Прочитај ми чланак

СРБИЈО, стиди се!

0

Контрола практично свих медија, подређивање државних институција политичкој вољи властодржаца, бесомучно ниподаштавање свих оних који се усуде јавно да укажу на грешке режима. Ништа од тога није било довољно да држављани Србије масовније изађу на председничке изборе и покажу да желе да одлучују о својој судбини. На недавним изборима у уређеној и богатој Холандији, одржаним у радни дан - понедељак, излазност је износила 82 одсто. У напаћеној, сиромашној и запуштеној Србији, на изборе, који су представљали неку врсту референдума против диктатуре, једва преко 50 одсто. Изгледа да нам је боље него Холанђанима...

Што теже живе, више воле власт

Српско друштво још једном је показало своју тежњу ка ауторитарности и склоности ка подржавању вође који ће о свему одлучивати уместо нас. Само тако се може објаснити убедљива победа кандидата који је сам у предизборној кампањи рекао да нема намеру да сарађује са неким другим ко би евентуално постао председник Србије.

ФОТО: Србин.инфо – Ненад Златановић

Избори су, у медијском смислу, протекли у потпуно нерегуларним условима, имајући у виду да се кандидат власти Александар Вучић појавио на више насловних страна од свих осталих конкурената заједно, а да је у чак 98 одсто текстова о њему писано позитивно (истраживање ЦЕМ). О Вучићевим противкандидатима или није писано скоро ништа, или је писано негативно.

Такође, он није поднео оставку на место премијера, па је тако заузео и највећи део простора у информативним емисијама телевизија са националном фреквенцијом. Сви ови подаци указују колико је крхко и неразвијено демократско друштво у Србији.

Победио је страх…

Може се разумети гнев понижених и увређених српских гласача. Уосталом, одијум према политичарима је и донео треће место на изборима измишљеном лику Љубиши Прелетачевићу Белом (тј. Луки Максимовићу).

Али, у оваквој Србији нема оправдања за незаинтересованост и апстиненцију. Поразан је податак да чак 2 милиона грађана није нашло за сходно да оствари своје бирачко право.

Многи стручњаци сматрају да је у Србији у недељу победио страх. Постоји велики број сведочења о претњама и уценама које су вршили припадници владајуће странке. Међутим, морамо да схватимо да од нас зависи да ли ћемо тај страх превазићи и да је неопходна изградња независних институција које ће контролисати бахатост власти и спречити формирање отворене и огољене диктатуре.

Ми сада имамо ситуацију коју нема ниједна држава у Европи, да су нам актуелни премијер и изабрани председник Србије иста особа – Александар Вучић, а ако и даље будемо незаинтересовани да нешто променимо, можда и остане на обе позиције… па нећемо се ваљда придржавати закона к’о пијан плота…

108 коментара “СРБИЈО, стиди се!

  1. Маринко каже:

    У овој нашој напаћеној земљи, једини сигурни гласачи су бивши титови пионири, данашњи пензионери, који реално гледано немају потребе да размишљају о даљој будућности.
    Отуда овако стање ствари, Титом залуђени, комунизмом задојени, несташицом застрашени, ,,фармом“ одгајани, ,,паровима“ упарени, функционални идиоти, одлучују о судбини ове земље и гласају за актуелног Тита због службе својој старој опсесији.

    1. SlavenMilanov каже:

      Е – кад си ту – јеси платио Маркосу 100 евра због оне опкладе ?

    2. Маринко каже:

      Питај Маркоса.

    3. SlavenMilanov каже:

      њега нема – питам тебе ?

    4. Маринко каже:

      Шта си ти, дежурни морализатор?
      То је између Маркоса и мене а ти гледај своја посла.

    5. SlavenMilanov каже:

      3,14чка радикалска… као што сам и мислио….

    6. Маринко каже:

      Питај Маркоса, бедо.

    7. моћни Ђоле Јанговић каже:

      Па што се не хвалиш маве цаве..:? :)))

    8. Markos каже:

      Jeste, isplaceno je.

    9. SlavenMilanov каже:

      Svaka čast i njemu i tebi na prognozama!

    10. Велика Mетла каже:

      Нема оправдања никако,јер они гласају редовно од 5.октобра и СВАКИ пут бивају преварени!Колико још пута треба да их преваре да би схватили да су преварени?

    11. Маринко каже:

      Како да схвате кад су сенилне бабускаре које углавном не знају шта су доручковали јуче?! ? Нас може да спасе само нека тешка катаклизма коју могу да преживе само најјачи и најспособнији па да онда кројимо своју судбину.

    12. Велика Mетла каже:

      У непуној половини народа који су изашли на изборе нису само „бабускаре“!Не заборави да је скоро пола народа изашло на изборе,а није НИКО требао изаћи!НИКО!

    13. Маринко каже:

      Да, али по извештају РИК-а, само 10% млађих од 30 година је изашло на изборе а 90% старијих од 60 година излази сваки пут.
      Од 50% људи који су изашли на изборе 50% је гласало на изборима што значи да је Шорлави победио на основу 25% бирачког тела, а ако погледамо реално, ми смо нација у којој више од половине становника има преко 40 година.

    14. Велика Mетла каже:

      Тако је СВАКИ БОГОВИТИ ПУТ од 5.октобра!И Борис Францетић је владао с 25%!

    15. Маринко каже:

      Видећемо коју ће тактику Радикали да примене на следећим парламентарним изборима. Ови што су кампање базирали на критикама Вучића су добили тај део колача. Шешељева кампања је била базирана на чињеници да ће будући председник морати да буде конструктиван према актуелној власти и да поштује устав и закон. Ови што су у кампањи искључиво критиковали актуелну власт су одмах себе ограничавали по том питању што је доказ да нису озбиљно ни разматрали победу.

    16. Велика Mетла каже:

      Овакви СРС је историја!Полушиптара није критиковао ни 1% колико је требао!За мене је Шешељ ПАО НА ИСПИТУ ПОТПУНО!Толико од мене о Шешељу,и немам потребу то исто понављати свакодневно!Ово је мој став и тачка!

    17. Маринко каже:

      У реду пријатељу, нема потребе да се љутиш!
      Живи смо људи, немамо обавезу да се слажемо.

    18. Велика Mетла каже:

      Таман посла да се љутим!Не знам одакле ти то,да се љутим?Само кажем своје мишљење на основу пост 5.октобарске „демократије“,наравно увозне демократије!

    19. Маринко каже:

      Мој мејл је:
      [email protected]
      Одговори ми кад прочиташ да не виде зле очи.
      Ако те занима мој план, јави се мејлом.
      Поздрав.

    20. SlavenMilanov каже:

      ти ниси сенилна баба па си рекао да ће шешељ да има преко 13% ???

      ОСТАВ бре !!! :о))))

    21. Маринко каже:

      А ти неки клинац млађи од 18 година или интелектуално заостала особа јер ниси ни излазио на изборе а то што у томе видиш разлог да исмеваш колеге дискутанте и ликујеш је доказ твоје моралне заосталости.
      Твој неизлазак на изборе је глас за Вучићеву победу у првом кругу клипане!

    22. Велика Mетла каже:

      Маринко,јеси ли сагласан да је Србија окупирана?

    23. Маринко каже:

      Сагласан. Србија је једна од држава која је под најподлијим обликом окупације која се огледа у постављању и контроли водећих државних експонената. Наши окупатори ову земљу контролишу тако што имају доказе помоћу којих сваког министра или значајнијег државног службеника могу медијски да разапну ако им овај откаже послушност.
      Наши окупатори су данас Весли Кларк, Петерус, Монтгомери и Бајден односно Сорошевска клика којој они припадају.

    24. Велика Mетла каже:

      У реду!И како онда очекујеш да се ослободи?Изборима?Тој сорошевској клики припадају и сви пост 5.октобарски олоши,што у позицији,што у опозицији!Доказали су то милион пута до сада!Барем мени!А теби?

    25. Маринко каже:

      На овим изборима грађани су имали могућност да гласају за кнадидата који се залагао за изградњу руских војних база у Србији. Ако то није велики корак ка ослобођењу ја не знам шта јесте. Даље, да би се кандидовао на изборима за председника грађанин треба да сакупи само 10 хиљада потписа. На пример, да се уместо оног содомистичког другосрбијанског олоша званог Бели кандидовала нека друга група патриотски оријентисаних омладинаца са добрим идејама, млади би за њега гласали а не за ону стоку.
      Изборима може све да се мења, међутим ми као народ смо такви да та солуција тренутно није могућа јер:
      Прво, бирачи нису, нити желе, да буду елемнтарно обавештеи да би могли да препознају добру опцију. Доказ за ово су милиони ,,генијалаца“ који не излазе на изборе и мисле да су паметни.
      Друго, омладина је слуђена, заглупљена, дезоријентисана, содомизована и занима их само оно што је у моди и ,,кул“. Доказ за ово је појава Белог.
      Треће, међу нама вршљају хорде страних агената, домаћих издајника и осталих интелектуалних проститутки које и најмањи покушај организованог отпора из петних жила сатанизују и опструишу. Доказ за ово су ,,патриоте“ са овог портала које бесомучно лају на патриотске организације.
      Имајући горе наведено у виду, ситуација код нас не може да се мења нити изборима нити протестима нити било каквим јавним деловањем. Могуће је само да се направи нека тајна организација као што предлаже Дејан Лучић и да се делује из позадине.
      У овом тренутку, председник који се залаже за економску и војну сарадњу са Русима је најоптималније могуће решење али пошто смо ми као народ тотални идиоти пролазимо овако како пролазимо.

