембра о косовском чвору

  1. Zelimir каже:

    Па дошао човек да се лично увери како се нешто може бранити ако се то исто предаје непријетељу без борбе. Дошао да види како се АВ бори као лав (али против Србског народа) да преда Косово шпитарима а онда на ред долази лавовска борба за предају Рашке Области и Војводине и ту ће се лав АВ борити као што се бори за Косово, па када АВ поново победи и све то преда онда ће шиптари да траже до Врања како је мудри и видовити АВ предвидео. На крају ће АВ да преда и сопствену матер и све своје жене укључујући и бедавку (стари србски назив за лези бези) брнабићку а и све нас Србе ако који до тада претекнy у Београдском пашалуку. Дошао Путин да замоли НЕМОЈ АВ ДА БУДЕШ ЛАВ не може то Србски народ да издржи, нестаде и Срба и Србије.

  2. NgoeuInformer каже:

    Teofil Pančić: Smežurani kengur, biblioteka Vje(ve)rica i druge vesti iz kulture

    Nasuvo: Kako smo dva puta rodili Rozmarinu bebu

    Ko se uistinu seća dražesnih devedesetih godina, seća se i toga da je to bilo vreme kada je sve bilo naglavačke, i još su nas ubeđivali da je to normalno: benzin kupuješ na ulici, sapun na pijaci, parizer u obližnjem Segedinu, a frižider ili televizor ne kupuješ u prodavnici, nego skokneš „preko“ u tzv. ratom zahvaćena područja (sto mu gromova, kao da je rat elementarna nepogoda, a ne plod konkretnih poteza udruženih zlikovaca i glupana) i poslužiš se fraj iz kuće nekoga ko je još pri rođenju gadno promašio nacionalnost. I ko je, ako je imao sreće da ga neki oslobodilac ne ustreli uz plot kao pašče, već uveliko negde tamo daleko, rasterećen materijalnih briga samim tim što je rasterećen bilo kakve imovine.

    U tom su i takvom vremenu, zlom i naopakom, samim tim idealnom za procvat opskurnih biografija poput svih onih vučićevskih, vulinovskih, dačićevskih, i kako se već zovu svi ti tipovi, i tzv. kulturne vrednosti bile izvrnute direktno naglavačke, nemoćno batrgajući nožicama u vazduhu poput bubašvaba. Moglo bi se deset ovakvih tekstova ispuniti samo nabrajanjem živopisnih primera i manifestacija te brižljivo negovane nastranosti, ali za ovu priliku biće dovoljno i samo jedno živo prisećanje.

    Sećam se, dakle, svojih bazanja halom 1 beogradskog Sajma tokom famoznog oktobarskog Sajma knjiga, svetkovine na kojoj su u nekim ranijim vremenima mladi ljudi poput mene otkrivali sve one divote koje su škola i sistem od njih brižno sakrivali. Kao otvoreno i pluralističko mesto na kojem su svako Kuso i svako Repato bili bar načelno podjednako dobrodošli, i mirno se mimoilazili gotovo se češući jedni o druge kroz gužvu, Sajam se u nekim zrelim godinama miloševićizma, već sasvim trulim i dekadentnim, već toliko izobličio da je počeo da liči na otvorenu samoparodiju, kao da je neko angžovao scenaristu South Parka, a ovaj rešio da ga ogoli do same koske blatantnog apsurda. Tada se, u tim nekim oktobrima, bio zapatio i običaj da na najelitnijim, najistaknutijim, najvidljivijim mestima arene Hale 1, tamo gde je nekada bilo mesto za Prosvetu, Nolit, Rad ili BIGZ iz njihovih najboljih dana, svoje ogromne i pompezne štandove zauzmu možda ne najistaknutiji i najugledniji, ali svakako najreprezentativniji izdavači te govnjive epohe: MUP Srbije, Vojska Jugoslavije, Srpska pravoslavna crkva… Ako si hteo da se probiješ do pravih knjiga i pravih izdavača, morao si ih tražiti po budžacima, jer su najvidljivija mesta svojom agresivnom i siledžijskom Taštinom Praznine zauzimale državne represivne institucije – nisam čuo za takav slučaj ni u vreme sovjetskog bloka – ili paradržavne firme za štancovanje i distribuciju sujeverja.

    Dvehiljadite godine počistile su sav taj krš makar toliko da se ne saplićemo o njega i ne padamo na nos, i manje-više reinstalirale sistem vrednosti u kojem, doduše, ima mesta za svakoga (pa i za jurodive, sumanute, opasne po sebe i druge), ali neka bazična etičko-ciilizacijska hierarhija vrednosti ipak postoji, pa ne može svako sve, i ne može svako svugde.

