Прочитај ми чланак

ЗЛОКОБНА НОЋ КАДА СУ УСТАШЕ УБИЛЕ 150 СРБА: Стрељани, па бачени у раку…

0

У Сремској Митровици је, у ноћи између 29. и 30. августа 1942. године, на простору уз старо православно гробље, мученички страдало од усташке руке 150 недужних мушкараца, жена и деце из Шида, међу којима и Сава Шумановић, један од најистакнутијих српских сликара 20. века.

Хрватске усташке власти су на том подручју током Другог светског рата систематски убиле на хиљаде недужних цивила, највише управо током августа и септембра 1942. године, подсећају из Удружења „Јадовно 1941“.

– Сава Шумановић ухапшен је 28. августа рано ујутро, замолио је да се спреми, окупао се, узео ствари, пољубио мајку у руку и отишао заувек, не знајући за шта га терете – каже Гордана Крстић Фај, историчар уметности.

Таоци су прво брутално претучени, а потом превезени у Сремску Митровицу, где им је покретни преки усташки суд изрекао смртне казне и током ноћи су стрељани.

Уз упаљене бакље крај спремних рака, прошавши усташки шпалир, пуцано им је у потиљак или су директно легали у раку, након чега је у њих пуцано.

Сава Шумановић је замолио усташе да се окупа и спреми пре него што га убију
Потом су поливани кречом и затрпавани земљом. Један број мученика је угушен, јер су рањени и живи затрпавани, да би се после тога испод земље чули потмули јауци.

Прослављени сликар је те 1942, као и 1941. године сликао мањим интензитетом него иначе, забринут злослутним временима.

У моменту хапшења је на штафелају остала управо завршена слика „Берачице“, данас изложена у Меморијалној галерији у Шиду.

6 коментара “ЗЛОКОБНА НОЋ КАДА СУ УСТАШЕ УБИЛЕ 150 СРБА: Стрељани, па бачени у раку…

  1. Perun каже:

    Zapisao Nojbaher u svojim memoarima

    Kada je Hitlerov specijalni opunomoćenik za Balkan, dr Herman Nojbaher
    (Hermann Neubacher) , 1943. godine počeo intenzivnije da se bavi srpskim pitanjem,
    najpre je pokušao da stane na kraj hrvatskim zločinima.

    U svojim memoarima, za hrvatski pokolj Srba Nojbaher kaže da
    „spada u najsvirepije akcije masovnog ubistva cele svetske istorije“.

    Doživeo je da mu se ustaške vođe hvale kako su
    „zaklali milion Srba, uključujući tu i odojčad, decu, žene i starce“,
    ali to je smatrao „samohvalnim preterivanjem“.

    Prema izveštajima kojima je raspolagao, Nojbaher je
    „broj zaklanih bez odbrane“ procenjivao na 750.000.

  2. Perun каже:

    Teško bi bilo za ma koga osim literarnog genija da sasvim i slikovito opiše strahote
    koje su zahvatile Srpski narod zapadno od Drine u sve vreme postojanja
    fašističke genocidne NDH.

    Žan Perigo je ipak, u predgovoru knjizi „Ubice u Božje Ime“ od
    Erva Lorijera, iako ukratko, zadovoljio tu potrebu kad je pisao:
    „Usred dvadesetog veka, Hrvati narod profesionalnih ubica.
    Nije reč ni o nemačkim nacistima ni o italijanskim fašistima nego o hrvatskim ustašama koji su srpski narod uništavali četiri godine i pretvorili njihovu zemlju u groblje mučenika.

    Stotine hiljada žrtava, krvožedno mučenih, s kojih je živim skidana koža, kojima je prosipana utroba, koje su vešali i sekli im glave ili ih komadali, to je bilans njihovog čudovišnog divljaštva.

    Ovi divljaci su imali drskost da se proglase „dobrim katolicima“.
    Teško će, bez sumnje, biti da se objasni pomama koja je suviše veliki broj katoličkih sveštenika a naročito kaluđera Hrvata nagnala da postanu aktivne ubice i saučesnici tih čudovišta.

    Nijedna civilizovana nacija nikad nije naoružane bandite pridružila misionarima zaduženim za širenje katoličkog hrišćanstva, čak ni kod ljudoždera crne Afrike i Polinezije.
    Trebalo je dakle da čekamo ustašku eru da bi istoričar s bolom otkrio sveštenike prerušene u najobičnije koljače“

    (Erv Lauriere, „Ubice u Božje Ime“ strana.13-14)

  3. Perun каже:

    Jedan od bezbroj zločina umno poremećenih ustaških sadista.
    ———
    Italijanski pisac Malaparte u svojoj čuvenoj knjizi „Kaputt“,
    u poglavlju pod naslovom „Kotarica ostriga“,
    piše o kotarici punoj očiju srpske dece,
    koju je Ante Pavelić držao na svom radnom stolu prilikom susreta sa Malaparteom.

    Zgranutom Malaparteu, koji je pomislio da su u kotarici ostrige,
    Pavelić je objasnio da su izvađene dečje oči poklon njegovih „hrabrih ustaša“.

    Izvor:
    ( knjiga Eugena Jurišića, “Sudski proces Tito-Mihailović”, str.61.
    Jurišić citira francuski prevod Malaparteove knjige, “ed Denoel”, str. 322-323).

  4. Perun каже:

    Strani istoričari su Hrvate opisali kao zločinački nastrojen narod.
    Za ove, Hrvati su ljudi iz „Crne legende“ koja je nastala kad je Fridrih Šiler,
    klasik nemačke književnosti u svom delu
    „Istorija tridesetogodišnjeg rata“ opisujući osvajanje Magdenburga u maju 1631. godine
    napisao da su se Hrvati koji su učestvovali u tom ratu „zabavljali bacanjem dece u plamen“.
    85% građana Magdenburga je bilo poklano tom prilikom.
    Tada je došlo do izreke
    „Sačuvaj nas Bože kuge, gladi, rata i Hrvata“.

    Ovoj crnoj legendi o Hrvatima dodao je svoju karakterizaciju istih Karl Barc,
    kad je u svom delu „Četiri druga“ napisao:
    „Hrvati nemaju ama baš ni jednu vojničku i ljudsku vrlinu.
    Oni su samo razbojnici, pljačkaši i ubice,
    dok fizički predstavljaju nečista i smrdljiva lica“.

  5. Велика Mетла каже:

    Та групација коју називају „рвати“је дебело заслужила да колективно нестане с лица земље! Сви до једнога! Такве олоши и гадежи нема на кугли земљиној!

Коментари су затворени.