    26. Велика Mетла каже:

      https://disq.us/url?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FuqPivY6LCqQ%3ALuu8PIWePcvAf7RNSytq_0zR_3E&cuid=2743292 Оваквом председнику верујеш?Ја НЕ!Твој избор је твоје право!

    27. Маринко каже:

      Ја верујем оваквом председнику:
      https://www.youtube.com/watch?v=H7XFPkSdf50

    28. моћни Ђоле Јанговић каже:

      Пушикарићу, а откад то теби смета што си содомизован шешељуге ти?!
      хахахахаха… о боже добре будале!?
      Па сви знамо да сте вас пет шест најзагриженијих шешељеваца мала група пеедера која је обред иницијације у вадикале, обавила са шешељугином патком лично и персонално…
      Прво вас је содомисао удбаш робијаш техником омлећивања мотке из ка пе дома Зеница, а онда сте се пустили у промет по целој странки.::)

    29. моћни Ђоле Јанговић каже:

      Ти си глупави шиптарски qурац! И не отимај се кад те јеебемо, чекали смо те два дана док ниси измилео из рупе! ,,;)))

    30. моћни Ђоле Јанговић каже:

      Криве ти „сенилне бабускаре“ што си глуп и навијаш за пропале пројекте и “ идеологије“ које то никад и нису биле?
      Мен’ се чини да су вама напаљеним клиначким дувандерима бабе и деке лупиле звучну шамарчину и поручили да се носите и ви и ваши „вождови“ у три лепе мајчине! Тебе је зајебао ШЕШЕЉ будалчино! Он и само ОН, а не неке бабускаре. Зајебо те дебели, покварени удбашки пеедер! Зато што си глуп, и треба да те јеебу!
      Што се мрчите кад не мислите копати? ..:))

    31. SlavenMilanov каже:

      Neopevano glup. ALI -iz priloženog se vidi da mu to uopšte ne smeta u daljim „pametovanjima“ i „analizama“?
      Nego što ga više „čitam“ sve više mislim – da ovo nije vojvoda od virovitice – lično??
      Msm – neobjašnjiva je baš ovolika doza gluposti u jednoj ličnosti?

    32. DIKI каже:

      Nisu u pravu, mi smo bogata zemlja sirovinama.

    33. Маринко каже:

      Де си Дики?
      Је ли, ко те то тако брутално силовао и уништио самопоуздање па си побегао са портала а сад се враћаш као Супермен?!?

    34. DIKI каже:

      Tvoja mama me silovala govedo,

    35. Маринко каже:

      Је ли? Дакле, и даље си најобичнија паткица коју може да силује свака бакица? Лепо што си признао!

    36. DIKI каже:

      Kuš govedo, marš nazad u rupu. Davno sam ti napisao da si abortus i to svako dan dokazuješ. Sevaj propalico.

    37. Маринко каже:

      Нешто се не сећам, тамо сада стоје само моје речи.
      Ниси фер Дики, сад морам да те черупам поново!

    38. DIKI каже:

      Budalo glupava. Stoje tvoje bljuvotine. Nemaš se ti čime sećati. Ti si nula. A sad teraj se budalo glupa .. ebo te Šešelj.

    39. Маринко каже:

      Немам ја потребе да се сећам, памти сервер да се тамо нека паткица копрцала и капитулирала и побегла!

    40. DIKI каже:

      Uvek si dobijao po lapini i uvek će biti isto. Bio si govno i ostao govno. Nemaš se čime sećati, mozga ni gram nemaš. Sevaj idiote.

    41. Маринко каже:

      Како сам то, интелигенције ти твоје, ја добијао по лапини а онај што ме ,,лапао“ побегао и вратио се као Супермен?

    42. DIKI каже:

      Budalo

    43. Маринко каже:

      Dick-y!!!

    44. DIKI каже:

      Idiote

    45. моћни Ђоле Јанговић каже:

      Није, није, онај није глуп.. Ово је напаљени куурац на бициклу, баш као што сам му дао дијагнозу има година дана.::)

  2. SlavenMilanov каже:

    „Али, у оваквој Србији нема оправдања за незаинтересованост и
    апстиненцију. Поразан је податак да чак 2 милиона грађана није нашло за
    сходно да оствари своје бирачко право.“ ??

    -možda bi najbolje bilo da sve nas koji nismo izabrali da damo legitimitet okupatorskim izborima postreljate i rešite sve vaše probleme ?
    Onda ćete moći do besvesti da pobeđujete režim – olovkom i izborima ?

    Majjjku li ti *ebem kvinslišku da ti *ebem….

    1. Велика Mетла каже:

      Виде ли бууудале,на квадрат,мајко мила??!!

    2. SlavenMilanov каже:

      Сад ће да измиле гмазови на све стране ?
      овоме су криви они који НИСУ гласали, као што су криви Крагујевчани што су их нацисти стрељали ????

      То је бре семе које се мора затрти у корену и ту нема приче…

    3. Велика Mетла каже:

      Рекох ја пре неколико година 700 000,па ме осудише!

    4. Велика Mетла каже:

      Рече ми момак пре 3 дана,иначе ради као неки референт у општини,да су дошла двојица есенесоваца и дали му 40 000 динара у кешу с уплатницом на његово име и бројем жиро-рачуна да уплати на жиро-рачун есенеса и да потврду од уплате однесе у „централу“!Да ли је могуће?Не би ме зачудило и да јесте истина,јер од ове багре свашта се нељудско може очекивати!Прање новца!?

    5. SlavenMilanov каже:

      не знам за то али – генерално – шта би те изненадило од њих ?

    6. Велика Mетла каже:

      Мене више ништа!Баш НИШТА!

    7. Михаило каже:

      У Тадићево време зовне ме један другар и каже иди на нет та и та адреса – одем ја и нађем списак “донатора ДС“ и тамо име једног заједничког познаника – донирао 5000 евра, противредност у динарима, а овамо нема за хлеб. Напеналим га једном, доста је времена прошло, каже дају ти лову и кажу уплати као донацију. Исплатило му се јер су му после жути дали посао

    8. Велика Mетла каже:

      Види овако!Болесни систем је довео народ,свако не пристаје,у овакву ситуацију да мора да гази преко својег достојанства,због углавном посла,значи егзистенције,и то могу да разумем,иако не оправдавам,али да ти исти који газе преко својег достојанства хвале ове који су их навели на то гажење………………………,е то никако не могу да одобрим ни да разумем!

    9. Бели Орао каже:

      Ја им уплаћујем већ две године x. Пар 000. :) :)

    10. Аца Тодоровић каже:

      Тајкуни који дају новац за странку, хоће да остану анонимни. Тако се и тајкуни ограђују од странке а и странка од њих, па се проналезе људи који ће да буду само фиктивни финансијери странака.

    11. Велика Mетла каже:

      Сагласан потпуно!

  3. ВМ каже:

    Људи немојте да се кривите међусобно и да мислите и једног тренутка да је АВАВ „победио“ заиста уз помоћ народа!

    Да, сигурно је било људи који јесу гласали за њега али немојте мислити да је он реалан у процентима. ИЗБОРИ СУ НАМЕШТЕНИ И ПОКРАДЕНИ то је потребно народ да схвати а не да се оптужује међусобно…

    1. Велика Mетла каже:

      Чињеница да је народ изашао на изборе потврђује да то шта си написао народ не схвата,или не жели да схвати!

    2. SlavenMilanov каже:

      Погрешно.
      Оно што је потребно да се схвати јесте да „избори“ НИСУ начин борбе против режима…

  4. EU_Informer каже:

    Besplatno studiranje na univerzitetima u EU je moguće za mlade ljude iz Srbije

    “Kako je moguće da nam je sve to na raspolaganju i to besplatno?”, bilo je pitanje jedne iznenađene i radoznale srednjoškolke tokom veoma posećene tribine posvećene mogućnostima za studiranje i volontiranje u zemljama Evropke unije, koja je održana 28. marta u biblioteci “Gligorije Vozarović” u Sremskoj Mitrovici, a u okviru projekta “EUTEKA – EU u vašoj biblioteci”.