    E sad, jesu li već od 2012-2013 povratnici na vlast, sablasni likovi iz najgorih noćnih mora devedesetih, polako počeli da restauriraju njima primereno stanje stvari? Naravno da jesu. Idiot je, i politički i opšte prakse, svako ko je mislio da neće. Isprva diskretno, pomalo se čak snebivajući (jer ipak su oni sad neki novi, reformisani, veberizovani ljudi….), a onda sve otvorenije, žešće, nestrpljivije, kao da su pogubili živce čekajući da se sami dosetimo da su oni iznova „glavna priča u gradu“.

    I tako je, eto, došlo do toga da su već u urednoj proceduri dodeljeni štandovi izdavačkih kuća Karpos i e-book naknadnom intervencijom – za koju bar formalnu odgovornost snosi prvi čovek Sajma knjiga Zoran Avramović, jedan od onih tipičnih „saputnika revolucije“, nekada (pro)radikalski, a sada naprednjački kadar – mimo svakog reda spojeni u jedan i dodeljeni repektabilnom izdavaču zvanom Velika Srbija, iza kojeg stoje Srpska radikalna stranka i pravomoćno osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj, ujedno i glavni autor te kuće, pisac multižanrovskih studija o smežuranim kengurovim mudima i engleskim pederskim isprtcima.

    Na jednoj strani, dakle, Karpos, ozbiljan izdavač poslednjih godina vrlo afirmisan kao kuća dobre beletristike i još bolje teorijske literature, na drugoj Velika Srbija i moralno-intelektulni giganti poput Šešelja i Vjerice Radete, radikalno besramne nakupine ćelija kakve bi se postideo čak i Marjan Rističević, kad bi mu samo bilo dozvoljeno.

    Nije možda toliko važno – mada ne vidim ni zašto bi bilo nevažno – hoće li ovaj ili onaj izdavač biti koju desetinu metara levo ili desno od ne znam već čega. Ono što je važno jeste poruka, a ona je razgovetna: mi smo opet tu, a sa nama je tu i sve što uz nas ide. A zašto pa i da ne budu tu? Rodili smo, kao narod i kao državljani, tu Rozmarinu bebu, pa nam je valja ljuljati. Pa smo je onda rodili ponovo. Dva puta istu bebu?! Ma ne, svaki je put sve gora i alavija.

    1. E. Lirsch каже:

      Amin…

    2. VELIKI LOVAC каже:

      Није лоше.
      Питање је само како је трудноћа поднета и дал је порођај овог пута био лакши?
      И … колико је та иста… трудноћа… трајала?
      Да дотична благословена не зачне поново, овај пут близанце ..?
      Неће ваљда…!!!

  3. E. Lirsch каже:

    Tuce da PANE dogovor. Ovog domundjavanja ispod stola se plasim. Kvisling, u daljem tekstu (MINDZOUSTI AKREP) ce sve DA preda a „car“ ce da odobri da se „vlasi ne dosete“… IMA BIDNE JOS JEDNA VEEEEEEELIKA POBEDA SRBIJE; BRE.

    1. brane121 каже:

      Ne plasi se nista….sta god da se desi ti ces I dalje nastaviti da lupetas gluposti…..

    2. Ložač каже:

      е нек су и тебе ‘исплусирали’:)

    3. brane121 каже:

      Jesu li???Ne pratim uopste….

  4. brane121 каже:

    Susret sa Putinom!!??? Opet??? Sad ce ponovo „patriote“ pasti u ocaj. Kako i zasto Putin toliko voli ovog veleizdajnika…..

  5. S - 888 каже:

    Није Вера Колики Је Храм Велик И злата Колико Има Већ Је Вера Колики је БОГ у СРЦУ Велик И колико су ти Дела По 12 Заповети
    Помозтите Братћи Србима вашојј Мајци Русси Горди Русси Залуди вас Масонерија и удалји од Пута ГОСПОДНЈЕГ
    Поштујте 12 Божијих заповети
    1088 на Дан
    https://www.youtube.com/watch?v=0DWrWuzHSqc&t=770s
    150 На Дан
    Среда Петак Пост Сва 4 Поста Пости Покај се Исоповеди и Причести Моли се и Тихуј
    https://www.youtube.com/watch?v=BQLA5yJcxZc&t=39s
    8.8.2018 8h.88m.88

Коментари су затворени.