Прочитај ми чланак

„Бошњаци“ оптужују Светог Саву да је спровео погром њихових предака староседелаца „Бошњана“

0

novipazar03

Бошњачка културна заједница (БКЗ) захтева од Министарства просвете да изда наредбу директорима школа у Санџаку да не приморавају професоре и ученике бошњачке националност на обележавање школске славе Светог Саве јер се то противи њиховом верском и националном убеђењу.

Ова организација, блиска муфитији Муамеру Зукорлићу, сматра да се приморавањем Бошњака да славе Светог Саву задире у основне постулате грађанских права и слобода гарантованих Уставом и да представља “асимилацију Бошњака муслимана од стране Српске православне цркве и већинског народа”.

Sveti-Sava1

Они додају и да Бошњаци Растка Немањића доживљавају као државника којег је СПЦ прогласила свецем, иако су свесни “његове улоге у погромима њихових предака, добрих Бошњана, под директном државном и верском одговорношћу тадашњег државног апарата”.

(Блиц)

33 коментара “„Бошњаци“ оптужују Светог Саву да је спровео погром њихових предака староседелаца „Бошњана“

  1. национале каже:

    Довољно је само да обратите пажњу на имена и презимена муслимана са ових простора,а онда их упоредите са именима и презименима на одјавним шпицама Турских серија које се емитују на телевизијама Србије и видећете да се овдашњи муслимани никако не могу поистовећивати са Турцима!

  2. Herry Phatfuk каже:

    „Dobrih Bosnjana“ xD

  3. Psihotron каже:

    hrpica budala, nema od njih ništa

  4. Markos каже:

    Nebuloze.
    Sveti Sava jeste bio u Jerusalimu, ali nije vodio vojsku i jahao kamile po Anadoliji i Sahari, nije se ni pentrao po dzunglama Afrike pa logicno nije ni ubijao kamilare.

  5. Небојша каже:

    PROROČKE REČI VLADIKE NIKOLAJA

    Sveti Sava – naš tužilac pred Bogom

    Najbolji sinovi jednoga naroda služe za uzore svome narodu. Ali oni nisu samo uzori; oni su i branioci svoga naroda. Ali nisu samo branioci, oni su i tužioci svoga naroda.

    Ko je bio Sveti Sava? Najlepši uzor života srpskom narodu, vatreni branilac srpskog naroda pred drugim narodima, ali i tužilac srpskog naroda pred Bogom.

    Ko bi to pomislio? Ko bi to rekao? Ustvari, to je sasvim prirodno, da onaj koji nas je duhovno preporodio, s pravom se može tužiti na nas. Kada su Jevreji već bili dodijali Hristu svojom zlobom, reče im blagi Spasitelj: „Nemojte misliti da ću vas ja tužiti Ocu; ima (drugi) koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi uzdate“ (Jov. 5, 45). Tako je svedočio zlobnim ljudima Onaj Koji je video nebesni svet, kao i zemaljski, i koji je znao šta biva na nebu kao i na zemlji. On je video, i znao, i čuo iz onoga sveta kako Mojsej tuži Bogu svoj narod zbog protivljenja Hristu, zbog zlobe prema Mesiji.

    Najveći Jevrejin postao je, dakle, tužilac Jevreja. Nije teško zamisliti ni najvećeg Srbina kao tužioca Srba. Sveci Božji mogu da trpe duže od svih ostalih ljudi, ali ne mogu koliko Bog. Svevišnji Bog može nesravnjeno duže da trpi nego li svi sveci Njegovi. Zato mi i pevamo uz Veliku nedelju: “ Slava dolgoterpjeniju Tvojemu, Gospodi!“ Pitate li zašto bi nas Sveti Sava morao tužiti Bogu; zaista, za dve ili tri stvari mogao nas je tužiti.

    Prvo, mogao nas je tužiti što smo bili meka vrata pa smo se lako poklonili idolima evropskim. Mojsej se žalio Bogu na Jevreje kao na tvrdovrat narod. Sveti Sava se može žaliti na nas kao na narod mekovrat.

    Drugo, mogao nas je tužiti što su vrhovnici srpski uzdigli i papu i Muhameda iznad njega.

    Pitate li, zašto nas je još mogao Sv. Sava tužiti Bogu? Zaista, za pet ili za deset stvari mogao nas je tužiti. Prvo, zbog škole bez vere; drugo, zbog politike bez poštenja, treće zbog vojske bez jedinstva duha; četvrto, zbog braka bez vernosti, i tako dalje.

    Da li još pitate zašto nas je naš Sv. Sava mogao tužiti Gospodu Bogu? Zaista, zbog deset i dvadeset stvari mogao nas je tužiti:

    zbog bezbračnih razvratnih matoraca;

    zbog bračnih, a lakomislenih mladića;

    zbog bezdušnih intereždžija;

    zbog gramžljivih samaca bez dece;

    zbog nečista uma;

    zbog prljava jezika;

    zbog bogohulstva;

    zbog uvrede roditelja;

    zbog ismevanja učitelja;

    i zbog takmičenja u nadmudrivanju mesto u bratskom pomaganju;

    i zbog nečega što smo stavili i nečega što nismo stavili pred palatu Narodne skupštine: spomenike konjima a ne ljudima, kojima treba podražavati;

    i što nismo stavili krst na onaj faraonski spomenik Neznanom junaku na Avali.

    I još za mnoge i mnoge grehove i ludosti naše mogao nas je tužiti Sveti Sava Hristu Bogu svojemu. No, ako nas je i tužio, on se molio za pomilovanje naše, i Gospod nas je udario i pomilovao. Po svojoj nedostižnoj mudrosti, koja, takoreći, bezbrojnim očima gleda svu prošlost od početka i svu budućnost do kraja, Gospod daje onaj lek koji odgovara bolesti i onaj venac koji odgovara poštenju svakog čoveka i svakog naroda. Pa ni Sveti Sava neće nikad moliti Boga da Bog ubije njegov narod, nego da ga u poštenju pomiluje, a u bolesti da mu dade gorčinu, gorak pelen protiv groznice; aj, braćo, pelen protiv groznice srebroljublja i groznice vlastoljublja i groznice samoljublja i groznice slastoljublja, protiv svih groznica svih pogrešnih ljubavi, kojima je ovaj narod zamenio bio ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjem. Amin.

    (Iz:“ Reči srpskom narodu kroz tamnički prozor“)

Коментари су затворени.