    Na tribini pod nazivom “Studiram, putujem, upoznajem Evropsku uniju” bilo je reči o podršci koju EU pruža Srbiji u domenu mladih i obrazovanja . O ovoj temi su govorili Goran Bogunović iz Fondacije “Tempus” koja sprovodi veliki evropski program “Erazmus plus” i Ana Srećković, alumnistkinja ovog programa koja je zahvaljujući stipendiji koju je dobila od programa “Erasmus plus” deo svojih studija pohađala u Granadi u Španiji. Predstavnik “Erazmus plus” programa Goran Bogunović je sremskomitrovačkim srednjoškolcima i njihovim profesorima predstavio ovaj veliki program Evropske unije u okviru kojeg studenti iz Srbije imaju priliku da se deo svojih osnovnih studija i kompletne master studije završe na nekom od univerziteta u Evropksoj uniji. Upoznao ih je i sa uslovima za dobijanje stipendija i procedurama za prijavljivanje. Objasnio im je da već nakon završene prve godine osnovnih studija na nekom od fakulteta u Srbiji mogu da jedan ili dva semestra pohađaju na nekom od univerziteta u EU, kao i da na tim univerzitetima mogu da završe kompletne master studije. Od ove godine, Srbija je uključena i u programe mobilnosti za nastavnike osnovnih i srednjih škola, pa je, tako, prosvetarima omogućeno da odu na višenedeljne boravke u škole u zemljama EU i tamo se upoznaju sa načinom rada svojih kolega.

    Od Ane Srećković, bivše stipendistkinje programa “Erazmus plus”, zahvaljujući kojem je četvrtu godinu svojih studija španskog jezika završila na Univerzitetu u Granadi u Španiji, mladi ljudi iz Sremske Mitrovice su iz prve ruke saznali kako to izgleda prijaviti se, biti odabran i studirati u drugoj zemlji. Ona im je dala i korisne savete na šta da obrate pažnju prilikom prijavljivanja, pravljenja biografije i pisanja motivacionog pisma, kao sastavnih i najbitnijih delova dokumentacije potrebne za prijavu za besplatno studiranje na univerzitetima u EU. Govorila im je i koliko je iskustvo studiranja i života u inostranstvu bilo korisno za nju i njen profesionalni i lični razvoj.

    Okupljeni na tribini su imali priliku da čuju nešto i o programu pod nazivom “Evropski volonterski servis” kroz koji mladi ljudi iz Srbije imaju priliku da provedu od 2 do 12 meseci volontirajući u organizacijama i ustanovama u zemljama Evropske unije.

    Iako su na početku bili iznenađeni činjenicom da mogu besplatno da studiraju u zemljama EU, mladi ljudi u Sremskoj Mitrovici su pokazali veliko interesovanje postavljajući brojna i veoma konkretna pitanja gostima. Zanimali su ih kriterijumi po kojima se biraju oni koji će dobiti stipendije, koji fakulteti u Srbiji su deo “Erasmus plus” mreže koja omogućava studiranje u inostranstvu i koji je to period tokom studija najpogodniji za studiranje u inostranstvu.

    Biblioteka “Gligorije Vozarović” iz Sremske Mitrovice je jedna od 48 članica “EUTEKA” mreže biblioteka iz cele Srbije koje vredno rade na tome da građani Srbije budu što bolje informisani o Evropskoj uniji i procesu pridruživanja Srbije EU. Ova tribina je bila deo tih aktivnosti i pokazala je da kod mladih ljudi u Srbiji postoji interesovanje za Evropsku uniju i mogućnosti koje ona pruža.

    1. Т. Горски каже:

      Ма бога ти шта је то што ти хоћеш да нам у ствари кажеш?

      Да ли ти то мислиш да смо до те мјере ретардирани да не видимо шта су нам учинили наши „добротвори“ и шта нам и даље чине а без и једне назнаке да ће се њихов однос према нама промјенити и за „милиметар“?

      За кога ти у ствари радиш?

    2. Велика Mетла каже:

      За кога ради???Па ваљда видиш и сам!?Прво су дали Србији кредите од којих узимају невиђено високе камате,па онда дају „бесплатно“студирање(а то студирање је плаћено управо с тим каматама)да би се показали како су широкогруди и наравно хумани!

    3. EU_Informer каже:

      Misliš da radim za EU? Nisam tako dobar da bih mogao na tako nešto pomišlati.

    4. Велика Mетла каже:

      Тим горе!Наводиш воду на еу-воденицу без плате!Значи за НИШТА си се „продао“!Сиктер.бештијо од мене!

    5. Stevan-Vd каже:

      A zašto onda stalno prepisuješ – kradeš tuđe tekstove.Ako misliš da si pametan ,inteligentan….napiši neki tekst – komentar , pa da i mi naučimo nešto od tebe .

    6. Велика Mетла каже:

      Тражиш од њега немогуће!Нема он своје мишљење,јер мишљење „његово“му други пишу и одређују!

    7. Stevan-Vd каже:

      Da znaš…“ NEMOGUĆA MISIJA „.

    8. EU_Informer каже:

      Napisao sam relativno mnogo personalizovanih odgovora Nadi, Zarji ili Simerijancu o tome kakve pozitivne stranke ima članstvo u Eu-u

    9. Зарја, Зарја каже:

      Мени немојте „персонализовано“ да одговарате, немам кад!

    10. Simerijanac каже:

      Нерадиш ти ни за кога, ти си корисни идиот.

    11. Т. Горски каже:

      E кад би се само на томе завршавало ово њихово „школовање“.
      Пази, ми уложимо много више у свакога нашег човјека проводећи га од обданишта, основне па до средње школе, његујући га и припремајући за живот онолико колико смо у стању аонда га „они“ узму, дошколују добију здравог и школованог младог човјека који због ситуације да је моја земља поробљена остаје и ради за те исте поробљиваче а ово говно онда дође и сере овдје о некаквом доброчинству које нам чини.
      Овај кретинозо је или екстремно безобразан кад се усуђује такво нешто серендати или је врло врло глуп па и сам вјерује у оно што серенда.
      Вјеруј ми да сам у два наврата покушао одгонетнути шта тај смрдов пише јер нисам могао вјеровати да неко може бити толико безобразан и такво нешто нудити као доброчинство.
      Поздрав !

    12. EU_Informer каже:

      Za svakim novim statusom, skriningom, poglavljem, konferencijom, sporazumom se odnos prema Srbiji pobolšava za stotine metara.

    13. Simerijanac каже:

      ЈЈебо те Ерасмус, читај ово доље :

      Božo Kovačević : Hrvatska vlast je dvadeset godina radila na pogoršanju odnosa s Rusijom, a danas je ovisna o njoj

      Hrvatska treba težiti normalizaciji odnosa s Rusijom. Činjenica da je
      rješavanje jednog od ozbiljnijih gospodarskih, socijalnih i političkih
      problema u Hrvatskoj nužno povezano s ruskom državnom bankom može biti
      katalizator za uspostavu boljih odnosa. S ruske strane službena
      stajališta idu uvijek u prilog poboljšanju odnosa

      Rusija se našla u centru zbivanja hrvatske politike i ekonomije. Kriza
      Agrokora usko je povezana s ruskim Sberbankom, posljednjih godina
      velikim financijerom tog koncerna. Moguće rasplete krize Agrokora i
      ruski utjecaj na taj rasplet mnogi tumače i kao povećanje ruskog
      utjecaja u regiji, pa i dio mnogo širih geopolitičkih kombinacija. O
      tome smo razgovorali s Božom Kovačevićem, bivšim hrvatskim
      veleposlanikom u Rusiji, a danas predavačem na Visokoj školi
      međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld.

      Dojam je da se uloga ruskih banaka u slučaju Agrokora uvelike tumači
      kroz političku optiku kao pokušaj širenja ruskog ekonomskog, a potom i
      političkog utjecaja na Hrvatsku, pa i druge države regije u kojima
      Agrokor posluje.

      – U suvremenom globaliziranom svijetu teško je odvojiti ekonomski od
      političkog interesa. Postoji cijela disciplina koja se zove međunarodna
      politička ekonomija i u okviru koje je jasno da nema ekonomskih interesa
      koji na neki način nisu i politički, a jasno je i da se mnogi politički
      interesi ostvaruju ekonomskom suradnjom. To je generalno pravilo koje
      vrijedi za sve banke, pa tako i za ruske. Sberbank kao najveći kreditor
      ima ponajprije ekonomske interese i njegove poteze treba prije svega
      gledati kao korake prema osiguravanju naplate novca koji su plasirali.

      Isti interesi

      Dakle, riječ je o zaštiti ulaganja.

      – Točno, ali isto tako interesi Sberbanka su se poklopili s interesima i
      strategijom Agrokora. Sberbank se želi učvrstiti na tržištu jugoistočne
      Europe, a ugovor o kreditu od 600 milijuna eura iz lipnja 2014. godine
      je, između ostalog, podrazumijevao ne samo financiranje, nego i suradnju
      Agrokora sa Sberbankom putem potrošačkih kartica čije je funkcioniranje
      osiguravao Agrokor. Tu su se njihovi interesi poklopili. Ako gledamo
      interese ruske države, jasno je da i ona ima interes obnoviti svoj
      utjecaj u jugoistočnoj Europi. To im je tim lakše jer su Europa i SAD
      posljednjih godina zanemarili taj dio Europe.

      Neki kažu da su se interesi o kojima ste govorili poklopili zato što
      su se interesi Agrokora i zapadnih banaka koje su prije toga pratili
      širenje Todorićeve tvrtke na neki način rasklopili, pa je Sberbank ušao u
      tu prazninu.

      – Jasno je da Sberbank radi ono što europske banke u ovom trenutku nisu
      spremne činiti. Jedno od pitanja koje ruski veleposlanik Azimov
      neprekidno ponavlja je »kako to da samo Sberbank pomaže Hrvatskoj, a ne i
      zapadne banke«. Odgovor je jasan: dosadašnji kreditori čini se više ne
      vjeruju da su njihova ulaganja osigurana, odnosno da mogu naplatiti
      svoja potraživanja. Sljedeće je pitanje kako to da Sberbank očekuje da
      će ta svoja potraživanja naplatiti? Vrlo je vjerojatno da Sberbank odnos
      prema Agrokoru ne artikulira samo temeljem očekivane realizacije tog
      kreditnog aranžmana, nego ima i druge interese. To je djelomično
      potvrđeno i sadržajem ugovora iz 2014. godine.

      Dojam je da prema tom širenju utjecaja u Hrvatskoj postoji skepsa,
      bojazan, čak neka vrsta averzije prema tom kapitalu i to baš zato što je
      riječ o ruskom kapitalu ruske banke koja je u vlasništvu ruske države.

      – To je točno, stvorena je takva psihoza. Ne treba zanemariti činjenicu
      da su mnoga dosadašnja prijateljska preuzimanja naših i bankarskih i
      gospodarskih kapaciteta imala vrlo negativne posljedice za nas.
      Podsjetit ću na kupnju Hrvatskog telekoma. Kao jedan od uvjeta za
      podnošenja kandidature za članstvo u EU, Hrvatska je morala ispuniti
      zahtjev za privatizacijom velikih državnih kompanija. Privatizacija HT-a
      je obavljena tako da ju je kupio Deutsche Telekom koji je državna
      kompanija. Pri tome su u potpunosti zanemarena ulaganja stotina tisuća
      naših građana koji su, da bi dobili telefonske priključke, morali
      uplaćivati po nekoliko tisuća njemačkih maraka i u ugovorima s PTT-om je
      pisalo da su to njihova ulaganja. Hrvatska država i kupac HT-a su u
      potpunostii zanemarili interese hrvatskih građana i to je bilo
      »prijateljsko preuzimanje«.

      Uzmimo, na primjer, misije njemačkog ministra vanjskih poslova Klausa
      Kinkela koji je na neki način daljnju podršku uvjetovao kupnjom airbusa
      za Croatia Airlines. Zašto bi se predstavnici ruskog biznisa i politike
      ponašali drugačije nego što su se ponašali predstavnici zapadnog
      biznisa. Relevantno je postaviti i pitanje kako se Hrvatska dovela u
      situaciju da bude ovisna o Rusiji, a da pri tom posljednjih deset godina
      radi na pogoršanju odnosa s Rusijom.

      Politička korektnost

      Vratimo se na pitanje zazora prema ruskom kapitalu i svime što je
      povezano s predsjednikom Vladimirom Putinom. Ima li to povijesne
      korijene, je li to refleks zbivanja u posljednjih nekoliko godina i
      zahlađenja donosa između EU-a i Rusije, pa i SAD-a i Rusije, ili je u
      pozadini nešto treće, možda strah od toga što će nama u Hrvatskoj neki
      faktori sa Zapada reći zato što blisko surađujemo, u ovom slučaju s
      Rusima.

      – To je smjesa različitih motiva. Mnogi kod nas predodžbu o Rusiji
      temelje na iskustvima s bivšim Sovjetskom Savezom. Nakon što je Putin
      2000. postao predsjednik Rusije, vlast je odlučila voditi samostalnu
      vanjsku i gospodarsku politiku i odlučila se suprotstaviti pokušaju
      izgradnje unipolarnog svijeta u kojemu su Sjedinjene Države hegemon.
      Ruska vanjska politika došla je u koliziju s politikom SAD-a i politikom
      euroatlantskih saveza kojima je Hrvatska težila i kojih je postala
      članica. Hrvatska je politika, na žalost, u prevelikoj mjeri dopustila
      da njezin odnos prema Rusiji bude uvjetovan samo imperativima koje su
      postavljali NATO i EU, a pri tome su zanemareni hrvatski interesi koji
      su se mogli realizirati neovisno o tom članstvu u EU-u i NATO-u.

      Na koje interese mislite?

      – Ponajprije na ekonomske. Postoji i neka vrsta političke korektnosti
      koju treba iskazati prema onima koji su vam pomogli kad vam je bilo
      teško. Što se tiče ekonomskih interesa ni sadašnje sankcije, a tih
      prepreka prije uvođenja sankcija nije bilo, nisu prepreka da naša
      građevinska operativa razvija posao u Rusiji, da naše farmaceutske
      kompanije razviju biznis u Rusiji kad su ih već predstavnici ruske
      vlasti otvoreno pozivale da to učine, svjedok sam toga.

      Ruska strana pokušava nagovoriti Končar da se javi na natječaj za
      izgradnju tramvaja u Moskvi. Končar to uvjetuje time da ne bude raspisan
      javni natječaj i istovremeno tvrde da nemaju kapaciteta da bi mogli
      preuzeti taj posao. I to je aktualno. S takvim odnosom naših poslovnih
      subjekata prema biznisu općenito i našom suzdržanošću prema suradnji s
      Rusijom jasno je da to ne može završiti dobro.

      Ne treba zaboraviti da se u vrijeme kada je Vijeće sigurnosti nametnulo
      moratorij na uvoz oružja Hrvatska ipak opskrbila oružjem i dio tog
      oružja je bilo bivše sovjetsko oružje iz Istočne Njemačke. To se
      događalo uz znanje ruskih vlasti, i uz prešutno odobravanje Njemačke,
      Austrije i Mađarske koje su omogućile da to oružje dođe do Hrvatske.
      Zahvaljujući i tom oružju obrana je bila uspješna. Predstavnici hrvatske
      vlasti ponekad se ponašaju kao da se to nije dogodilo. Za vrijeme rata
      svi naručitelji su otkazali narudžbe u hrvatskim brodogradilištima,
      jedino su Rusi potpisivali nove. I u tom pogledu su nam pomogli.

      Moram reći i to da je prvi ruski ambasador Leonid Keresteđijanc zajedno s
      američkim ambasadorom Galbraithom napravio onaj plan Z4. Prema
      dogovoru, taj je plan trebao predati Mili Martiću koji je dokument odbio
      primiti u ruke. Ruski ambasador je mogao nazvati svoje ministarstvo
      vanjskih poslova da napravi pritisak na Slobodana Miloševića i vlasti
      takozvane Krajine, da barem prime taj memorandum. Nije to napravio,
      zaključio je da su to nevjerodostojni partneri i utjecao je na rusku
      vlast da uspostavi korektan odnos prema Hrvatskoj. Dosta je toga u
      recentnoj povijesti što pokazuje da Rusija nije bila nesklona Hrvatskoj,
      a naše se vlasti ponašaju kao da je Rusija a priori nesklona Hrvatskoj.

      Odora umjesto riječi

      Prvi zamjenik direktora Sberbanka Maksim Poletajev dao je izjavu na
      temelju koje se može zaključiti da se banka prema Agrokoru odnosi kao
      gazda. Poletajev kaže »vjerojatno će imati smisla da prodamo neke
      dijelove tvrtke koji nisu bitni za temeljno poslovanje, kao i da
      potražimo investitora s ogromnim iskustvom u toj industriji«. Mnogo se
      scenarija spominje, čini se da su odlučili što će napraviti i kakav će
      stav zauzeti.

      – Mogu suditi samo na temelju onoga što je javno dostupno. Sberbank se
      kao najveći pojedinačni vjerovnik ponaša onako kako se ponašaju sve
      financijske institucije kada kompanija koju financiraju dođe u nepriliku
      – žele se pobrinuti za naplatu svojih potraživanja. U okolnostima u
      kojima je Agrokor jasno je da banke koje ga financiraju imaju pravo
      prvenstva. Sberbank se ne ponaša drugačije nego što bi se ponašala bilo
      koja druga banka.

      Ono što jest drugačije je to da je ruski ambasador učinio javnim ono što
      je obično predmet diskretnih pregovora o rezultatu kojih se javnost
      upoznaje nakon što se sve dogovori. Vijest da je Agrokor u neprilikama
      objavljena je prije nego što su pregovori vjerovnika započeli.

      Veleposlanik Azimov je imao dosta neobičan istup i izjavio je da
      Sberbank više neće davati kredite Agrokoru. Neobično je da veleposlanik
      govori kome banka hoće ili neće davati kredite, a i Sberbank je u
      međuvremenu odobrio nove kredite Agrokoru. Njegov je istup bio doista
      neobičan, ne samo vizualno.

      – Odora u kojoj je bio nije vojna, nego ruska diplomatska, a tada je bio
      i dan ruske diplomacije. Taj istup je pokazao i da je ruska država
      zainteresirana za rješavanje problema Agrokora. Ako pitate veleposlanika
      Azimova o čemu je riječ, on govori »mi samo želimo pomoći Hrvatskoj«.
      Da su odnosi do sada bili korektniji nego što su bili, vjerojatno bi
      Hrvatska tu pomoć mogla primiti otvorena srca. S obzirom na niz
      nekorektnosti ponajprije s naše strane, kad se govori da Rusija pruža
      pomoć, logično je pitati čime je ona sve uvjetovana.

      Što bi eventualno preuzimanje Agrokora od Sberbanka, ali i drugih
      koji imaju potraživanja prema koncernu, značilo za Agrokor, a što za
      hrvatsku ekonomiju?

      – Još ne znamo kakav će biti rasplet. Ako se dogodi promjena uprave i
      vlasničke strukture i ako su vlasnici iz tog biznisa, logično je
      pretpostaviti da bi im bilo u interesu da se Agrokor i dalje razvija. Za
      zaposlenike, ili barem velik dio njih, ne bi se promijenilo ništa, osim
      što bi funkcionirali u stabilnijem okruženju. Ne bi se morali bojati
      stečaja. Ako bi novi vlasnik imao financijsku potporu, ali ne pod
      kolonijalnim uvjetima pod kojima se Agrokor zaduživao u inozemstvu, nego
      po europskim uvjetima, ta bi kompanija postala konkurentna.

      Jedan od poticaja za uzbunu koju su Sberbank i veleposlanik Azimov
      napravili je činjenica da Agrokor nije uredno izvršavao obveze prema
      dobavljačima što znači da bi eventualna nova uprava i vlasnici
      vjerojatno izvršavali te obveze.

      DružbAdria i Južni tok

      Raspravlja se o novim kreditima Agrokoru baš za podmirenje dugova prema dobavljačima.

      – Agrokor bez dobavljača nema smisla. Govori se o uključivanju države u
      rješavanje problema Agrokora, što je razumljivo s obzirom na moguće
      katastrofalne ekonomske, socijalne i političke posljedice eventualnog
      stečaja Agrokora. Treba govoriti i o odgovornosti države za stanje, ne
      samo Agrokora, nego gospodarstva do kojega je došlo zato što država
      konstantno tolerira nepoštovanje zakona koji određuju rokove plaćanja.
      Umjesto da primora dužnika da plate nakon isteka zakonskih rokova, mali
      dobavljači koji su u usporedbi s velikom kompanijom potpuno nemoćni,
      ostaju na milost i nemilost tako velikih igrača koji vjerojatno i zbog
      toga steknu predodžbu da su nedodirljivi. Pokazuje se da ta predodžba
      nije točna.

      Spomenuli ste da je Hrvatska višekratno radila na pogoršanju odnosa s
      Rusijom. U posljednjih desetak godina bilo je nekoliko pokušaja koje je
      inicirala Hrvatska, za poboljšanje tih odnosa. U ljeto 2007. Putin je
      bio u Zagrebu na energetskom samitu zemalja jugoistočne Europe i tada se
      Stipe Mesić s njime posebno sastao na večeri. Premijerka Jadranka Kosor
      je putovala službeno u Moskvu u vrijeme kada je Putin bio premijer i
      tada se govorilo o poboljšanju, posebice ekonomskih odnosa. Nakon toga
      je snažna poslovna delegacija iz Hrvatske putovala u Moskvu na
      gospodarski forum. S jedne strane govorite o pogoršanjima ili
      diplomatskim bezobrazlucima Hrvatske, ali svakih nekoliko godina
      Hrvatska inicira poboljšanje.

      – Točno. Na energetski samit 2007. Putin je došao očekujući da je možda
      još moguće da se promijeni odluka hrvatske Vlade o nerealizaciji
      projekta DružbAdria i očekujući pristupanje Hrvatske Južnom toku. Na tom
      je samitu od premijera Ive Sanadera dobio odgovor da Hrvatska u tome
      neće sudjelovati. Posjet premijerke Kosor također se ticao Južnog toka i
      na sastanku u Moskvi je obećala da će mu se Hrvatska pridružiti, da bi
      nedugo zatim promijenila mišljenje bez javno danih obrazloženja. Taj je
      projekt propao zbog sankcija, ali govorimo o vremenu prije uvođenja
      sankcija.

      Sudjelovanje Putina na energetskom samitu u Zagrebu prethodila je još
      jedna epizoda s DružbAdriom. Godine 2004. premijer Sanader je
      predstavniku ruske vlade, današnjem ministru obrane Sergeju Šojguu,
      obećao da će Hrvatska realizirati taj projekt. Nekoliko mjeseci nakon
      toga u okviru predsjedničke izborne kampanje HDZ-a jedina točka te
      kampanje bilo je odustajanje od tog projekta. Niz je takvih primjera i
      to je prilično neugodna povijest nekorektnog postupanja hrvatskih vlasti
      prema Rusiji. Logično je da Rusija nema više razloga za neke pozitivne
      sentimente, što ne znači da odnose nije moguće popraviti.

      Nezrela Hrvatska

      Jedan od prvih koraka koji bi se trebao dogoditi u tom popravljanju
      odnosa je slanje Tončija Staničića za novog veleposlanika u Moskvu. Može
      li slanje jednog čovjeka, bez obzira koliko je diplomatski iskusan,
      biti taj prvi korak?

      – Mislim da je odabir dobar. Riječ je o vrlo iskusnom i cijenjenom
      diplomatu. Problem nepostojanja veleposlanika u jednoj državi, posebno
      tako važnoj kao što je stalna članica Vijeća sigurnosti, je taj što se
      može interpretirati kao potcjenjivanje države domaćina. To se može
      tumačiti kao izraz nekog nezadovoljstva hrvatske strane ruskom.

      Pretpostavljam da je ruskom ministarstvu vanjskih poslova jasno o
      kakvom je slijedu i spletu događaja i okolnosti riječ, od trenutka kada
      je veleposlanik Pokaz 2015. godine iznenadno najavio da će prekinuti
      mandat.

      – Nedvojbeno je da ruska strana sve to zna i razumije. Isto kao što može
      znati i razumjeti da naša diplomacija ne funkcionira kako treba.
      Hrvatska se pokazala nezrelom ne samo u odnosima s Rusijom, nego i sa
      SAD-om. Ako jedna zemlja povuče ambasadora na konzultacije, to znači da
      je došlo do ozbiljnog problema između te države i zemlje primateljice.

      Ali tih problema u slučaju povlačenja veleposlanika Joška Para iz Washingtona nije bilo.

      – Nije, ali u diplomaciji povlačenje ambasadora na konzultacije znači
      iskazivanje nezadovoljstva politikom te zemlje. To je bilo potpuno
      neprofesionalno. Sasvim je nezamislivo da predsjednica države optužuje
      ambasadore da rade protiv interesa države. Ako je tako, onda je njezina
      odgovornost da svaki takav ambasador bude smjesta povučen. Sve su to
      pokazatelji da onaj dio vlasti koji je odgovoran za diplomatski sustav
      ne funkcionira kako treba. Pretpostavljam da to razumiju svi koji prate
      zbivanja u Hrvatskoj, pa tako i Rusi.

      Mislite li da predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, bez
      obzira na sve svoje vanjskopolitičko i diplomatsko iskustvo, nije baš
      najvičnija diplomatskim manirima?

      – Ona se ponaša kao da tog iskustva uopće nema. Ono što je objavljeno o
      njezinom posjetu SAD-u, pokazuje da se sastala s ljudima s kojima se u
      normalnim okolnostima sastaju savjetnici u ambasadi. Unatoč teorijskoj
      mogućnosti da postoje rezultati tog posjeta, koji su za sada nevidljvi,
      to pokazuje da predsjednica zapravo ne razumije ni svoj položaj, niti
      zadaće diplomacije.

      Prisutnost u regiji

      Rusija očito snaži svoju prisutnost u regiji, što je najizraženije u
      odnosima sa Srbijom. Susreti Vučića s Putinom su veoma frekventni,
      Rusija Srbiji donira MiG-ove 29, tridesetak tenkova. To snaženje Rusije u
      regiji mnoge zabrinjava i zbog ove poluhladnoratovske konstelacije, ali
      ta druga strana tome kao da ničime ne parira.

      – Do širenja ruskog utjecaja u jugoistočnoj Europi došlo je ponajprije
      zato što su SAD i EU zanemarili taj prostor. Da su euroatlantske snage
      bile aktivnije, vjerojatno bi motivi pojedinih struktura vlasti u
      Srbiji, u Republici Srpskoj da se oslone na Rusiji bili znatno manji.
      Rusija koristi svaku priliku da oteža provedbu i europske i američke
      politike gdje god to može. To je uzvrat za uvođenje sankcija zbog ruskog
      angažmana u Ukrajini. Jedna od važnih odrednica ruske vanjskopolitičke
      strategije je pokazati da je Rusija globalni faktor i to su pokazali u
      Siriji. Jugoistočna Europa je s njihovog motrišta prilično povoljan
      poligon za odmjeravanje snaga i s EU-om i sa SAD-om.

      To je posljedica nestabilnosti samog područja?

      – Apsolutno. Da se europske banke prema gospodarskim subjektima u
      regiji, kao i u Hrvatskoj, ne ponašaju kolonijalno i ne određuju kamate
      od 10 nego od jedan posto, kako financiraju svoje kompanije, onda
      nikakvih motiva ne bi bilo za povezivanje s Rusijom. Neriješeni
      politički problemi pogoduju isticanju ruske važnosti u sustavu UN-a. Oni
      se protive promjeni Daytona i time podržavaju Dodika, a kronično bolna
      pitanja srpske politike omogućuju im da vrlo efikasno manipuliraju
      njihovim političarima.

      Mislite na Kosovo?

      – Moja je procjena da bi Rusija bila spremna priznati Kosovo pod uvjetom da Zapad prizna aneksiju Krima.

      Koji je doseg te ruske politike u regiji? Snažno su prisutni u
      Srbiji, dijelu Bosne i Hercegovine, imaju vrlo solidne odnose sa
      Slovenijom. U odnosima s Crnom Gorom dogodilo se veliko zahlađenje, i
      zbog ulaska Crne Gore u NATO, što sada koči SAD, a spominje se i da je
      Rusija u pozadini, stvarnog ili navodnog, pokušaja državnog udara u
      vrijeme crnogorskih parlamentarnih izbora.

      – Čini mi se razumljivim da Rusija smatra ugrožavanjem svojih
      nacionalnih interesa svaki pokušaj širenja NATO-a na istok, prema
      Ukrajini, Gruziji i tako dalje. Ne mislim da bi Rusija svoj pokušaj da
      spriječi ulazak Crne Gore u NATO mogla opravdati nacionalnim interesima.
      Radi se o onome što je i iz naše povijesti poznato kao »moneta za
      potkusurivanje«. Pokušali su izazvati nerede u Crnoj Gori ne bi li
      pokazali koliko su moćni, što im nije uspjelo. Govorim na temelju onoga
      što znam iz medija, nemam nikakvih insajderskih informacija. To je bila
      pogreška ruske politike.

      Možemo to gledati i drugačije. Zapad je inscenirao državni udar u
      Ukrajini početkom 2014. godine, primoravši Rusiju na poteze koji su je
      izložili međunarodnoj osudi jer je Rusija prekršila odredbe međunarodnog
      prava. Vjerojatno je Rusija pokušala učiniti nešto slično ne bi li
      postigla neku ravnotežu.

      Извор : Нови лист

    14. Т. Горски каже:

      Нај боље би било да се овдје никако и не појављујеш јер си или врло безобразан или врло глуп.
      У србском народу постоји једна изрека која гласи:
      „Боље је паметно ћутати него будаласто говорити“!

    15. EU_Informer каже:

      Naprotiv, glupi su oni koji ne vide kakav talas bi pogodio Srbiju kad bi ona zaostala u trci za EU, ili tačnije kad bi njeni neprijatelji iz okruženja tamo stigli brže od nje.

    16. Т. Горски каже:

      А ти би да се са „непријатељима“ хватамо у исто коло.

      Ма Бога ти кажи ми искрено, да ли ти можеш макар мало сагледати колика си у ствари будалчина ?

    17. Simerijanac каже:

      Неради он ни за кога земљак.
      Он је корисни идиот.

    18. Т. Горски каже:

      Ма брате он је далеко од „корисног“, он је „ПРАВИ – ПРАВЦАТИ“ идиот и будалтетина.
      Прво сам помислио да је некакав „злонамјерник“ но након његове реплике на мој коментар, видим да је нека будалчина која лупа без икаквог смисла.
      Поздрав !

    19. Simerijanac каже:

      Јесте прави правцати идиот, али идиоти су потребни ЕУ-у, значи да им користи. Мислим да тај несретник вјерује у то што пише.. А да је безобразан, безобразан је итекако.

    20. Frojd каже:

      …ti si rethardiran i….vise…..

    21. Т. Горски каже:

      Види се и по твоме садржајном коментару ко је ко у овој причи.
      Шибе џукац !

    22. Simerijanac каже:

      Božo Kovačević : Hrvatska vlast je dvadeset godina radila na pogoršanju odnosa s Rusijom, a danas je ovisna o njoj

      Hrvatska treba težiti normalizaciji odnosa s Rusijom. Činjenica da je
      rješavanje jednog od ozbiljnijih gospodarskih, socijalnih i političkih
      problema u Hrvatskoj nužno povezano s ruskom državnom bankom može biti
      katalizator za uspostavu boljih odnosa. S ruske strane službena
      stajališta idu uvijek u prilog poboljšanju odnosa

      Rusija se našla u centru zbivanja hrvatske politike i ekonomije. Kriza
      Agrokora usko je povezana s ruskim Sberbankom, posljednjih godina
      velikim financijerom tog koncerna. Moguće rasplete krize Agrokora i
      ruski utjecaj na taj rasplet mnogi tumače i kao povećanje ruskog
      utjecaja u regiji, pa i dio mnogo širih geopolitičkih kombinacija. O
      tome smo razgovorali s Božom Kovačevićem, bivšim hrvatskim
      veleposlanikom u Rusiji, a danas predavačem na Visokoj školi
      međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld.

      Dojam je da se uloga ruskih banaka u slučaju Agrokora uvelike tumači
      kroz političku optiku kao pokušaj širenja ruskog ekonomskog, a potom i
      političkog utjecaja na Hrvatsku, pa i druge države regije u kojima
      Agrokor posluje.

      – U suvremenom globaliziranom svijetu teško je odvojiti ekonomski od
      političkog interesa. Postoji cijela disciplina koja se zove međunarodna
      politička ekonomija i u okviru koje je jasno da nema ekonomskih interesa
      koji na neki način nisu i politički, a jasno je i da se mnogi politički
      interesi ostvaruju ekonomskom suradnjom. To je generalno pravilo koje
      vrijedi za sve banke, pa tako i za ruske. Sberbank kao najveći kreditor
      ima ponajprije ekonomske interese i njegove poteze treba prije svega
      gledati kao korake prema osiguravanju naplate novca koji su plasirali.

      Isti interesi

      Dakle, riječ je o zaštiti ulaganja.

      – Točno, ali isto tako interesi Sberbanka su se poklopili s interesima i
      strategijom Agrokora. Sberbank se želi učvrstiti na tržištu jugoistočne
      Europe, a ugovor o kreditu od 600 milijuna eura iz lipnja 2014. godine
      je, između ostalog, podrazumijevao ne samo financiranje, nego i suradnju
      Agrokora sa Sberbankom putem potrošačkih kartica čije je funkcioniranje
      osiguravao Agrokor. Tu su se njihovi interesi poklopili. Ako gledamo
      interese ruske države, jasno je da i ona ima interes obnoviti svoj
      utjecaj u jugoistočnoj Europi. To im je tim lakše jer su Europa i SAD
      posljednjih godina zanemarili taj dio Europe.

      Neki kažu da su se interesi o kojima ste govorili poklopili zato što
      su se interesi Agrokora i zapadnih banaka koje su prije toga pratili
      širenje Todorićeve tvrtke na neki način rasklopili, pa je Sberbank ušao u
      tu prazninu.

      – Jasno je da Sberbank radi ono što europske banke u ovom trenutku nisu
      spremne činiti. Jedno od pitanja koje ruski veleposlanik Azimov
      neprekidno ponavlja je »kako to da samo Sberbank pomaže Hrvatskoj, a ne i
      zapadne banke«. Odgovor je jasan: dosadašnji kreditori čini se više ne
      vjeruju da su njihova ulaganja osigurana, odnosno da mogu naplatiti
      svoja potraživanja. Sljedeće je pitanje kako to da Sberbank očekuje da
      će ta svoja potraživanja naplatiti? Vrlo je vjerojatno da Sberbank odnos
      prema Agrokoru ne artikulira samo temeljem očekivane realizacije tog
      kreditnog aranžmana, nego ima i druge interese. To je djelomično
      potvrđeno i sadržajem ugovora iz 2014. godine.

      Dojam je da prema tom širenju utjecaja u Hrvatskoj postoji skepsa,
      bojazan, čak neka vrsta averzije prema tom kapitalu i to baš zato što je
      riječ o ruskom kapitalu ruske banke koja je u vlasništvu ruske države.

      – To je točno, stvorena je takva psihoza. Ne treba zanemariti činjenicu
      da su mnoga dosadašnja prijateljska preuzimanja naših i bankarskih i
      gospodarskih kapaciteta imala vrlo negativne posljedice za nas.
      Podsjetit ću na kupnju Hrvatskog telekoma. Kao jedan od uvjeta za
      podnošenja kandidature za članstvo u EU, Hrvatska je morala ispuniti
      zahtjev za privatizacijom velikih državnih kompanija. Privatizacija HT-a
      je obavljena tako da ju je kupio Deutsche Telekom koji je državna
      kompanija. Pri tome su u potpunosti zanemarena ulaganja stotina tisuća
      naših građana koji su, da bi dobili telefonske priključke, morali
      uplaćivati po nekoliko tisuća njemačkih maraka i u ugovorima s PTT-om je
      pisalo da su to njihova ulaganja. Hrvatska država i kupac HT-a su u
      potpunostii zanemarili interese hrvatskih građana i to je bilo
      »prijateljsko preuzimanje«.

      Uzmimo, na primjer, misije njemačkog ministra vanjskih poslova Klausa
      Kinkela koji je na neki način daljnju podršku uvjetovao kupnjom airbusa
      za Croatia Airlines. Zašto bi se predstavnici ruskog biznisa i politike
      ponašali drugačije nego što su se ponašali predstavnici zapadnog
      biznisa. Relevantno je postaviti i pitanje kako se Hrvatska dovela u
      situaciju da bude ovisna o Rusiji, a da pri tom posljednjih deset godina
      radi na pogoršanju odnosa s Rusijom.

      Politička korektnost

      Vratimo se na pitanje zazora prema ruskom kapitalu i svime što je
      povezano s predsjednikom Vladimirom Putinom. Ima li to povijesne
      korijene, je li to refleks zbivanja u posljednjih nekoliko godina i
      zahlađenja donosa između EU-a i Rusije, pa i SAD-a i Rusije, ili je u
      pozadini nešto treće, možda strah od toga što će nama u Hrvatskoj neki
      faktori sa Zapada reći zato što blisko surađujemo, u ovom slučaju s
      Rusima.

      – To je smjesa različitih motiva. Mnogi kod nas predodžbu o Rusiji
      temelje na iskustvima s bivšim Sovjetskom Savezom. Nakon što je Putin
      2000. postao predsjednik Rusije, vlast je odlučila voditi samostalnu
      vanjsku i gospodarsku politiku i odlučila se suprotstaviti pokušaju
      izgradnje unipolarnog svijeta u kojemu su Sjedinjene Države hegemon.
      Ruska vanjska politika došla je u koliziju s politikom SAD-a i politikom
      euroatlantskih saveza kojima je Hrvatska težila i kojih je postala
      članica. Hrvatska je politika, na žalost, u prevelikoj mjeri dopustila
      da njezin odnos prema Rusiji bude uvjetovan samo imperativima koje su
      postavljali NATO i EU, a pri tome su zanemareni hrvatski interesi koji
      su se mogli realizirati neovisno o tom članstvu u EU-u i NATO-u.

      Na koje interese mislite?

      – Ponajprije na ekonomske. Postoji i neka vrsta političke korektnosti
      koju treba iskazati prema onima koji su vam pomogli kad vam je bilo
      teško. Što se tiče ekonomskih interesa ni sadašnje sankcije, a tih
      prepreka prije uvođenja sankcija nije bilo, nisu prepreka da naša
      građevinska operativa razvija posao u Rusiji, da naše farmaceutske
      kompanije razviju biznis u Rusiji kad su ih već predstavnici ruske
      vlasti otvoreno pozivale da to učine, svjedok sam toga.

      Ruska strana pokušava nagovoriti Končar da se javi na natječaj za
      izgradnju tramvaja u Moskvi. Končar to uvjetuje time da ne bude raspisan
      javni natječaj i istovremeno tvrde da nemaju kapaciteta da bi mogli
      preuzeti taj posao. I to je aktualno. S takvim odnosom naših poslovnih
      subjekata prema biznisu općenito i našom suzdržanošću prema suradnji s
      Rusijom jasno je da to ne može završiti dobro.

      Ne treba zaboraviti da se u vrijeme kada je Vijeće sigurnosti nametnulo
      moratorij na uvoz oružja Hrvatska ipak opskrbila oružjem i dio tog
      oružja je bilo bivše sovjetsko oružje iz Istočne Njemačke. To se
      događalo uz znanje ruskih vlasti, i uz prešutno odobravanje Njemačke,
      Austrije i Mađarske koje su omogućile da to oružje dođe do Hrvatske.
      Zahvaljujući i tom oružju obrana je bila uspješna. Predstavnici hrvatske
      vlasti ponekad se ponašaju kao da se to nije dogodilo. Za vrijeme rata
      svi naručitelji su otkazali narudžbe u hrvatskim brodogradilištima,
      jedino su Rusi potpisivali nove. I u tom pogledu su nam pomogli.

      Moram reći i to da je prvi ruski ambasador Leonid Keresteđijanc zajedno s
      američkim ambasadorom Galbraithom napravio onaj plan Z4. Prema
      dogovoru, taj je plan trebao predati Mili Martiću koji je dokument odbio
      primiti u ruke. Ruski ambasador je mogao nazvati svoje ministarstvo
      vanjskih poslova da napravi pritisak na Slobodana Miloševića i vlasti
      takozvane Krajine, da barem prime taj memorandum. Nije to napravio,
      zaključio je da su to nevjerodostojni partneri i utjecao je na rusku
      vlast da uspostavi korektan odnos prema Hrvatskoj. Dosta je toga u
      recentnoj povijesti što pokazuje da Rusija nije bila nesklona Hrvatskoj,
      a naše se vlasti ponašaju kao da je Rusija a priori nesklona Hrvatskoj.

      Odora umjesto riječi

      Prvi zamjenik direktora Sberbanka Maksim Poletajev dao je izjavu na
      temelju koje se može zaključiti da se banka prema Agrokoru odnosi kao
      gazda. Poletajev kaže »vjerojatno će imati smisla da prodamo neke
      dijelove tvrtke koji nisu bitni za temeljno poslovanje, kao i da
      potražimo investitora s ogromnim iskustvom u toj industriji«. Mnogo se
      scenarija spominje, čini se da su odlučili što će napraviti i kakav će
      stav zauzeti.

      – Mogu suditi samo na temelju onoga što je javno dostupno. Sberbank se
      kao najveći pojedinačni vjerovnik ponaša onako kako se ponašaju sve
      financijske institucije kada kompanija koju financiraju dođe u nepriliku
      – žele se pobrinuti za naplatu svojih potraživanja. U okolnostima u
      kojima je Agrokor jasno je da banke koje ga financiraju imaju pravo
      prvenstva. Sberbank se ne ponaša drugačije nego što bi se ponašala bilo
      koja druga banka.

      Ono što jest drugačije je to da je ruski ambasador učinio javnim ono što
      je obično predmet diskretnih pregovora o rezultatu kojih se javnost
      upoznaje nakon što se sve dogovori. Vijest da je Agrokor u neprilikama
      objavljena je prije nego što su pregovori vjerovnika započeli.

      Veleposlanik Azimov je imao dosta neobičan istup i izjavio je da
      Sberbank više neće davati kredite Agrokoru. Neobično je da veleposlanik
      govori kome banka hoće ili neće davati kredite, a i Sberbank je u
      međuvremenu odobrio nove kredite Agrokoru. Njegov je istup bio doista
      neobičan, ne samo vizualno.

      – Odora u kojoj je bio nije vojna, nego ruska diplomatska, a tada je bio
      i dan ruske diplomacije. Taj istup je pokazao i da je ruska država
      zainteresirana za rješavanje problema Agrokora. Ako pitate veleposlanika
      Azimova o čemu je riječ, on govori »mi samo želimo pomoći Hrvatskoj«.
      Da su odnosi do sada bili korektniji nego što su bili, vjerojatno bi
      Hrvatska tu pomoć mogla primiti otvorena srca. S obzirom na niz
      nekorektnosti ponajprije s naše strane, kad se govori da Rusija pruža
      pomoć, logično je pitati čime je ona sve uvjetovana.

      Što bi eventualno preuzimanje Agrokora od Sberbanka, ali i drugih
      koji imaju potraživanja prema koncernu, značilo za Agrokor, a što za
      hrvatsku ekonomiju?

      – Još ne znamo kakav će biti rasplet. Ako se dogodi promjena uprave i
      vlasničke strukture i ako su vlasnici iz tog biznisa, logično je
      pretpostaviti da bi im bilo u interesu da se Agrokor i dalje razvija. Za
      zaposlenike, ili barem velik dio njih, ne bi se promijenilo ništa, osim
      što bi funkcionirali u stabilnijem okruženju. Ne bi se morali bojati
      stečaja. Ako bi novi vlasnik imao financijsku potporu, ali ne pod
      kolonijalnim uvjetima pod kojima se Agrokor zaduživao u inozemstvu, nego
      po europskim uvjetima, ta bi kompanija postala konkurentna.

      Jedan od poticaja za uzbunu koju su Sberbank i veleposlanik Azimov
      napravili je činjenica da Agrokor nije uredno izvršavao obveze prema
      dobavljačima što znači da bi eventualna nova uprava i vlasnici
      vjerojatno izvršavali te obveze.

      DružbAdria i Južni tok

      Raspravlja se o novim kreditima Agrokoru baš za podmirenje dugova prema dobavljačima.

      – Agrokor bez dobavljača nema smisla. Govori se o uključivanju države u
      rješavanje problema Agrokora, što je razumljivo s obzirom na moguće
      katastrofalne ekonomske, socijalne i političke posljedice eventualnog
      stečaja Agrokora. Treba govoriti i o odgovornosti države za stanje, ne
      samo Agrokora, nego gospodarstva do kojega je došlo zato što država
      konstantno tolerira nepoštovanje zakona koji određuju rokove plaćanja.
      Umjesto da primora dužnika da plate nakon isteka zakonskih rokova, mali
      dobavljači koji su u usporedbi s velikom kompanijom potpuno nemoćni,
      ostaju na milost i nemilost tako velikih igrača koji vjerojatno i zbog
      toga steknu predodžbu da su nedodirljivi. Pokazuje se da ta predodžba
      nije točna.

      Spomenuli ste da je Hrvatska višekratno radila na pogoršanju odnosa s
      Rusijom. U posljednjih desetak godina bilo je nekoliko pokušaja koje je
      inicirala Hrvatska, za poboljšanje tih odnosa. U ljeto 2007. Putin je
      bio u Zagrebu na energetskom samitu zemalja jugoistočne Europe i tada se
      Stipe Mesić s njime posebno sastao na večeri. Premijerka Jadranka Kosor
      je putovala službeno u Moskvu u vrijeme kada je Putin bio premijer i
      tada se govorilo o poboljšanju, posebice ekonomskih odnosa. Nakon toga
      je snažna poslovna delegacija iz Hrvatske putovala u Moskvu na
      gospodarski forum. S jedne strane govorite o pogoršanjima ili
      diplomatskim bezobrazlucima Hrvatske, ali svakih nekoliko godina
      Hrvatska inicira poboljšanje.

      – Točno. Na energetski samit 2007. Putin je došao očekujući da je možda
      još moguće da se promijeni odluka hrvatske Vlade o nerealizaciji
      projekta DružbAdria i očekujući pristupanje Hrvatske Južnom toku. Na tom
      je samitu od premijera Ive Sanadera dobio odgovor da Hrvatska u tome
      neće sudjelovati. Posjet premijerke Kosor također se ticao Južnog toka i
      na sastanku u Moskvi je obećala da će mu se Hrvatska pridružiti, da bi
      nedugo zatim promijenila mišljenje bez javno danih obrazloženja. Taj je
      projekt propao zbog sankcija, ali govorimo o vremenu prije uvođenja
      sankcija.

      Sudjelovanje Putina na energetskom samitu u Zagrebu prethodila je još
      jedna epizoda s DružbAdriom. Godine 2004. premijer Sanader je
      predstavniku ruske vlade, današnjem ministru obrane Sergeju Šojguu,
      obećao da će Hrvatska realizirati taj projekt. Nekoliko mjeseci nakon
      toga u okviru predsjedničke izborne kampanje HDZ-a jedina točka te
      kampanje bilo je odustajanje od tog projekta. Niz je takvih primjera i
      to je prilično neugodna povijest nekorektnog postupanja hrvatskih vlasti
      prema Rusiji. Logično je da Rusija nema više razloga za neke pozitivne
      sentimente, što ne znači da odnose nije moguće popraviti.

      Nezrela Hrvatska

      Jedan od prvih koraka koji bi se trebao dogoditi u tom popravljanju
      odnosa je slanje Tončija Staničića za novog veleposlanika u Moskvu. Može
      li slanje jednog čovjeka, bez obzira koliko je diplomatski iskusan,
      biti taj prvi korak?

      – Mislim da je odabir dobar. Riječ je o vrlo iskusnom i cijenjenom
      diplomatu. Problem nepostojanja veleposlanika u jednoj državi, posebno
      tako važnoj kao što je stalna članica Vijeća sigurnosti, je taj što se
      može interpretirati kao potcjenjivanje države domaćina. To se može
      tumačiti kao izraz nekog nezadovoljstva hrvatske strane ruskom.

      Pretpostavljam da je ruskom ministarstvu vanjskih poslova jasno o
      kakvom je slijedu i spletu događaja i okolnosti riječ, od trenutka kada
      je veleposlanik Pokaz 2015. godine iznenadno najavio da će prekinuti
      mandat.

      – Nedvojbeno je da ruska strana sve to zna i razumije. Isto kao što može
      znati i razumjeti da naša diplomacija ne funkcionira kako treba.
      Hrvatska se pokazala nezrelom ne samo u odnosima s Rusijom, nego i sa
      SAD-om. Ako jedna zemlja povuče ambasadora na konzultacije, to znači da
      je došlo do ozbiljnog problema između te države i zemlje primateljice.

      Ali tih problema u slučaju povlačenja veleposlanika Joška Para iz Washingtona nije bilo.

      – Nije, ali u diplomaciji povlačenje ambasadora na konzultacije znači
      iskazivanje nezadovoljstva politikom te zemlje. To je bilo potpuno
      neprofesionalno. Sasvim je nezamislivo da predsjednica države optužuje
      ambasadore da rade protiv interesa države. Ako je tako, onda je njezina
      odgovornost da svaki takav ambasador bude smjesta povučen. Sve su to
      pokazatelji da onaj dio vlasti koji je odgovoran za diplomatski sustav
      ne funkcionira kako treba. Pretpostavljam da to razumiju svi koji prate
      zbivanja u Hrvatskoj, pa tako i Rusi.

      Mislite li da predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, bez
      obzira na sve svoje vanjskopolitičko i diplomatsko iskustvo, nije baš
      najvičnija diplomatskim manirima?

      – Ona se ponaša kao da tog iskustva uopće nema. Ono što je objavljeno o
      njezinom posjetu SAD-u, pokazuje da se sastala s ljudima s kojima se u
      normalnim okolnostima sastaju savjetnici u ambasadi. Unatoč teorijskoj
      mogućnosti da postoje rezultati tog posjeta, koji su za sada nevidljvi,
      to pokazuje da predsjednica zapravo ne razumije ni svoj položaj, niti
      zadaće diplomacije.

      Prisutnost u regiji

      Rusija očito snaži svoju prisutnost u regiji, što je najizraženije u
      odnosima sa Srbijom. Susreti Vučića s Putinom su veoma frekventni,
      Rusija Srbiji donira MiG-ove 29, tridesetak tenkova. To snaženje Rusije u
      regiji mnoge zabrinjava i zbog ove poluhladnoratovske konstelacije, ali
      ta druga strana tome kao da ničime ne parira.

      – Do širenja ruskog utjecaja u jugoistočnoj Europi došlo je ponajprije
      zato što su SAD i EU zanemarili taj prostor. Da su euroatlantske snage
      bile aktivnije, vjerojatno bi motivi pojedinih struktura vlasti u
      Srbiji, u Republici Srpskoj da se oslone na Rusiji bili znatno manji.
      Rusija koristi svaku priliku da oteža provedbu i europske i američke
      politike gdje god to može. To je uzvrat za uvođenje sankcija zbog ruskog
      angažmana u Ukrajini. Jedna od važnih odrednica ruske vanjskopolitičke
      strategije je pokazati da je Rusija globalni faktor i to su pokazali u
      Siriji. Jugoistočna Europa je s njihovog motrišta prilično povoljan
      poligon za odmjeravanje snaga i s EU-om i sa SAD-om.

      To je posljedica nestabilnosti samog područja?

      – Apsolutno. Da se europske banke prema gospodarskim subjektima u
      regiji, kao i u Hrvatskoj, ne ponašaju kolonijalno i ne određuju kamate
      od 10 nego od jedan posto, kako financiraju svoje kompanije, onda
      nikakvih motiva ne bi bilo za povezivanje s Rusijom. Neriješeni
      politički problemi pogoduju isticanju ruske važnosti u sustavu UN-a. Oni
      se protive promjeni Daytona i time podržavaju Dodika, a kronično bolna
      pitanja srpske politike omogućuju im da vrlo efikasno manipuliraju
      njihovim političarima.

      Mislite na Kosovo?

      – Moja je procjena da bi Rusija bila spremna priznati Kosovo pod uvjetom da Zapad prizna aneksiju Krima.

      Koji je doseg te ruske politike u regiji? Snažno su prisutni u
      Srbiji, dijelu Bosne i Hercegovine, imaju vrlo solidne odnose sa
      Slovenijom. U odnosima s Crnom Gorom dogodilo se veliko zahlađenje, i
      zbog ulaska Crne Gore u NATO, što sada koči SAD, a spominje se i da je
      Rusija u pozadini, stvarnog ili navodnog, pokušaja državnog udara u
      vrijeme crnogorskih parlamentarnih izbora.

      – Čini mi se razumljivim da Rusija smatra ugrožavanjem svojih
      nacionalnih interesa svaki pokušaj širenja NATO-a na istok, prema
      Ukrajini, Gruziji i tako dalje. Ne mislim da bi Rusija svoj pokušaj da
      spriječi ulazak Crne Gore u NATO mogla opravdati nacionalnim interesima.
      Radi se o onome što je i iz naše povijesti poznato kao »moneta za
      potkusurivanje«. Pokušali su izazvati nerede u Crnoj Gori ne bi li
      pokazali koliko su moćni, što im nije uspjelo. Govorim na temelju onoga
      što znam iz medija, nemam nikakvih insajderskih informacija. To je bila
      pogreška ruske politike.

      Možemo to gledati i drugačije. Zapad je inscenirao državni udar u
      Ukrajini početkom 2014. godine, primoravši Rusiju na poteze koji su je
      izložili međunarodnoj osudi jer je Rusija prekršila odredbe međunarodnog
      prava. Vjerojatno je Rusija pokušala učiniti nešto slično ne bi li
      postigla neku ravnotežu.

      Izvor : Novi list

  5. Cher Ami каже:

    ne mogu da se setim ko je ovo prognozirao pre neki dan, cini mi se aca ili jogi al ko god da je alal ti prijatelju i svaka cast, na zalost ubo si…………………………

Коментари су затворени.